Marcos 6

Jalapa de Díaz Mazatec NT (MAJ_BTT) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 A̱s'a̱i tsitju Jesu yo̱ nga ngji ngáha nankihi̱ ko̱ kitsjennkíhi̱ já ni'yakuyáha̱.
1 Tendo Jesus partido dali, foi para a sua terra, e os seus discípulos o acompanharam.
2 Nk'ie nga tsichu xua̱tu̱ tsakúya ni'ya sinagoga̱. Kama nkjúhu̱n xu̱ta̱ xi tjín yo̱ nk'ie nga kint'é xi nkú ts'ín tíbakúya. B'a̱ i̱ncha kitsúhu̱ xinkjín: —¿Má ngjikj'áha nda̱i̱ ngayjee̱ ni xu'bi̱? ¿Mí kju̱a̱nkjink'un na̱nka̱ha xi kik'a̱i̱hi̱ ko̱ á maha̱ ra̱ ts'íhin kju̱a̱nkjún?
2 Chegando o sábado, passou a ensinar na sinagoga; e muitos, ouvindo-o, se maravilhavam, dizendo: Donde vêm a este estas coisas? Que sabedoria é esta que lhe foi dada? E como se fazem tais maravilhas por suas mãos?
3 ¿A najmi kuihí nda̱i̱ xi nda̱ chji̱ne̱yóo̱, xi ntíhi̱ Maria̱ ko̱ já nts'e̱ maha Santiago̱, Kuse, Juda̱ ko̱ Simon? ¿A najmi e̱i̱hí ta̱ tjíntujínná jminchjín nichja nda̱i̱? Kui nga najmi i̱ncha kama kits'ínkjáíhi̱n ra̱.
3 Não é este o carpinteiro, filho de Maria, irmão de Tiago, José, Judas e Simão? E não vivem aqui entre nós suas irmãs? E escandalizavam-se nele.
4 Tu̱nga b'a̱há kitsúhu̱ Jesu xu̱ta̱ nkjiu̱n: —Tu̱ má xi tje̱hén ni yankjún nku nda̱ profeta̱. Nkuhú nankihi̱ ko̱ a̱jihi̱n xu̱ta̱ xinkjín ko̱ ni'yaha̱ najmi b'a̱ n'ehe̱.
4 Jesus, porém, lhes disse: Não há profeta sem honra, senão na sua terra, entre os seus parentes e na sua casa.
5 Ndaha nku kju̱a̱nkjún najmi kamaha̱ kits'ín yo̱. Tu̱ chubahá xu̱ta̱ un xi kingjénne ntsja nga kits'ínnkihi̱.
5 Não pôde fazer ali nenhum milagre, senão curar uns poucos enfermos, impondo-lhes as mãos.
6 Kama nkjúhu̱n Jesu, a̱t'aha̱ najmi s'ejihi̱n xu̱ta̱ nga Nti̱a̱ná kits'ín nibáha̱. B'i̱ ts'ín kitsúyaha̱ Jesu já postru̱ xi nkú i̱ncha ts'i̱ín nga k'u̱éni̱jmí (Mt. 10:5-15; Lc. 9:1-6) Kikjatsú'ba Jesu nga tsakúya a̱nte xi tjíndai yo̱.
6 Admirou-se da incredulidade deles. Contudo, percorria as aldeias circunvizinhas, a ensinar.
7 A̱s'a̱i kinchja̱ha̱ já ni'yakuyá xi te joo̱ ko̱ kik'atuts'i̱hi̱n nga jo jo kits'ínk'a xinkjín nga kits'ínkji. Kitsjáha̱ nga ngajoho̱ Jesu ka̱maha̱ jóo̱ k'o̱nsje jáninda xi tjíntujíhi̱n xu̱ta̱.
7 Chamou Jesus os doze e passou a enviá-los de dois a dois, dando-lhes autoridade sobre os espíritos imundos.
8 B'a̱ kitsúhu̱ nga najmi chumi nihi xi k'u̱a̱ nga i̱ncha ts'i̱ín ni̱yá, tu̱ yánisehé xi ka̱ma k'u̱a̱. Najmi tjíhin nga k'u̱a̱ ni̱nku̱a̱n, ta̱ ndaha tsa, ta̱ ndaha to̱on.
