Lucas 16
Lologena Wo Kienane Yesu Kristo Kome Kewo (LWW) vs VC
1 Siraunia, Yesu pis pa kiena nalogena lala, pisa p̃akaiwa tai pan la, ana pisayu yar na yum̃aena tai. Yaru nene, naga pisu sane yoko kiena yerkawa kovenlua, ana sum̃alu miyum̃aen sur tai nap̃a yoko siraunia kiena malena sum̃a woga ga. P̃akaiwa nena sanini, sane: “Yerkawa tai, naga mligan lua kiena yar tai ve na visuaren kiena kilavaru. Ana pogos tai, visena pimi tolia sape kiena yar nene sum̃a kan ke ga kiena kilavaru, a kila kare ke kiena sur lala.
1 Jesus disse também a seus discípulos: Havia um homem rico que tinha um administrador. Este lhe foi denunciado de ter dissipado os seus bens.
2 Ana naga pio yar nene pimi puna, pis pania, pisape ‘Ei, yar la apisawal ko pan inu rui. In na nepisu sane popon nekovenlua ko si vetan yum̃aena nene, yoko op̃is nenaga. Ana sumon nap̃a yoko ovano, sineun nesape oligan ruru sur lala wa vena nekilia nevisu lapui la nap̃a yar la akila pan inu.’
2 Ele chamou o administrador e lhe disse: Que é que ouço dizer de ti? Presta contas da tua administração, pois já não poderás administrar meus bens.
3 “Ana yar na yum̃aena nap̃ani mloge piowa, pisape ‘Lelaga o, piowa narui, yerkawa nene lalua yum̃aena wo nene vetan inu, nemninue sane yoko am̃a nekinana ve sanape narui. In na netotano e yum̃aena nini nakonua rui, ana in na pe puriuu pe m̃areran re si yum̃aenen lokove poli, a pe sineun re m̃ena neva nesum̃a neviuviun kinanena vetan yar la poli.
3 O administrador refletiu então consigo: Que farei, visto que meu patrão me tira o emprego? Lavrar a terra? Não o posso. Mendigar? Tenho vergonha.
4 Pogaga, kiau mrapa ve sa nini. Yoko nete plan si lapui kiena ne yaru lala vito laa tano, ana yoko la akekaran inu vano vano-o yoko la monar avisuar inu e pogos nap̃a yerkawa kovenlua inu vetan yum̃aena nene.’
4 Já sei o que fazer, para que haja quem me receba em sua casa, quando eu for despedido do emprego.
5 “Ana naga pa pio la nap̃a kiela lapui sike e yerkawa, la peve taaga apim puna. Ana tai pimi puna narui, piun tania, pisape ‘?Ana ko okila lapui e sur ya, a tol kilavaru via?’
5 Chamou, pois, separadamente a cada um dos devedores de seu patrão e perguntou ao primeiro: Quanto deves a meu patrão?
6 Pisatam̃ea, pisape ‘Pias nen wel na kanena tol ponotia taaga [100].’ Ana yar nap̃a pisa pania pisape ‘Pogaga, yoko italua tetelua si vito laa tano. Nane kiom̃a lapui ne nanini, ototano, oyumu plan ke ne vilaga wa, osiri lualima yam lima ga [50].’
6 Ele respondeu: Cem medidas de azeite. Disse-lhe: Toma a tua conta, senta-te depressa e escreve: cinqüenta.
7 “Ana naga pano, yar tap̃ena pimi, piun tania, pisape ‘?A ko, kiom̃a lapui na ya?’ Ana naga pisatam̃ea, pisape ‘Karo na wit manu taaga [1000].’ Ana naga pisa pania, pisape ‘Pogaga, yoko italua tetelua si vito laa tano. Nane kiom̃a lapui ne nanini, ototano, oyumu plan ke ne vilaga wa, osiri ga ponotia ve orelu [800].’ Ana naga kila m̃a sanene pano-o kila makea.
