Lucas 22
Jalapa de Díaz Mazatec NT (MAJ_BTT) vs NTLH
1 Ja tíbichú tiña S'í Pascu̱a̱, nk'ie nga chine ni̱nku̱a̱n xi najmi kamandako̱ho na̱'yu̱ san.
1 Faltava pouco tempo para a Festa dos Pães sem Fermento , chamada Páscoa .
2 Já na̱'mi k'aku̱ ko̱ já chji̱ne̱'éhe̱n kju̱a̱téxumoo̱ i̱ncha tsangisjai ni̱yá xi nkú nga ts'ín ts'i̱ínk'iehen Jesu, a̱t'aha̱ tsankjún jóo̱ xu̱ta̱ nkjiu̱n.
2 Os chefes dos sacerdotes e os mestres da Lei procuravam um jeito para matar Jesus em segredo porque tinham medo do povo.
3 A̱s'a̱i jas'enjihi̱n Satana Juda̱ xi ta̱ 'mi Iscariote̱, nku nda̱ ni'yakuyá xi te joo̱.
3 Então Satanás entrou em Judas, chamado Iscariotes, que era um dos doze discípulos.
4 Kui xi ngjisehe̱ já na̱'mi k'aku̱ ko̱ já jun k'aku̱ nga kinchja̱ni̱jmíyako̱ xi nkú ts'ín ka̱ma ts'i̱ínkjas'ehen Jesu.
4 Judas foi falar com os chefes dos sacerdotes e com os oficiais da guarda do Templo para combinar a maneira como ele ia lhes entregar Jesus.
5 Tsjo kamaha̱ jóo̱ ko̱ y'éndako̱ Juda̱ nga tsjáha̱ to̱on.
5 Eles ficaram muito contentes e prometeram dar dinheiro a ele.
6 Kits'ín yu Juda̱ ko̱ tsangisjai ni̱yá xi nkú ts'ín ka̱ma ts'i̱ínkjas'en Jesu nk'ie nga najmi 'yún tjín xu̱ta̱.
6 Judas aceitou e começou a procurar uma oportunidade para entregar Jesus a eles, sem que o povo ficasse sabendo.
7 Tsichu ni̱stjin nga chine ni̱nku̱a̱n xi najmi kamandako̱ho na̱'yu̱ san, nk'ie nga n'ek'ien chu̱tsa̱nka̱ha̱ S'í Pascu̱a̱.
7 Chegou o dia da Festa dos Pães sem Fermento , dia em que os judeus matavam carneirinhos para comemorar a Páscoa .
8 A̱s'a̱i b'a̱ kitsú Jesu nga kits'ínkji Pedro̱ ko̱ Jua: —Tankínk'iendo ni xi chi̱ne̱é S'í Pascu̱a̱.
8 Então Jesus deu a Pedro e a João a seguinte ordem:
9 B'a̱ kitsú jóo̱: —¿Má xi tje̱hen mjehi nga k'úéndai̱ nichinee̱?
9 Eles perguntaram: — Onde o senhor quer que a gente prepare o jantar?
10 B'i̱ kitsú Jesu: —Nk'ie nga ku̱i̱tjás'o̱on a̱jin na̱nti̱o̱, sa̱tékjó nku nda̱ xi y'a nku ndji̱í ntánijua. Tsjénnkihu̱u santaha má nga kju̱a̱s'en
10 Jesus respondeu:
11 ko̱ b'a̱ t'ihu̱un nda̱ xi ts'e̱ ni'yoo̱: “B'a̱ títsu nda̱ maestru̱: ¿Má xi kui a̱nte má nga kjíne̱ka̱ nichinehe̱ S'í Pascu̱a̱ já ni'yakuyána̱?”
11 e digam ao dono dela: “O Mestre mandou perguntar a você onde fica a sala em que ele e os seus discípulos vão comer o jantar da Páscoa.”
