Marcos 14

Jalapa de Díaz Mazatec NT (MAJ_BTT) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Ndyja sa jo ni̱stjin nga ku̱i̱chú S'í Pascu̱a̱, nk'ie nga chine ni̱nku̱a̱n xi najmi kamandako̱ho na̱'yu̱ san. Já na̱'mi k'aku̱ ko̱ já chji̱ne̱'éhe̱n kju̱a̱téxumoo̱ i̱ncha tsangisjai ni̱yá xi nkú ts'ín k'u̱a̱na̱cha̱ha̱ ra̱ Jesu nga ku̱a̱kj'ánijé ko̱ ts'i̱ínk'ien.
1 Dois dias depois seria celebrada a Páscoa e a Festa dos Pães sem Fermento. Os principais sacerdotes e os escribas procuravam uma forma de prender Jesus, à traição, para matá-lo.
2 Tu̱nga b'a̱há i̱ncha kitsúhu̱ xinkjín: —Najmi tu̱ a̱jihi̱n s'íu̱ chjubéé ndo̱ tu̱ xi najmi k'u̱ésihi xu̱ta̱ nkjiu̱n.
2 Pois diziam: — Não durante a festa, para que não haja tumulto entre o povo.
3 Nk'ie nga tíjña Jesu nanki Betani̱a̱, ni'yaha̱ Simon, nda̱ xi k'uhu̱n ch'in fentujnu, nk'ie nga kab'ejñat'a yámixo̱, a̱s'a̱i nku ta̱chju̱ún j'aiko̱ ntá sinjne̱ xi chjí ṉkjún, xi naxú nardo̱ kikjin kamandako̱ho. Kui xi tíi̱nchaha̱ nku lubata̱ ndji̱o̱ chjí. Tsakján ta̱chjúu̱n lubata̱ ndji̱o̱ ko̱ tsaténdzjojnú nintaku̱ Jesu ntá sinjne̱.
3 Quando Jesus estava em Betânia, fazendo uma refeição na casa de Simão, o leproso, veio uma mulher, trazendo um frasco feito de alabastro com um perfume muito valioso, de nardo puro; e, quebrando o frasco, derramou o perfume sobre a cabeça de Jesus.
4 A̱s'a̱i k'u̱a̱ já xi tíi̱ncha yo̱ kama kjaha̱n ko̱ b'i̱ ngján b'a̱ i̱ncha kitsúhu̱ xinkjín: —¿Á b'a̱ ts'ín kuan'ekatsún tiyaha ntá sinjne̱?
4 Alguns dos que estavam ali ficaram indignados e diziam entre si: — Para que este desperdício de perfume?
5 A̱t'aha̱ kama ts'ati jan unchan to̱on denari̱o̱ kuach'a kai, tu̱ xi kui to̱oo̱n k'u̱a̱i̱hi̱ ra̱ xu̱ta̱ x'a̱n. Ta̱ i̱ncha kinchja̱yane ta̱chjúu̱n.
5 Este perfume poderia ter sido vendido por mais de trezentos denários, para ser dado aos pobres. E murmuravam contra ela.
6 A̱s'a̱i b'i̱ kitsú Jesu: —Tjehe̱nntoho̱o ta̱chjúu̱n. ¿Á jun tín'estihi̱ru̱u? Nda tjín ni xi kuats'ínna.
6 Mas Jesus disse:
7 Xu̱ta̱ x'a̱n bi, tehe̱nte k'úéntujínnu̱u ko̱ ka̱ma ku̱i̱si̱nko̱o nk'ie nga ka̱ma mjenu̱u. Tu̱nga an najmi tehe̱nte kúáte̱jñajinnu̱u.
7 Porque os pobres estarão sempre com vocês, e, quando quiserem, podem fazer-lhes o bem, mas a mim vocês nem sempre terão.
