Lucas 15
Lewo NT (LWW_WBT) vs NTLH
1 Ana e pogos la ne sanene, apisu sane yar lap̃as nap̃a yar la pe asitom la re poli, sane yar na takis lala, amio yar tap̃ena la nap̃a Varasi la asape la apiowa ga, la m̃ena apim ke lavisin Yesu vena ayagogonia.
1 Certa ocasião, muitos cobradores de impostos e outras pessoas de má fama chegaram perto de Jesus para o ouvir.
2 Ana pogos nap̃a Varasi lala amio navianen navisaluaena lala apisu nap̃a Yesu sinenan pisape sun amio la nene, apisu sane piowa ga, ana asum̃a apisa ke apisape “Lelaga kemua nap̃ane, yar nene naga sitom ga li namlamulen viowa la ne sanene, a silaga sinenan m̃ena sape va kinan lele taaga amio la. ?Pona naga pisu sane la ga kiela p̃elaga po yo, a ita na kieta piowa ga?”
2 Os fariseus e os mestres da Lei criticavam Jesus, dizendo: — Este homem se mistura com gente de má fama e toma refeições com eles.
3 Ana la kiela sitomena sane kila Yesu sun pan la e p̃akaiwa la nap̃a pisayu sanape nap̃a naga pimi e yomarava nini vanon yar nap̃a kilalu mrapa.
3 Então Jesus contou esta parábola :
4 P̃akaiwa p̃esa kiena ne Yesu e lepas nene naga sanini, nap̃a pisa pan la, pisape “Yar tai, naga pe yar na vaganen sipsip, ana kiena sipsip lala tol ponotia taaga [100]. Kiena sipsip la moki sanene narui, ana visae pogos tai tai va kovio, yoko naga sitom korenan ga, pona naga sitom vap̃isi? Yoko naga monar ligan kiena sipsip tap̃ena lala asum̃a ga sanene wa, ana naga vanon nap̃a kovio, kale m̃a vano-o lualia.
4 — Se algum de vocês tem cem ovelhas e perde uma, por acaso não vai procurá-la? Assim, deixa no campo as outras noventa e nove e vai procurar a ovelha perdida até achá-la.
5 A pogos nap̃a lualia, kekaran vap̃isi, yoko kuslua sipsip nap̃ani va e purkaunena, kus wasup̃e imi.
5 Quando a encontra, fica muito contente e volta com ela nos ombros.
6 Ana siraunia, pogos nap̃a p̃asup̃e si pitomi tano um̃a, yoko vio namratava la puna pona kiena erau tap̃ena lala vena aimi. Ana naga sunyu van la, visave ‘Aulai, sur tai nini nap̃a ita tekilia teloge won vap̃isi. Kiau sipsip tai nap̃a pa kovio na kovio lue, ana yoko nepanonia, nepa nakale m̃a pano-o, nom̃alia. !Pogos nap̃a nom̃alia, nekekara na nekekara!’”
6 Chegando à sua casa, chama os amigos e vizinhos e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha ovelha perdida.”
7 Ana Yesu pisa meraravan pa Varasi lala, pisape “Ana yoko ve sa ke m̃ena nene ma e peni. Yar mok liu nap̃a asike e yomarava nini nap̃a sane amiu, la asitom ke asape la na apogaga narui, ana asape ma e peni amloge ke pon amiu la ne sanene yo? Ana pogos nap̃a visae yar namlamulen viowa ve taaga ga, naga vilopu kiena malena, yoko pupia kekaren vap̃isi vania ma e peni, nap̃a va ve keviu re laa sane na wa. Suri ne nanene kila narui inu na nekekaran sunen nemio yar la nap̃a kam na pe akekaran la re poli.”
7 — Pois eu lhes digo que assim também vai haver mais alegria no céu por um pecador que se arrepende dos seus pecados do que por noventa e nove pessoas boas que não precisam se arrepender.
