Marcos 12
Jalapa de Díaz Mazatec NT (MAJ_BTT) vs ARA
1 A̱s'a̱i Jesu b'i̱ ts'ín tsakúyaha̱ xu̱ta̱ nga y'éjña chu̱ba̱yaha̱: —Nku nda̱ y'éntje̱ tuntsja̱jé. Y'éngi nch'á ko̱ kits'ínnda nku a̱nte má nga ts'íónnki tuntsja̱jée̱. Kits'ínnda nku xjó nk'a tu̱ xi ka̱ma chúnntaha a̱ntee̱. Kitsjá sáha̱ a̱ntee̱ já xi maha̱ ts'ínxáko̱ tuntsja̱jée̱, a̱s'a̱i ngji kjin.
1 Depois, entrou Jesus a falar-lhes por parábola: Um homem plantou uma vinha, cercou-a de uma sebe, construiu um lagar, edificou uma torre, arrendou-a a uns lavradores e ausentou-se do país.
2 Nk'ie nga ja tíjne tuu̱, a̱s'a̱i kits'ínkjisehe̱ ndo̱ nku nda̱ musu̱hu̱ já xi títs'ínxáko̱ tuntsja̱jée̱ tu̱ xi ku̱a̱nkihi̱ ra̱ tu xi kanéhe̱.
2 No tempo da colheita, enviou um servo aos lavradores para que recebesse deles dos frutos da vinha;
3 Tu̱nga jakj'áhá jóo̱ nda̱ musu̱ nga kik'íéhe̱ ko̱ kits'ínkji tiya tiya.
3 eles, porém, o agarraram, espancaram e o despacharam vazio.
4 ’A̱s'a̱i ta̱ kits'ínkjihí ngáha ndo̱ kj'a̱í nda̱ musu̱. Tu̱nga máha nda̱ xu'bi̱, ni kik'onntjaihi̱ jóo̱ ko̱ ch'on ṉkjún i̱ncha kitsúhu̱.
4 De novo, lhes enviou outro servo, e eles o esbordoaram na cabeça e o insultaram.
5 Ta̱ kits'ínkjihí ngáha kj'a̱í nda̱ musu̱hu̱ ndo̱, tu̱nga kits'ínk'iehén ra̱ jóo̱ nda̱ xu'bi̱. Nkjin sa já musu̱ xi kits'ínkji ndo̱. K'u̱a̱ xi kis'ehe̱ ko̱ k'u̱a̱ xi kits'ínk'iehe̱n jóo̱.
5 Ainda outro lhes mandou, e a este mataram. Muitos outros lhes enviou, dos quais espancaram uns e mataram outros.
6 ’Tíjña saha̱ ndo̱ nku xi ts'i̱ín nibá, kui ntí xi tjo ṉkjúhu̱n. B'i̱ kitsú nga kits'ínkjisehe̱ jóo̱: “Sku̱e̱nkjún ntína̱ jóo̱.”
6 Restava-lhe ainda um, seu filho amado; a este lhes enviou, por fim, dizendo: Respeitarão a meu filho.
7 Tu̱nga b'a̱há kitsúhu̱ xinkjín já xi ts'ínxáko̱ tuntsja̱jée̱: “Kui xu'bo̱ xi ts'i̱ínkjáíhi̱n ngayjee̱ ni xi tjíhi̱n na̱'mihi. Tu̱ sahá n'e̱k'ieén tu̱ xi ka̱ma ts'a̱ñáhaná ni xi ts'i̱ínkjáíhi̱n.”
7 Mas os tais lavradores disseram entre si: Este é o herdeiro; ora, vamos, matemo-lo, e a herança será nossa.
8 A̱s'a̱i jakj'á jóo̱ ntíhi̱ ndo̱ ko̱ kits'ínk'ien. Kik'onsje yjoninte k'ie̱n na̱tsin má nga tjíntje̱ tuntsja̱jée̱.
8 E, agarrando-o, mataram-no e o atiraram para fora da vinha.
9 ’Kui b'a̱ maha, ¿nkú ts'i̱íhin nda̱ xi ts'e̱ tuntsja̱jée̱? Kj'u̱a̱í ko̱ ts'i̱ínkje já xi ts'ínxáko̱ tuntsja̱jée̱ ko̱ kj'a̱í já tsjá sá ngáha̱ ra̱ a̱nte tuntsja̱jée̱.