8 Kui ta̱chjíi̱n kuatsjá xi nkú tjín tíjñaha̱. Ja kuak'íénda títjun yjonintena̱ nga kuak'ojnuhu̱ ntá sinjne̱i̱ tu̱ xi s'e̱yanjihinna.
8 Ela fez o que pôde: ungiu o meu corpo antecipadamente para a sepultura.
9 Kju̱axi̱ ni xi tíxinnu̱u. Tu̱ má xi tje̱hén ni nga s'e̱ni̱jmí én nda tsuhu̱ Nti̱a̱ná nga ngúsuhu̱n a̱sunntee̱, ta̱ chu̱bani̱jmíyaha ni xi kuats'ín ta̱chjíi̱n. B'a̱ ts'ín n'e̱kj'áítsjehen.
9 Em verdade lhes digo que, onde for pregado em todo o mundo o evangelho, também será contado o que ela fez, para memória dela.
10 A̱s'a̱i Juda̱ Iscariote̱, nku nda̱ ni'yakuyá xi te joo̱, ngjisehe̱ já na̱'mi k'aku̱ tu̱ xi ts'i̱ínkjas'ehe̱n ra̱ Jesu jóo̱.
10 E Judas Iscariotes, um dos doze, foi falar com os principais sacerdotes, para lhes entregar Jesus.
11 Nk'ie nga kint'é jóo̱ éi̱n, kama tsjoho̱ ko̱ b'a̱ i̱ncha kitsúhu̱ Juda̱ nga tsjáha̱ to̱on. A̱s'a̱i tsangisjai ni̱yá Juda̱ xi nkú ts'ín ka̱ma ts'i̱ínkjas'ehen Jesu.
11 Eles, ouvindo isto, se alegraram e prometeram dar dinheiro a ele; nesse meio-tempo, Judas buscava uma boa ocasião para entregar Jesus.
12 Ni̱stjin nga b'atuts'i̱hi̱n ra̱ S'í Pascu̱a̱, nk'ie nga chine ni̱nku̱a̱n xi najmi kamandako̱ho na̱'yu̱ san ko̱ nga n'ek'ien chu̱tsa̱nka̱ha̱ s'íu̱, a̱s'a̱i já ni'yakuyáha̱ Jesu kingjásjaiyaha̱: —¿Má xi tje̱hen mjehi nga kuankínk'iendai̱ tu̱ xi chi̱ne̱heni nichinehe̱ S'í Pascu̱a̱?
12 E, no primeiro dia da Festa dos Pães sem Fermento, quando se fazia o sacrifício do cordeiro pascal, os discípulos de Jesus lhe perguntaram: — Onde quer que façamos os preparativos para que o senhor possa comer a Páscoa?
13 A̱s'a̱i b'a̱ kitsúhu̱ jo já ni'yakuyáha̱ nga kits'ínkji: —Tankíún a̱jin na̱nti̱o̱. Yo̱ sa̱tékjó nku nda̱ xi y'a nku ndji̱í ntánijua. Tsjénnkihu̱u
13 Então Jesus enviou dois dos seus discípulos, dizendo-lhes:
14 ko̱ má nga kju̱a̱s'en b'a̱ t'ihu̱un nda̱ xi ts'e̱ ni'yoo̱: “B'a̱ títsu nda̱ maestru̱: ¿Má xi kui a̱nte má nga kjíne̱ka̱ nichinehe̱ S'í Pascu̱a̱ já ni'yakuyána̱?”
14 Sigam esse homem e digam ao dono da casa em que ele entrar que o Mestre pergunta: “Onde fica o meu aposento no qual comerei a Páscoa com os meus discípulos?”
15 A̱s'a̱i ku̱a̱kúnu̱u nku a̱nte tayá chánka xi ja tjínda xi tje̱hen nk'a ni'yaha̱. Yo̱ t'endo ni xi chi̱ne̱é.
15 E ele lhes mostrará um espaçoso cenáculo mobiliado e pronto; ali façam os preparativos.
16 A̱s'a̱i tsitju já ni'yakuyóo̱. I̱ncha tsichu a̱jin na̱nti̱o̱ ko̱ b'a̱ kamat'ain xi nkú nga kitsúhu̱ Jesu. Yo̱ i̱ncha y'énda nichinehe̱ S'í Pascu̱a̱.
