Atos 22

Melpa NT (MED_PNG) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 “Angmʉn, tamʉn! Na enim kʉn, ik punt rop nguimp ent ei, kum tek pilʉi!” nitim.
1 Irmãos e pais, ouvi o que vos tenho a dizer em minha defesa.
2 Pol ndi, Ipru ik ila nitim ni pilik kʉn, wamp nimbʉ pora, ik ni kum tetʉng.
2 Quando ouviram que lhes falava em língua hebraica, escutaram-no com a maior atenção.
3 Wote Pol ndi, nimba mel, “Na Jura wu ei, Silisiya kona peng Tarsus ila, metʉng. Wote, ya Jerusalem kona ila wu Gamaliyel ndi, ik mbo rundrum mbʉ, pilip tʉp moⱡʉp kʉn, en enim ei mel, tʉn nga anda kouwʉmʉn mbʉ nga mi ik pep rok, wote mbo uⱡ etʉng mbʉ nga ronduⱡ pilip, Got kʉn nondpa akup mor.
3 Continuou ele: Eu sou judeu, nasci em Tarso da Cilícia, mas criei-me nesta cidade, instruí-me aos pés de Gamaliel, em toda a observância da lei de nossos pais, partidário entusiasta da causa de Deus como todos vós também o sois no dia de hoje.
4 Wote, i etʉp moⱡʉp kʉn, Got nga mbi paka rok andrʉng wamp mbʉ, imp moⱡʉp rop kondʉp it. Wu, amp mbʉ, imp moⱡʉp tʉp kan ngur.
4 Eu persegui de morte essa doutrina, prendendo e metendo em cárceres homens e mulheres.
5 Wu pris kuimbal ei kʉn, kaunsil wu kʉⱡ kʉn pʉi, na nga ik ei kupa ning. Wu kʉⱡ ndi, na mon ti rok ngʉk, met Damaskas kona ila Jura wamp morum mbʉ nga mondpa pili imp wamp mbʉ molkʉn, mek wana, ya Jerusalem etʉp, kit mundmin,” nitim.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos anciãos me são testemunhas. E foi deles que também recebi cartas para os irmãos de Damasco, para onde me dirigi, com o fim de prender os que lá se achassem e trazê-los a Jerusalém, para que fossem castigados.
6 “Wote, na Damaskas kona ila nondpa puⱡmba, ou rʉnggilmʉ mel, wi muⱡ ila rʉⱡang mam ti, na mur nila omba, tepa pok itim.
6 Ora, estando eu a caminho, e aproximando-me de Damasco, pelo meio-dia, de repente me cercou uma forte luz do céu.
7 Na ropa munduⱡnga, mʉi ila mbʉ, pep pilmba, ik ti omba, na kundpa, nimba mel, ‘Sol, Sol! Na nambuⱡ emel, etʉk kit mondʉn?’ nitim.
7 Caí por terra e ouvi uma voz que me dizia: Saulo, Saulo, por que me persegues?
8 Wote na ndi, ik int ndup waldʉp, nʉmp mel, ‘Nuim ye! Nim nam?’ Nilmba kʉn, wote na kundpa, nimba mel, ‘Na Nasaret wu Jisas, nim ndi, na etʉk kit mondʉn ei ka!’ nitim.
8 Eu repliquei: Quem és tu, Senhor? A voz me disse: Eu sou Jesus de Nazaré, a quem tu persegues.
9 Ni kʉn, na kʉn kunda purmun wu nimbʉ, rʉⱡang ei kandrung. Wote, na kʉn ik nitim wamp ei nga ik ei, pili napʉtʉng.
9 Os meus companheiros viram a luz, mas não ouviram a voz de quem falava.
10 Nuim ei wote, na ndi, namba uⱡ ti tamp nʉmp waldilimba kʉn, na kundpa, nimba mel, ‘Nim oⱡa molkʉn, Damaskas kona ila pana kʉn, Got ndi, nim elim nga uⱡ indʉn mbʉ mel, kundpa nimba,’ nitim.
10 Então eu disse: Senhor, que devo fazer? E o Senhor me respondeu: Levanta-te, vai a Damasco e lá te será dito tudo o que deves fazer.
