Lucas 15
Éhe̱n Nti̱a̱ná (MAJNT) vs ARA
1 Nkjín já xi f'áchjíntjai ch'á nga ts'ínxát'aha̱ já Roma̱ ko̱ xu̱ta̱ xi najmi na̱xu̱ ts'íntjusun kju̱a̱téxumaha̱ Moise kama ñjakút'aha̱ Jesu nga j'aisínñjuhu̱.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 A̱s'a̱i kinchja̱yanehe̱ já fariseo̱ ko̱ já chji̱ne̱'éhe̱n kju̱a̱téxumoo̱ nga b'a̱ kitsúhu̱ xinkjín:
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 B'i̱ kitsú Jesu nga y'éjña chu̱ba̱yaha̱:
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 —Tsa tíjñajinnu̱u nku xi tíi̱nchaha̱ unchan chu̱tsa̱nka̱, tsa ndyja̱ha̱ nku, ¿a najmi ku̱i̱ncháhá xi cháte ko̱ yachán ñjoo̱ a̱jin jñóo̱ ko̱ ngju̱a̱i̱ngisjai xi kandyjoo̱ santa nkúhu nga sa̱kúhu̱?
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Ko̱ nk'ie nga sa̱kúhu̱ chu̱, tsjo ka̱maha̱ nga ngju̱ásun tjia.
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 Nga kj'u̱a̱í ni'yaha̱, ku̱i̱nchja̱ ñjaha̱ já xi nda nchja̱ko̱ho̱ ko̱ já xi tjíntut'á tiñaha̱. “N'e̱tsjoko̱nú, a̱t'aha̱ ja kuasakú ngáhana chu̱tsa̱nka̱ xi kandyjana”, ku̱i̱tsu̱hu̱.
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 ’B'a̱ tíxinnu̱u nga b'a̱ ta̱ ts'ín 'yún s'e sa kju̱a̱tsjo ndji̱o̱jmi ján nk'ie nga nku xu̱ta̱ ngatitsun fikj'áha̱ ra̱ ani̱ma̱ha̱ nga cháte ko̱ yachán ñja xu̱ta̱ xi na̱xu̱ nginku̱n Nti̱a̱ná, xi najmi tjíhin nga ngju̱a̱i̱kj'áha̱ ra̱ ani̱ma̱ha̱.
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 ’Ko̱ tsa nku ta̱chju̱ún tíjñaha̱ te to̱ontaba, tsa ndyja̱ha̱ nku, ¿a najmi k'u̱étihí nku nd'í ko̱ kjécha ni'yaha̱ nga ku̱a̱ngisjáí sisin santa nkúhu nga sa̱kú ngáha̱ ra̱ to̱oho̱n?
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Ko̱ nk'ie nga sa̱kúhu̱, a̱s'a̱i ku̱i̱nchja̱ ñjaha̱ jminchjín xi nda nchja̱ko̱ho̱ ko̱ jminchjín xi tjíntut'á tiñaha̱. “N'e̱tsjoko̱nú, a̱t'aha̱ ja kuasakú ngáhana to̱ontaba xi kandyjana”, ku̱i̱tsu̱hu̱.
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 B'a̱ tíxinnu̱u nga b'a̱ ta̱ ts'ín s'e kju̱a̱tsjo a̱jihi̱n ntítsjehe̱ Nti̱a̱ná nk'ie nga nku xu̱ta̱ ngatitsun fikj'áha̱ ra̱ ani̱ma̱ha̱.
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 B'i̱ kitsú sa Jesu:
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 Nda̱ xi kjintíu̱ kinchja̱ko̱ na̱'mihi̱: “Ji na̱'mi, k'u̱a̱i̱ní ni xi kanéna”, kitsúhu̱. A̱s'a̱i tsakjánya ndo̱ ni xi tjíhi̱n nga kitsjáha̱ ntíhí.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 A̱skahan nga ja j'a chuba ni̱stjin, a̱s'a̱i tsatéña nda̱ xi kjintíu̱ ngayjee̱ ni xi kik'a̱i̱hi̱ ko̱ ngji nku nanki t'axín kjin nga kik'a to̱on xi kisakúhu̱. Yo̱ kits'ínkje tiya to̱oho̱n nga kits'ínjnu kits'ínt'a.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Tu̱nga nk'ie nga ja kits'ínkje ngayjee̱ to̱oho̱n, tu̱ nkuhú kjintíá xi tu̱ xí 'yúhún kama nanki xu'bo̱ ko̱ kikie kjintíá ko̱ kui.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 A̱s'a̱i ngjinki xáha̱ nku nda̱ xi tíjña nanki xu'bo̱, a̱s'a̱i kits'ínkjihi̱ ndo̱ má tíi̱ncha chi̱nka̱ha̱ tu̱ xi ts'i̱ínkjehen chu̱.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 Mjehe̱ kji̱ne̱ ni xi tíi̱ncha kjine chi̱nko̱, tu̱nga najmi ch'a xi kitsjáhá ra̱ niu̱.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 ’Tu̱ chahán kama chu̱ba̱yaha̱ ni xi kits'ín, kui nga b'i̱ kitsúhu: “Nkú tjín maha já xi ts'ín xánta ni'yaha̱ na̱'mina̱ xi tíb'anki tímaha̱ nichine. Ko̱ máha an, e̱i̱ tíbaya kjintíá.