7 Depois perguntou ao outro: Tu, quanto deves? Respondeu: Cem medidas de trigo. Disse-lhe o administrador: Toma os teus papéis e escreve: oitenta.
8 “Ana siraunia, yerkawa nap̃ani pisu kilale sur nene, ana naga pisa ke pa kiena yar nap̃ane nap̃a naga kan kiena kilavaru sumo, pisape ‘Lelaga ne, opinaun ruru inu nenaga, ana nepisu sane kiom̃a manmaruaena po, ko p̃arum̃a po pap̃isi nap̃ane.’”
8 E o proprietário admirou a astúcia do administrador, porque os filhos deste mundo são mais prudentes do que os filhos da luz no trato com seus semelhantes.
9 Nepisa ruru pan amiu, nesape “Kilavaru naga pe na yomarava ga nini, ana visae kilia iila ko vena ove erau ruru omio Ntewa, popon oyum̃ae ea. Visae oyum̃ae ruru wo amio kilavaru kome mrapa naapo, siraunia yoko Ntewa kekaran vena were ko ova e nap̃a pe kilavaru re e poli, nane ma e mom̃a um̃a ma metava.
9 Eu vos digo: fazei-vos amigos com a riqueza injusta, para que, no dia em que ela vos faltar, eles vos recebam nos tabernáculos eternos.
10 “Yar nap̃a p̃ar yepem̃aen narin yum̃aena tai, tekilia towasinea sane yoko naga war m̃ena yepem̃aen pupia yum̃aena woga. Ana yar nap̃a miyum̃aen narin suri tai pe mesmes re poli, yoko naga yum̃ae viowa laa na wa e pupia suria.
10 Aquele que é fiel nas coisas pequenas será também fiel nas coisas grandes. E quem é injusto nas coisas pequenas, sê-lo-á também nas grandes.
11 Visae kam na ve awar re yepem̃aen yum̃aena na kilavaru e yomarava nini, yoko ane ligan sina sur nowo lala kiena ne Ntewa e limamiu vena ave kiamiu?
11 Se, pois, não tiverdes sido fiéis nas riquezas injustas, quem vos confiará as verdadeiras?
12 A visae kam na tap̃atete ayum̃ae ruru amio sur la nap̃a Ntewa tam̃an pan amiu nap̃a ve plas ga e yomarava nini, a ne yoko tam̃an si nalaena nowo nap̃a asike ma metava e peni ave kiamiu lue?”
12 E se não fostes fiéis no alheio, quem vos dará o que é vosso?
13 A Yesu pisa m̃ena ga, pisape “Naga sina nini, visae yar na yum̃aena tai, naga tap̃atete yum̃aen pran yum̃aena kiena ne sup̃e ve lua veraga. Visae sanene, yoko naga kekaran tai, ana yepen mavin tai, pona logear tai, ana ligan tai. Tap̃atete akila nap̃a ave yar na yum̃aena kiena ne Ntewa, a ave yar na kilavaru m̃ena veraga.”
13 Nenhum servo pode servir a dois senhores: ou há de odiar a um e amar o outro, ou há de aderir a um e desprezar o outro. Não podeis servir a Deus e ao dinheiro.
14 Ana e poglis nene, Varasi m̃ena lala asike ga wa, asum̃a amiyagogon ke visena la nene. Ana lala, la ape yar la nap̃a asitom manene kilavaru silaga, ana apitalia kare ga mrapa wo na yum̃aen amio kilavaru nap̃a Yesu pisayu ke pa kiena nalogena lala.
14 Ora, ouviam tudo isto os fariseus, que eram avarentos, e zombavam dele.
15 Ana Yesu pis pan la, pisape “Kam na sinemiun asape akila sa nap̃a yar la avisu amiu sane yar mesmes lala, ana Ntewa naga pisu ke ya nap̃a sike e losinemiu. Sur mok liu nap̃a yar la amieluaria, asape po, ana e visuena kiena ne Ntewa, pisu sane sur viowa ga lala.”
