Lucas 9

Jalapa de Díaz Mazatec NT (MAJ_BTT) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Kinchja̱ ñjaha̱ Jesu já ni'yakuyá xi te joho̱ ko̱ kitsjáha̱ nga'yún nga ngajoho̱ Jesu ka̱maha̱ jóo̱ k'o̱nsje jáninda xi tjíntujíhi̱n xu̱ta̱ ko̱ nga ts'i̱ínnkihi̱ ch'in xi k'uhu̱n xu̱ta̱.
1 Jesus reuniu os Doze e lhes deu poder e autoridade para expulsar todos os demônios e curar enfermidades.
2 Kits'ínkji tu̱ xi i̱ncha k'u̱éni̱jmíhi nga Nti̱a̱ná ja tíbatéxuma ko̱ nga ts'i̱ínnkihi̱ xu̱ta̱ xi uhu̱n.
2 Depois, enviou-os para anunciar o reino de Deus e curar os enfermos.
3 B'i̱ kitsúhu̱: —Najmi tu̱ chumi nihi xi ch'o nga n'o̱o ni̱yá. Najmi tu̱ ch'o yánise, ta̱ ndaha tsa, ta̱ ndaha ni̱nku̱a̱n, ta̱ ndaha to̱on, ko̱ ta̱ ndaha najmi tu̱ ch'o jo 'yún najyun.
3 Ele os instruiu, dizendo: “Não levem coisa alguma em sua jornada. Não levem cajado, nem bolsa de viagem, nem comida, nem dinheiro, nem mesmo uma muda de roupa extra.
4 Má ku̱i̱tjás'o̱on nku ni'ya, yo̱ ti̱ntsu̱bo̱o santa nkúhu nga ku̱i̱tju ngáhanu a̱nte xu'bo̱.
4 Aonde quer que forem, hospedem-se na mesma casa até partirem da cidade.
5 Tsa tjín má najmi n'e̱kjáínnu̱u, tu̱ sahá ti̱tjusjo̱o nanki xu'bo̱ ko̱ t'etsujno ndyjo tsu̱ku, tu̱ xi b'a̱ ts'ín ku̱a̱kúchjihinu nga tje̱he̱n jé xu̱ta̱ xu'bo̱.
5 E, se uma cidade se recusar a recebê-los, sacudam a poeira dos pés ao saírem, em sinal de reprovação”.
6 A̱s'a̱i tsitju jóo̱ nga i̱ncha ngji ngayjee̱ nanki xi tjín yo̱. Y'éni̱jmí én nda tsuhu̱ Nti̱a̱ná ko̱ kits'ínnkihi̱ xu̱ta̱ un xi tjín tu̱ má xi tje̱hén ni.
6 Então começaram a percorrer os povoados, anunciando as boas-novas e curando os enfermos.
7 Nda̱ rei̱ Herode̱ Antipa̱ kint'é ngayjee̱ ni xi títs'ín Jesu ko̱ ndaha najmi be nkú ts'ín ts'i̱ínnkjink'un nga̱t'a ts'e̱ yáha Jesu. A̱t'aha̱ tjín xi b'a̱ kitsú nga Jua Bautista̱ xi ja j'áíya ngáha̱ ra̱ ngabayoo̱,
7 Quando Herodes Antipas ouviu falar de tudo que Jesus fazia, ficou perplexo, pois alguns diziam que João Batista havia ressuscitado dos mortos.
8 ko̱ tjín ngá xi b'a̱ kitsú nga nda̱ profeta̱ Elia̱ ja j'ai ngáha, ko̱ kj'a̱í ngá xi b'a̱ kitsú nga ja j'áíya ngáha̱ ra̱ ngabayoo̱ nku nda̱ profeta̱ xi y'ejña ni̱stjin nk'ie.
8 Outros acreditavam que Jesus era Elias, ou um dos antigos profetas que tinha voltado à vida.
9 Tu̱nga máha Herode̱, b'i̱ kitsú: —An kitsja kju̱a̱ nga kitikjá nintaku̱ Jua. Tu̱nga, ¿yá nda̱ha xu'bi̱ yo̱ ni̱ ma, xi b'i̱ ts'ín tínt'e éhe̱n? Kui nga mjehe̱ ra̱ Herode̱ sku̱e̱he Jesu.