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Tu̱ sahá kfínse ngáha̱ ra̱ na̱'mina̱ ko̱ b'a̱ xíhi̱n: Ji na̱'mi, tje̱nna jé nginku̱n Nti̱a̱ná ko̱ nginkuin.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Najmi ta̱ an tsuhuna tsa ntíhi̱ k'úínní. Tu̱ sahá katumahi an xi nkú joyaha nku nda̱ musu̱ xi ts'íhin xánta.”
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 A̱s'a̱i kits'ín ni̱yá nda̱tiu̱ nga nibase ngáha̱ ra̱ na̱'mihi. Kjin tje̱n sa nk'ie nga kikiehe̱ na̱'mihi ko̱ kama ni̱ma̱ha̱. Tsangatsanka nga ngjitsubakjá ntíhi̱ ndo̱ ko̱ kikjexu̱'ba.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 A̱s'a̱i b'a̱ kitsú nda̱tiu̱: “Ji na̱'mi, tje̱nna jé nginku̱n Nti̱a̱ná ko̱ nginkuin. Najmi ta̱ an tsuhuna tsa ntíhi̱ k'úíhinní.”
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 ’Tu̱nga b'a̱há kitsú na̱'mihi̱ nda̱tiu̱ nga kinchja̱ko̱ já musu̱hu̱: “Ki̱tsa̱ nibáko̱o najyun xi 'yún nda ko̱ n'e̱ngjo ntína̱, ko̱ ta̱ t'eyoho̱o na̱jnú ntsja nku stji̱nk'un, ko̱ tjayoho̱o tja̱ba̱xínnté.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Nku turu̱ xu̱nkú xi 'yún chánka nibáko̱o ko̱ n'e̱k'ion. Chi̱ne̱é ko̱ n'e̱sjeé s'í.
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 A̱t'aha̱ ntína̱ xu'bi̱ nkú joyaha tsa ja k'ien ja kj'úáíya ngáha̱ ra̱. Kui xi kindyja ja kuasakusjáí ngáha.” A̱s'a̱i nku s'í i̱ncha kik'asje.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 ’Máha nda̱ xi chóo̱, jñá kafí. Nk'ie nga kik'óya ko̱ j'ai tiña ni'yoo̱, kint'é nga suu̱n tífane ko̱ nga tíi̱ncha tenki xu̱ta̱.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 A̱s'a̱i kinchja̱ha̱ nku nda̱ musu̱ ko̱ kingjásjaiyaha̱ mí nihi xi tíma.
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 B'a̱ kik'ihi̱n: “Nda̱ nts'ei ja kaf'ai ngáha ko̱ na̱'mihi̱ katsjá kju̱a̱ nga kan'ek'ien nku turu̱ xu̱nkú xi 'yún chánka, a̱t'aha̱ nda tjíhi̱n ndo̱ nga kuats'ínkjáín ngáha̱ ra̱.”
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 Kama kjan ṉkjúhu̱n nda̱ xi chóo̱ nga santaha najmi ta̱ mjehe̱ ra̱ kju̱a̱s'ehen a̱yoo̱. Kui nga tsitjusjehe na̱'mihi̱ ko̱ tsankihi̱ nga kju̱a̱s'en.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Tu̱nga b'a̱há kitsú ndo̱: “Yai, té, xi nkú ts'ín nkjin nú tjíhi̱n nga títs'inxát'aha ko̱ tehe̱nte tínt'e'éhen, tu̱nga ndaha̱chí nku ni̱yá najmi kje̱ 'ba̱i̱ní nku chu̱tentsu̱ i̱chí xi k'uasjéko̱hona s'í já xi tjoho̱ an.
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Tu̱nga nk'ie nga kj'uai ntíhi̱ xu'bi̱, xi kits'ínkjeko̱ jminchjín skóo̱ ni xi kik'a̱i̱hi̱, kan'ek'ieihi̱n nku turu̱ xu̱nkú chánka.”
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 ’A̱s'a̱i b'a̱ kitsú na̱'mihi̱: “Ji ntína̱, tehe̱nte tinchunko̱ní e̱i̱, ko̱ ngayjee̱ ni xi tjínna̱ ji ts'i̱.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Tu̱nga nd'a̱i̱ tjíhin nga n'e̱sjeé s'í ko̱ n'e̱tsjaá, a̱t'aha̱ nda̱ nts'ei nkú joyaha tsa ja k'ien ja kj'úáíya ngáha̱ ra̱. Kui xi kindyja ko̱ ja kuasakúsjáí ngáha”, kitsú.
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.