Atos 20

Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ngarume, ka ina kalingragina laeala ngae Epesus rongo tapu, nae Pol ke kiukinunge ra lopatokonakana. Ba ka ine pagingginge lorea, na i ke ka rea ba ke kutapu tae Masaronia.
1 Depois que cessou o tumulto, Paulo convocou os discípulos. Fez-lhes uma exortação, despediu-se e pôs-se a caminho para ir à Macedônia.
2 Na i ke taopale ina nginngina ba ke umma ta pangagingginge ra lopatokonakana loreame ka pangamologangana papatu, na ngarume na i ke lele ngae Girik.
2 Percorreu aquela região, exortou os discípulos com muitas palavras e chegou à Grécia,
3 Nae Pol ke mommo ngae Girik ka inname ka ri mologi. Ba ka ine bai ta taengapatae nga mono te ta i loanga tae Siria, na i ke longe pangamologa ina Iurame ke potolulu kana ta ri balinge. Minmina na i ke pulia lona ta i kangagaliu ka taongapalangana ngae Masaronia.
3 onde se deteve por três meses. Como os judeus lhe armassem ciladas no momento em que ia embarcar para a Síria, tomou a resolução de voltar pela Macedônia.
4 Ba i ke tao kala nge Sopater e ngae Beria a i ae Pairus tuna; ba ke tao kala nge Aristarakus bae Sekunras re ngae Tesalonaika; bae Gaius e ngae Rereve, bae Timoti; kala nge Tikikus bae Tropimus re ngae Esia.
4 Acompanharam-no Sópatro de Beréia, filho de Pirro, e os tessalonicenses Aristarco e Segundo, Gaio de Derbe, Timóteo, Tíquico e Trófimo, da Ásia.
5 Ra nginngina keke tao pala nge iau ae Luk bae Pol, ba keke momalla mangng ngae Troas.
5 Estes foram na frente e esperaram-nos em Trôade.
6 Na ngarume, ka ina kae re ngae Kaning E Bollau E Nga Berete A Sana Kana Isi ke rongo tapu, nae omua Pol ka tae nga mono te ngae Pilipai, na mangng ka kutapu. Ba ka ina kae lima ke rongo tapu, na mangng ka lele nge ri ngae Troas. Na mangng ka momo nga inaeala ka kaeme ka ri lima ba lua.
6 Nós outros, só depois da festa de Páscoa é que navegamos de Filipos. E, cinco dias depois, fomos ter com eles em Trôade, onde ficamos uma semana.
7 Na ka kae e nga pannang, ka inae mangng katukala kinung ta kaning, nae Pol ke pamolloga ta ragau. Na i ka lonangana ta i kanga rea ka kae e ngarume, ka baina pangamologangana ke gavili raumana ta ka rigo luana.
7 No primeiro dia da semana, estando nós reunidos para partir o pão, Paulo, que havia de viajar no dia seguinte, conversava com os discípulos e prolongou a palestra até a meia-noite.
8 Ba ka olamana papatu keke toto nga bale ine ngailu nga malle a mangng katukala ngia.
8 Havia muitas lâmpadas no quarto, onde nos achávamos reunidos.
9 Minmina na goe te a i a taulai a giana nge Iutikus ke tattarapai nga binrua. Na ka inae Pol pamolloga ta kallu, nae Iutikus ke paturu ta matulang ta ke kenrau suru. Ba ka ina kannuna marale, na i ke pupu nga bale bilingana e ngailu lagape ta mogalo. Na ragau keke lolopage ka matengana.
9 Acontece que um moço, chamado Êutico, que estava sentado numa janela, foi tomado de profundo sono, enquanto Paulo ia prolongando seu discurso. Vencido pelo sono, caiu do terceiro andar abaixo, e foi levantado morto.
10 Avae Pol ke sopisigi, na ke ballapite ka rolengana kerea roma, “Ka sana nga lomiausoali ta i ke mauli.”
10 Paulo desceu, debruçou-se sobre ele, tomou-o nos braços e disse: Não vos perturbeis, porque a sua alma está nele.
11 Ngarume na i ke taogaliupatae ta bale bilingana e ngailu ba ke rave beret, na ke kani. Ba ka ine pamolloga te pamolloga ta ka sinro na i ke ka rea.
11 Então subiu, partiu o pão, comeu falou-lhes largamente até o romper do dia. Depois partiu.
12 Na keke loa ka goe laeala a taulai ka maulingngana ta bale ae i, ba ka loreamannmanna raumana.
12 Quanto ao moço, levaram-no dali vivo, cheios de consolação.
13 Nae mangng ka loa pala ba ka taepatae nga mono te, ta baina mangng kulungtapu tae Asos a i a maga a mangng la ravunge Pol ngia. I ke role kamangng ta kumangng minmina, ava i ka lonangana ta i taonga ngape nga mogalo.