8 Ana Yesu pisa si p̃akaiwa tai e lepas nene, pisape “Sira tai, naga kiena kururu varu lualima, nap̃a mlawan ruru teke e m̃ana loyum̃a. Ana visae pogos tai, naga wasup̃e imi m̃al tai nap̃a mloru rui, teke ko yo, yoko naga kila ve sanape narui? Yoko war kapi vivaga, war plan make kiena suri lala, yevan ruru m̃ana loyum̃a vano vano lualia.
8 Jesus continuou:
9 Ana pogos na lualia, yoko vio namratava la puna, pona kiena erau tap̃ena lala, vena aimi. Ana yoko naga sunyu van la, visave ‘Aulai, sur tai nini nap̃a tekilia teloge won vap̃isi. Kiau pupia kilavaru tai nekilaluia pa kovio nenaga, ana siraunia, nakale m̃a pano-o, nom̃alia. Pogos nap̃a nom̃alia, nekekaran pano-o p̃isa!’”
9 E, quando a encontra, convida as amigas e vizinhas e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha moeda perdida.”
10 Ana Yesu pisa meraravan pa Varasi lala, pisape “Ana yoko ve sa m̃ena nene ma e peni. Visae yar na mlamulen viowa ga tai, naga vilon kiena malena, yoko navisi kiena ne Ntewa lala avisu nap̃a pupia kekarena pap̃isi ma e peni.”
10 — Pois eu digo a vocês que assim também os anjos de Deus se alegrarão por causa de um pecador que se arrepende dos seus pecados.
11 Ana p̃akaiwa maro kiena ne Yesu e lepas nene sanini, nap̃a pisape “Yaru tai, narina na yerm̃ene lua, nap̃a lalua amiyum̃ae ke amio naga e kiela porotano.
11 E Jesus disse ainda:
12 Ana pogos tai, prasmaro na lalua nene sum̃alu, pisawal pa arimala, pisape ‘Ata, in na sineun nesape nowar kiau kilavaru komp̃asa nap̃a na lalumom̃a nagane ga ne.’ “Ana sur nene pe mesmesun re nena nap̃a naga viun sanene poli, komin arimana mali sike ga wa, ana arimana pe pis re poli, mlip̃ere make kiena suria, tam̃an komp̃as pa prasmaro nene, a komp̃as pa m̃earu.
12 Certo dia o mais moço disse ao pai: “Pai, quero que o senhor me dê agora a minha parte da herança.”
13 A yokorena yar m̃ee nap̃ani sum̃a p̃iliwilin plan make sur la nap̃a arimana p̃ar pania, ana siraunia pe piavi re poli, am̃a ga naga kon make kiena sur lala, p̃ar kiena kilavaru pion pano. Ana naga pa sike e purvanua tap̃ena tai koperin pap̃isi, ana e yo nap̃ani, naga pa make nenaga e p̃elaga viowa lala, kan kilavaru nap̃ane pano-o, kila kare make punu nenaga.
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntou tudo o que era seu e partiu para um país que ficava muito longe. Ali viveu uma vida cheia de pecado e desperdiçou tudo o que tinha.
14 “Ana naga kilia ruru sane limana plas ruru ga na wa, a e legiena nene, pupia viso pimi tol purvanua nap̃a naga sike ea, mligan yar m̃ee nap̃ani sike e yo tai nap̃a m̃arera pap̃isi.
14 — O rapaz já havia gastado tudo, quando houve uma grande fome naquele país, e ele começou a passar necessidade.
15 Ana pa kale yum̃aena tai nap̃a pona naga kilia yum̃aen vena tamalia kiena malena, ana pa miyum̃ae kiena ne yerkawa tai e yo nene, pagan kiena nompui lala. Yar m̃ee nap̃ani, naga pe mesmesun re kila yum̃aena nene poli, komin naga palia nompui sane ita le Yu la, ana yum̃aena taaga ga nene nap̃a naga kilia m̃alia.
15 Então procurou um dos moradores daquela terra e pediu ajuda. Este o mandou para a sua fazenda a fim de tratar dos porcos.
16 “Ana miyum̃ae m̃a sanene pano-o, ana pe amla re kinanena pan poli, a pe m̃al re mrapa na lualen kinanen poli, kila naga visokar luen ga. Naga visokar m̃a sanene pano-o sinenan sape suan limana vito e karo na kinakinas nen kinanena ka nompui la nap̃a komp̃as pililua rui sike ea, amio purkavila na kona la nap̃a kiena yerkawa ponpolo sum̃a ga vena kiena nompui la akania.