8 Ordenou-lhes que nada levassem para o caminho, exceto um bordão; nem pão, nem alforje, nem dinheiro;
9 Ka̱ma ngju̱áya tja̱ba̱xín ntéhe̱, tu̱nga najmi ka̱mahá k'u̱a̱ tsa jo 'yún najyun. B'i̱ kitsúhu̱ jóo̱:
9 que fossem calçados de sandálias e não usassem duas túnicas.
10 —Má ku̱i̱tjás'o̱on nku ni'ya, yo̱ ti̱ntsu̱bo̱o santa nkúhu nga ku̱i̱tju ngáhanu a̱nte xu'bo̱.
10 E recomendou-lhes: Quando entrardes nalguma casa, permanecei aí até vos retirardes do lugar.
11 Tsa tjín má najmi n'e̱kjáínnu̱u, ko̱ tsa najmi ngju̱énñjunu̱u xu̱ta̱ xi tjín yo̱, tu̱ sahá ti̱tjusjo̱o a̱nte xu'bo̱ ko̱ t'etsujno ndyjo tsu̱ku, tu̱ xi b'a̱ ts'ín ku̱a̱kúchjihinu nga tje̱he̱n jé xu̱ta̱ xu'bo̱.
11 Se nalgum lugar não vos receberem nem vos ouvirem, ao sairdes dali, sacudi o pó dos pés, em testemunho contra eles.
12 A̱s'a̱i i̱ncha tsitju jóo̱ ko̱ y'éni̱jmíhi̱ xu̱ta̱ nga tjíhin nga i̱ncha ngju̱a̱i̱kj'áha̱ ra̱ ani̱ma̱ha̱.
12 Então, saindo eles, pregavam ao povo que se arrependesse;
13 Nkjin ṉkjún jáninda i̱ncha kik'onsjejihi̱n xu̱ta̱, ko̱ nkjin ṉkjún xu̱ta̱ un i̱ncha kits'ínnkihi̱ nga kik'onjnuhu̱ seti̱.
13 expeliam muitos demônios e curavam numerosos enfermos, ungindo-os com óleo.
14 Nda̱ rei̱ Herode̱ Antipa̱ ta̱ kint'é ni xi títs'ín Jesu, a̱t'aha̱ tu̱ má kichubani̱jmíyahá ni Jesu. A̱s'a̱i b'a̱ kitsú: —Jua Bautista̱ ja j'áíya ngáha̱ ra̱ ngabayoo̱. Kui kju̱a̱ha nga tjíhi̱n ra̱ nga'yún nga títs'íhin kju̱a̱nkjún.
14 Chegou isto aos ouvidos do rei Herodes, porque o nome de Jesus já se tornara notório; e alguns diziam: João Batista ressuscitou dentre os mortos, e, por isso, nele operam forças miraculosas.
15 K'u̱a̱ xu̱ta̱ xi b'a̱ i̱ncha kitsú: —Nda̱ profeta̱ Elia̱ niu̱. K'u̱a̱ ngá xi b'a̱ i̱ncha kitsú: —Nku nda̱ profeta̱ niu̱ xi nkúhu já profeta̱ xi kis'e nú chá ján.
15 Outros diziam: É Elias; ainda outros: É profeta como um dos profetas.
16 Tu̱nga máha Herode̱, nk'ie nga kint'é ni xi tíi̱ncha tsu xu̱ta̱, a̱s'a̱i b'a̱ kitsú: —Jua niu̱. Nda̱ xi an kitsja kju̱a̱ nga kitikjá nintaku̱. Ja j'áíya ngáha̱ ra̱ ngabayoo̱.
16 Herodes, porém, ouvindo isto, disse: É João, a quem eu mandei decapitar, que ressurgiu.
17 B'a̱ kitsú Herode̱ a̱t'aha̱ kits'ínkji já juhu̱n nga jakj'ánijé Jua. Y'é'yún ko̱ kits'ínkjas'en nu̱ba̱yóo̱. Nga̱t'aha̱ na̱ Herodia̱ b'a̱ kits'íhin a̱t'aha̱ chju̱úhu̱n Felipe̱ kama na̱ Herodia̱, ko̱ ndo̱ ngá nts'e̱ kamaha Herode̱ tu̱nga Herode̱ y'ejñako̱ no̱.
17 Porque o mesmo Herodes, por causa de Herodias, mulher de seu irmão Filipe (porquanto Herodes se casara com ela), mandara prender a João e atá-lo no cárcere.