16 Os discípulos saíram, foram à cidade e, achando tudo como Jesus lhes tinha dito, prepararam a Páscoa.
17 Nk'ie nga ja kama jyuu̱n, tsichuko̱ Jesu já ni'yakuyá xi te joo̱.
17 Ao cair da tarde, Jesus chegou com os doze.
18 Nk'ie nga ja tjíntut'á yámixo̱ nga tíi̱ncha kjine nichinehe̱ S'í Pascu̱a̱, a̱s'a̱i b'i̱ kitsú Jesu: —Kju̱axi̱ ni xi tíxinnu̱u. Nku xi tje̱njinnu̱u, xi ta̱ e̱i̱ tíneko̱na, ts'i̱ínkjas'enna.
18 Quando estavam à mesa e comiam, Jesus disse:
19 A̱s'a̱i kik'ientu babaha̱ já ni'yakuyóo̱ ko̱ nga nkúnkú kingjásjaiyaha̱: —¿A an?
19 E eles começaram a entristecer-se e a perguntar-lhe, um por um: — Por acaso seria eu?
20 A̱s'a̱i b'i̱ kitsú Jesu: —Nku xi te joo̱, xi ta̱ tíbakj'á nichine xi tjíya ta̱ba̱ má nga tíbakj'a.
20 Jesus respondeu:
21 A̱t'aha̱ b'a̱ n'e̱he̱ Ntíhi̱ Nda̱x'i̱u̱n xi nkú ts'ín tjít'a éhe̱n Nti̱a̱ná, tu̱nga, ¡ni̱ma̱ rú ts'íhin nda̱ xi ts'i̱ínkjas'ehe̱n! Tu̱ sahá ra̱ ngandaha̱ nda̱ xu'bo̱ tsa najmi kitsin.
21 Pois o Filho do Homem vai, como está escrito a seu respeito; mas ai daquele por quem o Filho do Homem está sendo traído! Melhor seria para ele se nunca tivesse nascido!
22 Nk'ie nga tíi̱ncha kjine nichinehe̱ S'í Pascu̱a̱, jakj'á Jesu ni̱nku̱o̱n ko̱ kitsjáha̱ máb'a̱chjíhi̱ Nti̱a̱ná. Tsakjánya ko̱ kitsjáha̱ jóo̱ nga b'a̱ kitsúhu̱: —Chjúbó. Kui xu'bi̱ xi yjonintena̱.
22 E, enquanto comiam, Jesus pegou um pão e, abençoando-o, o partiu e lhes deu, dizendo:
23 Ko̱ ta̱ jakj'á chu̱tsíu̱n. Nk'ie nga ja kitsjáha̱ máb'a̱chjíhi̱ Nti̱a̱ná, a̱s'a̱i kitsjáha̱ já ni'yakuyáha̱ ko̱ i̱ncha kik'iyá chu̱tsíu̱n ngatentee̱ jóo̱.
23 A seguir, Jesus pegou um cálice e, tendo dado graças, o deu aos seus discípulos; e todos beberam dele.
24 B'i̱ kitsúhu̱ jóo̱: —Kui xu'bi̱ xi jnína̱. Kui xi ngju̱a̱i̱ ndzjoho ngandaha̱ nkjin ṉkjún xu̱ta̱. Jnína tíb'éndako̱ tse̱tse̱ Nti̱a̱ná nd'a̱i̱ xi nkú ts'ín nda ts'i̱ínko̱ xu̱ta̱.
24 Então lhes disse:
25 Kju̱axi̱ ni xi tíxinnu̱u. Najmi ta̱ k'u̱i̱ sahana ntáha̱ tuntsja̱jée̱ santa nkúhu nga ku̱i̱chú ni̱stjin nga k'u̱i̱ ngáhana xi tse̱tse̱he̱ má batéxuma Nti̱a̱ná.
