Atos 12
Fau Alanga'inga Faolu Ana Ala'anga Kwara'ae (KWF) vs ACF
1 Ma ana kaidaꞋi neꞋeri, sa Herod na tatalafaꞋa nia daua ti ngwae ana ngwae faꞋamamana ki, ma nia oga ka faꞋakaisida.
1 E por aquele mesmo tempo o rei Herodes estendeu as mãos sobre alguns da igreja, para os maltratar;
2 Ma nia kwatea na ngwae ana ofoꞋa nia ki Ꞌiri kike saungia sa James, na ai naꞋona sa John, Ꞌani sele ni ofoꞋa.
2 E matou à espada Tiago, irmão de João.
3 Ma kaidaꞋi nia lisia neꞋe na Jiu ki kira saeleꞋa liu faꞋinia na ru neꞋe nia sasia, nia ka kwatea na ngwae ana ofoꞋa nia ki, kira ka daua logo sa Peter. Nia sasia na ru neꞋe ana kaidaꞋi ana FangaꞋa kira saea Ꞌani “FangaꞋa ana DaofaꞋi LiuꞋa.”
3 E, vendo que isso agradara aos judeus, continuou, mandando prender também a Pedro. E eram os dias dos ázimos.
4 Ma buri Ꞌana kira daua sa Peter ka sui naꞋa, kira ka alua Ꞌi saena luma ni lokafo, ma na fai fiku taꞋi ngwae ana ofoꞋa ki neꞋe kira folo Ꞌusia, ma saena fiku taꞋi ngwae neꞋeri ki, kira alua fai ngwaeꞋa saena taꞋi fiku taꞋi ngwaeꞋanga. DuꞋungana sa Herod manata Ꞌuana matalangaꞋilana sa Peter Ꞌi maana ngwae ki buri Ꞌana na FangaꞋa ana DaofaꞋi LiuꞋa.
4 E, havendo-o prendido, o encerrou na prisão, entregando-o a quatro quaternos de soldados, para que o guardassem, querendo apresentá-lo ao povo depois da páscoa.
5 Ma sa Peter ka tua goꞋo Ꞌana saena luma ni lokafo. Ma na ngwae faꞋamamana ki, kira ka foꞋo ꞋalataꞋa liu fuana God fuana sa Peter.
5 Pedro, pois, era guardado na prisão; mas a igreja fazia contínua oração por ele a Deus.
6 Ma ana faꞋi rodo Ꞌi naꞋona neꞋe sa Herod ke matalangani sa Peter Ꞌi maana ngwae ki, sa Peter nia maliu Ꞌana safitana ro ngwae folo ki. Kira firiꞋia Ꞌani ro sene ki, ma na ngwae folo ki kira ka folo logo maꞋi Ꞌi maana sinamaa ana luma ni lokafo.
6 E quando Herodes estava para o fazer comparecer, nessa mesma noite estava Pedro dormindo entre dois soldados, ligado com duas cadeias, e os guardas diante da porta guardavam a prisão.
7 Ma ngwano bore ma na Ꞌainsel na Aofia leka maꞋi ka uu siana, ma na madakoꞋanga ka rara Ꞌafia saena maꞋe luma ni lokafo neꞋe nia maliu ana. Ma na Ꞌainsel ka dau ana gwauna ꞋabaꞋabana sa Peter ka faꞋa ada, ka fata Ꞌuri, “ꞋOke tataꞋe ꞋaliꞋali!” GoꞋo, na dadalo sene ba kira firiꞋia Ꞌani limana ki ka ꞋasiꞋi naꞋa faꞋasia na limana.
7 E eis que sobreveio o anjo do Senhor, e resplandeceu uma luz na prisão; e, tocando a Pedro na ilharga, o despertou, dizendo: Levanta-te depressa. E caíram-lhe das mãos as cadeias.
8 ꞋUnaꞋeri na Ꞌainsel neꞋeri ka fata Ꞌuri, “ꞋOke toro Ꞌani toro Ꞌoe, ma Ꞌoke alua taꞋe butu Ꞌoe ki Ꞌaemu.” Ma sa Peter ka sasi sulia. Sui na Ꞌainsel ka fata laꞋu Ꞌuri, “ꞋOke ruꞋufia na toꞋongi fafo doe Ꞌoe fafiꞋo, Ꞌoko leka maꞋi faꞋi nau.”
8 E disse-lhe o anjo: Cinge-te, e ata as tuas alparcas. E ele assim o fez. Disse-lhe mais: Lança às costas a tua capa, e segue-me.
