Romanos 4
San Jerónimo Tecóatl Mazatec NT (MAA_SJV) vs BKJ
1 ¿Kó kixoán? ¿Mé kjoa̱ kixi̱ xi kisakò‑la̱ na̱'èn‑jchá‑kjiìn‑ná Abraham nga kixi̱ tsibìjna nguixko̱n Nainá?
1 O que diremos então que Abraão nosso pai, no que diz respeito a carne, encontrou?
2 Na̱'èn‑jchá‑ná Abraham, tsà koií‑la kjoa̱‑la̱ nga ndaà xá xi kis'iìn nga kixi̱ tsibìjna nguixko̱n Nainá, ok'ín‑la̱ nga jeya si̱ìkíjna yijo‑la̱, ta̱nga majìn nga nguixko̱n Nainá.
2 Porque, se Abraão foi justificado pelas obras, ele tem de que se gloriar, mas não diante de Deus.
3 Nga k'oa̱á s'ín tíchja̱ Xo̱jo̱n jchínga‑la̱ Nainá nga tsò: “Abraham, jè‑né nga kòkjeiín‑la̱ i̱t'aà ts'e̱ Nainá; k'oa̱á ma‑ne nga kiskoétjò Nainá nga xi̱ta̱ kixi̱ kitsò‑la̱.”
3 Pois, o que diz a escritura? Abraão creu em Deus, e isso lhe foi atribuído como justiça.
4 Jngoò xi̱ta̱ xi síxá, jè to̱n xi tjoé‑la̱, mìtsà tà kjo̱tjò tjoé‑la̱; jè chjí‑la̱ nga síxá.
4 Ora, àquele que trabalha não lhe é imputado o salário segundo a graça, mas segundo a dívida.
5 Ta̱nga jè xi̱ta̱ xi mìtsà xá‑la̱ ma'ñót'aà takòn, ta̱nga mokjeiín‑la̱ i̱t'aà ts'e̱ Nainá xi kixi̱ síkítsa̱jna xi̱ta̱ xi jé tjín‑la̱, xi̱ta̱ jè, Nainá k'oa̱á s'ín skoétjò nga xi̱ta̱ kixi̱ tsò‑la̱.
5 Mas, àquele que não trabalha, mas crê naquele que justifica o ímpio, a sua fé é imputada como justiça.
6 Jè xi̱ta̱xá ítjòn xi ki'mì David k'oa̱á ti̱s'ín kiìchja̱ nga tsja s'e̱‑la̱ xi̱ta̱ xi Nainá kjoétjò nga xi̱ta̱ kixi̱ tsò‑la̱; Nainá mì ti̱ kinda̱ s'ín‑ne ni̱ta̱ mé xi s'ín.
6 Assim também Davi declara a bem-aventurança do homem a quem Deus atribui justiça sem as obras,
7 David kitsò:
7 dizendo: Abençoados são aqueles cujas iniquidades são perdoadas, e cujos pecados são cobertos.
8 — ausente —
8 Abençoado é o homem a quem o Senhor não imputa o pecado.
9 Jè kjo̱ndaà jè, ¿a tà ts'e̱é xi̱ta̱ judío xi tjít'aà chi̱ba̱‑la̱? ¿A xi ti̱koa̱á ts'e̱‑né xi ta̱xki̱ xi̱ta̱ xi mìkiì tjít'aà chi̱ba̱‑la̱? Jye o̱kixan nga jè xi̱ta̱ jchínga Abraham, k'e̱ nga kòkjeiín‑la̱ i̱t'aà ts'e̱ Nainá, kiskoétjò‑né nga xi̱ta̱ kixi̱ kitsò‑la̱.
9 Vem, então, esta bem-aventurança só para a circuncisão, ou também sobre a incircuncisão? Pois dizemos que a fé foi imputada a Abraão como justiça.
10 ¿Kós'ín komà nga kiskoétjò Nainá Abraham nga xi̱ta̱ kixi̱ kitsò‑la̱? ¿A k'e̱‑né nga jye tjít'aà chi̱ba̱‑la̱? ¿A xi k'e̱‑né nga ti̱kj'eè tjít'aà chi̱ba̱‑la̱? Majìn, k'e̱‑né nga ti̱kj'eè tjít'aà chi̱ba̱‑la̱.
10 Como lhe foi, então, imputada? Quando ele estava na circuncisão ou na incircuncisão? Não na circuncisão, mas na incircuncisão.