25 Em verdade lhes digo que nunca mais beberei do fruto da videira, até aquele dia em que beberei o vinho novo, no Reino de Deus.
26 Nk'ie nga ja kamaha̱ nga i̱ncha kisehe̱ Nti̱a̱ná, a̱s'a̱i i̱ncha ngji a̱sunntu tje̱nnki̱ xi 'mi Yá Olivo̱.
26 E, tendo cantado um hino, saíram para o monte das Oliveiras.
27 B'i̱ kitsú Jesu: —Ngatentoo̱ n'e̱ndyja̱jihu̱un yjonu̱u yáha an. A̱t'aha̱ b'a̱ ts'ín tjít'a éhe̱n Nti̱a̱ná: “Ts'in'úhu̱n nda̱ bastuu̱ ko̱ ndzjo̱ya chu̱tsa̱nko̱.”
27 E Jesus disse aos discípulos:
28 Tu̱nga nk'iehé nga kj'u̱a̱íya ngáhana ngabayoo̱, kfín títjunnu̱u Galilea̱.
28 Mas, depois da minha ressurreição, irei adiante de vocês para a Galileia.
29 A̱s'a̱i kinchja̱ Pedro̱: —Ndaha tsa ngatentee̱ ts'i̱ínndyja̱jihi̱n yjoho̱, tu̱nga an najmi.
29 Então Pedro disse a Jesus: — Ainda que o senhor venha a ser um tropeço para todos, não o será para mim!
30 B'i̱ kitsú Jesu: —Kju̱axi̱ ni xi tíxihin. Kui ni̱stje̱n xu'bi̱, kintehe̱ ni nga kji̱ntá xa̱nto̱ ni̱yá xi ma joho, b'a̱ ku̱i̱xín nga najmi yaní jan ni̱yá tjíhin.
30 Mas Jesus lhe disse:
31 Tu̱nga b'a̱há ta̱ kitsú ngáha Pedro̱: —Ndaha tsa tjíhin nga ku̱a̱yáko̱ho, tu̱ nku nga ts'inkíéná yjona̱ nga behe. B'a̱ ta̱ i̱ncha kitsú ngatentee̱ já ni'yakuyóo̱.
31 Mas Pedro insistia com mais veemência: — Ainda que me seja necessário morrer com o senhor, de modo nenhum o negarei. E todos os outros diziam a mesma coisa.
32 A̱s'a̱i i̱ncha tsichu nku a̱nte xi 'mi Getsemani ko̱ b'a̱ kitsúhu̱ Jesu já ni'yakuyáha̱: —Ti̱ntsu̱ba̱hanu e̱i̱. Kfínnchjako̱ maná Nti̱a̱ná ján.
32 Então foram a um lugar chamado Getsêmani. Ali, Jesus disse aos seus discípulos:
33 Ngjiko̱ Pedro̱, Santiago̱ ko̱ Jua. Kik'atuts'i̱hi̱n nga kik'ie baba ṉkjúhu̱n ko̱ kis'enta̱ha̱ ra̱.
33 E, levando consigo Pedro, Tiago e João, começou a sentir-se tomado de pavor e de angústia.
34 B'i̱ kitsúhu̱ jóo̱: —Kju̱a̱ba kitsejíhin ani̱ma̱na̱ xi nkúhu tsa kui xi ja ts'i̱ínk'ienna. Ti̱ntsu̱bo̱o e̱i̱ ko̱ ti̱ntsu̱ba̱ ndo.
34 E lhes disse:
35 A̱s'a̱i ngjindju sa i̱chí ko̱ yo̱ kingjénsten a̱nkjín santaha t'anankiu̱. Kinchja̱ko̱ Nti̱a̱ná nga tsankihi̱ tsa ka̱ma kj'u̱a̱ t'axíhi̱n chu̱ba̱ xi má nga un sku̱e̱he̱.