11 Ni kʉn, rʉⱡang mam ni ndi, na nga mong raⱡ, ropa titim ila, na kʉn rʉp rop urmʉn wu kʉⱡ ndi, na ki ambulk mek Damaskas purung.
11 Como eu não pudesse ver por causa da intensidade daquela luz, guiado pela mão dos meus companheiros, cheguei a Damasco.
12 Ananaiyas nimba wu ti, Damaskas kona ila murum. Wu ei, Got mondpa pilpa, wote mi ik mbʉ, teng ndupa itim ila, wote Jura wamp kʉn morung mbʉ ndi, tʉk ou nduk etmin.
12 Um certo Ananias, homem piedoso e observador da lei, muito bem conceituado entre todos os judeus daquela cidade,
13 Na mur kona ila, wu ei omba anggilpa, na kundpa, nimba mel, ‘Ana Sol! Nim aldpa kona mbʉ kʉni!’ nitim. Ei kʉn, tʉngʉnda mint, na kona mbʉ kandʉp, wote wu ei, elim kʉndʉr.
13 veio ter comigo e disse-me: Irmão Saulo, recobra a tua vista. Naquela mesma hora pude enxergá-lo.
14 Ni kʉn, na kundpa, nimba mel, ‘Tʉn nga anda kouwʉmʉn mbʉ nga, Got ei ndi, nim kʉmp ropa tʉpa, elim nga numan ei pilik mbi ndukʉn, Kindmant Wu kun kai ei kandkʉn, wote elim ik nim ei, pʉlʉn nimba em, nitim.
14 Continuou ele: O Deus de nossos pais te predestinou para que conhecesses a sua vontade, visses o Justo e ouvisses a palavra da sua boca,
15 Wote nim ndi, elim nga ik ei kandkʉn pilkʉn in ei mel, wamp pora nim ndi, wamp mbʉ kundkʉn ni!
15 pois lhe serás, diante de todos os homens, testemunha das coisas que tens visto e ouvido.
16 Wote akup, nambuⱡ ei nokundʉnmbʉⱡ? Oⱡa molkʉn, elim nga mbi tek angʉndkʉn, nu tana, nim nga uⱡ kit etʉn mbʉ, ʉlki rundangga,’” nitim.
16 E agora, por que tardas? Levanta-te. Recebe o batismo e purifica-te dos teus pecados, invocando o seu nome.
17 “Wote, na Jerusalem kelip int mbo manga wingti ou ila, atinga rop moⱡʉp kʉn, ur kump mel etʉp kʉndʉr ei, Nuim ei ndi, na kundpa, nimba mel, ‘Nim Jerusalem tʉkʉrkʉn wak rui! Nambuⱡ emel, ya wamp mormin mbʉ ndi, na nga ik nindin mbʉ, pilik ti nʉting,’ nitim.
17 Voltei para Jerusalém e, orando no templo, fui arrebatado em êxtase.
18 — ausente —
18 E vi Jesus que me dizia: Apressa-te e sai logo de Jerusalém, porque não receberão o teu testemunho a meu respeito.
19 Wote na ndi, ik punt rop nʉmp mel, ‘Nuim ye! Wamp mbʉ pora, na pʉtmʉn ei, atinga manga kel mbila mbo, nim mondʉk pʉtʉng wamp mbʉ, imp moⱡʉp rop it ei, wamp pora pilik mormin, nitim.
19 Eu repliquei: Senhor, eles sabem que eu encarcerava e açoitava com varas nas sinagogas os que crêem em ti.
20 Wote, nim nga ik para ndupa ninditim, wu Stipen rok kondʉk, etʉng uⱡ ei, na ruk ila moⱡmba rorung. Wote, Stipen rorung wu mbʉ nga mul mbʉ na rʉp it,’ nitim.
20 E quando se derramou o sangue de Estêvão, tua testemunha, eu estava presente, consentia nisso e guardava os mantos dos que o matavam.
21 Ni kʉn, Nuim ei ndi, na kundpa, nimba mel, ‘Nim pi! Nambuⱡ emel, na ndi, nim tʉp, kona ruⱡ wamp elpa kat kʉn, tʉp mundimp,’” nitim.
