Atos 16

Éhe̱n Nti̱a̱ná (MAJNT) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 A̱s'a̱i tsichu Pablo̱ nanki Derbe̱ ko̱ nanki Listra̱. Yo̱ kisakúhu̱ nku nda̱ xi tje̱nnki Jesucristo̱ xi 'mi Timoteo̱. Na̱aha̱ Timoteo̱ ntje̱ judio̱ tje̱he̱n ra̱ ko̱ s'ejihi̱n Nti̱a̱ná, tu̱nga nda̱ griego̱hó na̱'mihi̱.
1 Chegou a Derbe e depois a Listra. Havia ali um discípulo, chamado Timóteo, filho de uma judia cristã, mas de pai grego,
2 Já nts'eé xi tjíntu Listra̱ ko̱ Iconi̱o̱ nda ts'ín i̱ncha kinchja̱ni̱jmíyaha Timoteo̱.
2 que gozava de ótima reputação junto dos irmãos de Listra e de Icônio.
3 A̱s'a̱i b'a̱ kitsú Pablo̱ nga Timoteo̱ tsjénko̱ho̱ ko̱ kits'íhi̱n ni circuncision, tu̱ xi najmi ch'on ka̱maha̱ ra̱ xu̱ta̱ judio̱ xi tjíntu a̱nte xu'bo̱. A̱t'aha̱ ngayjee̱ xu̱ta̱ be nga ntje̱ griego̱ tje̱he̱n ra̱ na̱'mihi̱ Timoteo̱.
3 Paulo quis que ele fosse em sua companhia. Ao tomá-lo consigo, circuncidou-o, por causa dos judeus daqueles lugares, pois todos sabiam que o seu pai era grego.
4 Xki̱ a̱nte má nga j'a kitsúyaha̱ xu̱ta̱ ni̱nku̱ ni xi y'énda já postru̱ ko̱ jácháha̱ ni̱nku̱ Jerusalen, tu̱ xi ts'i̱íntjusuhun.
4 Nas cidades pelas quais passavam, ensinavam que observassem as decisões que haviam sido tomadas pelos apóstolos e anciãos em Jerusalém.
5 Kui b'a̱ maha, xu̱ta̱ ni̱nku̱ 'yún kama 'yún tak'uhun Nti̱a̱ná ko̱ xki̱ ni̱stjin 'yún i̱ncha kama nkjin.
5 Assim as igrejas eram confirmadas na fé, e cresciam em número dia a dia.
6 J'a ni̱yá Pablo̱ ko̱ já xi tje̱nko̱ nanki xi tjíntujín a̱nte Frigi̱a̱ ko̱ a̱nte Galaci̱a̱, a̱t'aha̱ Espiri̱tu̱ Santo̱ najmi kitsjántehe̱ nga k'u̱éni̱jmí éhe̱n Nti̱a̱ná nanki xi tjín a̱nte Asi̱a̱.
6 Atravessando em seguida a Frígia e a província da Galácia, foram impedidos pelo Espírito Santo de anunciar a palavra de Deus na {província da} Ásia.
7 Nk'ie nga tsichu tiña nanki Misi̱a̱, mjehe̱ jóo̱ kju̱a̱s'en a̱nte Bitini̱a̱, tu̱nga najmi kitsjántehé ra̱ Espiri̱tu̱hu̱ Jesu.
7 Ao chegarem aos confins da Mísia, tencionavam seguir para a Bitínia, mas o Espírito de Jesus não o permitiu.
8 Kui nga tu̱ j'a ni̱yáhá ni nanki Misi̱a̱ nga i̱ncha ngji nanki Troa̱.
8 Depois de haverem atravessado rapidamente a Mísia, desceram a Trôade.
9 Nk'ie nga jyuu̱n xi nkúhu tsa nchi̱ni kik'a̱i̱hi̱ Pablo̱ nga kama chjihi̱ nku nda̱ xi nibáha Macedoni̱a̱ xi kabasinjña ndju. “Nibáí a̱nte Macedoni̱a̱ ko̱ ti̱si̱nko̱ni̱”, kitsúhu̱.
9 De noite, Paulo teve uma visão: um macedônio, em pé, diante dele, lhe rogava: Passa à Macedônia, e vem em nosso auxílio!