35 E, adiantando-se um pouco, prostrou-se em terra; e orava para que, se possível, lhe fosse poupada aquela hora.
36 B'i̱ kitsú: —Na̱'mi, na̱'mi chí, ji xi mahi n'ei tu̱ mí nihí ni. N'e̱kj'a t'axínní kju̱a̱ni̱ma̱ xu'bi̱. Tu̱nga katumahá xi nkú ts'ín mjehi, najmi xi nkú ts'ín mjena.
36 E dizia:
37 A̱s'a̱i ngjise ngáha̱ ra̱ jóo̱, ko̱ kjintufé nga j'aisehe̱. B'i̱ kitsúhu̱ Pedro̱: —Simon, ¿a kisufei? ¿A ndaha nku ora̱ najmi kuichukju̱a̱hi nga kuakinchin tík'uin?
37 E, voltando, achou-os dormindo. E disse a Pedro:
38 Ti̱ntsu̱ba̱ ndo ko̱ chu̱bako̱o Nti̱a̱ná tu̱ xi najmi chjút'ayák'uhu̱nnu̱u. Yuhu̱ ani̱ma̱nu̱u, tu̱nga yjonintenu̱uhú xi najmi tíchúkju̱a̱ha̱.
38 Vigiem e orem, para que não caiam em tentação; o espírito, na verdade, está pronto, mas a carne é fraca.
39 A̱s'a̱i Jesu ta̱ ngji nchja̱ko̱hó ngáha Nti̱a̱ná ko̱ ta̱ kuihí ée̱n kitsú ngáha.
39 Retirando-se de novo, orou repetindo as mesmas palavras.
40 Nk'ie nga kik'óya ngáha má tjíntu já ni'yakuyóo̱, ta̱ kjintuféhé ngáha nga j'aisehe̱, a̱t'aha̱ tíb'échja suba nijñóo̱ tunku̱n jóo̱. Najmi ta̱ be nkú i̱ncha ku̱i̱tsu̱hu.
40 E voltando, achou-os outra vez dormindo, porque os olhos deles estavam pesados; e não sabiam o que lhe responder.
41 A̱s'a̱i ta̱ kik'óya ngáha Jesu ni̱yá xi ma jahan ko̱ b'a̱ kitsúhu̱ jóo̱: —¿A tu̱ nku kisuntuféhé so ko̱ tín'ekj'áíyo? Ja kama. Ja kuichu chu̱ba̱ nga n'e̱kjas'en Ntíhi̱ Nda̱x'i̱u̱n a̱ya ntsja xu̱ta̱ ngatitsuu̱n.
41 E, quando voltou pela terceira vez, Jesus lhes disse:
42 Ti̱síntjo̱on ko̱ tjián. Ja nibá tiña xi títs'ínkjas'enna.
42 Levantem-se, vamos embora! Eis que o traidor se aproxima.
43 Nk'ie nga ta̱ tínchja̱ha Jesu, tu̱ j'aihí Juda̱, nku nda̱ ni'yakuyá xi te joo̱. J'aiko̱ nkjin ṉkjún xu̱ta̱ xi kits'ín nibá já na̱'mi k'aku̱ ko̱ já chji̱ne̱'éhe̱n kju̱a̱téxumoo̱ ko̱ jáchá xi ta̱ tjíhi̱n xá. I̱ncha y'a ki̱cha̱ ndju ko̱ yá nga i̱ncha j'ai.
43 E logo, enquanto Jesus ainda falava, chegou Judas, um dos doze, e, com ele, uma multidão com espadas e porretes, vinda da parte dos principais sacerdotes, escribas e anciãos.
44 Nda̱ xi títs'ínkjas'en Jesu tsinchá'a títjun jóo̱ nga b'i̱ kitsúhu̱: —Xi kjexu̱'ba nga kjuaniñaha̱, kui xi Jesu. Chjúbó ko̱ t'e'yún sisiun nga tankínko̱o.