18 B'i̱ kitsú Jua nga kinchja̱ko̱ Herode̱ nk'ie: —Tíjña nkjúhu̱n kju̱a̱téxumoo̱ ni xi tín'ei, nga ta̱ jihi tinchunko̱i̱ chju̱úhu̱n nda̱ nts'ei.
18 Pois João lhe dizia: Não te é lícito possuir a mulher de teu irmão.
19 Kui nga na̱ Herodia̱ kits'ín unkiehe Jua ko̱ kama mjehe̱ nga ts'i̱ínk'ien, tu̱nga najmi tjíhín nkú ts'i̱íhi̱n ra̱.
19 E Herodias o odiava, querendo matá-lo, e não podia.
20 A̱t'aha̱ be Herode̱ nga Nti̱a̱ná ts'e̱he̱ ndo̱ ko̱ na̱xu̱ ts'ín. Kui nga tsankjúhun ko̱ kuhu̱n ra̱. Nk'ie nga nt'é ni xi tsuhu̱ Jua, najmi be mí nihi xi ts'i̱ín tu̱nga tsjohó maha̱ nga mjéñjuhu̱.
20 Porque Herodes temia a João, sabendo que era homem justo e santo, e o tinha em segurança. E, quando o ouvia, ficava perplexo, escutando-o de boa mente.
21 Tu̱nga tu̱ chahán tsichu ni̱stjin nga kisakú ni̱yáha̱ na̱ Herodia̱ nk'ie nga tsichu nú Herode̱. Kui ni̱stjiu̱n ts'asje Herode̱ nku s'í ko̱ kitsúyaha̱ já k'aku̱hu̱ ko̱ já jun k'aku̱hu̱ ko̱ já títjun xi tjín a̱nte Galilea̱.
21 E, chegando um dia favorável, em que Herodes no seu aniversário natalício dera um banquete aos seus dignitários, aos oficiais militares e aos principais da Galileia,
22 A̱s'a̱i jas'en ta̱kjíhi̱n na̱ Herodia̱ nga kitenki. Tsjo ṉkjún kamaha̱ Herode̱ ko̱ já xi kab'entut'áko̱ho̱ yámixo̱ ko̱ b'i̱ kitsúhu̱ ta̱kjíu̱n: —Ti̱nchíní tu̱ mí ni xi mjehé ri. Tsjaha.
22 entrou a filha de Herodias e, dançando, agradou a Herodes e aos seus convivas. Então, disse o rei à jovem: Pede-me o que quiseres, e eu to darei.
23 Xí Nti̱a̱náhá kits'ínkie nda̱ rei̱ nga b'a̱ kitsú: —Tsjaha tu̱ mí nihí ni xi ku̱i̱nchíní santaha masen ni xi batexumaha̱.
23 E jurou-lhe: Se pedires mesmo que seja a metade do meu reino, eu ta darei.
24 A̱s'a̱i tsitju ta̱kjíu̱n nga ngjingjásjaiyaha̱ na̱aha̱: —¿Mí nihi xi kuankia? B'i̱ kitsú na̱ Herodia̱: —Nintaku̱ Jua Bautista̱ ti̱nchíhi̱.
24 Saindo ela, perguntou à sua mãe: Que pedirei? Esta respondeu: A cabeça de João Batista.
25 A̱s'a̱i jas'en tsuntsu ngáha ta̱kjíu̱n má xi tje̱hen kab'ejña nda̱ rei̱ ko̱ tsankihi̱ niu̱: —Mjena nga k'u̱a̱i̱ní nd'a̱i̱ mamai̱ nga k'úéya ta̱ba̱ ní nintaku̱ Jua Bautista̱.
25 No mesmo instante, voltando apressadamente para junto do rei, disse: Quero que, sem demora, me dês num prato a cabeça de João Batista.
26 A̱s'a̱i 'yún kik'ie babaha̱ nda̱ rei̱, tu̱nga nga̱t'aha̱ ní nga ja kats'ínkie Nti̱a̱ná nga ts'i̱íntjusun éhe̱n ko̱ nga̱t'aha̱ já xi kab'entut'áko̱ho̱ yámixo̱, kui nga najmi tjín nkú ts'ín najmi ku̱i̱tsu̱hu̱ ra̱ ta̱kjíu̱n.