9 Que fará, pois, o dono da vinha? Virá, exterminará aqueles lavradores e passará a vinha a outros.
10 ’¿A najmi kje̱hé n'eyo ni xu'bi̱ xi tjít'a xu̱ju̱n éhe̱n Nti̱a̱ná? B'a̱ títsu:
10 Ainda não lestes esta Escritura:
11 — ausente —
11 isto procede do Senhor, e é maravilhoso aos nossos olhos?
12 A̱s'a̱i mjehe̱ já xi tjíhi̱n xá nga ku̱a̱kj'ánijé Jesu, a̱t'aha̱ kamankjihi̱n nga kui kinchja̱ni̱jmíyaha nga y'éjña chu̱ba̱ya. Tu̱nga i̱ncha kitsankjúhún xu̱ta̱ nkjiu̱n ko̱ i̱ncha ngji t'axíhi̱n Jesu.
12 E procuravam prendê-lo, mas temiam o povo; porque compreenderam que contra eles proferira esta parábola. Então, desistindo, retiraram-se.
13 A̱s'a̱i kin'e nibásehe̱ Jesu k'u̱a̱ já fariseo̱ ko̱ k'u̱a̱ já xi yjankihi̱ nda̱ rei̱ Herode̱ Antipa̱, tu̱ xi ts'i̱ínkijneyaha Jesu nku én xi najmi b'a̱ tjín.
13 E enviaram-lhe alguns dos fariseus e dos herodianos, para que o apanhassem em alguma palavra.
14 B'a̱ i̱ncha j'ai tsúhu̱: —Ji nda̱ maestru̱, yai̱ nga kju̱axi̱ én xi chubai ko̱ nga najmi ni xi sasíhi̱n xu̱ta̱ chubai. 'Yún na̱nka̱ chaseihi̱. Na̱xu̱ bakuyáí sisin ni xi ts'e̱ Nti̱a̱ná. Kui nga, ¿a ma b'echjíhi̱í nda̱ títjun Cesa̱r ni xi f'áchjíná, a ra̱ najmi? ¿A k'u̱a̱íhi̱, a ra̱ najmi k'u̱a̱íhí ra̱á?
14 Chegando, disseram-lhe: Mestre, sabemos que és verdadeiro e não te importas com quem quer que seja, porque não olhas a aparência dos homens; antes, segundo a verdade, ensinas o caminho de Deus; é lícito pagar tributo a César ou não? Devemos ou não devemos pagar?
15 Tu̱nga behé Jesu kju̱a̱joho̱nkjihi̱n jóo̱ ko̱ b'i̱ kitsúhu̱: —¿Á an tíchjut'ayák'uhunnú? Nibáko̱nú e̱i̱ nku to̱on denari̱o̱ tu̱ xi kuasehe̱ ra̱.
15 Mas Jesus, percebendo-lhes a hipocrisia, respondeu: Por que me experimentais? Trazei-me um denário para que eu o veja.
16 A̱s'a̱i j'aiko̱ jóo̱ to̱oo̱n ko̱ b'a̱ kitsú Jesu: —¿Yá xi ts'e̱ sénni̱stjii̱n ko̱ j'áín xi tjít'aha̱ to̱oi̱n? B'a̱ kitsú jóo̱: —Ts'e̱ nda̱ títjun Cesa̱r.
16 E eles lho trouxeram. Perguntou-lhes: De quem é esta efígie e inscrição? Responderam: De César.
17 A̱s'a̱i b'i̱ kitsú Jesu: —Tjoho̱on nda̱ títjun Cesa̱r ni xi ts'e̱ nda̱ títjun Cesa̱r, ko̱ tjoho̱on Nti̱a̱ná ni xi ts'e̱ Nti̱a̱ná. Tu̱ ni xí kama nkjúhún ra̱ jóo̱ én xi kits'ínk'óya Jesu.
17 Disse-lhes, então, Jesus: Dai a César o que é de César e a Deus o que é de Deus. E muito se admiraram dele.
18 Já saduseo̱ bakúya nga najmi kj'u̱a̱íya ngáha̱ ra̱ xu̱ta̱ ngabayoo̱. A̱s'a̱i k'u̱a̱ xi i̱ncha j'aisehe̱ Jesu nga kingjásjaiyaha̱.
