Lucas 14
Lologena Wo Kienane Yesu Kristo Kome Kewo (LWW) vs NAA
1 Ana e Legiena Wa tai, nasumonena tai kiena ne Varasi lala p̃ere Yesu pa kinan m̃ana. Ana yar tap̃ena m̃ena la p̃asia asike e pogos nene, nap̃a pe sinelan re Yesu poli, la asum̃a apisusu naga visae kila sur tai nap̃a ve mesmes re, la akilia akila sur tai vania.
1 Num sábado, ao entrar Jesus na casa de um dos principais fariseus para tomar uma refeição, eles o estavam observando.
2 Ana yar namaiena tai sike loyum̃a amio la e pogos nene, nap̃a yar nena yepena la sirorop pap̃isi. Ana Yesu pisu yar nene,
2 E eis que diante dele se achava um homem hidrópico.
3 ana pis pa navianena navisaluaena lala, piun tan la pisape “?Sanape e lepas na kieta navisaluaena? ?Pisape tekilia tekila ruru maiena e Legiena Wa, pona pisalup̃ar pisape ve tekila ruru re?”
3 Então Jesus, dirigindo-se aos intérpretes da Lei e aos fariseus, perguntou:
4 Ana pogos nap̃a Yesu piun naviunena nene, apisu sane tap̃atete avisatam̃ea, atopur nenaga. Ana Yesu p̃ere yar nap̃ani pimi lavis puna, kila ruru sina, ana pisape kilia wasup̃e si va ga um̃a.
4 Eles, porém, não disseram nada. Então Jesus pegou na mão daquele homem, curou-o e o mandou embora.
5 Ana naga pis pa la nap̃a asike ne, pisape “Kam na asitomyulia. Visae kam yar tai nene, e Legiena Wa tai, narina tai pona kiena sur mali tai va loru vito e p̃ilip̃ili na wii tai, ana yoko okila ve sanape? ?Yoko ovitap̃ilin ne, nap̃a ova ga ourelua si ne, pona ovisave: Ke, piowa narui e, nagane na Legiena Wa nini narui, navisaluaena pisape ve neyum̃ae re e Legiena Wa, ana pona naruu pona kiau sur mali nene mon m̃a e p̃ilip̃ili wa, neva ga nourelua peni? Peraga, pona yoko ovitap̃ilin ga ourelua yo.”
5 A seguir, Jesus lhes perguntou:
6 Ana la amninue kare narui am̃a yoko avisatam̃e si naga e lepas nene ve sanape, la asupur ga asike na.
6 A isto nada puderam responder.
7 Ana pogos nap̃a apim asun ke nap̃a atotano e kinanena nene, Yesu pisu kilale nap̃a la tap̃ena lap̃as nap̃a p̃ar na p̃ap̃agena pio la apimi, sinelan manene alual yo tai nap̃a po, la apa atowo lelen yerkawa la metava. Ana Yesu pisu kiela p̃elaga navilaveena la nene, ana pisa pan la pisape
7 Reparando como os convidados escolhiam os primeiros lugares, Jesus contou-lhes uma parábola:
8 “Visae pogos tai avio kon ova e kinanena natalopaena tai, pona sur tai sane p̃ap̃agena, ana pe pon re ovitap̃ilin nap̃a ova oto nena tano e lelen yerkawa la poli. Pona yo nene akila ruru monm̃ate ke pupia yerkawa tai yo, ana pe okilia re poli,
8 — Quando alguém convidá-lo para um casamento, não sente no lugar de honra, pois pode haver um convidado mais importante do que você.
9 ana yoko p̃ar na p̃ap̃agena imi visa van ko, visave ‘Ake wolai, pe sineyeena pap̃isi, ana yoko otom ke ne tano wa, komin nap̃a oteke e lelen kiau yerkawa nam̃a.’ Ana yoko omawa ologe viowa vap̃isi, ana yoko monar oto si tano, okilali nap̃a olual narin pulmas tai tano vena okilia olawan maram̃a ea.
9 Então aquele que convidou os dois dirá a você: “Dê o lugar a este aqui.” Então você irá, envergonhado, ocupar o último lugar.