12 A̱s'a̱i ku̱a̱kúnu̱u nku a̱nte tayá chánka xi ja tjínda xi tje̱hen nk'a ni'yaha̱. Yo̱ t'endo ni xi chi̱ne̱é.
12 Então ele mostrará a vocês uma grande sala mobiliada, no andar de cima. Preparem ali o jantar.
13 A̱s'a̱i ngji jóo̱ ko̱ b'a̱ kamat'ain xi nkú nga kitsúhu̱ Jesu. Yo̱ i̱ncha y'énda nichinehe̱ S'í Pascu̱a̱.
13 Os dois discípulos foram até a cidade e encontraram tudo como Jesus tinha dito. Então prepararam o jantar da Páscoa.
14 Nk'ie nga tsichu chu̱ba̱, y'ejñat'ako̱ Jesu yámixo̱ já postru̱hu̱
14 Quando chegou a hora, Jesus sentou-se à mesa com os apóstolos
15 ko̱ b'i̱ kitsúhu̱: —Mangimjena nga kjuasjéko̱nu̱u S'í Pascu̱a̱ xu'bi̱ kintehe̱ ni ngabayana̱.
15 e lhes disse:
16 A̱t'aha̱ b'a̱ tíxinnu̱u nga najmi ta̱ kjíne̱ sahana nichinei̱ santaha nkúhu nga ku̱i̱tjusun xi nkú tsuhu̱ ra̱ kui s'íi̱ má batéxuma Nti̱a̱ná.
16 Pois eu digo a vocês que nunca comerei este jantar até que eu coma o verdadeiro jantar que haverá no
17 A̱s'a̱i jakj'á chu̱tsíu̱n ko̱ nga ja kitsjáha̱ máb'a̱chjíhi̱ Nti̱a̱ná, b'i̱ kitsú: —Chjúbó niu̱ ko̱ n'e̱ndzjoho̱o xinki̱u.
17 Então Jesus pegou o cálice de vinho, deu graças a Deus e disse:
18 A̱t'aha̱ b'a̱ tíxinnu̱u nga najmi ta̱ k'u̱i̱ sahana ntáha̱ tuntsja̱jée̱ santa nkúhu nga ku̱i̱chú ni̱stjin nga ku̱a̱téxuma Nti̱a̱ná.
18 Pois eu afirmo a vocês que nunca mais beberei deste vinho até que chegue o Reino de Deus.
19 A̱s'a̱i jakj'á ni̱nku̱o̱n ko̱ nga ja kitsjáha̱ máb'a̱chjíhi̱ Nti̱a̱ná, tsakjánya ko̱ kitsjáha̱ jóo̱ nga b'a̱ kitsú: —Kui xu'bi̱ xi yjonintena̱ xi n'e̱kjas'en ngandanu̱u. B'a̱ n'o̱o tu̱ xi kj'u̱a̱ítsjennu̱u an.
19 Depois pegou o pão e deu graças a Deus. Em seguida partiu o pão e o deu aos apóstolos, dizendo:
20 Nk'ie nga ja kamaha̱ nga kikjine nichinee̱, ta̱ jakj'á chu̱tsíu̱n nga b'a̱ kitsú: —Kui chu̱tsíi̱n tíbakúchji jnína̱ xi ngju̱a̱i̱ ndzjo ngandanu̱u. Jnína tíb'éndako̱ tse̱tse̱he Nti̱a̱ná nd'a̱i̱ xi nkú ts'ín nda ts'i̱ínko̱ xu̱ta̱.
20 Depois do jantar, do mesmo modo deu a eles o cálice de vinho, dizendo:
21 Tu̱nga máha nd'a̱i̱, nda̱ xi títs'ínkjas'enna ta̱ tíjñat'ako̱na yámixa̱i̱.
21 Mas vejam: o traidor está aqui sentado comigo à mesa!
22 A̱t'aha̱ b'a̱ n'e̱he̱ Ntíhi̱ Nda̱x'i̱u̱n xi nkú ts'ín kis'endaha̱. Tu̱nga, ¡ni̱ma̱ rú ts'íhin nda̱ xi ts'i̱ínkjas'ehe̱n!
22 Pois o
23 A̱s'a̱i b'i̱ ngján kingjásjaiyaha̱ xinkjín jóo̱ nga yá xi b'a̱ ts'i̱íu̱n.
23 Então os apóstolos começaram a perguntar uns aos outros quem seria o traidor.
24 A̱s'a̱i já ni'yakuyóo̱ b'a̱ i̱ncha kitsúhu̱ xinkjín nga yá xi 'yún chánka sa a̱jihi̱n.
24 Os apóstolos tiveram uma forte discussão sobre qual deles deveria ser considerado o mais importante.
25 Tu̱nga b'a̱há kitsú Jesu: —Já rei̱ xi batéxuma na̱xi̱nantá xi tjín a̱sunntee̱ ndjá ts'ínko̱ xu̱ta̱ xi ts'e̱. Ko̱ já xi tjíhi̱n xá, kui xi nda i̱ncha ts'ín, tsu xu̱ta̱.