9 “Eu decapitei João”, dizia Herodes. “Então quem é o homem sobre quem ouço essas histórias?” E procurava ver Jesus.
10 Nk'ie nga ja kik'óya ngáha já postru̱, i̱ncha kitsúya tentehe̱ Jesu ni xi kits'ín. A̱s'a̱i Jesu ngjiko̱ t'axín suba jóo̱ nku a̱nte má najmi ch'a tjín, xi tiña maha̱ nanki xi 'mi Betsaida̱.
10 Quando os apóstolos voltaram, contaram a Jesus tudo que tinham feito. Em seguida, Jesus se retirou para a cidade de Betsaida, a fim de estar a sós com eles.
11 Tu̱nga i̱ncha kikiehé ra̱ xu̱ta̱ ko̱ kitsjennkíhi̱. Jesu nda ts'ín kits'ínkjáíhi̱n xu̱to̱ ko̱ kinchja̱ni̱jmíyaha Nti̱a̱ná, xi nkú ts'ín batéxuma, ko̱ kits'ínnkihi̱ xi uhu̱n.
11 As multidões descobriram seu paradeiro e o seguiram. Ele as recebeu, ensinou-lhes a respeito do reino de Deus e curou os que estavam enfermos.
12 Nk'ie nga ja tíma ngixun, i̱ncha j'aik'úhu̱n já ni'yakuyá xi te joo̱ ko̱ b'a̱ kitsúhu̱: —Tu̱ sahá b'a̱ t'ihi̱n xu̱to̱ nga katji nanki xi tjíndai e̱i̱ nga ts'ínkj'a ni̱stje̱n ko̱ katangisjáí nichine, a̱t'aha̱ a̱nte kixihí e̱i̱.
12 No fim da tarde, os Doze se aproximaram e lhe disseram: “Mande as multidões aos povoados e campos vizinhos, para que encontrem comida e abrigo para passar a noite, pois estamos num lugar isolado”.
13 A̱s'a̱i b'i̱ kitsú Jesu: —Tu̱ sahá jun tjoho̱on ni xi kji̱ne̱ xu̱ta̱. B'a̱ kitsú jóo̱: —Un i̱chí maha ni̱nku̱a̱n xi kich'ai̱ ko̱ jo i̱chí tji̱o̱. ¿A ra̱ kuankín ch'atse níi̱ nichine xi kji̱ne̱ ngayjee̱ xu̱ta̱ nkjiu̱n?
13 Jesus, porém, disse: “Providenciem vocês mesmos alimento para eles”. “Temos apenas cinco pães e dois peixes”, responderam. “Ou o senhor espera que compremos comida para todo esse povo?”
14 A̱t'aha̱ ma ra̱ un mii̱ já xi kabincha yo̱. Tu̱nga b'i̱hí kitsúhu̱ Jesu já ni'yakuyáha̱: —Nkú ma tsa cháte cháte n'e̱k'a stíún xinkjín xu̱to̱ nga n'e̱k'íéntu.
14 Havia ali cerca de cinco mil homens. Jesus respondeu: “Digam a eles que se sentem em grupos de cinquenta”.
15 B'a̱ i̱ncha kits'ín já ni'yakuyóo̱ ko̱ ngayjee̱ xu̱ta̱ i̱ncha y'entu.
15 Os discípulos seguiram sua instrução, e todos se sentaram.
16 A̱s'a̱i jakj'á Jesu ni̱nku̱a̱n xi uu̱n ko̱ tji̱o̱ xi joo̱. Tsasenjinki nk'a ján nga kitsjáha̱ máb'a̱chjíhi̱ Nti̱a̱ná. Tsakjánya ni̱nku̱o̱n ko̱ kitsjáha̱ já ni'yakuyáha̱ tu̱ xi kui i̱ncha ts'i̱ínndzjo ngáha̱ ra̱ xu̱ta̱ nkjiu̱n.
16 Jesus tomou os cinco pães e os dois peixes, olhou para o céu e os abençoou. Então, partiu-os em pedaços e os entregou aos discípulos para que distribuíssem ao povo.