16 Ali, com fome, ele tinha vontade de comer o que os porcos comiam, mas ninguém lhe dava nada.
17 Ana pogos nap̃a naga sinenan ke sape kila sanene, naga ga pisu kilale si naga narui, pisu kilale nap̃a kiena p̃arm̃arera ga kila kare manene si naga. Ana sitom̃al si arimana amio m̃ana um̃a, pisape ‘Lelaga kemua nap̃ane, in na nepe wowe pap̃isi. Kiau p̃arm̃arera ga nane kila nesike viso karm̃arin ke e yo nini. Ositomyu la nap̃a sane ape yar na yum̃aena kiena ne ata. Naga p̃ar ke kinanena moki pan la e legiena punu ga, nap̃a yoko akan make p̃ele ga.
17 Caindo em si, ele pensou: “Quantos trabalhadores do meu pai têm comida de sobra, e eu estou aqui morrendo de fome!
18 Sanene, popon nowasup̃eli in ga narui, neyum̃ae re ve sa la nene. Yoko neva nevisu ata, nevisa sanini vania nevisave: O Ata, in na nekila pupia mlamulen piowa pa Ntewa, a pan ko m̃ena ga.
18 Vou voltar para a casa do meu pai e dizer: ‘Pai, pequei contra Deus e contra o senhor
19 Nanagane, pe popon re si nap̃a ovisu inu sane nepe narum̃a tai poli, ana nesape neviun tan ko vena sinem̃a ye inu, otam̃an inu neyum̃ae re ga sane lala yar tai nap̃a miyum̃ae kiom̃a ke ne.’
19 e não mereço mais ser chamado de seu filho. Me aceite como um dos seus trabalhadores.’ ”
20 “Ana naga kila ruru kiena sitomena sanene, ana sum̃alu, pimi lelei m̃a pimi p̃asup̃e si pu arimana. “Naga pe kilia re poli, ana arimana sitom̃al luen ga naga silaga, sum̃a kirakira ke mrapa sape pona naga imi. Ana pogos nap̃a sike perinan um̃a wa, ana arimana pisu kilalea, sinen miye pap̃isi, ana kiriri pa pitawea. Ana pogos nap̃a pimi puna narina nap̃ani, kutararia e limana luwoka yepen mavin liganen sina.
20 Então saiu dali e voltou para a casa do pai.
21 Ana yar m̃ee nene pisa pa arimana narui, pisape ‘O Ata, in na nekila pupia mlamulena piowa pap̃isi pa Ntewa, a pan ko m̃ena ga. Nanagane, pe mesmesun re si ovisu inu sane narum̃a tai poli.’
21 E o filho disse: “Pai, pequei contra Deus e contra o senhor e não mereço mais ser chamado de seu filho!”
22 “Ana arimana pisalup̃aria, pio kiena yaru na yum̃aena lala, pisape ‘E, ava vilaga, ava awar kulsota tai nap̃a po, amio kana kulus nen lana, a kana rig nena, sur la ne sanene, awar imi ayen ea.
22 — Mas o pai ordenou aos empregados: “Depressa! Tragam a melhor roupa e vistam nele. Ponham um anel no dedo dele e sandálias nos seus pés.
23 A narin puluk nap̃a apagan mlapa po ne, ava awem̃aria, tekila kinanena tai takania vena tekekara temio prasmaro nini.
23 Também tragam e matem o bezerro gordo. Vamos começar a festejar
24 Komin naruu nini naga mare rui, ana nagane mali sina, naga kovio, nanagane tom̃al sina.’ Ana pe yam piavi re poli, la asum̃a akila ke p̃ap̃agena na yar m̃ee nene narui.
24 porque este meu filho estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”
25 “Ana e pogos nene, narina na m̃earu naga mialoro pa miyum̃ae ke kana lokove rui, ana siraunia pitomi si um̃a. Ana pogos nap̃a pitomi ke lavisin um̃a, mloge yauena a mloge m̃ena m̃aagena na wolena kapur pa m̃eke na.