25 Então Jesus disse:
26 Tu̱nga a̱jinnu̱u najmi b'a̱ ka̱ma. Xi 'yún ní chánka sa a̱jinnu̱u kats'ín ma yjoho̱ xi nkú joyaha tsa kui xi 'yún kinte tje̱n. Ko̱ xi batéxuma kats'ín ma yjoho̱ xi nkú joyaha tsa kui xi nda̱ musu̱hu̱ já xingisoo̱.
26 Mas entre vocês não pode ser assim. Pelo contrário, o mais importante deve ser como o menos importante; e o que manda deve ser como o que é mandado.
27 A̱t'aha̱, ¿yá xi 'yún chánka sa? ¿A xi b'ejñat'a yámixo̱ nga kjine, a ra̱ nda̱ musu̱ xi b'éyahá nichinee̱? ¿A najmi xi b'ejñat'ahá yámixo̱? Tu̱nga máha an, tíi̱jñajinnu̱u e̱i̱ xi nkú joyaha nda̱ musu̱nu̱u.
27 Quem é o mais importante? É o que está sentado à mesa para comer ou é o que está servindo? Claro que é o que está sentado à mesa. Mas entre vocês eu sou como aquele que serve.
28 ’Jun najmi kin'e nga manú nk'ie nga kichjut'ayák'unna.
28 — Vocês têm estado sempre comigo nos meus sofrimentos.
29 Kui nga k'uendáha̱nu̱u nga ku̱a̱texumo, xi nkú ts'ín y'éndana Na̱'mina̱.
29 Por isso, assim como o meu Pai me deu o direito de governar, eu também dou o mesmo direito a vocês.
30 Ku̱i̱ntsu̱ba̱t'o yámixa̱na̱ nga chi̱no̱o ko̱ s'i̱u nk'ie nga kuatexuma, ko̱ ku̱i̱ntsu̱bo̱o a̱nte má nga ku̱a̱texumoho̱o ntje̱he̱ xu̱ta̱ Israel xi te jo tíkjá maha.
30 Vocês vão comer e beber à minha mesa no meu
31 ’Simon, Simon, ta̱sinñjui. Satana tsanki nga k'u̱étsujneyánu̱u xi nkú n'ehe̱ tuni̱ñu̱ nga kjút'ayák'unnu̱u.
31 Jesus continuou:
32 Tu̱nga an ja tsankintjáíhi nginku̱n Na̱'miu̱ tu̱ xi tu̱ nku s'e̱jihín ri an. Ko̱ ji, nk'ie nga sa̱kú nga'yún ngáha ri nga s'e̱jihin an, ti̱si̱nko̱i̱ já nts'ei tu̱ xi tu̱ nku ndjáhá ku̱i̱nchaha.
32 Mas eu tenho orado por você, Simão, para que não lhe falte fé. E, quando você voltar para mim, anime os seus irmãos.
33 B'a̱ kitsú Simon: —Ji nda̱ maestru̱, tjínkuhu̱ k'an nga kfínko̱ho nu̱ba̱yá ko̱ santaha nga ku̱a̱yáko̱ho.
33 Então Pedro disse a Jesus: — Estou pronto para ser preso e morrer com o senhor!
34 B'i̱ kitsú Jesu: —Ji Pedro̱, an b'a̱ tíxihin. Kintehe̱ ni nga kji̱ntá xa̱nto̱ nd'a̱i̱, b'a̱ ku̱i̱xín nga najmi yaní jan ni̱yá tjíhin.
34 Então Jesus afirmou:
35 A̱s'a̱i b'i̱ kitsúhu̱ já ni'yakuyáha̱: —Nk'ie nga kits'inkjínu̱u nga najmi tu̱ ch'o tsa kixinnu̱u, ko̱ ta̱ ndaha to̱on ko̱ ta̱ ndaha tja̱ba̱xínnté, ¿a tjín ni xi kindyjat'anu̱u? B'a̱ kitsú jóo̱: —Najmi chumi nihi xi kindyjat'ani̱.
35 Depois Jesus perguntou aos discípulos: — Não faltou nada! — responderam eles.
36 A̱s'a̱i b'a̱ kitsú Jesu: —Tu̱nga nd'a̱i̱, xi tíjñaha̱ tsa, kat'a ko̱ ta̱ kat'a to̱oho̱n. Ko̱ xi najmi tíjñaha̱ ki̱cha̱, katatéña najyun ndjuhu̱ ko̱ kat'atse nku.