17 Ngatentee̱ xu̱to̱ i̱ncha kikjine niu̱ santa nkúhu nga i̱ncha kitse sisihi̱n. A̱s'a̱i j'áíya ni̱nku̱a̱n xi ts'ankiu̱. Te jo ni̱si̱n kamaha.
17 Todos comeram à vontade, e os discípulos encheram ainda doze cestos com as sobras.
18 Nku ni̱yá ngjiko̱ t'axín Jesu já ni'yakuyáha̱ ko̱ nk'ie nga tínchja̱ko̱ Nti̱a̱ná, a̱s'a̱i b'i̱ kitsúhu̱ jóo̱: —¿Yá xi títsu xu̱ta̱ nga an?
18 Certo dia, Jesus orava em particular, acompanhado apenas dos discípulos. Ele lhes perguntou: “Quem as multidões dizem que eu sou?”.
19 B'a̱ kitsú já ni'yakuyóo̱: —Tjín xi b'a̱ tíi̱ncha tsu nga ji xi Jua Bautista̱. Tjín ngá xi b'a̱ tíi̱ncha tsu nga ji xi Elia̱. Ko̱ tjín ngá xi b'a̱ tíi̱ncha tsu nga ja j'áíya ngáha̱ ra̱ ngabayoo̱ nku nda̱ profeta̱ xi y'ejña ni̱stjin nk'ie.
19 Os discípulos responderam: “Alguns dizem que o senhor é João Batista; outros, que é Elias; e outros ainda, que é um dos profetas antigos que ressuscitou”.
20 B'i̱ kitsú Jesu: —Ko̱ jun, ¿yá xi bixíún nga an? A̱s'a̱i b'a̱ kitsú Pedro̱: —Ji xi Cristo̱.
20 “E vocês?”, perguntou ele. “Quem vocês dizem que eu sou?” Pedro respondeu: “O senhor é o Cristo enviado por Deus!”.
21 A̱s'a̱i b'a̱ kitsúhu̱ Jesu jóo̱ nga tu̱ xí najmi ch'ahá xi ku̱i̱tsu̱yaha̱ kui éi̱n.
21 Jesus advertiu severamente seus discípulos de que não dissessem a ninguém quem ele era.
22 B'i̱ kitsú ya: —Tjíhin nga un ṉkjún sku̱e̱he̱ Ntíhi̱ Nda̱x'i̱u̱n. Jáchá xi tjíhi̱n xá ko̱ já na̱'mi k'aku̱ ko̱ já chji̱ne̱'éhe̱n kju̱a̱téxumoo̱ najmi i̱ncha ts'i̱ínkjáíhi̱n. N'e̱k'ien, tu̱nga ni̱stjin xi ma jahan kj'u̱a̱íya ngáha̱ ra̱ ngabayoo̱.
22 “É necessário que o Filho do Homem sofra muitas coisas”, disse. “Ele será rejeitado pelos líderes do povo, pelos principais sacerdotes e pelos mestres da lei. Será morto, mas no terceiro dia ressuscitará.”
23 A̱s'a̱i kinchja̱ko̱ ngayjee̱ xu̱ta̱ nga b'i̱ kitsúhu̱: —Tsa tjín xi mjehe̱ tsjénnkina, ngayje ni̱stjin kat'éch'o subaha̱ yjoho̱ ni xi mjehe̱ ko̱ katsjáha̱ yjoho̱ nga ku̱a̱yá nga̱t'ana̱, a̱s'a̱i katsjennkína.
23 Disse ele à multidão: “Se alguém quer ser meu seguidor, negue a si mesmo, tome diariamente sua cruz e siga-me.
24 A̱t'aha̱ xi mjehe̱ ts'i̱ínk'anki suba yjoho̱ nga k'úéjña tík'un, kui xi tu̱ sahá ku̱a̱yá. Tu̱nga xi ku̱a̱yá nga̱t'ana̱, kui xi tu̱ sahá n'e̱k'anki.
24 Se tentar se apegar à sua vida, a perderá. Mas, se abrir mão de sua vida por minha causa, a salvará.
25 ¿A̱t'aha̱ mí xi chjíhi̱ ra̱ tsa ts'i̱ín ngana̱ xu̱ta̱ ngayjee̱ ni xi tjín a̱sunntee̱, tsa tu̱ sa ndyja̱há ngá ani̱ma̱ha̱?