18 Então, os saduceus, que dizem não haver ressurreição, aproximaram-se dele e lhe perguntaram, dizendo:
19 B'i̱ i̱ncha kitsúhu̱: —Ji nda̱ maestru̱, y'ét'aná Moise: “Tsa nku nda̱ xi tíjñaha̱ chju̱ún ku̱a̱yá nga najmi kis'eko̱ho̱ ntí chju̱úhu̱n, nda̱ nts'e̱ tjíhin nga ku̱i̱xanko̱ ngáha chju̱úhu̱n, tu̱ xi b'a̱ ts'ín s'e̱he̱ ra̱ ntí nda̱ nts'e̱ xi k'ie̱n.”
19 Mestre, Moisés nos deixou escrito que, se morrer o irmão de alguém e deixar mulher sem filhos, seu irmão a tome como esposa e suscite descendência a seu irmão.
20 ’Y'entu yatu já xi nts'e̱ maha xinkjín. Tsixan nda̱ xi tjuu̱n tu̱nga b'a̱há tjíu̱n k'ien. Najmi kis'ehe̱ ntí.
20 Ora, havia sete irmãos; o primeiro casou e morreu sem deixar descendência;
21 A̱s'a̱i nda̱ xi ma joho tsixanko̱ ngáha ta̱chjúu̱n, tu̱nga ta̱ k'iehén ko̱ najmi kis'ehe̱ ntí. B'a̱ ta̱ kamaha̱ nda̱ xi ma jahan.
21 o segundo desposou a viúva e morreu, também sem deixar descendência; e o terceiro, da mesma forma.
22 B'a̱ ta̱ ts'ín tsixanko̱ ta̱chjúu̱n já nts'e̱ xi k'oo̱, tu̱nga ndahá nku najmi kis'ehe̱ ntí. A̱skahan ta̱ k'ien ta̱chjúu̱n.
22 E, assim, os sete não deixaram descendência. Por fim, depois de todos, morreu também a mulher.
23 ’Ni̱stjin nga kj'u̱a̱íya ngáha̱ ra̱ xu̱ta̱ ngabayoo̱, ¿yá nda̱ha xi ka̱ma ts'e̱ ta̱chjúu̱n, a̱t'aha̱ nga yatuu̱ tsixanko̱?
23 Na ressurreição, quando eles ressuscitarem, de qual deles será ela a esposa? Porque os sete a desposaram.
24 A̱s'a̱i b'i̱ kitsú Jesu: —Najmi b'a̱ tjín ni xi chubo, a̱t'aha̱ najmi mankjinnu̱u ni xi tjít'a éhe̱n Nti̱a̱ná ko̱ ta̱ ndaha nga'yúhu̱n Nti̱a̱ná.
24 Respondeu-lhes Jesus: Não provém o vosso erro de não conhecerdes as Escrituras, nem o poder de Deus?
25 A̱t'aha̱ nk'ie nga kj'u̱a̱íya ngáha̱ ra̱ xu̱ta̱, najmi ta̱ ku̱i̱xahan ko̱ ta̱ ndaha najmi ts'i̱ínkixan ntíhi̱. B'a̱ ní ts'ín k'úéntu xi nkú ts'ín tjíntu ntítsje xi tjín ndji̱o̱jmi ján.
25 Pois, quando ressuscitarem de entre os mortos, nem casarão, nem se darão em casamento; porém, são como os anjos nos céus.
26 ’Tu̱nga nga kj'u̱a̱íya ngáha̱ ra̱ xu̱ta̱, ¿a najmi kje̱hé n'eyo má y'ét'a Moise má nga tínchja̱ni̱jmíyaha na'yá ntsje̱ xi títiu̱? B'a̱ kitsú Nti̱a̱ná nga kinchja̱ko̱ Moise: “An xi Nti̱a̱ha̱ Abraham, Nti̱a̱ha̱ Isaac ko̱ Nti̱a̱ha̱ Jacob.”
