Atos 7
Fau Alanga'inga Faolu Ana Ala'anga Kwara'ae (KWF) vs ACF
1 ꞋUnaꞋeri na ꞋingataꞋi fata abu ka saefiloa sa Stefen ma ka fata Ꞌuri, “ꞋUri ma na ru niniꞋa kira fai fafiꞋo ꞋaniꞋi ki, nia mamana niniꞋa?”
1 E disse o sumo sacerdote: Porventura é isto assim?
2 Sa Stefen olisida ka Ꞌuri, “Ngwaefuta nau kina, ma maꞋasi nau kina, muke fafarongo nau basi! God neꞋe ꞋinotoꞋa ma ka ngasingasiꞋa, nia faꞋataꞋi fuana koꞋo bora kia sa Abraham kaidaꞋi nia tua Ꞌua Ꞌi Mesopotemia, sui mala nia ka fiꞋi leka tua Ꞌi Haran.
2 E ele disse: Homens, irmãos, e pais, ouvi. O Deus da glória apareceu a nosso pai Abraão, estando na mesopotâmia, antes de habitar em Harã,
3 God fata Ꞌuri fuana, ‘ꞋOke taꞋe faꞋasia na fuuꞋi ngwae Ꞌoe, ma na fanoa Ꞌoe, Ꞌoke leka Ꞌuana na fanoa neꞋe nau ku saea fuamu Ꞌoke baꞋa leka Ꞌuana.’
3 E disse-lhe: Sai da tua terra e dentre a tua parentela, e dirige-te à terra que eu te mostrar.
4 Sui nia ka leka faꞋasia abaꞋi kula nia Ꞌi Kaldia, ma ka leka tua Ꞌi Haran. Ma buri Ꞌana na maꞋa sa Abraham nia mae, God ka saea nia ka Ꞌidu maꞋi Ꞌuana na fanoa neꞋe kamu tua naꞋa ana Ꞌi taꞋena, neꞋe kira saea Ꞌani Ꞌi Kenan Ꞌi naꞋo.
4 Então saiu da terra dos caldeus, e habitou em Harã. E dali, depois que seu pai faleceu, Deus o trouxe para esta terra em que habitais agora.
5 Aia, God noaꞋa kasi kwatea goꞋo ta bali ana ano neꞋe fuana sa Abraham, ta bali tiꞋitiꞋi bore Ꞌana fasi Ꞌiri sa Abraham ka toꞋo ana bore ka noaꞋa logo. Bore ma God nia eta fataꞋa fuana nia ke baꞋa kwatea na ano neꞋeri Ꞌiri ano nia naꞋa Ꞌana, faꞋinia na olitana kwalafa nia. Ma kaidaꞋi God nia eta fataꞋa fuana, sa Abraham noaꞋa nia kasi toꞋo Ꞌua ana ta ngela.
5 E não lhe deu nela herança, nem ainda o espaço de um pé; mas prometeu que lhe daria a posse dela, e depois dele, à sua descendência, não tendo ele ainda filho.
6 ꞋI buri God ka fata Ꞌuri fuana, ‘Na olitamu kike baꞋa tua ana fanoa neꞋe noaꞋa laꞋu na fanoa kira, ma Ꞌi neꞋeri kira ke baꞋa rao ꞋoꞋo. Ma na ngwae ki kike baꞋa faꞋakaisida sulia fai talangaꞋi faꞋi ngali ki.
6 E falou Deus assim: Que a sua descendência seria peregrina em terra alheia, e a sujeitariam à escravidão, e a maltratariam por quatrocentos anos.
7 Bore ma nau ku kwatea kwaꞋikwaꞋinga fuana ngwae neꞋe kira rao fuada ki. Ma Ꞌi buri, na olitamu kike sakatafa maꞋi faꞋasia fanoa neꞋeri, ma kike foꞋosi nau saena kula neꞋe.’
7 E eu julgarei a nação que os tiver escravizado, disse Deus. E depois disto sairão e me servirão neste lugar.
8 “God eta fataꞋa fuana sa Abraham ma ka saea fuana, diꞋia na ngwae nia ki kira Ꞌolo faꞋataꞋinia, kira alafafia na fau alangaꞋinga nia. Ta neꞋe sa Abraham ka Ꞌolo faꞋataꞋinia ana sa Aesak, fiu asoa ki Ꞌi buri Ꞌana neꞋe nia futa. ꞋUnaꞋeri logo, sa Aesak ka Ꞌolo faꞋataꞋinia ana ngela nia sa Jakob, ma sa Jakob ka Ꞌolo faꞋataꞋinia ana akwala ma ro ngela nia ki neꞋe kiraꞋa naꞋa neꞋe na koꞋo kia ki.