25 Que vantagem há em ganhar o mundo inteiro, mas perder ou destruir a própria vida?
26 ’Kui nga tsa tjín xi ka̱ma subaha̱ ra̱ an ko̱ énna̱, b'a̱ ta̱ ts'ín ta̱ ka̱ma subaha̱ Ntíhi̱ Nda̱x'i̱u̱n xu̱ta̱ xu'bi̱ ni̱stjin nk'ie nga kj'u̱a̱íko̱ kju̱a̱chánkaha̱ ko̱ kju̱a̱chánkaha̱ Na̱'mihi̱ ko̱ kju̱a̱chánkaha̱ ntítsjehe̱.
26 Se alguém se envergonhar de mim e de minha mensagem, o Filho do Homem se envergonhará dele quando vier em sua glória e na glória do Pai e dos santos anjos.
27 Kju̱axi̱ ni xi tíxinnu̱u. K'u̱a̱ xi tíi̱ncha e̱i̱ najmi ku̱a̱yá santa nkúhu nga sku̱e̱ nga batéxuma Nti̱a̱ná.
27 Eu lhes digo a verdade: alguns que aqui estão não morrerão antes de ver o reino de Deus!”.
28 A̱skahan nk'ie nga j'a xi nkú ma jin ni̱stjin nk'ie nga b'a̱ kitsú Jesu, a̱s'a̱i kinchja̱ t'axíhi̱n Pedro̱, Jua ko̱ Santiago̱. Ngjinji nku a̱sunntu tje̱nki̱ nga ngji nchja̱ko̱ Nti̱a̱ná.
28 Cerca de oito dias depois, Jesus levou consigo Pedro, João e Tiago a um monte para orar.
29 Nk'ie nga tínchja̱ko̱ Nti̱a̱ná, tu̱ kik'óntjaiyahá sénni̱stjihi̱n Jesu ko̱ taba xúxú kama najyuhu̱n ko̱ tsat'ai.
29 Enquanto ele orava, a aparência de seu rosto foi transformada, e suas roupas se tornaram brancas e resplandecentes.
30 Ko̱ tu̱ kama chjihí jo já xi tínchja̱ni̱jmíko̱ Jesu, kui xi Moise ko̱ Elia̱.
30 De repente, Moisés e Elias apareceram e começaram a falar com Jesus.
31 Katsendaihi̱ ra̱ kju̱a̱chánkaha̱ Nti̱a̱ná ko̱ tíi̱ncha nchja̱ni̱jmíyaha ngabaya xi a̱s'a̱i sa̱kúhú ra̱ Jesu nanki Jerusalen.
31 Tinham um aspecto glorioso e falavam sobre a partida de Jesus, que estava para se cumprir em Jerusalém.
32 Máha Pedro̱ ko̱ já xi kab'entuko̱ho̱, tu̱ ni xí tíi̱ncha ma nijñáhá ra̱, tu̱nga y'entu tík'uhún ko̱ i̱ncha kikie kju̱a̱chánkaha̱ Jesu ko̱ já xi jo kabinchako̱ho̱.
32 Pedro e os outros lutavam contra o sono, mas acabaram despertando e viram a glória de Jesus e os dois homens que estavam com ele.
33 Nk'ie nga ja tíi̱ncha fi t'axín ngáha̱ ra̱ Jesu já xi joo̱, a̱s'a̱i kinchja̱ Pedro̱: —Ji nda̱ maestru̱, ¡á b'a̱ nda tjíhin nga e̱i̱ ku̱i̱ntsu̱ba̱haná! Tu̱ sahá n'e̱ndai̱ jan ni'ya yántsu̱, nku xi ka̱ma ts'i̱ ko̱ nku xi ka̱ma ts'e̱ Moise ko̱ nku xi ka̱ma ts'e̱ Elia̱. B'a̱ kitsú Pedro̱ nga ndaha kui najmi be ni xi kinchja̱.
33 Quando Moisés e Elias iam se retirando, Pedro, sem saber o que dizia, falou: “Mestre, é maravilhoso estarmos aqui! Vamos fazer três tendas: uma será sua, uma de Moisés e outra de Elias”.
