Atos 14
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs VC
1 Ngae Aikoniam nae Pol riluae Barnavas ke taolu kinung ta sinagog orae Iurame, na pangamologangarea ke ravu masia ragau loreame. Minmina na papatu ra Iura ba nanga sana ri ra Iura ka loreapatokona.
1 Em Icônio, Paulo e Barnabé, segundo seu costume, entraram na sinagoga dos judeus e ali pregaram, de tal modo que uma grande multidão de judeus e de gregos se converteu à fé.
2 Avae Iura ra sana omorea ta ri longnga keke kantotolea ra sana ri ra Iura ta baina nga siarealali kae Pol riluae Barnavas.
2 Mas os judeus, que tinham permanecido incrédulos, excitaram os ânimos dos pagãos contra os irmãos.
3 Na ri pana lua keke mommo nga inaeala ka panna e gavili, ba ri ke sane ke matautaue ragau ka ineke pulimalaglage pangamologa ka Iesus Avolau ginggingngana. Bae Avolau ke papota roma, pangamologangarea e ta lopengana ae i a i tungumane ka kaomannmannangana kia ka ine kumkuma ka killa reke bollalau ba oru reke gingging ka kamareame.
3 Não obstante, eles se demoraram ali por muito tempo, falando com desassombro e confiança no Senhor, que dava testemunho à palavra da sua graça pelos milagres e prodígios que ele operava por mãos dos apóstolos.
4 Ava ragau re nga maga kunna laeala e bollau keke kalipala rea. Na palu keke momo ta Iurame ba palu keke momo ta aposelme.
4 A população da cidade achava-se dividida: uns eram pelos judeus, outros pelos apóstolos.
5 Ngarume na ra sana ri ra Iura ba Iura palume kala nga reke taoamugmuga kerea keke kalipakao ta ri baingasoalinge aposelme ba tamaling rea ka lollome.
5 Mas como se tivesse levantado um motim dos gentios e dos judeus, com os seus chefes, para os ultrajar e apedrejar,
6 Ava ka ina aposelme loreamatana ka ollaeala na keke ka ta maga kunna reke bollau ae Listra bae Rereve ngallo nga porovins ae ngae Likonia.
6 ao saberem disso, fugiram para as cidades da Licaônia, Listra e Derbe e suas circunvizinhanças.
7 Na keke umma ta pulingmalagange pangamologa e pe e te Iesus Avolau nga inaeala.
7 Ali pregaram o Evangelho.
8 Na ngallo ngae Listra ka apanung te a kaena mate ora naname toapisigia ka kaena matengana ba ke sene tatao.
8 Em Listra vivia um homem aleijado das pernas, coxo de nascença, que nunca tinha andado.
9 Ba apanung laeala ke tattara ba ke longlonge Pol pangamologanganame. Minmina na ka inae Pol kela tupu te i ba ke kele lopatokona ae i ta i penga,
9 Sentado, ele ouvia Paulo pregar. Este, fixando nele os olhos e vendo que tinha fé para ser curado,
10 na i ke kiu kaligi te i roma, “Ngo meisi ka kaengme!” Ka baina apanung laeala ke tugutao ka maisingngana, ba ke paturu ta i taonga.
10 disse em alta voz: Levanta-te direito sobre os teus pés! Ele deu um salto e pôs-se a andar.
11 Na ka ina maluame ke kele ollaeala a Pol kuma kia, na keke paturu ta kiunga ka kaling ae Lukaoniame roma, “Nutume keke atupisigi te ita ka sinrea ma ragau!”
11 Vendo a multidão o que Paulo fizera, levantou a voz, gritando em língua licaônica: Deuses em figura de homens baixaram a nós!
12 Minmina na keke patoe Barnavas kae Sus ba keke patoe Pol kae Eremes ta Pol ke taoamugmuga kerea ka pangamologa.
12 Chamavam a Barnabé Zeus e a Paulo Hermes, porque era este quem dirigia a palavra.
13 Na bale ore nga ragau kalangapagange nutu laeala ae ri a giana nge Sus ke momo ngapotu nga maga kunna laeala e bollau. Ka baina piris orae Sus kanna ke loa ka bulmakaume ba pailli lugureame ta maga kunna kana savanau kaona, ba i kala nga maluame keke bai ta balinge posi nginngina ta baina ri alangpagange aposelme ki.
13 Um sacerdote de Zeus Propóleos trouxe para as portas touros ornados de grinaldas, querendo, de acordo com todo o povo, sacrificar-lhos.
14 Ava ka inae Pol riluae Barnavas ra ri ra aposelme ke longe ineke bai ta kumangng minmina, na keke pallamoe lungapaga nga ri ba keke piralu lakallo ta maluame. Na keke reli ka rolengarea roma,
14 Mas os apóstolos Barnabé e Paulo, ao perceberem isso, rasgaram as suas vestes e saltaram no meio da multidão:
15 “Rapanung, manemiausa kumangng ka ollaekolong! Ka sana mangnga ra nutu. Ke sa. Ka mangng ra ragau mana basa miau. Ba mangng ka pulimalaglage pangamologa e pe e te Iesus Avolau, ta baina miau ngaka pulivalakale nutu ra sana maulingarea, na ngaka kavkave Nutu e momo mauli. Ka i a Nutu e pulia maga ba tava ba pelau ba oru kasaunsauna reke momo ngi.