8 E deu-lhe a aliança da circuncisão; e assim gerou a Isaque, e o circuncidou ao oitavo dia; e Isaque a Jacó; e Jacó aos doze patriarcas.
9 “Sa Josef neꞋe ta ngwae naꞋa ana akwala ma ro ngela nari sa Jakob faꞋafutada ki. Na ai naꞋona ki taꞋifau liada kwaimamagolai fuana, ma kira ka foli Ꞌani fuana na ngwae neꞋe kira leka Ꞌuana Ꞌi Ejipt ki, fasi Ꞌiri nia ke baꞋa rao ꞋoꞋo Ꞌi neꞋeri. Bore ma God tua faꞋinia,
9 E os patriarcas, movidos de inveja, venderam José para o Egito; mas Deus era com ele.
10 ma ka tagi sulia saena ꞋafitaꞋiꞋanga nia ki. KaidaꞋi sa Josef nia dao siana sa Fero, na tatalafaꞋa Ꞌi Ejipt, God kwatea naꞋa liatoꞋo fuana, ma ka kwaiꞋafi ana neꞋe kwate ma sa Fero ka oga, ma sa Fero ka alua nia ka gwaungaꞋi fafia tuaꞋa Ꞌi Ejipt, ma ka alua nia ka lia logo sulia na toꞋoruꞋa nia ki taꞋifau.
10 E livrou-o de todas as suas tribulações, e lhe deu graça e sabedoria ante Faraó, rei do Egito, que o constituiu governador sobre o Egito e toda a sua casa.
11 Ma kaidaꞋi neꞋeri logo neꞋe na uniꞋi fioloꞋa doe ka liu saena fanoa Ꞌi Ejipt ma Ꞌi Kenan, neꞋe ka kwatea naꞋa ꞋafitaꞋiꞋanga doe fuana na ngwae ki. Ma kaidaꞋi neꞋeri, nia ꞋafitaꞋi liu fuana sa Jakob faꞋinia ngela nia ki ka dao toꞋona ta fanga.
11 Sobreveio então a todo o país do Egito e de Canaã fome e grande tribulação; e nossos pais não achavam alimentos.
12 Ta neꞋe ana kaidaꞋi sa Jakob rongoa neꞋe fanga Ꞌoro Ꞌi Ejipt, nia ka kwatea naꞋa ngela nia ki (neꞋe koꞋo kia ki), kira ka eta leka dao Ꞌi neꞋeri.
12 Mas tendo ouvido Jacó que no Egito havia trigo, enviou ali nossos pais, a primeira vez.
13 ꞋUnaꞋeri ana ruana kaidaꞋi kira leka laꞋu maꞋi, sa Josef ka faꞋatafalangaꞋinia fuana ai naꞋona ki kira ka fiꞋi lia saiana. Ma sa Fero bore ka sai logo ana fuuꞋi ngwae sa Josef neꞋe kira tua Ꞌi Kenan.
13 E na segunda vez foi José conhecido por seus irmãos, e a sua linhagem foi manifesta a Faraó.
14 Ma sa Josef ka kwate alaꞋanga Ꞌuana na maꞋa nia sa Jakob, ma ka saea niaꞋa faꞋinia na kwalafa nia ki taꞋifau kika leka maꞋi Ꞌuana Ꞌi Ejipt. Ma kiraꞋa taꞋifau naꞋa neꞋe kira fiu akwala ma lima ngwae ki.
14 E José mandou chamar a seu pai Jacó, e a toda a sua parentela, que era de setenta e cinco almas.
15 Sa Jakob ka leka Ꞌuana Ꞌi Ejipt faꞋinia na ngela nia ki, ma kira ka mae naꞋa Ꞌi neꞋeri.
15 E Jacó desceu ao Egito, e morreu, ele e nossos pais;
16 Kira ka ngalia nonidaꞋa kika kwaiatoda Ꞌi Sekem taꞋi fanoa saena abaꞋi kula Ꞌi Kenan, na ano ba sa Abraham folia faꞋasia na kwalafa sa Hamor.