11 Abraham, k'e̱ nga jye kiskoétjò Nainá nga xi̱ta̱ kixi̱ kitsò‑la̱, i̱skaán kisit'aà chi̱ba̱‑la̱ koni jngoò chi̱ba̱ xi okó nga jye xi̱ta̱ kixi̱ nga kòkjeiín‑la̱ i̱t'aà ts'e̱ Nainá k'e̱ nga ti̱kj'eè tjít'aà chi̱ba̱‑la̱. K'oa̱á komà‑ne nga xi̱ta̱ jchínga kitsò‑la̱ Abraham ngats'iì xi̱ta̱ xi mokjeiín‑la̱ i̱t'aà ts'e̱ Nainá na̱s'ín mìkiì tjít'aà chi̱ba̱‑la̱.
11 E ele recebeu o sinal da circuncisão, um selo da justiça da fé quando ainda estava na incircuncisão, para que ele pudesse ser o pai de todos os que creem, embora eles não sejam circuncidados; para que a justiça lhes seja atribuída também;
12 Abraham, ti̱koa̱á xi̱ta̱ jchínga‑la̱‑né jñà xi̱ta̱ judío xi tjít'aà chi̱ba̱‑la̱, ta̱nga mìtsà tà koií kjoa̱‑la̱ nga tjít'aà chi̱ba̱‑la̱, ti̱koa̱á koi‑né nga ya̱ tjímatji̱ngui‑la̱ nga mokjeiín‑la̱ i̱t'aà ts'e̱ Nainá, koni s'ín kòkjeiín‑la̱ Abraham k'e̱ nga ti̱kj'eè tjít'aà chi̱ba̱‑la̱.
12 e fosse o pai da circuncisão, daqueles que não somente são da circuncisão, mas também para os que andam nos passos daquela fé do nosso pai Abraão, que tivera ainda na incircuncisão.
13 Nainá, k'oa̱á s'ín kitsjaà‑la̱ tso'ba Abraham ko̱ ngats'iì xi̱ta̱ tje̱‑la̱, nga jè ko̱nga̱tsja i̱sò'nde; mìtsà koi kjoa̱‑la̱ nga Kjo̱tíxoma kisìkitasòn, jè‑né nga kòkjeiín‑la̱ koni s'ín kiìchja̱ Nainá, k'oa̱á ma‑ne nga xi̱ta̱ kixi̱ kitsò‑la̱.
13 Porque a promessa de que havia de ser herdeiro do mundo não foi feita pela lei a Abraão, ou à sua semente, mas pela justiça da fé.
14 Tsà tà jñà tjoé‑la̱ kjo̱ndaà xi̱ta̱ xi síkitasòn Kjo̱tíxoma, tsà k'oa̱á s'ín tjín kjoa̱, ni̱mé‑là chjí‑la̱ nga mokjeiín‑ná i̱t'aà ts'e̱ Nainá; ti̱koa̱á mì‑là kiì ki̱tasòn koni s'ín kitsjaà tso'ba Nainá.
14 Porque, se os que são da lei são herdeiros, logo a fé é vã e anulada a promessa.
15 K'e̱ nga tjín Kjo̱tíxoma, kjo̱'iín sinè‑ná; ta̱nga tsà tsjìn kjo̱tíxoma, ni̱mé tjín xi ko̱tonè‑la̱ kjo̱tíxoma.
15 Porque a lei opera a ira; pois onde não há lei, não há transgressão.
16 Jñà xi̱ta̱, nga mokjeiín‑la̱ i̱t'aà ts'e̱ Nainá tjoé‑la̱ kjo̱ndaà koni s'ín kitsjaà‑la̱ tso'ba Nainá jè Abram. Nainá tsjá kjo̱tjò kjo̱ndaà koi mé‑ne nga jcha̱‑ná nga kixi̱ kjoa̱ nga ki̱tasòn i̱t'aà ts'e̱ ngats'iì tje̱‑la̱ Abraham. Mìtsà tà jñà tjoé‑la̱ xi̱ta̱ judío xi tje̱‑la̱ Abraham nga tjín‑la̱ kjo̱tíxoma; ti̱koa̱á tjoé‑la̱ jñà xi̱ta̱ xi mìtsà xi̱ta̱ judío xi ti̱koa̱á tje̱‑la̱ Abraham ma koií kjoa̱‑la̱ nga mokjeiín‑la̱ koni s'ín kòkjeiín‑la̱ Abraham. K'oa̱á ma‑ne nga jè Abraham, xi̱ta̱ jchínga‑ná ma ngats'iaá
16 Portanto, é pela fé, para que seja por graça, a fim de que a promessa seja assegurada a toda a semente, não só à que é da lei, mas também à que é da fé de Abraão, que é o pai de todos nós,
17 nga nguixko̱n Nainá. Koni s'ín tíchja̱ Xo̱jo̱n‑la̱ Nainá nga tsò: “Kjìn na̱xa̱ndá xi̱ta̱ xi jye kisìnga̱tsja‑lè xi xi̱ta̱ jchínga tsò‑lè.” Abraham, kòkjeiín‑la̱ i̱t'aà ts'e̱ Nainá xi ma‑la̱ síkjaáya‑la̱ xi̱ta̱ xi jye k'en xi ti̱koa̱ tsjá 'én‑la̱ koni tsà jye tsitasòn kjoa̱ xi kj'eè bitasòn.