44 Ora, o traidor tinha dado a eles um sinal: “Aquele que eu beijar, é esse; prendam e levem-no com segurança.”
45 Nk'ie nga j'ai, tje̱n'yún ngjik'úhún ra̱ Jesu ko̱ b'a̱ kitsúhu̱ nga kikjexu̱'ba: —Ji nda̱ maestru̱.
45 E logo que chegou, aproximando-se de Jesus, Judas disse: — Mestre! E o beijou.
46 A̱s'a̱i i̱ncha jakj'ánijéhe̱ jóo̱ Jesu.
46 Então eles agarraram Jesus e o prenderam.
47 Tu̱nga nkuhú ki̱cha̱ ndju ts'asje nku nda̱ xi síjña yo̱. Kits'ín'uhu̱n nku nda̱ musu̱hu̱ nda̱ na̱'mi títjuu̱n. Tsatet'a tja̱ba̱xínñju.
47 Nisto, um dos que estavam ali, sacando da espada, feriu o servo do sumo sacerdote e cortou-lhe a orelha.
48 A̱s'a̱i b'i̱ kitsúhu̱ Jesu jóo̱: —¿A nda̱ ndyjéná? ¿Á i̱xí ki̱cha̱há ko̱ yá kich'ahanu nga kjúái̱chj'anijéhenú?
48 Jesus lhes disse:
49 Xki̱ ni̱stjin tsási̱njñajinnu̱u nga tsakuyá má ma na̱tsihi̱n ni̱nku̱. Najmi kichjubénijénú. Tu̱nga tjíhín ni nga ku̱i̱tjusun éhe̱n Nti̱a̱ná, kui nga b'a̱ tímaha.
49 Todos os dias eu estava com vocês no templo, ensinando, e vocês não me prenderam; mas isto é para que se cumprissem as Escrituras.
50 A̱s'a̱i i̱ncha tsanka ngatentee̱ já ni'yakuyóo̱ nga tsasínjña suba Jesu.
50 Então todos o deixaram e fugiram.
51 Tu̱nga nkuhú nda̱ti xi tu̱ najyun tjabehé kam'otikjájnuhu yjoho̱ nga tje̱nnkihi̱ Jesu, kui xi ta̱ jakj'áha̱ jóo̱.
51 Um jovem, coberto unicamente com um lençol, seguia Jesus. Eles o agarraram,
52 Tu̱nga tsinkféhén najyun tjabehe̱ ko̱ tsanka kisti.
52 mas ele largou o lençol e fugiu nu.
53 A̱s'a̱i i̱ncha ngjiko̱ jóo̱ Jesu nginku̱n nda̱ na̱'mi títjuu̱n. Yo̱ kama ñjakú ngayjee̱ já na̱'mi k'aku̱ ko̱ jáchá xi ta̱ tjíhi̱n xá ko̱ já chji̱ne̱'éhe̱n kju̱a̱téxumoo̱.
53 E levaram Jesus ao sumo sacerdote, e então se reuniram todos os principais sacerdotes, os anciãos e os escribas.
54 Máha Pedro̱, kitsjennkí kjihi̱n Jesu santa nkúhu nga tsichu na̱tsin ni'yaha̱ nda̱ na̱'mi títjuu̱n ko̱ y'ejñajihi̱n já jun xi kunntá yo̱ nga kits'ínsut'á ts'íhin yjoho̱ t'a nd'íu̱.
54 Pedro seguiu Jesus de longe até o interior do pátio do sumo sacerdote e estava assentado entre os servos, aquentando-se ao fogo.
55 A̱s'a̱i já na̱'mi k'aku̱ ko̱ ngayjee̱ já tjíxóo̱ tsangisjai ni xi ka̱ma kja̱nít'aha̱ Jesu tu̱ xi ka̱ma n'e̱k'iehen, tu̱nga najmi i̱ncha kisakúhú ra̱ ni xi kja̱nínehe̱ Jesu.