15 Jesus disse-lhes: Vós procurais parecer justos aos olhos dos homens, mas Deus vos conhece os corações; pois o que é elevado aos olhos dos homens é abominável aos olhos de Deus.
16 Visena tap̃ena nap̃a Yesu pisa sanini, pisape “Nanua sumo, Tus Marua mom̃a ga, nap̃a tus lala kiena ne Mosis amio tus la nap̃a kiena ne navisaluaena lala asike ea, pimi m̃a pano-o tol pogos kiena ne Yoane Nakeena. Yoane miyum̃ae pano-o p̃isi, a nanagane Lologena Wo na sup̃enena kiena ne Ntewa pimi, ana asum̃a amlologon kare ga, a yar la nap̃a sinelan asape ava loyum̃a ea asum̃a ap̃ar ke yon pap̃isi vena atolia.
16 A lei e os profetas duraram até João. Desde então é anunciado o Reino de Deus, e cada um faz violência para aí entrar.
17 Ana nanene pe kila re sane Navisaluaena kiena ne Ntewa nap̃a sike e Tus Marua naga piowa poli. Pona ma e peni amio yomarava nini ava akovio yo, ana tap̃atete narin mras nen visena na Navisaluaena nap̃ani kilia kovio pogos tai.”
17 Mais facilmente, porém, passará o céu e a terra do que se perderá uma só letra da lei.
18 Visena tap̃ena si tai nap̃a Yesu pisa, sanini, pisape “Visae yar tai ligan lua wona, ana va were si sira tap̃ena, Ntewa pisu yar nene kila ke kolau amio sira tap̃ena ne. Maran taaga m̃ena ga visae yar tai talopa amio sira tai nap̃a wona na sumo ligan lua rui, yar m̃ena nene kila ke kolau.”
18 Todo o que abandonar sua mulher e casar com outra, comete adultério; e quem se casar com a mulher rejeitada, comete adultério também.
19 Yesu pisa m̃ena p̃akaiwa nene, nap̃a pisa sanini, pisape “Yar tai, naga limana pulen sur wo la moki pap̃isi, naga sum̃a miyowau ruru lue ga silaga, a legiena punu ga amiyum̃aen kana pupia kinanena wo lala.
19 Havia um homem rico que se vestia de púrpura e linho finíssimo, e que todos os dias se banqueteava e se regalava.
20 Yar tap̃ena m̃ena tai tom̃a ga, nap̃a silaga ap̃ere naga pimi amligan teke vanua e kove na pupia yum̃a m̃ana yar na suri moki nap̃ani. Yar nene, naga pe yar tai nap̃a pe kiena suri re poli, naga pe yaru na loginen ga kinanena, tas nen wetelu pulen ga magka, kiena kia Lasaros.
20 Havia também um mendigo, por nome Lázaro, todo coberto de chagas, que estava deitado à porta do rico.
21 Amligan naga teke e yo nene pona visae yoko kilia tol re kororos nen kinanen lap̃as nap̃a yerkawa nene kanligan yo, ana peraga. Naga mlogin korenan ke ga sanene, ana lokul la apim asum̃a amunvan ke kiena magka lala. Yaru na sur moki amio Lasaros|alt="Lazarus Begs" src="43_Luke16.19_LazarusBegs.tif" size="col" loc="Top right" copy="Gordon Thompson" ref="16:19"
21 Ele avidamente desejava matar a fome com as migalhas que caíam da mesa do rico... Até os cães iam lamber-lhe as chagas.
22 “Pano-o yar nap̃ani mare, ana navisi lala apim akuslua pa amligan m̃eke e yepas nen Epraam, ma e peni. A pe piavi re poli, yerkawa m̃ena mare, asinia.