17 (como está escrito: Eu tenho feito de ti um pai de muitas nações) diante de Deus, em quem creu, que vivifica os mortos, e chama as coisas que não são como se elas fossem.
18 Xi̱ta̱ jchínga Abraham kòkjeiín‑la̱ koni kitsò‑la̱ Nainá; kiskoñá kjoa̱‑né na̱s'ín mìkiì tíjiìn‑la̱ kós'ín ko̱ma nga ki̱tasòn. K'oa̱á s'ín komà nga kjìn na̱xa̱ndá xi xi̱ta̱ jchínga tsò‑la̱, koni s'ín kitsjaà‑la̱ tso'ba Nainá nga kitsò‑la̱: “K'oa̱á s'ín kjìn jchán ko̱ma tje̱‑lè.”
18 O qual contra a esperança, creu em esperança, para que pudesse se tornar o pai de muitas nações, conforme o que lhe fora dito: Assim será a tua semente.
19 Abraham, mìkiì kjòhindaà koni s'ín kòkjeiín‑la̱ i̱t'aà ts'e̱ Nainá, na̱s'ín ko̱s'ín beè‑la̱ ikon nga mì ti̱ mé chjí‑la̱ yijo‑la̱ nga jye 'ñó xi̱ta̱ jchínga; jyeé kjo̱meè jngoò sìndo̱ nó tjín‑la̱; Sara xi chjo̱ón‑la̱, ti̱koa̱á chjo̱ón 'ndi̱‑né; mì ti̱ kiì ko̱ma s'e̱‑la̱ i̱xti.
19 E não enfraquecendo na fé, ele não considerou seu próprio corpo praticamente morto quando tinha já quase cem anos, nem ainda a morte do ventre de Sara.
20 Abraham, mìtsà jò tsi'beé‑la̱ ikon koni s'ín mokjeiín‑la̱ 'én xi kitsjaà‑la̱ Nainá. Tà ìsa̱á 'ñó tsi'beé‑la̱ ikon nga ndaà kòkjeiín‑la̱. 'Ñó jeya kisìkíjna Nainá.
20 E não vacilou da promessa de Deus por incredulidade, mas foi forte na fé, dando glória a Deus.
21 Abraham, nguì ndaà tíjngoò ikon nga Nainá tjín‑la̱ nga'ñó nga ko̱maá‑la̱ si̱ìkitasòn yije kóho̱tjín kjoa̱ koni s'ín kitsjaà‑la̱ tso'ba.
21 E, estando plenamente convencido de que o que ele tinha prometido também era capaz de cumprir.
22 K'oa̱á ma‑ne Nainá, k'e̱ nga kijtseè nga ndaà mokjeiín‑la̱ Abraham, kiskoétjò nga xi̱ta̱ kixi̱ kitsò‑la̱.
22 E assim isso lhe foi imputado como justiça.
23 Mìtsà tà i̱t'aà ts'e̱ Abraham kitjei xo̱jo̱n jè nga Nainá kiskoétjò nga xi̱ta̱ kixi̱ tsò‑la̱.
23 Ora, foi escrito não somente por causa dele, que isso lhe foi imputado,
24 Ti̱koa̱á i̱t'aà tsa̱ján kitjei nga Nainá skoétjò‑ná nga ngásòn xi̱ta̱ kixi̱ ki̱tso̱‑ná koi kjoa̱‑la̱ nga mokjeiín‑ná i̱t'aà ts'e̱ Nainá, jè xi kisìkjaáya‑la̱ Na̱'èn‑ná Jesucristo i̱t'aà ts'e̱ kjoa̱biyaà.
24 mas também por nós, a quem será atribuída, aos que creem naquele que ressuscitou a Jesus nosso Senhor dentre os mortos.
25 Kjònga̱tsja xi̱ta̱ nga kisìk'en Jesús jè nga̱tjì‑la̱ jé‑ná; ti̱koa̱á jaáya‑la̱ mé‑ne nga kixi̱ ki̱tsa̱jnaá nguixko̱n Nainá.
25 O qual foi entregue por nossas ofensas, e foi ressuscitado para nossa justificação.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.