10 Nk'ie nga kama chjihi̱ Pablo̱ niu̱, tje̱n'yún y'enda níi̱ yjoni̱ tu̱ xi kuankíhi̱nni̱ a̱nte Macedoni̱a̱. A̱t'aha̱ b'a̱ tsixíi̱n nga Nti̱a̱ná tínchja̱ni̱ tu̱ xi k'úéni̱jmíhi̱ ri̱ én nda tsuhu̱ Jesucristo̱ xu̱ta̱ xi tjín yo̱.
10 Assim que teve essa visão, procuramos partir para a Macedônia, certos de que Deus nos chamava a pregar-lhes o Evangelho.
11 Tsitjui̱ nanki Troa̱ ko̱ nkuhú nga tsankihi̱nni̱ xjo̱ xi 'mi Samotraci̱a̱. Ni̱stjin xi ma ndyjuu̱n tsichii̱ nanki Neapo̱li̱.
11 Embarcados em Trôade, fomos diretamente à Samotrácia e no outro dia a Neápolis;
12 Yo̱ tsitjuhu̱ni̱ nga tsankii̱n Filipo̱. Nanki k'aku̱hu̱ a̱nte Macedoni̱a̱ niu̱, má nga tjíntu nkjin xu̱ta̱ Roma̱. Chuba ni̱stjin kamani̱ yo̱.
12 e dali a Filipos, que é a cidade principal daquele distrito da Macedônia, uma colônia {romana}. Nesta cidade nos detivemos por alguns dias.
13 Nku xua̱tu̱ tsitjui̱ a̱jin na̱nti̱o̱ ko̱ tsankii̱n tiña má f'a ntáje̱ nga tsankinnchisjái̱ a̱nte má ma ñjakú xu̱ta̱ nga nchja̱ko̱ Nti̱a̱ná. Tintsu̱ba̱i̱ yo̱ nga tsixínyai̱hi̱ éhe̱n Nti̱a̱ná jminchjín xi kama ñjakú.
13 No sábado, saímos fora da porta para junto do rio, onde pensávamos haver lugar de oração. Aí nos assentamos e falávamos às mulheres que se haviam reunido.
14 A̱s'a̱i nku ta̱chju̱ún xi benkjún Nti̱a̱ná xi 'mi Lidi̱a̱, xi nanki Tiatira̱ nibáha ko̱ najyun kuan batéña, nk'ie nga tíbasínñju, Nti̱a̱ná kits'ínko̱ ani̱ma̱ha̱ tu̱ xi 'yún nda ts'ín ts'i̱ínsihi̱n ra̱ ni xi tínchja̱ Pablo̱.
14 Uma mulher, chamada Lídia, da cidade dos tiatirenos, vendedora de púrpura, temente a Deus, nos escutava. O Senhor abriu-lhe o coração, para atender às coisas que Paulo dizia.
15 Kisatentá ta̱chjúu̱n ko̱ xu̱ta̱ xi tjíntu ni'yaha̱. A̱s'a̱i b'i̱ kitsúni̱:
15 Foi batizada juntamente com a sua família e fez-nos este pedido: Se julgais que tenho fé no Senhor, entrai em minha casa e ficai comigo. E obrigou-nos a isso.
16 Ni xi kama nk'ie nga tíbankíi̱n a̱nte má ma ñjakú xu̱ta̱ nga nchja̱ko̱ Nti̱a̱ná, kisatéjii̱n nku ta̱kjín musu̱ xi tíjñajihi̱n ntjo̱ xi maha̱ basejin ni xi 'ma tíjña. Ts'ín ngana̱ ṉkjún to̱on já nti̱a̱ha̱ nga b'éjña chji ni xi basejin.
16 Certo dia, quando íamos à oração, eis que nos veio ao encontro uma moça escrava que tinha o espírito de Pitão, a qual com as suas adivinhações dava muito lucro a seus senhores.
17 B'i̱ kitsúni̱ nk'ie nga kitsjennkíni̱ ko̱ kikjintáya tje̱nnkini̱:
17 Pondo-se a seguir a Paulo e a nós, gritava: Estes homens são servos do Deus Altíssimo, que vos anunciam o caminho da salvação.
18 Nkjin ni̱stjin tu̱ nku b'a̱há kits'ín. Tu̱ chahán kama stihi̱ Pablo̱, kits'ínk'ótjiya ko̱ b'a̱ kitsúhu̱ nda̱ninda xi tíjñajihi̱n ta̱kjíu̱n:
18 Repetiu isto por muitos dias. Por fim, Paulo enfadou-se. Voltou-se para ela e disse ao espírito: Ordeno-te em nome de Jesus Cristo que saias dela. E na mesma hora ele saiu.