16 E foram transportados para Siquém, e depositados na sepultura que Abraão comprara por certa soma de dinheiro aos filhos de Emor, pai de Siquém.
17 “Ma na kaidaꞋi karangi naꞋa fuana God ka faꞋamamana na fata alangaꞋinga neꞋe nia sasi fuana sa Abraham, na ngwae kulu ki neꞋe kira tua Ꞌi Ejipt, kira Ꞌoro liu naꞋa.
17 Aproximando-se, porém, o tempo da promessa que Deus tinha feito a Abraão, o povo cresceu e se multiplicou no Egito;
18 Ana kaidaꞋi neꞋeri, na tatalafaꞋa faolu, neꞋe noaꞋa kasi saiana ta falafala sulia sa Josef, nia talaꞋae ka gwaungaꞋi fafia Ꞌi Ejipt.
18 Até que se levantou outro rei, que não conhecia a José.
19 Nia ka ꞋoiꞋana na koꞋo kia ki, ma ka faꞋakaisida liu naꞋa, ma ka fata totongaꞋi fuada, Ꞌiri kira ka toꞋosia ngela kira ki Ꞌi maa, Ꞌiri kika saumaelida.
19 Esse, usando de astúcia contra a nossa linhagem, maltratou nossos pais, ao ponto de os fazer enjeitar as suas crianças, para que não se multiplicassem.
20 Ma ana kaidaꞋi neꞋeri neꞋe, sa Moses nia futa maꞋi ana, na ngela ꞋoloꞋolo leꞋa liu. Ma teꞋa nia ka gonia goꞋo sulia uulu madamo ki Ꞌi luma nia.
20 Nesse tempo nasceu Moisés, e era mui formoso, e foi criado três meses em casa de seu pai.
21 Ma kaidaꞋi kira ngali kwau sa Moses faꞋasia luma nia, na sariꞋi sa Fero ngalia, ma ka sarea, ma ka gonia diꞋia na ngela nia naꞋa.
21 E, sendo enjeitado, tomou-o a filha de Faraó, e o criou como seu filho.
22 Ngwae Ꞌi Ejipt ki kira faꞋamanata sa Moses Ꞌani na ru Ꞌoro neꞋe ngwae Ꞌi Ejipt ki oga kika saiana. Ma nia ka ꞋaꞋana naꞋa, ma niaꞋa ta ngwae talingaꞋi Ꞌani fatalana ma na abulalana.
22 E Moisés foi instruído em toda a ciência dos egípcios; e era poderoso em suas palavras e obras.
23 “Ma ana kaidaꞋi sa Moses doe maꞋi ka dao ana fai akwala faꞋi ngali ki, nia ka manata Ꞌuana ka dao toꞋona ngwae nia ki ana kwalafa sa Israel.
23 E, quando completou a idade de quarenta anos, veio-lhe ao coração ir visitar seus irmãos, os filhos de Israel.
24 Ma kaidaꞋi nia dao, nia ka lisia taꞋi ngwae Jiu neꞋe ngwae Ejipt nia mala taꞋa liu naꞋa ana. Ma nia leka kwau ka kwaiꞋafi ana, ma ka duꞋua fuana, ma ka saungia naꞋa na ngwae Ꞌi Ejipt neꞋeri.
24 E, vendo maltratado um deles, o defendeu, e vingou o ofendido, matando o egípcio.
25 Nia ka fia fasi na ngwae nia ki fuila kira ka saiana neꞋe God filia fuana talaꞋilada faꞋasia na faꞋakaisiꞋanga Ꞌi Ejipt, bore ma na ngwae ki taꞋifau noaꞋa ki kasi sai goꞋo ana.
25 E ele cuidava que seus irmãos entenderiam que Deus lhes havia de dar a liberdade pela sua mão; mas eles não entenderam.
26 Ma ana taꞋi asoa laꞋu, nia ka lisia ro ngwae Jiu ki kera fuꞋa, ma nia ka ili Ꞌuana kwatelana aroaroꞋa Ꞌi safitadaroꞋo ka fata Ꞌuri, ‘Moro rongo basi, koroꞋo neꞋana na ro ngwai asina ki goꞋo. Fuila noaꞋa koroꞋo kasi fuꞋa laꞋu.’