34 Nk'ie nga b'a̱ ta̱ títsuhu Pedro̱, tu̱ nkuhú ni̱nti̱ j'ai ts'ínnk'íéhe̱n jóo̱ ko̱ i̱ncha kitsankjún nk'ie nga kitsjennéhe̱ ni̱nti̱u̱.
34 Enquanto ele ainda falava, uma nuvem surgiu e os envolveu, enchendo-os de medo.
35 Kinu'yá a̱jin ni̱nti̱u̱ nku nta̱ xi b'a̱ kitsú: —Kui xu'bi̱ xi Ntína̱ xi j'ajíán. Ta̱sinñjuhu̱u.
35 Então uma voz que vinha da nuvem disse: “Este é meu Filho, meu Escolhido. Ouçam-no!”.
36 Nk'ie nga ja kinu'yá nto̱, i̱ncha kikie nga síjña suba ngáha Jesu. Najmi kinchja̱ni̱jmíyaha jóo̱ niu̱. Ndaha nku najmi kitsúyaha̱ kui ni̱stjin xu'bo̱ ni xi i̱ncha kikie.
36 Quando a voz silenciou, só Jesus estava ali. Naquela ocasião, os discípulos não contaram a ninguém o que tinham visto.
37 Ni̱stjin xi ma ndyjuu̱n, nk'ie nga i̱ncha nibajen ngáha a̱sunntu tje̱nki̱u̱, nkjin ṉkjún xu̱ta̱ j'aikj'á ni̱yáha̱ Jesu.
37 No dia seguinte, quando desceram do monte, uma grande multidão veio ao encontro de Jesus.
38 A̱s'a̱i 'yún kinchja̱ nku nda̱ xi tje̱njihi̱n xu̱ta̱ nkjiu̱n nga b'a̱ kitsúhu̱ Jesu: —Ji nda̱ maestru̱, tíbankihi nga cha̱se̱i̱hi̱ i̱chí nda̱ chína̱. A̱t'aha̱ ntí nku tutuna̱ maha.
38 Um homem na multidão gritou: “Mestre, suplico-lhe que veja meu filho, o único que tenho!
39 Kui xi fas'enjihi̱n nku nda̱ninda ko̱ tje̱n'yún ts'ínkjintáyahá ra̱. B'étsujneyáha̱ ko̱ xú b'asje ts'a. Ja títs'ín'un ṉkjúhu̱n ko̱ tu̱ 'yaha fi t'axíhi̱n.
39 Um espírito impuro se apodera dele e o faz gritar. Lança-o em convulsões e o faz espumar pela boca. Sacode-o violentamente e quase nunca o deixa em paz.
40 Ja kuakankihi̱ já ni'yakuyáhi̱ nga k'o̱nsje nda̱nindoo̱, tu̱nga najmi kamahá ra̱.
40 Supliquei a seus discípulos que o expulsassem, mas eles não conseguiram”.
41 A̱s'a̱i b'i̱ kitsú Jesu: —¡Á b'a̱ 'yún i̱chí s'ejihi̱n ra̱ Nti̱a̱ná xu̱ta̱ xi tjíhin nd'a̱i̱ ko̱ ch'onk'uhun! ¿Nkjé kjin tjíhin nga kúáte̱jñajinnu̱u ko̱ ts'in chúkju̱a̱nu̱u? Nibáko̱i̱ nda̱ chíhi̱ e̱i̱.
41 Jesus disse: “Geração incrédula e corrompida! Até quando estarei com vocês e terei de suportá-los?”. Então disse ao homem: “Traga-me seu filho”.
42 Nk'ie nga ja tífi nda̱ chíu̱ má síjña Jesu, a̱s'a̱i nda̱nindoo̱ kikjaníkj'aha̱ t'anankiu̱ ko̱ tu̱ xí y'étsujneyáhá ra̱. Tu̱nga ndjáhá kinchja̱ko̱ Jesu nda̱nindoo̱. Kits'ín nda̱íhi̱ nda̱ chíu̱ ko̱ kits'ínkjas'en ngáha̱ ra̱ na̱'mihi.
42 Quando o menino se aproximou, o demônio o derrubou no chão, numa convulsão violenta. Jesus, porém, repreendeu o espírito impuro, curou o menino e o devolveu ao pai.