19 Nk'ie nga kikie já nti̱a̱ha̱ ta̱kjíu̱n nga najmi ta̱ ka̱ma ts'i̱ín ngana̱ha to̱on, jakj'ánijé Pablo̱ ko̱ Sila̱. Ngjiko̱ kju̱a̱'yún a̱jin na̱nti̱o̱. Nginku̱n já tjíxóo̱ i̱ncha ngjiko̱.
19 Vendo seus amos que se lhes esvaecera a esperança do lucro, pegaram Paulo e Silas e levaram-nos ao foro, à presença das autoridades.
20 Nk'ie nga i̱ncha tsichuko̱ jóo̱ nginku̱n já jue, b'i̱ i̱ncha kitsú:
20 Em seguida, apresentaram-nos aos magistrados, acusando: Estes homens são judeus; amotinam a nossa cidade.
21 Ni xi najmi ma ñá n'ekjáíhi̱ín ko̱ ta̱ ndaha najmi ma n'eé tíi̱ncha bakúya, a̱t'aha̱ já Roma̱há ñá.
21 E pregam um modo de vida que nós, romanos, não podemos admitir nem seguir.
22 A̱s'a̱i ko̱ xu̱ta̱ nkjiu̱n ngji kontra̱ha̱ Pablo̱ ko̱ Sila̱. B'a̱ i̱ncha kitsú já jue nga n'e̱sje najyun ndjuhu̱ jóo̱ ko̱ nga yá s'e̱he̱ ra̱.
22 O povo insurgiu-se contra eles. Os magistrados mandaram arrancar-lhes as vestes para açoitá-los com varas.
23 A̱skahan nga ja kingjáha̱ nkjin ni̱yá, kits'ínkjas'en nu̱ba̱yóo̱ ko̱ b'a̱ kitsúhu̱ nda̱ xi basehe̱ nu̱ba̱yóo̱ nga 'yún kúnnta jóo̱.
23 Depois de lhes terem feito muitas chagas, meteram-nos na prisão, mandando ao carcereiro que os guardasse com segurança.
24 Nk'ie nga b'a̱ kik'ihi̱n ndo̱, ngjiko̱ jóo̱. Kits'ínkjas'en má nga 'yún ndjáha̱ nu̱ba̱yóo̱ ko̱ y'ékj'á'yún tsjantsjan sjai jóo̱.
24 Este, conforme a ordem recebida, meteu-os na prisão inferior e prendeu-lhes os pés ao cepo.
25 Tu̱nga nkú ra̱ ma nga masen ni̱stje̱n, Pablo̱ ko̱ Sila̱ tíi̱ncha nchja̱ko̱ Nti̱a̱ná ko̱ tíi̱ncha sehe̱ Nti̱a̱ná. Já nu̱ba̱yá xingisoo̱ tíi̱ncha basínñju nga b'a̱ tíi̱ncha ts'ín.
25 Pela meia-noite, Paulo e Silas rezavam e cantavam um hino a Deus, e os prisioneiros os escutavam.
26 Tu̱ nkuhú chón xi tu̱ xí 'yúhún kama. Xí y'étsujneyáha santaha má tjíyanji nu̱ba̱yóo̱. Tje̱n'yún tsix'ahá ngayjee̱ a̱nkju̱a̱ nu̱ba̱yóo̱ ko̱ tsixuntu ngayjee̱ n'úki̱cha̱ xi tjíntukj'áha̱ já nu̱ba̱yóo̱.
26 Subitamente, sentiu-se um terremoto tão grande que se abalaram até os fundamentos do cárcere. Abriram-se logo todas as portas e soltaram-se as algemas de todos.
27 Nk'ie nga j'áha̱ nda̱ xi basehe̱ nu̱ba̱yóo̱ ko̱ kikie nga tje̱n ti̱xa̱ a̱nkju̱a̱ nu̱ba̱yóo̱, a̱s'a̱i ts'asje ki̱cha̱ha̱ xi má nga mjehe̱ ts'i̱ínk'ien yjoho̱. A̱t'aha̱ b'a̱ kitsú nga kits'ínnkjink'un nk'ie nga ja kabitju já nu̱ba̱yóo̱.
27 Acordou o carcereiro e, vendo abertas as portas do cárcere, supôs que os presos haviam fugido. Tirou da espada e queria matar-se.