55 E os principais sacerdotes e todo o Sinédrio procuravam algum testemunho contra Jesus para o condenar à morte, mas não achavam nada.
56 A̱t'aha̱ ndaha tsa nkjin maha xi i̱ncha kitsjá tsank'á éhe̱n nga ngji kontra̱ha̱ Jesu, tu̱nga najmi kamahá nga nkuhú ni xi i̱ncha kinchja̱.
56 Pois muitos testemunhavam falsamente contra Jesus, mas os depoimentos não eram coerentes.
57 Tjín xi i̱ncha tsisintje̱n ko̱ tsatéjéne tsank'á Jesu nga b'a̱ i̱ncha kitsú:
57 E, levantando-se alguns, testemunhavam falsamente, dizendo:
58 —Ji̱n kinu'yái̱ nga b'a̱ kitsú nda̱i̱: “An ts'inxúya ni̱nku̱ xu'bi̱ xi xu̱ta̱ kits'ínnda. Jan ni̱stjin kjesíntje̱n ngáhana kj'a̱í xi najmi maha̱ xu̱ta̱ ts'ínnda.”
58 — Nós o ouvimos declarar: “Eu destruirei este santuário edificado por mãos humanas e, em três dias, construirei outro, não por mãos humanas.”
59 Tu̱nga tu̱ nkú najmi kamahá nga nkuhú ni xi i̱ncha kinchja̱.
59 Nem assim o testemunho deles era coerente.
60 A̱s'a̱i tsisintje̱n nda̱ na̱'mi títjuu̱n nga ngji sinjña kamasehe̱n a̱yoo̱ ko̱ kingjásjaiyaha̱ Jesu: —¿A najmi chumi nihi xi ku̱i̱xínní? ¿Á b'a̱ tíi̱ncha tsuhu jóo̱ nga tífi kontra̱ha ri?
60 E, levantando-se o sumo sacerdote, no meio, perguntou a Jesus: — Você não diz nada em resposta ao que estes depõem contra você?
61 Tu̱nga najmi chumi ni kitsúhú Jesu. Ndaha nku én najmi kinchja̱. A̱s'a̱i ta̱ kingjásjaiyahá ngáha̱ ra̱ nda̱ na̱'mi títjuu̱n: —¿A ji xi kits'ín nibá Nti̱a̱ná, xi Ntíhi̱ Nti̱a̱ná?
61 Jesus, porém, guardou silêncio e nada respondeu. O sumo sacerdote tornou a interrogá-lo: — Você é o Cristo, o Filho do Deus Bendito?
62 B'i̱ kitsú Jesu: —An xi tíbixín. Cho̱o Ntíhi̱ Nda̱x'i̱u̱n nga k'úéjñat'aha̱ Nti̱a̱ná xi tjíhi̱n nga'yún ko̱ nga ni̱bajin ni̱nti̱ xi tjín nk'a ján.
62 Jesus respondeu:
63 A̱s'a̱i kikjeti̱yajen najyun xi yja nda̱ na̱'mi títjuu̱n. B'a̱ ts'ín tsakúchji ndo̱ nga najmi kisasíhi̱n én xi kinchja̱ Jesu. B'a̱ kitsú: —¿A machjén saná já testiyu̱?
63 O sumo sacerdote, rasgando as suas vestes, disse: — Por que ainda precisamos de testemunhas?
64 Ja kuanu'yó nga najmi kuakienkjún Nti̱a̱ná nga kuanchja̱. ¿Nkú manu̱u? Ngayjee̱ jóo̱ b'a̱ i̱ncha kitsú nga tje̱he̱n ra̱ ngabaya Jesu.