36 Então Jesus disse:
37 A̱t'aha̱ b'a̱ tíxinnu̱u. Tjíhin nga ku̱i̱tjusuhun ni xu'bi̱ xi tjít'a éhe̱n Nti̱a̱ná: “Kui xi ta̱ kich'axki̱hi̱ ra̱ a̱jihi̱n já ch'onk'uu̱n.” A̱t'aha̱ ngayjee̱ ni xi tjít'a nga tínchja̱ni̱jmíyahana tjíhin nga ku̱i̱tjusun.
37 Pois as
38 B'a̱ kitsú jóo̱: —Ji nda̱ maestru̱, ¡á jo ki̱cha̱ e̱i̱! B'i̱ kitsú Jesu: —Ja kama.
38 Aí os seus discípulos disseram: — Senhor, aqui estão duas espadas.
39 A̱s'a̱i tsitju Jesu nga ngji a̱sunntu tje̱nki̱ xi 'mi Yá Olivo̱ xi nkú ts'ín tehe̱nte, ko̱ ta̱ kitsjennkíhi̱ já ni'yakuyáha̱.
39 Jesus saiu e foi, como de costume, ao monte das Oliveiras; e os seus discípulos foram com ele.
40 Nk'ie nga tsichu yo̱, b'a̱ kitsúhu̱: —Chu̱bako̱o Nti̱a̱ná tu̱ xi najmi chjút'ayák'uhu̱nnu̱u.
40 Quando chegou ao lugar escolhido, Jesus disse:
41 A̱s'a̱i b'a̱ ts'ín kjin ngji t'axín suba xi nkúhu má bichúkijne nku ndji̱o̱ nga s'e. Yo̱ tsasinkúnch'in ko̱ kinchja̱ko̱ Nti̱a̱ná.
41 Então se afastou a uma distância de mais ou menos trinta metros. Ajoelhou-se e começou a orar,
42 B'i̱ kitsú: —Ji Na̱'mi, tsa ka̱ma kai, n'e̱kj'a t'axínní kju̱a̱ni̱ma̱ xu'bi̱. Tu̱nga katumahá xi nkú ts'ín mjehi, najmi xi nkú ts'ín mjena.
42 dizendo:
43 A̱s'a̱i kama chjihi̱ nku ntítsje xi nibajehen nk'a ján nga j'ai tsjá nga'yúhu̱n.
43 [Então um anjo do céu apareceu e o animava.
44 Ko̱ nk'ie nga 'yún ṉkjún un tíbehe̱ Jesu, tu̱ sahá 'yún kinchja̱ko̱ sa Nti̱a̱ná ko̱ tsixuntu t'anankiu̱ ntánubáha̱ xi b'a̱ k'un xi nkú joyaha stubá jní i.
44 Cheio de uma grande aflição, Jesus orava com mais força ainda. O seu suor era como gotas de sangue caindo no chão.]
45 Nk'ie nga ja kamaha̱ nga kinchja̱ko̱ Nti̱a̱ná, a̱s'a̱i tsisintje̱n ko̱ j'aise ngáha̱ ra̱ já ni'yakuyáha̱. Kjintufé jóo̱ nk'ie nga j'aisehe̱ a̱t'aha̱ kju̱a̱boo̱ xi kats'ín ngana̱ha̱.
45 Depois de orar, ele se levantou, voltou para o lugar onde os discípulos estavam e os encontrou dormindo, pois a tristeza deles era muito grande.
46 A̱s'a̱i b'i̱ kitsú: —¿Á kisunntuféhenu? Ti̱síntjo̱on ko̱ chu̱bako̱o Nti̱a̱ná tu̱ xi najmi chjút'ayák'uhu̱nnu̱u.
46 E disse:
47 Nk'ie nga ta̱ tínchja̱ha Jesu, tu̱ j'aihí nkjin ṉkjún xu̱ta̱. Tje̱n títjuhu̱n xu̱to̱ nda̱ xi 'mi Juda̱, xi nku nda̱ ni'yakuyá xi te joo̱. Kui xi j'aik'úhu̱n Jesu ko̱ kikjexu̱'ba.
47 Jesus ainda estava falando, quando chegou uma multidão. Judas, um dos doze discípulos, que era quem guiava aquela gente, chegou perto de Jesus para beijá-lo.