9 Ma sa Peter ka leka sulia Ꞌi maa faꞋasia saena luma ni lokafo. Ma noaꞋa nia kasi saiana na ru neꞋe Ꞌainsel neꞋeri nia sasia ana, na ru mamana, osiꞋana nia fia fasi nia lisia goꞋo Ꞌana na faꞋataꞋinga.
9 E, saindo, o seguia. E não sabia que era real o que estava sendo feito pelo anjo, mas cuidava que via alguma visão.
10 Ma na Ꞌainsel neꞋeri faꞋinia sa Peter, kera ka leka, kera ka liufia naꞋa etana ngwae folo, sui na ruana ngwae laꞋu, sui kera ka fiꞋi dao ana maa neꞋe kira saungaꞋinia Ꞌani na babalitaꞋi kaꞋikaꞋi salo ki, neꞋe nia leka kwau Ꞌuana saena fanoa. Ma na sinamaa neꞋeri ka tala Ꞌifi goꞋo Ꞌana fuadaroꞋo, ma kera ka ruꞋu kwau. Ma kaidaꞋi kera leka kwau sulia tala doe, ꞋunaꞋeri goꞋo na Ꞌainsel neꞋeri ka leka naꞋa Ꞌana faꞋasia sa Peter.
10 E, quando passaram a primeira e segunda guarda, chegaram à porta de ferro, que dá para a cidade, a qual se lhes abriu por si mesma; e, tendo saído, percorreram uma rua, e logo o anjo se apartou dele.
11 Ma sa Peter ka fiꞋi saiana na ru neꞋe fuli fuana ma ka fata Ꞌuri, “ꞋIu nau ku fiꞋi saiana nia mamana liu. God nia tala kwatea maꞋi na Ꞌainsel nia, ma ka Ꞌafi nau faꞋasia sa Herod faꞋinia na ngwae Jiu ki, ma noaꞋa kira kasi saungi nau diꞋia neꞋe kira lokoꞋi ru fuana sasilana.”
11 E Pedro, tornando a si, disse: Agora sei verdadeiramente que o Senhor enviou o seu anjo, e me livrou da mão de Herodes, e de tudo o que o povo dos judeus esperava.
12 KaidaꞋi sa Peter nia sai naꞋa ana ru neꞋe, nia ka leka naꞋa Ꞌuana luma Ꞌi Mary teꞋa sa John Mark. Ma na ngwae Ꞌoro ki kira fiku saena luma neꞋeri, Ꞌiri kika foꞋo Ꞌada.
12 E, considerando ele nisto, foi à casa de Maria, mãe de João, que tinha por sobrenome Marcos, onde muitos estavam reunidos e oravam.
13 KaidaꞋi sa Peter dao maꞋi, nia uu Ꞌi burina sinamaa, nia ka kidikidi. Ma taꞋi sariꞋi rao Ꞌi luma neꞋeri neꞋe satana Ꞌi Roda ka leka maꞋi.
13 E, batendo Pedro à porta do pátio, uma menina chamada Rode saiu a escutar;
14 Ma kaidaꞋi nia rongo saiana lingana sa Peter, nia ka saeleꞋa liu, ma noaꞋa nia kasi Ꞌifingia laꞋu na maa. Bore ma nia lalili ka oli, ka faꞋarongo basi Ꞌani neꞋe sa Peter nia uu maꞋi Ꞌi maa.
14 E, conhecendo a voz de Pedro, de gozo não abriu a porta, mas, correndo para dentro, anunciou que Pedro estava à porta.
15 NoaꞋa kira kasi faꞋamamana ana, ma kira ka saea nia boleboleꞋa lala. Bore ma nia suꞋusuꞋu faꞋinia ka fata Ꞌuri, “Nau ku fata mamana.”
15 E disseram-lhe: Estás fora de ti. Mas ela afirmava que assim era. E diziam: É o seu anjo.
16 Ma ana kaidaꞋi neꞋeri logo, sa Peter ka inaꞋu ana kidikidi Ꞌanga. Ma ana kaidaꞋi kira Ꞌifingia naꞋa sinamaa, kira ka lisia sa Peter, ma kira ka Ꞌarefo liu.
16 Mas Pedro perseverava em bater e, quando abriram, viram-no, e se espantaram.
17 Ma nia ka kwaikarui Ꞌani limana fuada Ꞌiri kira ke tua aroaro. Ma nia ka faꞋarongo kira Ꞌani neꞋe God logea naꞋa faꞋasia saena luma ni lokafo. Ma nia ka fata Ꞌuri, “Kamu ke leka kwau, ma muke faꞋarongo Ꞌani ru neꞋe ki fuana sa James faꞋinia na barangwai asina neꞋe kira faꞋamamana ki.” ꞋI buri Ꞌana nia ka saea na ru neꞋeri ki taꞋifau, nia ka leka naꞋa kwau Ꞌana Ꞌuana ta kula matamata.