22 Ora, aconteceu morrer o mendigo e ser levado pelos anjos ao seio de Abraão. Morreu também o rico e foi sepultado.
23 Ana akoven naga pa e kapi, nap̃a mloge piowa na mloge piowa pap̃isi, ana siraunia, kira pa metava, kira pa perina pap̃isi, pisu Epraam sike na, a pisu nap̃a Lasaros sike amio, lalua asum̃a akinana ke na.
23 E estando ele nos tormentos do inferno, levantou os olhos e viu, ao longe, Abraão e Lázaro no seu seio.
24 Ana pio laa, pisape ‘Oe, Ata Epraam, awis sinem̃a ye inu, oligan Lasaros vitom suan luas nen mrasilmana vito e narin wii tai, vena ligan te purmeneu. Nanagane kapi kekan inu nemloge piowa pano-o p̃isa.’
24 Gritou, então: - Pai Abraão, compadece-te de mim e manda Lázaro que molhe em água a ponta de seu dedo, a fim de me refrescar a língua, pois sou cruelmente atormentado nestas chamas.
25 “Ana Epraam pisatam̃ea, pisape ‘Naruu, nagane ositom̃al si malena wo nap̃a ose sumo. E pogos nene, ko otol make kiom̃a suri la nap̃a ko sinom̃ania po pan ko pap̃isi, ana Lasaros na ositom korenan ga vanon piowa ga. E kiena malena nanua, suri punu ga piowa ga, ana nanagane, naga mloge si po e nini narui, a ko omloge ke piowa manene laa pap̃isi e nam̃a.
25 Abraão, porém, replicou: - Filho, lembra-te de que recebeste teus bens em vida, mas Lázaro, males; por isso ele agora aqui é consolado, mas tu estás em tormento.
26 Ana suri ga tai, tap̃atete im̃asu iila ko, komin Ntewa mligan pupia pulus tai m̃eke likan ita lua, vena kila sane yar tap̃atete molue e yo nini vena im̃asu pum̃a, a tap̃atete molue e na osike e ne vena imi e yo nini.’
26 Além de tudo, há entre nós e vós um grande abismo, de maneira que, os que querem passar daqui para vós, não o podem, nem os de lá passar para cá.
27 “Ana yar nene piun ke si na ga, pisape ‘Ata, visae sanene, neviun m̃areran tan ko vena ovitetalia Lasaros wasup̃e si vito tano garo um̃a m̃ana kau ata,
27 O rico disse: - Rogo-te então, pai, que mandes Lázaro à casa de meu pai, pois tenho cinco irmãos,
28 komin nap̃a wolai lima asike ga wa. Popon Lasaros vito visawal van la, visae peraga, sa p̃isi la m̃ena aimlae e yo naloge viowaena nini.’
28 para lhes testemunhar, que não aconteça virem também eles parar neste lugar de tormentos.
29 Ana Epraam pisatam̃ea, pisape ‘?Ana komin ya ne monar Lasaros vitove? La ap̃ar ke Tus Wa rui, nap̃a nasiriena wa kiena Mosis amio navisawalena la sike e rui. Popon la auloia, yoko alual suri punu sike ea.’
29 Abraão respondeu: - Eles lá têm Moisés e os profetas; ouçam-nos!
30 Ana naga m̃areran m̃aga, pisape ‘?Ata Epraam, pona tap̃atete akila yo? Ana visae yar tai wasup̃e si imi e marena, visawal make sur la nene van la, yoko monar avilon la ga narui.’
30 O rico replicou: - Não, pai Abraão; mas se for a eles algum dos mortos, arrepender-se-ão.
31 Ana Epraam pisatam̃ea, pisape ‘Visae la nene yepel mavin logeen ya nap̃a Tus Wa pisa, pe sur re si tai nap̃a kilia kila na alelaga poli. Pona yar tai wasup̃e si imi e marena, visa sur punu van la, pona ya sina, ana yoko la yepel mavin ga lelagaena.’”
31 Abraão respondeu-lhe: - Se não ouvirem a Moisés e aos profetas, tampouco se deixarão convencer, ainda que ressuscite algum dos mortos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.