10 “Ana p̃elaga wo na sanini, visae avio ko ova e kinanena tai, pogos nap̃a om̃alivi ea, yoko ova oto ga tano omio yar kar ga lala. Ana visae p̃ar na p̃ap̃agena vim visu ko, visave ‘E, yerkawa, nepisuar ruru lelem̃a teke meta ma e ne rui. Yoko ita lua tevavini, neligan ruru ko otea.’ Ana e pogos nene, okilia ologe wo vap̃isi, nap̃a p̃ar na p̃ap̃agena pisirlua ko sanene e maran yeririna tap̃ena la nap̃a akinan ke lele taaga.
10 Pelo contrário, quando alguém convidá-lo, vá sentar no último lugar, para que, quando vier aquele que o convidou, diga a você: “Amigo, venha sentar num lugar melhor.” Isso será uma honra para você diante de todos os demais convidados.
11 Naga sanene narui, sane yar nap̃a naga ga pisirlua naga, yoko aligan naga mon tano, ana yaru nap̃a mligan naga mon tano, yoko avisirlua naga.”
11 Porque todo o que se exalta será humilhado; e o que se humilha será exaltado.
12 Ana e pogos nene, Yesu pisa m̃ena visena tai pa yar nap̃a pio naga pimi kinan m̃ana, pisa pania, pisape “Nagane, tepisu pogos nap̃a visae yar la akila kinanena tai, la sinelan ga avio kiela erau wo lala, pona kiela wolai lala, pona kiela namratava tap̃ena lala, amio m̃ena pupia yerkawa la nap̃a asike lavisin la. Akila ke sanene, komin akilia ke asape visae siraunia, visae la m̃ena akila kinanena pogos tai, yoko monar akila maran sina van la.
12 Depois Jesus disse ao que o havia convidado:
13 Ana p̃elaga wo na kilaen e p̃ap̃agena naga pe sa re nene poli. Popon manene ovio yar tap̃ena lala, sane la nap̃a limala korena ga, a la nap̃a tasnela la pioyowa ga, pona laulu lala, pona kilamara p̃ala lala, yar la ne sanene, la aim akinana amio ko.
13 Pelo contrário, ao dar um banquete, convide os pobres, os aleijados, os coxos e os cegos,
14 Yar sur la ne sanene la tap̃atete akilamaran si van ko pogos tai, ana pogos nap̃a Ntewa pisu nap̃a okekaran opure la nene apim akinana mom̃a, yoko naga kekara vap̃isi. Yoko naga visa ruru ko, a yoko owar kiom̃a nalaena wo vanonia, nanene e pogos nap̃a naga kila kiena yeririna mesmes lala amal si vetan marena.”
14 e você será bem-aventurado, pelo fato de não terem eles com que recompensá-lo. A sua recompensa você receberá na ressurreição dos justos.
15 Ana yar tai tom̃a e kinanena nene, naga mloge m̃a nap̃a Yesu pisayu ke pisape yoko Ntewa visir plan kiena yar mesmes lala e legiena maro, ana naga pisape “!Lelaga nap̃ane, yoko wo manene laa van ita e pogos nene, nap̃a ita tesikol ita e pupia p̃ap̃agena nene loyum̃a e nasup̃enena kiena ne Ntewa!”
15 Ao ouvir tais palavras, um dos que estavam à mesa com Jesus lhe disse: — Bem-aventurado aquele que participar do banquete no Reino de Deus.
16 Yar nene pona naga sitom ke sape naga po narui, ana yar la na sanene la sinelan re vaen loyum̃a poli, ana Yesu pisa p̃akaiwa tai e lepas nene, nap̃a sanini “Yerkawa tai, naga sinenan pisape kila pupia kinanena tai, ana pio yar la moki nap̃a aimi.
16 Jesus, porém, respondeu:
17 Ana pogos nap̃a kila ruru make sur punu ga p̃isi, naga pitetalia kiena yar tai vena vanon were la nap̃a apio la p̃isi rui aimi.
17 À hora da ceia, enviou o seu servo para avisar aos convidados: “Venham, porque tudo já está preparado.”