28 Tu̱nga b'i̱hí kitsú Pablo̱ nga kikjintáya:
28 Mas Paulo bradou em alta voz: Não te faças nenhum mal, pois estamos todos aqui.
29 A̱s'a̱i tsanki nd'í ndo̱ ko̱ ki̱tsa̱ jas'en a̱yoo̱. I̱xí tíb'atsé nkjúhún nga tsasinkúnch'int'aha̱ Pablo̱ ko̱ Sila̱.
29 Então o carcereiro pediu luz, entrou e lançou-se trêmulo aos pés de Paulo e Silas.
30 Kik'onsje ko̱ b'i̱ kitsúhu̱:
30 Depois os conduziu para fora e perguntou-lhes: Senhores, que devo fazer para me salvar?
31 B'i̱ i̱ncha kitsú jóo̱:
31 Disseram-lhe: Crê no Senhor Jesus e serás salvo, tu e tua família.
32 Y'éni̱jmíhi̱ éhe̱n Nti̱a̱ná ndo̱ ko̱ ngayjee̱ xu̱ta̱ xi tjíntu ni'yaha̱.
32 Anunciaram-lhe a palavra de Deus, a ele e a todos os que estavam em sua casa.
33 Ta̱ kuihi chu̱bo̱ nga jyuu̱n tsanéjnu ndo̱ má uhu̱n Pablo̱ ko̱ Sila̱. Ko̱ kisaténtá ndo̱ ko̱ ngayjee̱ xu̱ta̱ xi tjíntu ni'yaha̱.
33 Então, naquela mesma hora da noite, ele cuidou deles e lavou-lhes as chagas. Imediatamente foi batizado, ele e toda a sua família.
34 Ngjiko̱ ni'yaha̱ ko̱ kits'ínkjen ko̱ tsjo kik'ientuhu̱ ngayjee̱ nga kis'ejihi̱n Nti̱a̱ná.
34 Em seguida, ele os fez subir para sua casa, pôs-lhes a mesa e alegrou-se com toda a sua casa por haver crido em Deus.
35 Nk'ie nga ja kama see̱n, kits'ínkji já jue já xi b'a̱ ku̱i̱tsu̱hu̱ nda̱ xi basehe̱ nu̱ba̱yóo̱ nga ts'i̱ín nda̱íhi̱ Pablo̱ ko̱ Sila̱.
35 Quando amanheceu, os magistrados mandaram os lictores dizer: Solta esses homens.
36 Kitsúyaha̱ ndo̱ Pablo̱ én xi j'aik'íhi̱n nga b'i̱ kitsúhu̱:
36 O carcereiro transmitiu essa mensagem a Paulo: Os magistrados mandaram-me dizer que vos ponha em liberdade. Saí, pois, e ide em paz.
37 Tu̱nga b'a̱há kitsú Pablo̱ nga kinchja̱ko̱ já xi kits'ín nibá já jue:
37 Mas Paulo replicou: Sem nenhum julgamento nos açoitaram publicamente, a nós que somos cidadãos romanos, e meteram-nos no cárcere, e agora nos lançam fora ocultamente... Não há de ser assim! Mas venham e soltem-nos pessoalmente!
38 Kik'óya ngáha jóo̱ ko̱ j'ai tsúyaha̱ já jue ni xi kitsú Pablo̱. A̱s'a̱i i̱ncha kitsankjún já jue nk'ie nga i̱ncha kint'é nga já Roma̱ niu̱.
38 Os lictores deram parte dessas palavras aos magistrados. Estes temeram, ao ouvir dizer que eram romanos.
39 Kui nga i̱ncha j'ainkihi̱ ra̱ kju̱a̱n'endyjat'a. Kik'onsje ko̱ tsankihi̱ nga i̱ncha ku̱i̱tjujin na̱nti̱o̱.
39 Foram e lhes falaram brandamente. Pedindo desculpas, rogavam-lhes que se retirassem da cidade.
40 Nk'ie nga ja tsitju'a Pablo̱ ko̱ Sila̱ nu̱ba̱yóo̱, ngji ni'yaha̱ Lidi̱a̱. A̱skahan nga ja kamaha̱ nga kikie já nts'eé ko̱ kitsjáha̱ nga'yúhu̱n, i̱ncha ngji ngáha.
40 Saindo do cárcere, entraram em casa de Lídia, onde reviram e consolaram os irmãos. Depois partiram.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.