26 Entristeceu-se profundamente o rei; mas, por causa do juramento e dos que estavam com ele à mesa, não lha quis negar.
27 Tje̱n'yún kits'ínkjihí nda̱ rei̱ nku nda̱ jun nga kitsjáha̱ kju̱a̱ nga kj'u̱a̱íko̱ nintaku̱ Jua. A̱s'a̱i ngji nda̱ juu̱n ko̱ tsatekjá nintaku̱ Jua a̱ya nu̱ba̱yóo̱.
27 E, enviando logo o executor, mandou que lhe trouxessem a cabeça de João. Ele foi, e o decapitou no cárcere,
28 Nku ta̱ba̱ y'éya nintaku̱ Jua ko̱ kitsjáha̱ ta̱kjíu̱n, ko̱ na̱aha̱ ta̱kjíu̱n kits'ínkjas'ehe̱n nintaku̱ Jua.
28 e, trazendo a cabeça num prato, a entregou à jovem, e esta, por sua vez, a sua mãe.
29 Nk'ie nga kint'é já ni'yakuyáha̱ Jua ni xi kamoo̱, i̱ncha j'aikj'á yjoninte k'ie̱n ko̱ i̱ncha ngjingjáyanji.
29 Os discípulos de João, logo que souberam disto, vieram, levaram-lhe o corpo e o depositaram no túmulo.
30 Ta̱ i̱ncha kama ñjakú ngáha já postru̱ má tíjña Jesu ko̱ i̱ncha kitsúya tentehe̱ ni xi kits'ín ko̱ ni xi tsakúya. A̱s'a̱i b'i̱ kitsú Jesu:
30 Voltaram os apóstolos à presença de Jesus e lhe relataram tudo quanto haviam feito e ensinado.
31 —Nibá su̱bo̱o. Tankíaán nku a̱nte t'axín tu̱ xi n'e̱kj'áíyahaná. A̱t'aha̱ nkjin ṉkjún xu̱ta̱ xi tíi̱ncha fi ko̱ xi tíi̱ncha f'ai, nga santaha najmi ta̱ tíi̱ncha sakúntehe̱ ra̱ tsa i̱ncha kji̱ne̱ ni̱ñu̱.
31 E ele lhes disse: Vinde repousar um pouco, à parte, num lugar deserto; porque eles não tinham tempo nem para comer, visto serem numerosos os que iam e vinham.
32 A̱s'a̱i i̱ncha y'eya nku tsutsu nga ngji t'axín suba nku a̱nte má najmi ch'a tjín.
32 Então, foram sós no barco para um lugar solitário.
33 Tu̱nga nkjihín xu̱ta̱ xi kikiehe̱ nga i̱ncha ngji ko̱ i̱ncha kamankjihi̱n nga Jesu niu̱ ko̱ já ni'yakuyáha̱. A̱s'a̱i i̱ncha tsitju xu̱ta̱ xi tjíntu ngayjee̱ nanki xi tjín yo̱ nga tsu̱ku̱ ngjihi má nga tífi Jesu. I̱ncha tsichu títjun xu̱to̱.
33 Muitos, porém, os viram partir e, reconhecendo-os, correram para lá, a pé, de todas as cidades, e chegaram antes deles.
34 Nk'ie nga tsitjujen Jesu tsutsuu̱, kikie nga nkjin ṉkjún maha xu̱ta̱ xi tíkuyáha̱. Kama ni̱ma̱ha̱, a̱t'aha̱ tjíma xi nkú joyaha chu̱tsa̱nka̱ xi najmi tjíhi̱n nda̱ bastu. A̱s'a̱i kik'atuts'i̱hi̱n nga tsakúyaha̱ nkjin tíkjá ni.
34 Ao desembarcar, viu Jesus uma grande multidão e compadeceu-se deles, porque eram como ovelhas que não têm pastor. E passou a ensinar-lhes muitas coisas.
35 Nk'ie nga kama ngixuu̱n, i̱ncha j'aik'úhu̱n já ni'yakuyáha̱ ko̱ b'a̱ kitsúhu̱: —T'axínt'a ṉkjún e̱i̱ ko̱ ja kama ngixun ṉkjún.
35 Em declinando a tarde, vieram os discípulos a Jesus e lhe disseram: É deserto este lugar, e já avançada a hora;
36 Tu̱ sahá b'a̱ t'ihi̱n xu̱to̱ nga katji nanki xi tjíndai e̱i̱ má nga ka̱ma k'u̱a̱tse ni xi kji̱ne̱.
36 despede-os para que, passando pelos campos ao redor e pelas aldeias, comprem para si o que comer.