15 Homens, clamavam eles, por que fazeis isso? Também nós somos homens, da mesma condição que vós, e pregamos justamente para que vos convertais das coisas vãs ao Deus vivo, que fez o céu, a terra, o mar e tudo quanto neles há.
16 Ka kae re pala na i ke sane bototalle ragau ra sana ri ra Iura ka ineke tatao ka loreapogongana kia.
16 Ele permitiu nos tempos passados que todas as nações seguissem os seus caminhos.
17 Ava i ke momo tale ba ke sane pakokoea i muni. I ke pakosininge lonana ae i ine tungtunge kue e pa nga tava te miau ba kaning rae miau kurumea kae nga kaning lelengareangana. Ba i ke paponue lomiaume ka serenga.”
17 Contudo, nunca deixou de dar testemunho de si mesmo, por seus benefícios: dando-vos do céu as chuvas e os tempos férteis, concedendo abundante alimento e enchendo os vossos corações de alegria.
18 Aposelme keke ture pangamologa nginngina te ri, ava maluame keke gingging raumana tale ta ri balinge posime ta baina ri alangapaga rea ki.
18 Apesar dessas palavras, não foi sem dificuldade que contiveram a multidão de sacrificar a eles.
19 Avae Iura palu reke pa ngae Antiok bae Aikoniam keke ute maluame ta ri kesingkurume rea. Minmina na keke tamalia Pol ka lollome, ba keke utulale lagapotu nga maga kunna e bollau. Na ri ka loreangana roma i e mate tapu.
19 Sobrevieram, porém, alguns judeus de Antioquia e de Icônio que persuadiram a multidão. Apedrejaram Paulo e, dando-o por morto, arrastaram-no para fora da cidade.
20 Ava barangalele rae Iesus kanna keke meistaliue Pol, na i ke sigipaga ba ke galiu muni ta maga kunna laeala e bollau. Na ka kae e ngarume na i kala nge Barnavas keke loa tae Rereve.
20 Os discípulos o rodearam. Ele se levantou e entrou na cidade. No dia seguinte, partiu com Barnabé para Derbe.
21 Nae Pol riluae Barnavas keke pulimalaglage pangamologa e pe e te Karais ngallo nga maga kunna laeala e bollau. Minmina na ragau papatu keke lele ra barangalele rae Karais kanna. Ngarume na keke galiu tae Listra, bae Aikoniam, bae Antiok.
21 Depois de ter pregado o Evangelho à cidade de Derbe, onde ganharam muitos discípulos, voltaram para Listra, Icônio e Antioquia {da Pisídia}.
22 Na keke umma ta pangagingginge barangalele rae Iesus kanna nga maga nginngina, ba keke pasiangge loreame ta ri taonga nga lopatokona ae ri palimule. Ba keke rorole kerea roma, “Ita ngaka taolu nga maenang papatu pala, ba ngarume na ita kaka la loangalu ta Nutu kelangpatalingana.”
22 Confirmavam as almas dos discípulos e exortavam-nos a perseverar na fé, dizendo que é necessário entrarmos no Reino de Deus por meio de muitas tribulações.
23 Keke role minmina ba ngallo nga ra lopatokonakana ginungarea kenakena Pol riluae Barnavas keke pulia palu nge ri ta ri taongamuga kerea. Ba ngarume, ka ineke kave Nutu ba keke kuri ta kaning tapu, na keke ulo rea nga Iesus Avolau ae ri a loreapatokona te kamana.
23 Em cada igreja instituíram anciãos e, após orações com jejuns, encomendaram-nos ao Senhor, em quem tinham confiado.
24 Ngarume na keke taopale Pisiria, na keke lele nga porovins e ngae Pampilia.
24 Atravessaram a Pisídia e chegaram a Panfília.
25 Ba ka ineke pulimalage pangamologa ta re ngae Perga tapu, na keke loapisigi tae Atalia.
25 Depois de ter anunciado a palavra do Senhor em Perge, desceram a Atália.
26 Ba ngarume muni na keke tae nga mono, ba keke galiu tae Antiok. Ba Antiok ka i a maga laeala ore pala nae Nutu lonana ae i pulia Pol riluae Barnavas ta ri pangaturunge kumangng laeala ngia. Ba sonrau keke rongopatapu kia.
26 Dali navegaram para Antioquia {da Síria}, de onde tinham partido, encomendados à graça de Deus para a obra que estavam a completar.
27 Ka ineke lele beke kiukinunge ra lopatokonakana te Karais, na keke paturu ta turunge orume karolu ra Nutu kuma ki nge ri. Ba keke ture inae Nutu pulapatalia biunga ta baina ragau ra sana ri ra Iura ngeke lu ta lopatokona e te Iesus.
27 Ali chegados, reuniram a igreja e contaram quão grandes coisas Deus fizera com eles, e como abrira a porta da fé aos gentios.
28 Na keke momo ka panna e gavili nga inaeala kala nga ra lopatokonakana.
28 Demoraram-se com os discípulos longo tempo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.