18 Ana pogos nap̃a kana yar nena pimi m̃alivin la, la make ga nene maran taaga asum̃a akila ke sina ga visena na visawoen suria. Tai pisa sanini, pisape ‘Pogaga, ana in na nopul ga kiau narin porotano tai na wa, ana nepavin ke nesape nevisulia am̃a porotano nena sanape wa. Yoko ovisa va yerkawa ovisave pe nasineyeena pap̃isi ana tap̃atete neim̃as nanagane.’
18 Mas todos eles, um por um, começaram a apresentar desculpas. O primeiro disse: “Comprei um campo e preciso ir vê-lo; peço que me desculpe.”
19 A tap̃ena, pisa sanini pisape ‘Pogaga, ana in na nopul ga kiau puluk lap̃as na wa, vena ureen kiau kat lala, ana nesape neva nevisu la lia am̃a am̃arera ruru m̃aga. Yoko ovisa va yerkawa ovisave pe nasineyeena pap̃isi, ana in na tap̃atete neim̃as nanagane.’
19 Outro disse: “Comprei cinco juntas de bois e vou experimentá-las; peço que me desculpe.”
20 A tap̃ena m̃ena ga, naga pisape ‘Pogaga, ana in na nekila ga p̃ap̃agena na kiau talopaena nanua ga nagane, ana in na nepisu sane tap̃atete neim̃as yo, komin sur moki pap̃isi.’
20 E outro disse: “Casei-me e, por isso, não posso ir.”
21 “Ana yar nap̃ani pimi pisawal visena la nap̃ani pan kiena yerkawa, mloge, sinen kar la. Ana naga pitetalia sina kiena yar nap̃ani, pisape ‘Pogaga, oyal kawa, ova e narin mrapa la ne lavis ga nam̃a, ova olual la nap̃a pe kiela sur re poli, amio la nap̃a tasnela la pioyowa ga, amio laulu lala, amio kilamara kata lala, ana owere la nene aimi e kieta p̃ap̃agena.’
21 — O servo voltou e, contou tudo ao seu senhor. Então, irado, o dono da casa disse ao seu servo: “Saia depressa para as ruas e becos da cidade e traga para cá os pobres, os aleijados, os cegos e os coxos.”
22 Ana naga pa kila, ana siraunia p̃asup̃e si pimi pun kiena yerkawa, pisape ‘Sup̃e, sur nap̃a opisa p̃a, nekila rui, a yaru moki apimi, ana yepa keviu m̃eke ga wa.’
22 Mais tarde, o servo lhe disse: “Patrão, já fiz o que o senhor mandou, e ainda há lugar.”
23 Ana pitetalia ke sina ga, pisape ‘Visae sanene, ova sina, ova kare ga yo um̃a la e pulkumali, a om̃areran kare ga va yar nap̃a visae olualia, ovisave monar aimi, vena akokonia kiau kove, vena akila p̃ap̃agena nini imi wo.
23 Então o senhor disse ao servo: “Saia pelos caminhos e atalhos e obrigue todos a entrar, para que a minha casa fique cheia.
24 Tap̃ena la nap̃a akila ke navisawoen viowa lala, in na nepio ruru la nesape aim e p̃ap̃agena nini p̃a rui, ana nanagane, yoko tap̃atete nena lala yaru tai kan re narin kinakinas nen kinanena tai e p̃ap̃agena nini p̃isa, peraga. !Nepisa ruru ga ne!’”
24 Porque digo a vocês que nenhum daqueles homens que foram convidados provará a minha ceia.”
25 Ana Yesu mla sina kiena mrapa, pa ke meta ma Yerusalem na wa, a pupia p̃ina moki la ataveveia. Amiyal m̃a pano-o, pilopu naga kira pimi pula, pisa pan la pisape
25 Grandes multidões acompanhavam Jesus, e ele, voltando-se, lhes disse:
26 “Yar nap̃a sitom sape taveve inu, naga monar ligan inu neto nena sumo e kiena malena, in na neto manene laa metavan arimana, pona anena, pona wona, pona narina, pona wenla, pona vinena. Yar nap̃a pe pisu kilale re kiena malena sane naga pe pe sur re tai poli, naga pe torokin re nena nap̃a imi sane kiau nalogena poli.