26 E no dia seguinte, pelejando eles, foi por eles visto, e quis levá-los à paz, dizendo: Homens, sois irmãos; por que vos agravais um ao outro?
27 Ma taꞋi ngwae ana keroꞋa neꞋe mala taꞋa ana toꞋolana ka suiꞋia sa Moses, ka fata Ꞌuri, ‘Sa tai neꞋe aluꞋu Ꞌoko gwaungaꞋi fuamiroꞋo, ma Ꞌoko tua ni ngwae kwai matalangaꞋi Ꞌi safitamiroꞋo kwa?
27 E o que ofendia o seu próximo o repeliu, dizendo: Quem te constituiu príncipe e juiz sobre nós?
28 ꞋOko oga Ꞌoe saungi nau logo, diꞋia ba Ꞌoko saungia na ngwae ba Ꞌi Ejipt Ꞌi roꞋoki?’
28 Queres tu matar-me, como ontem mataste o egípcio?
29 KaidaꞋi sa Moses nia rongoa ru neꞋeri, nia ka tafi faꞋasia Ꞌi Ejipt, ma ka leka tua naꞋa Ꞌana Ꞌi Midia, ma nia ka araꞋi naꞋa Ꞌi neꞋeri, ma na Ꞌafe nia ka faꞋafuta ro ngela ngwane ki.
29 E a esta palavra fugiu Moisés, e esteve como estrangeiro na terra de Midiã, onde gerou dois filhos.
30 “Ma Ꞌi buri Ꞌana neꞋe sa Moses nia tua naꞋa Ꞌi neꞋeri sulia fai akwala faꞋi ngali ki, na Ꞌainsel ka faꞋataꞋi fuana saena meamea ana mafula neꞋe kwasufia na Ꞌai neꞋe uu karangia totoloa Ꞌi Saenae, Ꞌi saena abaꞋi kula kwasi neꞋe noaꞋa kasi bolo faꞋinia ta ngwae ka tua ana.
30 E, completados quarenta anos, apareceu-lhe o anjo do Senhor no deserto do monte Sinai, numa chama de fogo no meio de uma sarça.
31 Sa Moses ka Ꞌarefo liu ana ru neꞋe nia lisia, ma ka Ꞌidu karangia kwau na Ꞌai neꞋeri, fasi Ꞌiri nia lia leꞋa ana. Bore ma nia rongoa lala na lingana God
31 Então Moisés, quando viu isto, se maravilhou da visão; e, aproximando-se para observar, foi-lhe dirigida a voz do Senhor,
32 neꞋe Ꞌuri, ‘NauꞋa na God koꞋo bora Ꞌoe ki, God sa Abraham, ma sa Aesak, ma sa Jakob.’ Ma sa Moses ka lebelebe, ma ka Ꞌaila lia naꞋa kwau, osiꞋana nia maꞋu liu.
32 Dizendo: Eu sou o Deus de teus pais, o Deus de Abraão, e o Deus de Isaque, e o Deus de Jacó. E Moisés, todo trêmulo, não ousava olhar.
33 Ma God ka fata Ꞌuri fuana, ‘ꞋOke kanusua na taꞋe butu Ꞌoe ki faꞋasia na Ꞌaemu, duꞋungana kula niniꞋa Ꞌoko uu ana, neꞋe ano abu.
33 E disse-lhe o Senhor: Tira as alparcas dos teus pés, porque o lugar em que estás é terra santa.
34 Nau ku lisia naꞋa faꞋakaisiꞋanga taꞋa liu niniꞋa kira sasi ana ngwae nau ki neꞋe kira tua Ꞌi Ejipt, ma nau ku rongoa naꞋa lingana na angiꞋa kira ki. Ta neꞋe nau ku koso maꞋi fuana nai lafuda faꞋasia. ꞋOke leka naꞋa kwau Ꞌi Ejipt, osiꞋana nau ku filiꞋo naꞋa.’
34 Tenho visto atentamente a aflição do meu povo que está no Egito, e ouvi os seus gemidos, e desci a livrá-los. Agora, pois, vem, e enviar-te-ei ao Egito.