43 Ngayjee̱ xu̱ta̱ tu̱ ni xí kama nkjúhún ra̱ kju̱a̱chánkaha̱ Nti̱a̱ná. B'i̱ ts'ín ta̱ kitsúyahá ngáha Jesu nga n'e̱k'ien (Mt. 17:22-23; Mr. 9:30-32) Nk'ie nga tíi̱ncha ma nkjúhu̱n ngayjee̱ xu̱ta̱ ni xi títs'ín Jesu,
43 Todos se espantaram com a grandiosidade do poder de Deus. Enquanto todos se maravilhavam com seus feitos, Jesus disse aos discípulos:
44 a̱s'a̱i b'a̱ kitsúhu̱ já ni'yakuyáha̱: —'Yún nda ta̱sinñju ni xi xínnu̱u. Ntíhi̱ Nda̱x'i̱u̱n n'e̱kjas'en a̱ya ntsja xu̱ta̱.
44 “Ouçam-me e lembrem-se do que lhes digo: o Filho do Homem será traído e entregue em mãos humanas”.
45 Tu̱nga najmi kamankjihín ra̱ já ni'yakuyóo̱ én xu'bi̱, a̱t'aha̱ najmi kik'a̱i̱ntehe̱ nga ka̱mankjihi̱n. Najmi kama ya k'un kingjásjaiyaha̱ Jesu nkú tsuhu̱ ra̱ ée̱n.
45 Eles, porém, não entendiam essas coisas. O significado estava escondido deles, de modo que não eram capazes de compreender e tinham medo de perguntar.
46 A̱s'a̱i já ni'yakuyóo̱ kinchja̱ni̱jmíyaha yá xi 'yún nk'a tje̱n a̱jihi̱n.
46 Os discípulos começaram a discutir sobre qual deles seria o maior.
47 Tu̱nga kamankjihín ra̱ Jesu ni xi tínchja̱ ani̱ma̱ha̱ jóo̱. A̱s'a̱i jakj'á nku nda̱ chí, tsasínjñat'aha̱ yjoho
47 Jesus, conhecendo seus pensamentos, trouxe para junto de si uma criança pequena
48 ko̱ b'a̱ kitsú: —Xi ngajona̱ ts'i̱ínkjáíhi̱n ra̱ nda̱ chíi̱, kui xi an títs'ínkjáínna. Ko̱ xi ts'i̱ínkjáínna, kui xi ta̱ títs'ínkjáíhi̱n xi kits'ín nibána. A̱t'aha̱ xi 'yún kinte tje̱n a̱jinnu̱u, kui xi 'yún nk'a tje̱n.
48 e disse: “Quem recebe uma criança como esta em meu nome recebe a mim, e quem me recebe também recebe aquele que me enviou. Portanto, o menor entre vocês será o maior”.
49 A̱s'a̱i b'a̱ kitsú Jua: —Ji nda̱ maestru̱, kiyai̱ nga nku nda̱ ngajohi̱ tím'osjehe jánindoo̱. Tu̱nga kik'iech'ohó ri̱, a̱t'aha̱ najmi ñá tje̱nko̱ná.
49 João disse a Jesus: “Mestre, vimos alguém usar seu nome para expulsar demônios; nós o proibimos, pois ele não era do nosso grupo”.
50 A̱s'a̱i b'i̱ kitsú Jesu: —Najmi tu̱ jun b'ech'óho̱o. A̱t'aha̱ xi najmi tífi kontra̱ná, kui xi ñá mako̱ná.
50 “Não o proíbam!”, disse Jesus. “Quem não é contra vocês é a favor de vocês.”
51 Nk'ie nga ja tsichu tiña ni̱stjin nga tjíhin nga ngju̱a̱i̱nji ngáha Jesu nk'a ján, a̱s'a̱i ngayjehe k'un tsasin ni̱yá nga ngji nanki Jerusalen.
51 Como se aproximava o tempo de ser elevado ao céu, Jesus partiu com determinação para Jerusalém.
52 Kits'ínkji títjuhu̱n yjoho̱ k'u̱a̱ já xi ts'e̱. Kui xi i̱ncha ngji nku nanki i̱chí xi tíjñajihi̱n a̱nte Samari̱a̱ tu̱ xi k'u̱éndaha̱ ra̱ a̱nte Jesu.