26 Quanto à ressurreição dos mortos, não tendes lido no Livro de Moisés, no trecho referente à sarça, como Deus lhe falou:
27 Nti̱a̱ná najmi Nti̱a̱ha̱ ani̱ma̱. Nti̱a̱ha̱ ní xu̱ta̱ tík'un. Tu̱ xí najmi b'a̱há tjín ni xi chubo.
27 Ora, ele não é Deus de mortos, e sim de vivos. Laborais em grande erro.
28 Ta̱ j'ai nku nda̱ chji̱ne̱'éhe̱n kju̱a̱téxumoo̱. Kint'é nda̱i̱ ni xi kichubani̱jmíyaha ko̱ kamankjihi̱n nga b'a̱ tjín én xi kinchja̱ Jesu. A̱s'a̱i kingjásjaiyaha̱: —A̱jihi̱n ngayjee̱ kju̱a̱téxumoo̱, ¿má kju̱a̱téxumaha xi 'yún chjíhi̱ ra̱?
28 Chegando um dos escribas, tendo ouvido a discussão entre eles, vendo como Jesus lhes houvera respondido bem, perguntou-lhe: Qual é o principal de todos os mandamentos?
29 A̱s'a̱i b'i̱ kitsú Jesu: —Kui xu'bi̱: “Ta̱sinñju, xu̱ta̱ Israel. Nti̱a̱ xi Nti̱a̱ná maha, kui xi Nti̱a̱ nku tutu.
29 Respondeu Jesus: O principal é:
30 N'e̱tjóí Nti̱a̱ná xi Nti̱a̱hi̱ maha ngayjee̱ ani̱ma̱hi̱ ko̱ ngayjee̱ nga'yíhi̱n. N'e̱tjóí xi nkú ts'ín tinchin ko̱ xi nkú ts'ín n'enkjíntak'uin.”
30 Amarás, pois, o Senhor, teu Deus, de todo o teu coração, de toda a tua alma, de todo o teu entendimento e de toda a tua força.
31 Kju̱a̱téxuma xu'bi̱ xi ma joho: “N'e̱tjóí xu̱ta̱hi̱ xi nkú nga ts'ín tjohi yjohi̱.” Najmi tjín kj'a̱í kju̱a̱téxuma xi 'yún chjí saha̱ ra̱ nga nga joo̱ kju̱a̱téxuma xu'bi̱.
31 O segundo é:
32 A̱s'a̱i b'a̱ kitsú ndo̱: —Joho̱n, nda̱ maestru̱, b'a̱ tjín. Kju̱axi̱ ni xi tíbixín, nga nku tutu maha Nti̱a̱ná ko̱ nga najmi tjín sa kj'a̱í.
32 Disse-lhe o escriba: Muito bem, Mestre, e com verdade disseste que ele é o único, e não há outro senão ele,
33 Ko̱ nga n'e̱tjáá Nti̱a̱ná ngayjee̱ ani̱ma̱ná ko̱ ngayjee̱ nga'yúnná ko̱ xi nkú ts'ín n'enkjín t'ak'aán, ko̱ nga n'e̱tjáá xu̱ta̱ná xi nkú nga ts'ín tjoná yjoná, kui xi 'yún chjí saha̱ ra̱ nga tu̱ má chje̱hé ni xi s'etísun na̱chan chje̱.
33 e que amar a Deus de todo o coração e de todo o entendimento e de toda a força, e amar ao próximo como a si mesmo excede a todos os holocaustos e sacrifícios.
34 Nk'ie nga kint'é Jesu nga b'a̱ tjín én xi kinchja̱ ndo̱, a̱s'a̱i b'i̱ kitsúhu̱: —Najmi kjin tinchihi̱n má batéxuma Nti̱a̱ná. Ndaha nku najmi ta̱ kama k'un kingjásjaiya saha̱ ra̱ Jesu tsa mí nihi.
34 Vendo Jesus que ele havia respondido sabiamente, declarou-lhe: Não estás longe do reino de Deus. E já ninguém mais ousava interrogá-lo.
35 Nk'ie nga tíbakúya Jesu má ma na̱tsihi̱n ni̱nku̱, a̱s'a̱i b'i̱ kitsú: —¿Nkú tjíhi̱n ra̱ nga b'a̱ tsuhu já chji̱ne̱'éhe̱n kju̱a̱téxumoo̱ nga ntje̱he̱ David nibáha̱ ra̱ xi Cristo̱?