64 Vocês ouviram a blasfêmia. Qual é o parecer de vocês? E todos o julgaram réu de morte.
65 A̱s'a̱i tjín xi tsatétéjnu Jesu nga kik'aya. Y'é'ma a̱nkjín ko̱ y'éhe̱ ko̱ b'a̱ i̱ncha kitsúhu̱: —Ti̱xínyai xi nkúhu nda̱ profeta̱, ¿yá xi kuak'íéhi? Já jun xi kunntá yo̱ ta̱ i̱ncha kik'onjin Jesu.
65 Alguns começaram a cuspir nele, a cobrir-lhe o rosto, a bater nele e a dizer-lhe: — Profetize! E os guardas davam-lhe bofetadas.
66 Nga kab'ejña Pedro̱ kintee̱ xi tje̱hen na̱tsin ni'yoo̱, tu̱ j'aihí nku na̱ musu̱hu̱ nda̱ na̱'mi títjuu̱n.
66 Estando Pedro embaixo no pátio, veio uma das empregadas do sumo sacerdote
67 Nk'ie nga kikie nga títs'ínsut'á yjoho̱ Pedro̱ t'a nd'íu̱, a̱s'a̱i tu̱ nku tsasehé ra̱ ko̱ b'a̱ kitsúhu̱: —Ji xi ta̱ tje̱nko̱i̱ Jesu xi chá Nazaret.
67 e, vendo Pedro, que se aquecia, fixou os olhos nele e disse: — Você também estava com Jesus, o Nazareno.
68 Tu̱nga najmi kits'ínkiehé yjoho̱ Pedro̱. B'a̱ kitsú: —Najmi be ndo̱. Najmi be ni xi tíbixín. Tsitju yo̱ nga ngji má xi tje̱hen tje̱n a̱nkju̱a̱ na̱tsiu̱n. A̱s'a̱i kikjintá nku xa̱nta̱.
68 Mas ele negou, dizendo: — Não o conheço, nem compreendo o que você está falando. E saiu para o pórtico. E o galo cantou.
69 Na̱ musu̱ ta̱ kikiehé ngáha̱ ra̱ ko̱ kik'atuts'i̱hi̱n nga b'a̱ kitsúhu̱ xu̱ta̱ xi tíi̱ncha yo̱: —Kui chái̱ ta̱ mako̱ jmi xu'bo̱.
69 E a empregada, vendo-o, tornou a dizer aos que estavam ali: — Este é um deles.
70 Ta̱ najmi kits'ínkiehé ngáha yjoho̱ Pedro̱. Sa kutju já xi tíi̱ncha yo̱ b'a̱há ta̱ i̱ncha kitsú ngáha̱ ra̱: —Kju̱axi̱ kjáíhin nga ta̱ ji mako̱i̱ jóo̱. A̱t'aha̱ Galilea̱ nibáhani.
70 Mas ele negou outra vez. E, pouco depois, os que estavam ali disseram outra vez a Pedro: — Com certeza você é um deles, porque também é galileu.
71 A̱s'a̱i ndjá kinchja̱ Pedro̱ ko̱ i̱xí Nti̱a̱náhá kits'ínkie nga b'i̱ kitsú: —¡Najmi be nda̱ xi tíbixíún!
71 Ele, porém, começou a praguejar e a jurar: — Não conheço esse homem de quem vocês estão falando!
72 Kui chu̱bo̱ tje̱n'yún kikjintáhá xa̱nto̱ ni̱yá xi ma joho ko̱ j'áítsjehe̱n Pedro̱ ni xi kitsúhu̱ Jesu: “Kintehe̱ ni nga kji̱ntá xa̱nto̱ ni̱yá xi ma joho, b'a̱ ku̱i̱xín nga najmi yaní jan ni̱yá tjíhin.” Nk'ie nga j'áítsjehe̱n Pedro̱ én xu'bi̱, kikjintá.
72 E no mesmo instante o galo cantou pela segunda vez. Então Pedro se lembrou da palavra que Jesus lhe tinha dito: “Antes que o galo cante duas vezes, você me negará três vezes.” E, caindo em si, começou a chorar.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.