25 — Enquanto isso, o filho mais velho estava no campo. Quando ele voltou e chegou perto da casa, ouviu a música e o barulho da dança.
26 Ana naga pisu yar na yum̃aena la tai, piun tania, pisape ‘?Ei, ya ne akila ke garo um̃a sanene?’
26 Então chamou um empregado e perguntou: “O que é que está acontecendo?”
27 Ana yaru nap̃a pisa pania pisape ‘!E, womla nap̃ani, naga p̃asup̃e si rui, mal ga! Ana arimom̃a sinenan sape kila kana kinanena tai. Am̃em̃ar narin puluk na p̃a rui!’
27 — O empregado respondeu: “O seu irmão voltou para casa vivo e com saúde. Por isso o seu pai mandou matar o bezerro gordo.”
28 Ana pogos nap̃a m̃earu mloge, sinena mimi pap̃isi, pe pa re loyum̃a amio la poli. “Ana arimana pimi pis amio, vena were va loyum̃a, ana naga yepen mavin ga vaena.
28 — O filho mais velho ficou zangado e não quis entrar. Então o pai veio para fora e insistiu com ele para que entrasse.
29 Pisa ga pa arimana pisape ‘?Ata, kas via rui nap̃a nesum̃a nemiyum̃ae ke nemio ko e nini? In na nemlogear ruru ko e suri punu ga, ana pe okila re sur tai sanene pan inu poli. In na pe nom̃al re nap̃a om̃em̃ar narin nane tai pan inu pogos tai poli, vena nekila kinanena tai nemio kiau erau lala.
29 Mas ele respondeu: “Faz tantos anos que trabalho como um escravo para o senhor e nunca desobedeci a uma ordem sua. Mesmo assim o senhor nunca me deu nem ao menos um cabrito para eu fazer uma festa com os meus amigos.
30 Ana pogos nap̃a om̃al narum̃a tap̃ena nene p̃asup̃e sina, ana osum̃alu om̃em̃ar kieta narin puluk nap̃a tesum̃a tepagan ruruia. ?Ana yar nene kila ya ne po pan ko? Naga p̃ar plan pupia kiom̃a kilavaru komp̃asia, pa kan kilavaru nene na nam̃eneen ga sira, pano-o kila makea. ?Pona p̃elaga ne nanene na ko sinom̃ania ana okila kana kinanena nena?’
30 Porém esse seu filho desperdiçou tudo o que era do senhor, gastando dinheiro com prostitutas. E agora ele volta, e o senhor manda matar o bezerro gordo!”
31 “Ana arimana sinena miye m̃ena kiena m̃earu nap̃ani, ana pisa pania pisape ‘Ei, naruu, in na pe nesitom re sanene poli. Ko okila inu nekekara manene laa rui, nap̃a osum̃a omio inu silaga, a kiau sur la punu nap̃a sike ne, in na netam̃an punu pan ko rui.
31 — Então o pai respondeu: “Meu filho, você está sempre comigo, e tudo o que é meu é seu.
32 Lelaga nap̃a kiau prasmaro nene kilalu kiena mrapa na malena, ana pogos nap̃a pilopuia p̃asup̃e si pimi pun inu, sineu miyea, a in na nepisu sane popon kemua tekekarania, a tekila kinanena tai temio. Womla nene naga mare rui, ana naga mali sina, naga kovio, ana tom̃al sina!’” Ana Yesu pisa pan le Varasi lala, pisape “Pogaga, p̃akaiwa nini p̃isi e nene narui. A sa nap̃a pisa ne, popon yar nap̃a kilalu mrapa, naga monar vilopu sina, sa nap̃a prasmaro nene. Ana monar avisuar ruru amiu m̃ena ga ve akila re ve sa m̃earu nene, nap̃a kiena sitomena m̃arera pap̃isi, naga pieluen wenla nap̃a pilopu kiena malena.”
32 Mas era preciso fazer esta festa para mostrar a nossa alegria. Pois este seu irmão estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.