17 E acenando-lhes ele com a mão para que se calassem, contou-lhes como o Senhor o tirara da prisão, e disse: Anunciai isto a Tiago e aos irmãos. E, saindo, partiu para outro lugar.
18 Ma Ꞌofodangi naꞋa, na ngalungaluꞋa doe ka tataꞋe safitana na ngwae folo ki, osiꞋana kira kina na tae neꞋe fuli fuana sa Peter.
18 E, sendo já dia, houve não pouco alvoroço entre os soldados sobre o que seria feito de Pedro.
19 Ma sa Herod ka kwatea fatalana Ꞌiri kira ke lulu Ꞌuana sa Peter. Bore ma noaꞋa kira kasi dao goꞋo toꞋona. Ma nia ka ri maꞋi Ꞌuana na ngwae folo ki, ka saefiloda, ma noaꞋa kira kasi saiana na tae neꞋe fuli fuana sa Peter, goꞋo nia ka kwatea na ngwae ana ofoꞋa nia ki, kika saungida taꞋifau.
19 E, quando Herodes o procurou e o não achou, feita inquirição aos guardas, mandou-os justiçar. E, partindo da Judéia para Cesaréia, ficou ali.
20 Ma sa Herod ka saetaꞋa liu fuana ngwae ana Ꞌi Taea ma Ꞌi Saedon ki. Ma kira fiku Ꞌada talada, ma kira ka leka siana sa Herod. Kira eta leka dao basi Ꞌada siana sa Blastas fasi Ꞌiri ka Ꞌafida, osiꞋana niaꞋa neꞋe na ngwae doe saena luma sa Herod. Sui ꞋunaꞋeri mala kira fiꞋi leka siana sa Herod, kira ka gania Ꞌuana aroaroꞋanga. Kira gania ꞋunaꞋeri, osiꞋana kira oga folilana fanga faꞋasia na abaꞋi kula neꞋe sa Herod nia tatalafaꞋa fafia.
20 E ele estava irritado com os de Tiro e de Sidom; mas estes, vindo de comum acordo ter com ele, e obtendo a amizade de Blasto, que era o camarista do rei, pediam paz; porquanto o seu país se abastecia do país do rei.
21 Ma asoa neꞋe sa Herod filia fuana nia ke alaꞋa fuana ngwae ki, nia dao naꞋa maꞋi. ꞋUnaꞋeri nia ka ruꞋufia na ifi kwanga nia ki, ma ka fiꞋi tua ana kula ni tua na tatalafaꞋa, ma nia ka alaꞋa fuada.
21 E num dia designado, vestindo Herodes as vestes reais, estava assentado no tribunal e lhes fez uma prática.
22 KaidaꞋi nia alaꞋa ka sui goꞋo, na ngwae ki kira ka norea akoꞋa kira ka Ꞌuri, “NoaꞋa laꞋu lingana na ngwae neꞋeriꞋa, bore ma na lingana god lala!”
22 E o povo exclamava: Voz de Deus, e não de homem.
23 Ma ꞋunaꞋeri goꞋo na Ꞌainsel God ka leka maꞋi ma ka kwaiꞋia sa Herod, ma nia ka mataꞋi, osiꞋana noaꞋa nia kasi faꞋa ꞋinotoꞋa God. Ma na ngwangwa ki kira ka Ꞌania nonina, ma buri Ꞌana nia ka mae naꞋa.
23 E no mesmo instante feriu-o o anjo do Senhor, porque não deu glória a Deus e, comido de bichos, expirou.
24 Ma na fatalana God ka takalo ana fanoa Ꞌoro ki, ma na ngwae Ꞌoro ki kira ka faꞋamamana ana.
24 E a palavra de Deus crescia e se multiplicava.
25 Ma sa Banabas ma sa Saul, kera tuatua Ꞌi Jerusalem sui kira ka oli naꞋa Ꞌuana Ꞌi Antiok Ꞌi buri Ꞌana neꞋe kera faꞋasuia na raoꞋa neꞋe kira kwatea fuadaroꞋo. Ma kera ka baꞋea sa John Mark faꞋi kera.
25 E Barnabé e Saulo, havendo terminado aquele serviço, voltaram de Jerusalém, levando também consigo a João, que tinha por sobrenome Marcos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.