26 — Se alguém vem a mim e não me ama mais do que ama o seu pai, a sua mãe, a sua mulher, os seus filhos, os seus irmãos, as suas irmãs e até a sua própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Ana yar nap̃a sinenan sape imi ve kiau nalogena, naga monar kila sanini. Monar kus kiena lak torovia, taveve inu lue ga, sa nap̃a kilia tam̃an naga loge viowa vanon inu.
27 E quem não tomar a sua cruz e vier após mim não pode ser meu discípulo.
28 Po pon asitom ruru ke ne sur nene sumo wa, p̃isi na avitap̃ilin visena, avisave sinemiun ataveve inu.
28 Pois qual de vocês, pretendendo construir uma torre, não se assenta primeiro para calcular a despesa e verificar se tem os meios para a concluir?
29 Visae peraga, yoko naga siaria, yum̃aen ruru p̃eren yum̃a nena, va laa sane, yoko ilan ga nap̃a limana ve plas ruru nena ga ana yoko yum̃aena nene loru m̃eke na. Ana pogos nap̃a yar tap̃ena la aimi avisu yum̃a nap̃a komp̃as m̃eke na amio kana lepas ne lala, a pe m̃aero pa re e poli wa, yoko avitalia kare yar nene narui, yoko avisave
29 Para não acontecer que, tendo lançado os alicerces e não podendo terminar a construção, todos os que a virem zombem dele,
30 ‘Ke, yar nene, kiena sitomena po pap̃isi. Sinenan sape yum̃aen m̃ana yum̃a, ana pe maplar ruru re kiena yum̃aena po, ana tap̃atete nena kila makea.’
30 dizendo: “Este homem começou a construir e não pôde acabar.”
31 “A yar nap̃a sinenan sape visaar nap̃a yoko imi kila yum̃aena amio inu, naga monar kila sane p̃arin sup̃e tai, nap̃a yerkawa tap̃ena sum̃alunia, p̃ere kiena pupia p̃egas nen nakilaen mara tai aim akila mara vania. Li namara kiena ne p̃arin sup̃e nene pe la moki re poli sane yerkawa nene, ana p̃arin sup̃e nene monar visu ruru sumo, monar sitom ruruia, sane naga kilia taulu pupia p̃egas nap̃a pimi ke ne, pona tap̃atete tauluia.
31 Ou qual é o rei que, indo para combater outro rei, não se assenta primeiro para calcular se com dez mil homens poderá enfrentar o que vem contra ele com vinte mil?
32 Visae visu sane tap̃atete kilia kila, naga monar ligan visena vano va yerkawa, pogos nap̃a sike perina wa. Naga monar viun tania, visave yoko ul ya nap̃a yerkawa nene pisa, vena lalua asu sina e sum̃are. Visae ve sanene, naga monar vatanon yerkawa, tam̃an make nena naga vania.
32 Caso contrário, estando o outro ainda longe, envia-lhe uma embaixada, pedindo condições de paz.
33 Ana kam nap̃a sinemiun asape aim ataveve inu, monar avisu kilale sane kam m̃ena monar akila ve sanene van inu. Yar nap̃a pe tam̃an re kiena malena poli, amio make kiena sur van inu, naga tap̃atete kilia imi sane kiau nalogena.”
33 Assim, pois, qualquer um de vocês que não renuncia a tudo o que tem não pode ser meu discípulo.
34 Ana Yesu pisa sina p̃akaiwa tap̃ena pan la, pisape “Sive naga pe sur tai nap̃a po pap̃isi, ana visae pogos tai sive nene ve melkalka ruru re sina, tap̃atete kila kiena yum̃aena naapo, a tap̃atete si sur tai kilia kila imi melkalka ruru sina.
34 — O sal é certamente bom; mas, se o sal se tornar insípido, como lhe restaurar o sabor?
35 A sive na sanene, tap̃atete si kilia kila yum̃aena wo tap̃ena tai van ko mom̃a um̃a, pona van m̃ena kom̃a lokove. Sur nene naga pe na kovenen ga va e kororak narui.
35 Não presta mais nem para a terra nem para o monte de estrume; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.