35 Jesus, ensinando no templo, perguntou: Como dizem os escribas que o Cristo é filho de Davi?
36 A̱t'aha̱ ta̱ kuihi David b'a̱ kitsú nk'ie nga Espiri̱tu̱ Santo̱ho̱ Nti̱a̱ná kits'ínkinchja̱ha̱:
36 O próprio Davi falou, pelo Espírito Santo:
37 B'a̱ ts'ín ta̱ kuihi David kitsúhu nga Nda̱ Nti̱a̱ha̱ maha xi Cristo̱. Kui nga, ¿nkú ts'ín ntje̱he̱ David nibáha̱ ra̱ xi Cristo̱? Tsjo ṉkjún kamaha̱ xu̱ta̱ nkjin xi tíi̱ncha mjéñjuhu̱ ni xi tínchja̱ Jesu.
37 O mesmo Davi chama-lhe Senhor; como, pois, é ele seu filho? E a grande multidão o ouvia com prazer.
38 B'a̱ kitsú sa Jesu nga tsakúya: —Chúhu̱un yjonu̱u já chji̱ne̱'éhe̱n kju̱a̱téxumoo̱. Kui xi tsjoho̱ nga bja najyun ndju nga b'ema ko̱ nga tsjo ts'ín súniñaha̱ ni̱yátée̱.
38 E, ao ensinar, dizia ele: Guardai-vos dos escribas, que gostam de andar com vestes talares e das saudações nas praças;
39 Tsjoho̱ nga b'entusún yáxile̱ xi tíi̱ncha títjun ni'ya sinagoga̱ ko̱ nga b'entu a̱nte k'aku̱ xi tjín nku s'í.
39 e das primeiras cadeiras nas sinagogas e dos primeiros lugares nos banquetes;
40 Kui xi kje'áha̱ ni'yaha̱ jminchjín xi ja k'ien x'i̱hi̱n ko̱ a̱s'a̱i chu̱ba̱ 'yúhún tse nchja̱ko̱ maña̱ Nti̱a̱ná, tu̱ xi b'é'mat'aihin yjoho̱. 'Yún un sku̱e̱he̱ já xu'bi̱.
40 os quais devoram as casas das viúvas e, para o justificar, fazem longas orações; estes sofrerão juízo muito mais severo.
41 A̱nkjín kaxa̱ to̱on chje̱ kab'ejña Jesu ko̱ tíbase xi nkú ts'ín tíbinchá xu̱ta̱ to̱on chje̱he̱ yo̱. Nkjin maha já nchi̱ná xi 'yún tse to̱on tíbinchá.
41 Assentado diante do gazofilácio, observava Jesus como o povo lançava ali o dinheiro. Ora, muitos ricos depositavam grandes quantias.
42 Tu̱ j'aihí nku ta̱chju̱ún xi ja k'ien x'i̱hi̱n. Kui xi jo to̱on xi̱ tíntí tsinchá kaxa̱ chje̱.
42 Vindo, porém, uma viúva pobre, depositou duas pequenas moedas correspondentes a um quadrante.
43 A̱s'a̱i kinchja̱ha̱ Jesu já ni'yakuyáha̱ ko̱ b'i̱ kitsúhu̱: —Kju̱axi̱ ni xi tíxinnu̱u. Ta̱chju̱ún x'a̱i̱n 'yún tse kuatsjá sa nga ngayjee̱ xu̱ta̱ xi k'oo̱ xi tíi̱ncha b'éya to̱on kaxa̱ chje̱.
43 E, chamando os seus discípulos, disse-lhes: Em verdade vos digo que esta viúva pobre depositou no gazofilácio mais do que o fizeram todos os ofertantes.
44 A̱t'aha̱ ngayjee̱ xu̱ta̱ xi k'oo̱ ni xi tíb'ankihi̱ kuatsjá. Tu̱nga máha ta̱chjíi̱n, ngayjee̱ to̱on xi tíjñaha̱ nga kji̱ne̱yaha nichine kuatsjá.
44 Porque todos eles ofertaram do que lhes sobrava; ela, porém, da sua pobreza deu tudo quanto possuía, todo o seu sustento.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.