13 Nós nos tínhamos adiantado e navegado para Assos, para ali recebermos Paulo. Ele mesmo assim o havia disposto, preferindo fazer a viagem a pé.
14 Ka ine lele nge mangng tapu ngae Asos, na mangng ka pataea nga mono ba mangng kinung ka loa tae Mitilini.
14 Reuniu-se a nós em Assos, e nós o tomamos a bordo e fomos a Mitilene.
15 Ka kae tetoto, na mangng ka kaꞌe inaeala ka mono ba mangng ka manpalalau ngae Kios. Ba ka kae tetoto, na mangng ka piratoto tae Samos; ba ka kae tetoto muni na mangng ka lele ngae Miletus.
15 Continuando dali, sempre por mar, chegamos no dia seguinte defronte de Quios. No outro dia, chegamos a Samos, e um dia depois estávamos em Mileto.
16 Nae Pol ke sane matea ta i loanga ba momong ngae Esia. Minmina na i ke pulia lona tapu ta kavesinge Epesus ka mono. Ba i ke lola bolvole ta i ka lonangana ta leleng ngae Ierusalem pala nga kae e ngae Pentekos.
16 Paulo havia determinado não ir a Éfeso, para não se demorar na Ásia, pois se apressava para celebrar, se possível em Jerusalém, o dia de Pentecostes.
17 Ka ine lele ngae Miletus, nae Pol ke ba ka pangamologa tae Epesus ta reke taoamugmuga ka ra lopatokonakana nga inaeala ngeke atu te i.
17 Mas de Mileto mandou a Éfeso chamar os anciãos da igreja.
18 Ba ka ineke lele nae Pol ke role kerea roma,
18 Quando chegaram, e estando todos reunidos, disse-lhes: Vós sabeis de que modo sempre me tenho comportado para convosco, desde o primeiro dia em que entrei na Ásia.
19 na iau ka sana kinpataetaea iau muni giau ina iau kumkuma ka kumangng ae Iesus Avolau kanna ka mataukanna mena songana. Bae Iurame keke amva iau raumana ka potongolu ngareangana kau.
19 Servi ao Senhor com toda a humildade, com lágrimas e no meio das provações que me sobrevieram pelas ciladas dos judeus.
20 Ka lomiaumatana roma, iau ka tunge pangamologame kinung onreke la kalaunga miau, ba ka sana bolo ka inte bavakena. Ba ka sana matautaue ragau ina iau palomatantana miau nga ragau ragurea ba ngallo nga bale ngae miau.
20 Vós sabeis como não tenho negligenciado, como não tenho ocultado coisa alguma que vos podia ser útil. Preguei e vos instruí publicamente e dentro de vossas casas.
21 Iau ka role gingging ta Iurame ba ta ra sana ri ra Iura bole ta ri ngeke kamopiliu te Nutu ba ngeke pulivalakale baingarea reke sosoali, ba ta ri nga loreapatokona te Iesus A Avolaukita.
21 Preguei aos judeus e aos gentios a conversão a Deus e a fé em nosso Senhor Jesus.
22 “Sonrau nae iau ala la longa te Kannu E Tupu na nga loa tae Ierusalem. Ba ka sana laumatana ka taru e la leleng nge iau naꞌina.
22 Agora, constrangido pelo Espírito, vou a Jerusalém, ignorando a que ali me espera.
23 Ava ka laumatana ka otte tapu. Kannu E Tupu ke tuturu te iau roma, ragau keke la ulongo iau nga pulangkala, ba maenangme keke la leleng nge iau nga maga kunna reke bollau kinung.
23 Só sei que, de cidade em cidade, o Espírito Santo me assegura que me esperam em Jerusalém cadeias e perseguições.
24 Ava iau sana la kamongpitange maulingau nga mogalo laekia e ngape ta iau ka bai ta rongamasi ka pirang laekia a iau pirpira kia. Ba ka bai ta kumangngmasi ka kumangng laekia orae Iesus Avolau tunge te iau ine role ta iau turunge pangamologa e pe e ta Nutu ravunglelengana ka ragau ka lonana ae i.
24 Mas nada disso temo, nem faço caso da minha vida, contanto que termine a minha carreira e o ministério da palavra que recebi do Senhor Jesus, para dar testemunho ao Evangelho da graça de Deus.
25 “Ba sonrau nae iau ka laumatana tapu roma, miau ra iau tao ngaliua nge miau ta pulingmalagange pangamologa e ta Nutu kelangpatalingana sana ka la kelange ragugu muni.