37 A̱s'a̱i b'i̱ kitsú Jesu: —Tu̱ sahá jun tjoho̱on ni xi kji̱ne̱. B'a̱ kitsú jóo̱: —¿A kuankín ch'a̱tse níi̱ jo unchan denari̱o̱ tjíhin ni̱nku̱a̱n ko̱ k'u̱a̱i̱hi̱ nga kji̱ne̱ xu̱ta̱?
37 Porém ele lhes respondeu: Dai-lhes vós mesmos de comer. Disseram-lhe: Iremos comprar duzentos denários de pão para lhes dar de comer?
38 B'i̱ kitsú Jesu nga kingjásjaiyaha̱ jóo̱: —¿Nkú tjín maha ni̱nku̱a̱n xi kich'o? Tankínk'iexki̱u. Nk'ie nga ja b'a̱ kits'ín jóo̱, a̱s'a̱i b'a̱ kitsú: —Un ni̱nku̱a̱n ko̱ jo tji̱o̱.
38 E ele lhes disse: Quantos pães tendes? Ide ver! E, sabendo-o eles, responderam: Cinco pães e dois peixes.
39 A̱s'a̱i b'a̱ kitsúhu̱ xu̱ta̱ nkjiu̱n nga k'úéntu stín a̱jin na̱xi̱chu̱ xkjúe̱n.
39 Então, Jesus lhes ordenou que todos se assentassem, em grupos, sobre a relva verde.
40 Tjín xi unchan kik'a stín yjoho̱ nga i̱ncha y'entu, ko̱ tjín xi cháte kik'a stín yjoho̱.
40 E o fizeram, repartindo-se em grupos de cem em cem e de cinquenta em cinquenta.
41 A̱s'a̱i jakj'á Jesu ni̱nku̱a̱n xi uu̱n ko̱ tji̱o̱ xi joo̱. Tsasenjinki nk'a ján nga kitsjáha̱ máb'a̱chjíhi̱ Nti̱a̱ná. Tsakjánya ni̱nku̱o̱n ko̱ kitsjáha̱ já ni'yakuyáha̱ tu̱ xi kui i̱ncha ts'i̱ínndzjoho ni̱nku̱o̱n. Ta̱ tsakjánya tji̱o̱ xi joo̱ nga kitsjáha̱ ngatentee̱ xu̱to̱.
41 Tomando ele os cinco pães e os dois peixes, erguendo os olhos ao céu, os abençoou; e, partindo os pães, deu-os aos discípulos para que os distribuíssem; e por todos repartiu também os dois peixes.
42 Ngatentee̱ xu̱to̱ i̱ncha kikjine niu̱ santa nkúhu nga i̱ncha kitse sisihi̱n.
42 Todos comeram e se fartaram;
43 A̱s'a̱i j'áíya ni̱nku̱o̱n ko̱ tji̱o̱ xi tsankiu̱. Te jo ni̱si̱n kamaha.
43 e ainda recolheram doze cestos cheios de pedaços de pão e de peixe.
44 Un mii̱ maha já xi i̱ncha kikjine ni̱nku̱o̱n kui chu̱bo̱.
44 Os que comeram dos pães eram cinco mil homens.
45 A̱s'a̱i b'a̱ kitsúhu̱ Jesu já ni'yakuyáha̱ nga i̱ncha kju̱a̱s'en tsutsuu̱ ko̱ nga i̱ncha ngju̱a̱i̱ títjuhu̱n ngabantá ntáchak'uu̱n xi tje̱hen nanki Betsaida̱, ko̱ tsasín ni̱yá xu̱to̱ nk'ie nga i̱ncha ngji ni'yaha̱.
45 Logo a seguir, compeliu Jesus os seus discípulos a embarcar e passar adiante para o outro lado, a Betsaida, enquanto ele despedia a multidão.