35 “Sa Moses na ngwae ba na ngwae Ꞌi Israel ki kira Ꞌaila Ꞌania, ma kira ka fata Ꞌuri fuana, ‘Tai neꞋe aluꞋu Ꞌoko gwaungaꞋi fafi kami, ma Ꞌoko uu fuana kwai matalangaꞋi lamiꞋa?’ Nia ba God ka kwatea maꞋi fasi Ꞌiri ka gwaungaꞋi, ma ka logeda faꞋinia kwaiꞋafiꞋanga faꞋasia na Ꞌainsel ba nia faꞋataꞋi fuana ana Ꞌai ba na mafula duꞋafia.
35 A este Moisés, ao qual haviam negado, dizendo: Quem te constituiu príncipe e juiz? a este enviou Deus como príncipe e libertador, pela mão do anjo que lhe aparecera na sarça.
36 Ma sa Moses ka talaꞋia ngwae Jiu ki faꞋasia Ꞌi Ejipt, ma ka fulia faꞋanadaꞋa ki ma ru ni ꞋarefoꞋanga ani ki Ꞌi Ejipt, ma saena asi neꞋe kira saea ‘Asi Meo,’ ma Ꞌi saena abaꞋi kula kwasi sulia fai akwala faꞋi ngali ki.
36 Foi este que os conduziu para fora, fazendo prodígios e sinais na terra do Egito, e no Mar Vermelho, e no deserto, por quarenta anos.
37 Sa Moses logo ba nia fata Ꞌuri fuana ngwae Israel ki, ‘God ke baꞋa kwatea maꞋi taꞋi profet siaumulu, diꞋia neꞋe nia asungaꞋi nau maꞋi siaumulu, ma niaꞋa neꞋeriꞋa ta ngwae goꞋo Ꞌana, ana ngwae kamu ki.’
37 Este é aquele Moisés que disse aos filhos de Israel: O Senhor vosso Deus vos levantará dentre vossos irmãos um profeta como eu; a ele ouvireis.
38 Ma sa Moses ka tua faꞋinia ngwae Ꞌi Israel ana fikuꞋa ba saena abaꞋi kula kwasi, nia ka tua faꞋinia na koꞋo kia ki, ma faꞋinia na Ꞌainsel neꞋe alaꞋa faꞋinia Ꞌi gwauna totoloa ba Ꞌi Saenae. Ma nia ka ngalia naꞋa faꞋarongoꞋanga sulia mauriꞋa faꞋasia God fasi Ꞌiri ke kwatea fuaka.
38 Este é o que esteve entre a congregação no deserto, com o anjo que lhe falava no monte Sinai, e com nossos pais, o qual recebeu as palavras de vida para no-las dar.
39 “Bore ma na koꞋo kia ki, kira ka Ꞌaila liu Ꞌania roꞋongaꞋa sulia sa Moses. Ma kira ka abula Ꞌada faꞋasia, ma kira oga liua oliꞋa Ꞌuana Ꞌi Ejipt.
39 Ao qual nossos pais não quiseram obedecer, antes o rejeitaram e em seu coração se tornaram ao Egito,
40 KaidaꞋi sa Moses tua Ꞌua gwauna totoloa, kira ka fata Ꞌuri fuana sa Aaron, ‘ꞋOke saungaꞋinia maꞋi ti nunuꞋi ru neꞋe diꞋia ti god fuaimili, fasi Ꞌiri kira ke talaꞋi kaimili. OsiꞋana kami kina naꞋa tae neꞋe sasi ma sa Moses, na ngwae ba talaꞋi kaimili maꞋi faꞋasia Ꞌi Ejipt, ka dole maꞋi gwauna totoloa loeri.’
40 Dizendo a Arão: Faze-nos deuses que vão adiante de nós; porque a esse Moisés, que nos tirou da terra do Egito, não sabemos o que lhe aconteceu.
41 Ma kira ka saungaꞋinia naꞋa na nunuꞋi ru lisilana diꞋia na buluka fuada fuana foꞋosilana, ma na sungilana na kwaisuꞋusiꞋanga ki fuana, ma kira ka sasia naꞋa fangaꞋa fuana faꞋadoelana ru neꞋe kira saungaꞋinia Ꞌada talada.