48 B'i̱ kitsú Jesu: —Ji Juda̱, ¿a tíchjuxu̱'bai Ntíhi̱ Nda̱x'i̱u̱n nga tín'ekjas'ein?
48 Mas Jesus disse:
49 Nk'ie nga kikie já xi kabinchandaihi̱ Jesu ni xi tímoo̱, a̱s'a̱i b'a̱ kitsú: —Ji nda̱ maestru̱, ¿a ki̱cha̱ ku̱i̱xkjaha̱nni̱?
49 Quando os discípulos que estavam com Jesus viram o que ia acontecer, disseram: — Senhor, devemos atacar essa gente com as nossas espadas?
50 Nku nda̱ xi síjñajihi̱n jóo̱ kits'ín'uhu̱n nku nda̱ musu̱hu̱ nda̱ na̱'mi títjuu̱n. Tsatet'a tja̱ba̱xínñju kixi̱.
50 Um deles feriu com a espada o empregado do Grande Sacerdote , cortando a sua orelha direita.
51 Tu̱nga b'a̱há kitsú Jesu: —Najmi b'a̱ tu̱ n'o. Jyu ti̱ncho. Kits'ínko̱ tja̱ba̱xínñju nda̱ musu̱ nga kits'ínnkihi̱.
51 Mas Jesus ordenou: Aí tocou na orelha do homem e o curou.
52 A̱s'a̱i kinchja̱ko̱ já xi j'aikj'ánijéhe̱, kui xi já na̱'mi k'aku̱ ko̱ já jun k'aku̱hu̱ ni̱nku̱ ko̱ jáchá xi ta̱ tjíhi̱n xá. B'i̱ kitsúhu̱: —¿A nda̱ ndyjéná? ¿Á i̱xí ki̱cha̱há ko̱ yá kich'ahanu nga kjúái̱hinu?
52 Em seguida disse aos chefes dos sacerdotes, aos oficiais da guarda do Templo e aos líderes judeus que tinham vindo para prendê-lo:
53 Xki̱ ni̱stjin tsási̱njñajinnu̱u má ma na̱tsihi̱n ni̱nku̱. Ndaha̱chí najmi kin'eko̱nú. Tu̱nga kuihí chu̱ba̱nu̱u xu'bi̱, chu̱ba̱ nga batéxuma má jyuu̱n.
53 Eu estava com vocês todos os dias no pátio do Templo, e vocês não tentaram me prender. Mas esta é a hora de vocês e também a hora do poder da escuridão.
54 A̱s'a̱i jakj'ánijéhe̱ jóo̱ Jesu ko̱ ngjiko̱ho̱ ni'yaha̱ nda̱ na̱'mi títjuu̱n. Máha Pedro̱, kitsjennkí kjihi̱n Jesu.
54 Eles prenderam Jesus e o levaram até a casa do Grande Sacerdote . E Pedro os seguia de longe.
55 Nk'ie nga kíts'ín'yún nd'í jóo̱ kamasehe̱n na̱tsiu̱n, y'entut'á ko̱ Pedro̱ ta̱ y'ejñajihi̱n.
55 Quando acenderam uma fogueira no meio do pátio, Pedro foi e sentou-se com os que estavam em volta do fogo.
56 A̱s'a̱i nku na̱ musu̱ kikiehe̱ nk'ie nga kab'ejñat'a nd'íu̱. Tsase'a sisihi̱n ko̱ b'a̱ kitsú: —Kui chái̱ xi ta̱ tsjenko̱ chá ján.
56 Uma das empregadas o viu sentado ali perto da fogueira, olhou bem para ele e disse: — Este homem também estava com Jesus!
57 Tu̱nga najmi kits'ínkiehé yjoho̱ Pedro̱. B'a̱ kitsú: —Ji ta̱chju̱ún, najmi be ndo̱.
57 Mas Pedro negou, dizendo: — Mulher, eu nem conheço esse homem!
58 Sa kutju tu̱ sa kj'a̱íhí xi kikie ngáha̱ ko̱ b'a̱ kitsúhu̱: —Ji xi ta̱ mako̱i̱ jóo̱. Tu̱nga b'a̱há kitsú Pedro̱: —Ji nda̱, najmi an niu̱.
58 Pouco tempo depois, um homem o viu ali e disse: — Você também é um deles! Mas Pedro respondeu: — Homem, eu não sou um deles.