46 Nk'ie nga ja kits'ínkji xu̱to̱, a̱s'a̱i ngji nchja̱ko̱ t'axín Nti̱a̱ná a̱sunntu tje̱nki̱u̱.
46 E, tendo-os despedido, subiu ao monte para orar.
47 Nk'ie nga ja kama jyuu̱n, ja kamasehe̱n ntáchak'uu̱n tje̱njin tsutsuu̱. Tu̱nga máha Jesu, má kixiu̱ kab'ejña.
47 Ao cair da tarde, estava o barco no meio do mar, e ele, sozinho em terra.
48 A̱s'a̱i kikie nga 'ni ṉkjún tíkjenntá já ni'yakuyóo̱, a̱t'aha̱ ntjo̱ 'yún ṉkjún tísatéjihi̱n tsutsuu̱. Nkú ra̱ ma nga ja tífi ma sen, tsichu tje̱nnki Jesu jóo̱ nga tífisun ntáchak'uu̱n. B'a̱ kits'ín xi kju̱a̱t'a ni̱yáha̱ jóo̱ kits'ín.
48 E, vendo-os em dificuldade a remar, porque o vento lhes era contrário, por volta da quarta vigília da noite, veio ter com eles, andando por sobre o mar; e queria tomar-lhes a dianteira.
49 Nk'ie nga kikie já ni'yakuyóo̱ nga Jesu nibásun ntáchak'uu̱n, se̱n kits'ín maha̱ ko̱ i̱ncha kikjintáya nkjún.
49 Eles, porém, vendo-o andar sobre o mar, pensaram tratar-se de um fantasma e gritaram.
50 A̱t'aha̱ ngatentee̱ i̱ncha kikiehe̱ ko̱ i̱ncha kitsankjún. Tu̱nga tje̱n'yún kinchja̱há Jesu: —¡Jyu ní! ¡Ahán niu̱! ¡Najmi tu̱ binkjun!
50 Pois todos ficaram aterrados à vista dele. Mas logo lhes falou e disse: Tende bom ânimo! Sou eu. Não temais!
51 A̱s'a̱i jas'enne Jesu jóo̱ ko̱ kitsjenjyúya ntjo̱. Tu̱ ni xí kama nkjúhún ra̱ jóo̱,
51 E subiu para o barco para estar com eles, e o vento cessou. Ficaram entre si atônitos,
52 a̱t'aha̱ najmi kje̱e mankjihi̱n nkú tsuhu̱ ra̱ kju̱a̱nkjúhu̱n ni̱nku̱a̱n xi i̱ncha kikjine, a̱t'aha̱ ndjá tjíntuyá ani̱ma̱ha̱.
52 porque não haviam compreendido o milagre dos pães; antes, o seu coração estava endurecido.
53 Nk'ie nga ja j'atikjáko̱ Jesu já ni'yakuyáha̱ ntáchak'uu̱n, a̱s'a̱i tsichu nanki Genesaret. Yo̱ a̱ndai ntáchak'uu̱n y'ét'a'yún tsutsuu̱.
53 Estando já no outro lado, chegaram a terra, em Genesaré, onde aportaram.
54 Nk'ie nga i̱ncha tsitju tsutsuu̱, tu̱ tje̱n'yún i̱ncha kamankjihín ra̱ xu̱ta̱ xi tjín yo̱ nga Jesu niu̱.
54 Saindo eles do barco, logo o povo reconheceu Jesus;
55 A̱s'a̱i xu̱to̱ i̱ncha ngji ngayjee̱ a̱nte xi tjín yo̱ nga ngji ts'ínkint'é xinkjín. I̱ncha ngjiko̱ xu̱ta̱ un xi tjíhi̱n má xi tje̱hen i̱ncha kint'é nga tsú'ba̱ Jesu nga kjintusún na̱chaha̱n.
55 e, percorrendo toda aquela região, traziam em leitos os enfermos, para onde ouviam que ele estava.
56 Tu̱ má a̱ntehé ni xi jas'en Jesu, ndaha tsa a̱nte xi xi̱xi̱, ndaha tsa xi ihi̱, ko̱ ndaha tsa a̱ndai na̱nti̱a̱, i̱ncha kikjántu a̱ya ni̱yátée̱ xu̱ta̱ un xi tjíhi̱n ko̱ tsankihi̱ tsa tsjántehe̱ tsa tu̱ a̱ndai tuts'in najyun xi yja ts'i̱ínko̱. Ko̱ kamanda ngayjee̱ xi kits'ínko̱ najyuhu̱n Jesu.
56 Onde quer que ele entrasse nas aldeias, cidades ou campos, punham os enfermos nas praças, rogando-lhe que os deixasse tocar ao menos na orla da sua veste; e quantos a tocavam saíam curados.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.