52 Enviou mensageiros adiante até um povoado samaritano, a fim de fazerem os preparativos para sua chegada.
53 Tu̱nga xu̱ta̱ Samari̱a̱ xi tjíhín yo̱ najmi kits'ínkjáíhi̱n, a̱t'aha̱ i̱ncha kikie nga tu̱ ni xí mjehé ra̱ Jesu ngju̱a̱i̱ nanki Jerusalen.
53 Contudo, os habitantes do povoado não receberam Jesus, porque parecia evidente que ele estava a caminho de Jerusalém.
54 Nk'ie kikie nii̱ já ni'yakuyá Santiago̱ ko̱ Jua, a̱s'a̱i b'i̱ i̱ncha kitsú: —Ji nda maestru̱, ¿a mjehi nga ku̱i̱nchíi̱ nga ni̱bájen nd'í nk'a ján tu̱ xi ts'i̱ínkjehe xu̱ta̱ xu'bi̱?
54 Percebendo isso, Tiago e João disseram a Jesus: “Senhor, quer que mandemos cair fogo do céu para consumi-los?”.
55 Tu̱nga ndjáhá kinchja̱ko̱ Jesu jóo̱ nga̱t'aha̱ ni xi i̱ncha kitsú.
55 Jesus, porém, se voltou para eles e os repreendeu.
56 A̱s'a̱i i̱ncha ngji kj'a̱í nanki.
56 E seguiram para outro povoado.
57 Nk'ie nga tíi̱ncha ts'ín ni̱yá, a̱s'a̱i nku nda̱ b'a̱ kitsúhu̱ Jesu: —Tsjénnkihi tu̱ má xi tje̱hén ni nga k'úín.
57 Quando andavam pelo caminho, alguém disse a Jesus: “Eu o seguirei aonde quer que vá”.
58 B'i̱ kitsú Jesu: —Chu̱ xi tjín ngijñóo̱ tjíhi̱n ti̱xa̱ ngijo ko̱ ni̱see̱ tjíhi̱n nu̱ba̱, tu̱nga Ntíhi̱ Nda̱x'i̱u̱n najmi tjíhi̱n má nga ka̱ma kju̱ájñasun nintaku̱.
58 Jesus respondeu: “As raposas têm tocas onde morar e as aves têm ninhos, mas o Filho do Homem não tem sequer um lugar para recostar a cabeça”.
59 A̱s'a̱i kinchja̱ko̱ kj'a̱í nda̱: —Tsjénnkiní ji. B'a̱ kitsú ndo̱: —Ji nda̱ maestru̱, k'u̱a̱i̱ntení nga tjun kfínngjayánjia na̱'mina̱.
59 E a outra pessoa ele disse: “Siga-me”. O homem, porém, respondeu: “Senhor, deixe-me primeiro sepultar meu pai”.
60 B'i̱ kitsú Jesu: —T'ejñaihi̱ xu̱ta̱ xi b'a̱ joyaha tsa ja k'ien nga kandjáyanji suba xu̱ta̱ k'ien xinkjín. Tu̱nga máha ji, t'ink'ieni̱jmí nga ja tíbatéxuma Nti̱a̱ná.
60 Jesus respondeu: “Deixe que os mortos sepultem seus próprios mortos. Você, porém, deve ir e anunciar o reino de Deus”.
61 B'a̱ kitsú ya kj'a̱í nda̱: —Ji nda̱ maestru̱, tsjénnkihi, tu̱nga tjenntehéní nga tjun ma kfín xinyaha̱ xu̱ta̱ xi tjín ni'yana̱ nga ja tífia.
61 Outro, ainda, disse: “Senhor, eu o seguirei, mas deixe que antes me despeça de minha família”.
62 B'i̱ kitsú Jesu: —Xi mjehe̱ tsénnkina ko̱ a̱s'a̱i ku̱a̱se̱nji a̱stu̱n nga ts'i̱ín ni xi nkaha̱, kui xi najmi tsuhu̱ ra̱ má batéxuma Nti̱a̱ná.
62 Mas Jesus lhe disse: “Quem põe a mão no arado e olha para trás não está apto para o reino de Deus”.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.