41 E naqueles dias fizeram o bezerro, e ofereceram sacrifícios ao ídolo, e se alegraram nas obras das suas mãos.
42 DuꞋungana neꞋe kira sasi ꞋunaꞋeri, God ka abula faꞋasida, ma ka faꞋasida Ꞌiri kira ka foꞋosia naꞋa Ꞌada na madaꞋafi, ma na madamo, ma na bulubulu ki Ꞌi langi, diꞋia ba na profet ki kira keresia kika Ꞌuri,
42 Mas Deus se afastou, e os abandonou a que servissem ao exército do céu, como está escrito no livro dos profetas: Porventura me oferecestes vítimas e sacrifícios No deserto por quarenta anos, ó casa de Israel?
43 Na babala neꞋe kamu ngalia faꞋi kamu, ru fuana nunuꞋi ru Molok.
43 Antes tomastes o tabernáculo de Moloque,E a estrela do vosso deus Renfã, figuras que vós fizestes para as adorar.Transportar-vos-ei, pois, para além da Babilônia.
44 “Na koꞋo kia ki bore, kira ngalia logo na Babala Abu God faꞋi kira saena abaꞋi kula kwasi. Kira saungaꞋinia na Babala Abu neꞋe sulia tae neꞋe God saea ma ka faꞋataꞋinia fuana sa Moses.
44 Estava entre nossos pais no deserto o tabernáculo do testemunho, como ordenara aquele que disse a Moisés que o fizesse segundo o modelo que tinha visto.
45 ꞋI buri Ꞌana, na koꞋo kia ki kira ngalia naꞋa babala neꞋe faꞋasia na maꞋa kira ki. KaidaꞋi kira leka faꞋinia sa Josua, kira ngalia kwau na babala. KaidaꞋi neꞋeri neꞋe God lalia na ngwae ki faꞋasia na ano kira, ma na ngwae Israel ki ka ngalia naꞋa fuada. Ma na babala neꞋeri ka tua Ꞌi neꞋeri, leleka ka dao ana kaidaꞋi sa David nia tatalafaꞋa.
45 O qual, nossos pais, recebendo-o também, o levaram com Josué quando entraram na posse das nações que Deus lançou para fora da presença de nossos pais, até aos dias de Davi,
46 Ma God ka saeleꞋa faꞋinia sa David, ma nia ka gania God ka alaꞋania Ꞌiri nia ka saungaꞋinia ta luma fuana God neꞋe sa Jakob foꞋosia.
46 Que achou graça diante de Deus, e pediu que pudesse achar tabernáculo para o Deus de Jacó.
47 Bore ma sa Solomon lala neꞋe ka saungaꞋinia na luma fuana.
47 E Salomão lhe edificou casa;
48 “Bore ma God neꞋe ꞋinotoꞋa ka tasa, noaꞋa kasi tua Ꞌi saena babala neꞋe ngwae ki kira saungaꞋiniꞋi. DiꞋia na profet Aesea ba keresia fatalana God fuana ngwae Jiu ki ka Ꞌuri,
48 Mas o Altíssimo não habita em templos feitos por mãos de homens, como diz o profeta:
49 ‘NauꞋa neꞋe nau ku gwaungaꞋi maꞋi Ꞌi langi fafia ru ki taꞋifau, ma na magalia neꞋe na kula fuana alulana Ꞌaeku ana.
49 O céu é o meu trono,e a terra o estrado dos meus pés.Que casa me edificareis? diz o Senhor,Ou qual é o lugar do meu repouso?
50 OsiꞋana nauꞋa neꞋe nau ku saungaꞋinia na ru neꞋe ki taꞋifau Ꞌi langi ma saena magalia.’”
50 Porventura não fez a minha mão todas estas coisas?
51 Ma sa Stefen ka fata laꞋu ka Ꞌuri, “Sui bore Ꞌana kamu na ngwae Jiu ki, na maurilamuꞋa ngasi ka diꞋia lala na ngwae neꞋe noaꞋa kasi oga roꞋongaꞋa sulia God, ma na maurilamuꞋa ka rodoꞋa. Nia neꞋe kwatea ma noaꞋa kamu kasi oga rongolana ma kwairoꞋoi Ꞌanga ana fatalana God. Kamu diꞋia naꞋa koꞋo kamu ki, duꞋungana kamu iliili logo Ꞌuana suꞋungengelana na AnoꞋi ru Abu.
51 Homens de dura cerviz, e incircuncisos de coração e ouvido, vós sempre resistis ao Espírito Santo; assim vós sois como vossos pais.