59 J'a ra̱ xi nkú maha tsa nku ora̱. A̱s'a̱i tu̱ sa kj'a̱í ngá xi ta̱ b'a̱há kitsú ngáha̱ ra̱: —Kju̱axi̱ kjáíhin nga ko̱ kui nda̱i̱ mako̱ nda̱ xu'ba̱ ján, a̱t'aha̱ ta̱ Galilea̱ nabáha.
59 Mais ou menos uma hora depois, outro insistiu: — Você estava mesmo com ele porque também é galileu.
60 B'a̱há ta̱ kitsú ngáha Pedro̱: —Ji nda̱, najmi be ni xi tíchubai. Ta̱ kuihi chu̱bo̱, nk'ie nga b'a̱ ta̱ títsuhu Pedro̱, tje̱n'yún kikjintáhá nku xa̱nta̱.
60 Mas Pedro respondeu: — Homem, eu não sei do que é que você está falando! Naquele instante, enquanto ele falava, o galo cantou.
61 Kits'ínk'ótjiya Nda̱ Nti̱a̱ná nga tsase'a Pedro̱, ko̱ j'áítsjehe̱n Pedro̱ ni xi kitsúhu̱ Nda̱ Nti̱a̱ná: “Kintehe̱ ni nga kji̱ntá xa̱nto̱ nd'a̱i̱, b'a̱ ku̱i̱xín nga najmi yaní jan ni̱yá tjíhin.”
61 Então o Senhor virou-se e olhou firme para Pedro, e ele lembrou das palavras que o Senhor lhe tinha dito: “Hoje, antes que o galo cante, você dirá três vezes que não me conhece.”
62 A̱s'a̱i tsitjusje Pedro̱ ko̱ kikjintá'un kikjintánte.
62 Então Pedro saiu dali e chorou amargamente.
63 Máha já xi tíi̱ncha kunntáha̱ Jesu, kik'aya ko̱ kik'íéhe̱.
63 Os homens que estavam guardando Jesus zombavam dele e batiam nele.
64 Y'é'ma tunku̱n ko̱ b'a̱ i̱ncha kitsúhu̱: —Ti̱xínyai xi nkúhu nda̱ profeta̱, ¿yá xi kuak'íéhi?
64 Taparam os olhos dele e perguntavam: — Quem foi que bateu em você? Adivinhe!
65 Nkjin tíkjá ya én xi kitsúhu̱ Jesu nga najmi kikienkjún.
65 E diziam muitas outras coisas para insultá-lo.
66 Nk'ie nga ja kama see̱n, kama ñja jáchá xi tjíhi̱n xá ko̱ já na̱'mi k'aku̱ ko̱ já chji̱ne̱'éhe̱n kju̱a̱téxumoo̱. I̱ncha ngjiko̱ Jesu má ma ñjakú já tjíxá judio̱ ko̱ b'a̱ i̱ncha kitsúhu̱:
66 Quando amanheceu, alguns líderes dos judeus, alguns chefes dos sacerdotes e alguns mestres da Lei se reuniram. Depois mandaram levar Jesus diante do Conselho Superior .
67 —T'inyani̱, ¿a ji xi kits'ín nibá Nti̱a̱ná? B'i̱ kitsú Jesu: —Tsa xínyanu̱u, najmi s'e̱jinnu̱u.
67 Então lhe disseram: — Diga para nós se você é o Ele respondeu:
68 Ko̱ tsa kuasjáíyanu̱u, najmi n'e̱k'óyanú.
68 E, se eu fizer uma pergunta, vocês não vão responder.
69 Tu̱nga nd'a̱i̱ k'u̱a̱tuts'i̱hi̱n Ntíhi̱ Nda̱x'i̱u̱n nga k'úéjñat'aha̱ Nti̱a̱ná xi tjíhi̱n nga'yún.
69 Mas de agora em diante o
70 A̱s'a̱i ngatentee̱ kingjásjaiyaha̱: —¿A xúhu̱ jihí xi Ntíhi̱ Nti̱a̱ná? B'i̱ kitsú Jesu: —An xi tíbixíún.
70 Aí todos perguntaram: — Então você é o Filho de Deus? Jesus respondeu:
71 B'a̱ i̱ncha kitsú jóo̱: —¿A machjén saná já testiyu̱? Ñá kikjin ja kuanu'yáá ni xi kuatsú.
71 E eles disseram: — Não precisamos mais de testemunhas. Nós mesmos ouvimos o que ele disse.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.