25 Sei agora que não tornareis a ver a minha face, todos vós, por entre os quais andei pregando o Reino de Deus.
26 Minmina na iau nga role pakamiau sonrau roma, ngaroma te e nge miau nge sanrea, na i sane nge ulopaia kannuna matengana nge iau.
26 Portanto, hoje eu protesto diante de vós que sou inocente do sangue de todos,
27 Ta iau ka tunge pangamologame kinung onreke rorolea pangamologa e ta oru rae Nutu kuma ki ta ravunglelenge ragau. Ba iau ka sana bolo ka inte bavakena.
27 porque nada omiti no anúncio que vos fiz dos desígnios de Deus.
28 Ngaka ella te miau masi ba ngaka ella masi ta ra lopatokonakana rae Kannu E Tupu tungu rea ta miau kelangpatali te ri. Ngaka ella masi ta re nga ginunga ae Nutu onra i koli rea ka i muni totona. Ngaka ella masi te ri ma agau e ella masi ta sipsip rae i.
28 Cuidai de vós mesmos e de todo o rebanho sobre o qual o Espírito Santo vos constituiu bispos, para pastorear a Igreja de Deus, que ele adquiriu com o seu próprio sangue.
29 Ka laumatana tapu roma ngarume nga loangau, na ragau ra baingarea ma gaune onra saililikerea keke la atung ta ri momong ngaliua nge miau. Ba ri ke sane ke la loreananange ra lopatokonakana ra ri ra sipsip rae Nutu.
29 Sei que depois da minha partida se introduzirão entre vós lobos cruéis, que não pouparão o rebanho.
30 Ba ragau palu re nge miau muni keke la leleng bole, na keke la rolenge pangamologa nge nga taopang, ta baina ri taongamuga ka ra lopatokonakana kurume rea.
30 Mesmo dentre vós surgirão homens que hão de proferir doutrinas perversas, com o intento de arrebatarem após si os discípulos.
31 Minmina na ngaka ella miau masi mannangana. Ngaka rolepage lomiaume ta ina iau sana panna, ava ka potangga miau palimule ka matau kanna mena songana ka kae ba ka rigo ka pesingmataname ka ri mologi.
31 Vigiai! Lembrai-vos, portanto, de que por três anos não cessei, noite e dia, de admoestar, com lágrimas, a cada um de vós.
32 “Iala nae iau ala nga ulo miau nga Nutu kamana. Ba pangamologa ore ta Nutu tungnganamana ka lopengana ae i te miau ke la kelanga masi te miau. Pangamologa laeala ka kana ka gingginga ta pangagingginge kannumiaume ta baina miau ravunge oru rae Nutu la tungnga rea ta ragau ra i toro rea te i.
32 Agora eu vos encomendo a Deus e à palavra da sua graça, àquele que é poderoso para edificar e dar a herança com os santificados.
33 Iau ka sana kelalelea siliva o gol o lungapagame onra agau tetoto kanna.
33 De ninguém cobicei prata, nem ouro, nem vestes.
34 Ba miau muni ka lomiaumatana kau roma, iau ka kumkuma ka kamaume ta ravunge oru nga kanau ba oru nga ragau reke tatao kala nge iau kanrea.
34 Vós mesmos sabeis: estas mãos proveram às minhas necessidades e às dos meus companheiros.
35 Ka kumangngaume kinung iau ka papanau miau roma, miau ngaka kalaulaue ragau ra sana liki rea ka kumangng matana laeala ora iau kuma kia ina iau omogu raumana. Ba nga lomiaugaliu ta pangamologa rae Iesus Avolau kanna ine role roma, ‘Kavingtulu e nga bainga ore nga tunga ke pe raumana nga kavingtulu e nga bainga ore nga ravung.’”
35 Em tudo vos tenho mostrado que assim, trabalhando, convém acudir os fracos e lembrar-se das palavras do Senhor Jesus, porquanto ele mesmo disse: É maior felicidade dar que receber!
36 Ka inae Pol role minmina tapu, na ri kinung keke parovanu ba keke kave Nutu.
36 A essas palavras, ele se pôs de joelhos a orar.
37 Na ri kinung keke tantani ineke laupitpite Pol ka kamareame ba keke umma ta tagungkama kia.
37 Derramaram-se em lágrimas e lançaram-se ao pescoço de Paulo para abraçá-lo,
38 Ba pangamologangana ine role kerea pala roma, ri ke sane ke la kelange raguna muni ke pamatea ragurea raumana. Ngarume na keke tao kala nge i ta ulonge nga mono.
38 aflitos, sobretudo pela palavra que tinha dito: Já não vereis a minha face. Em seguida, acompanharam-no até o navio.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.