21 Mas ele me respondeu: Vai, porque eu te enviarei para longe, às nações...
22 I nilingina, wamp minal pilik morung nimbʉ ndi, Pol nga ik ei kum tek molk, pʉtʉng mel, ya ik kʉⱡ pilik kʉn, popʉⱡ kulk, ronduⱡ ke nʉk mel, ‘Wu ei kuⱡangga mint!’ nʉtʉng.
22 Haviam-no escutado até essa palavra. Então levantaram a voz: Tira do mundo esse homem! Não é digno de viver!
23 Wamp nimbʉ, ke nʉk, muⱡ mbʉ ambulk oⱡa nduk, mʉi kʉnggʉpʉn rok oⱡa nduk etʉng.
23 Como vociferassem, arrojassem de si as vestes e lançassem pó ao ar,
24 Ni kʉn, Rom kona ila el wu kuimbal murum ei ndi, elim nga wu rʉⱡaip kʉⱡ ndi, Pol tʉk mek, en enim nga petmin kona ila mek puk, kan pilda ndi rok, Jura wamp elim kʉn ik pendinmin. Ei nambuⱡ emel, nʉnmʉn nda, waldʉk pilʉi! nitim.
24 o tribuno mandou recolhê-lo à cidadela, açoitá-lo e submetê-lo a torturas, para saber por que causa clamavam assim contra ele.
25 Wote, Pol tʉk kan ngʉk pendʉk, kan pilda ndi ruing elingina, Pol ndi, el wu ti anggilpa murum ei kundpa, nimba mel, “Rom kona ila mʉi puⱡ wamp ti, ⱡawa ei kandʉk ti natʉk, kai kandʉk, kan pilda ndi rormin ei?” nitim.
25 Quando o iam amarrando com a correia, Paulo perguntou a um centurião que estava presente: É permitido açoitar um cidadão romano que nem sequer foi julgado?
26 Wote, el wu ni, ik ei pilpa mba, elim nga wu kuimbal morum ni kundpa, nimba mel “Nim en uⱡ ei, tʉkʉn mendkʉn en ei? Wu Rom nga mʉi puⱡ wu ei ka!” nitim.
26 Ao ouvir isso, o centurião foi ter com o tribuno e avisou-o: Que vais fazer? Este homem é cidadão romano.
27 Wote, el wu kuimbal ei, Pol murum ila mba waldpa, nimba mel, “Na kundkʉn na, nim Rom mʉi puⱡ wu ei?” nitim. Pol ndi, ik punt ropa, nimba mel, “Wote ka!” nitim.
27 Veio o tribuno e perguntou-lhe: Dize-me, és romano? Sim, respondeu-lhe.
28 Wote, el wu kuimbal ei ndi kundpa, nimba mel, “Na ku moni puⱡi ngump kʉn omp, Rom wu mor,” nitim. Ni wote, Pol ndi kundpa, nimba mel, “Na wote, Rom kona ila rukʉr metʉng ei ka!” nitim.
28 O tribuno replicou: Eu adquiri este direito de cidadão por grande soma de dinheiro. Paulo respondeu: Pois eu o sou de nascimento.
29 Ei kʉn, wu kat, Pol ik wuldʉng morung ni kʉⱡ, aldpa ropʉl rok int purung. El wu kuimbal ni, mundmong itim. Ei nambuⱡ emel, Pol ei Rom kona ila mʉi puⱡ wu mendpʉⱡ ni, tʉpa kan ngum ei nga.
29 Apartaram-se então dele os que iam torturá-lo. O tribuno alarmou-se porque o mandara acorrentar, sendo ele um cidadão romano.
30 Utʉma orunga, el wu kuimbal nimbʉ ndi, Jura wamp ndi, Pol ik mura ngʉk etʉng uⱡ nimbʉ, pilip kai itimp nimba. Wote utʉma orunga, Pol nga ki kan rorung mbʉ, potʉk mundeing nimba, wu pris kuimbal na, wu kaunsil morung nimbʉ pora, ok mou rʉi, nitim. Wote, Pol ekit tʉpa, wu mou rok morung nimbʉ nga kuimp keta ila, tʉpa oⱡa ʉngʉndʉtʉm.
30 No dia seguinte, querendo saber com mais exatidão de que os judeus o acusavam, soltou-o e ordenou que se reunissem os sumos sacerdotes e todo o Grande Conselho. Trouxe Paulo e o mandou comparecer diante deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.