52 Na koꞋo kamu ki kira faꞋakaisia na profet ki taꞋifau. OsiꞋana Ꞌi naꞋo maꞋi ba kira saungia na ngwae ni faꞋataloꞋa God ki, neꞋe kira faꞋarongo Ꞌani lekalana maꞋi na Christ, na ngwae ba God filia fuana faꞋamaurilana ngwae nia ki. Ma ana kaidaꞋi neꞋeri, kamu ka kwatea niaꞋa fuana na malimae nia ki, ma muka saungia ka mae.
52 A qual dos profetas não perseguiram vossos pais? Até mataram os que anteriormente anunciaram a vinda do Justo, do qual vós agora fostes traidores e homicidas;
53 ꞋIu, ma kamuꞋa ba ngalia naꞋa taki God ki ba na Ꞌainsel ki kira kwateꞋe maꞋi fuamuꞋa, bore ma noaꞋa kamu kasi roꞋo goꞋo suliꞋi!”
53 Vós, que recebestes a lei por ordenação dos anjos, e não a guardastes.
54 Ma ana kaidaꞋi neꞋe ngwae faꞋinaꞋonaꞋo ki saena fikuꞋa neꞋe kira rongoa sa Stefen, na manatalada ka ngeꞋengeꞋela liu, ma kira ka Ꞌala girigiri fuana, osiꞋana kira saetaꞋa liu fuana.
54 E, ouvindo eles isto, enfureciam-se em seus corações, e rangiam os dentes contra ele.
55 Ma osiꞋana na AnoꞋi ru Abu nia sura naꞋa ana sa Stefen, nia lia ꞋalaꞋa Ꞌuana Ꞌi langi, ma ka lisia God ꞋinotoꞋa ma ka ngasingasiꞋa, ma ka lisia logo sa Jesus nia uu ana bali lima ꞋoloꞋolo ana God ma ka gwaungaꞋi faꞋinia.
55 Mas ele, estando cheio do Espírito Santo, fixando os olhos no céu, viu a glória de Deus, e Jesus, que estava à direita de Deus;
56 Ma sa Stefen ka fata Ꞌuri, “Lia basi! Nau ku lisia na fanoa Ꞌi langi nia Ꞌifi, ma na Ngela Ngwae ka uu Ꞌi bali lima ꞋoloꞋolo ana God!”
56 E disse: Eis que vejo os céus abertos, e o Filho do homem, que está em pé à mão direita de Deus.
57 Ma kaidaꞋi neꞋe ngwae faꞋinaꞋonaꞋo ki kira rongoa ru neꞋe, kira ka bokota naꞋa alingada, ma kira ka ri koko, ma kira ka afaꞋiriꞋiri naꞋa fafia.
57 Mas eles gritaram com grande voz, taparam os seus ouvidos, e arremeteram unânimes contra ele.
58 Ma kira ka suulangaꞋinia Ꞌuana Ꞌi maa faꞋasia Ꞌi saena na fanoa, ma kira ka talaꞋae naꞋa ana Ꞌuilana Ꞌani fau ki. Ma na ngwae neꞋe kira Ꞌuia sa Stefen Ꞌani fau ki, kira ka kanusua na toꞋongi kira ki, ma kira ka aluꞋi Ꞌi Ꞌaena taꞋi ngwae Ꞌalako neꞋe satana sa Saul, Ꞌiri kira ka abitako fuana Ꞌuilana.
58 E, expulsando-o da cidade, o apedrejavam. E as testemunhas depuseram as suas capas aos pés de um jovem chamado Saulo.
59 Ma kaidaꞋi kira Ꞌuia, sa Stefen foꞋo ka Ꞌuri, “Jesus Aofia nau Ꞌae, Ꞌoke ngalia naꞋa mangoku.”
59 E apedrejaram a Estêvão que em invocação dizia: Senhor Jesus, recebe o meu espírito.
60 Ma nia ka bobo uruuru Ꞌi ano, ma ka fata doe ka Ꞌuri, “Aofia, Ꞌoke rufuanata ada fuana saungilaku!” Buri Ꞌana neꞋe nia saea ru neꞋe ki taꞋifau, nia ka mae naꞋa.
60 E, pondo-se de joelhos, clamou com grande voz: Senhor, não lhes imputes este pecado. E, tendo dito isto, adormeceu.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.