Atos 27
Mbumbukiam-qa Manqat Mbomambaqape (KVG) vs ARC
1 Khøuwa qandap, ndigu gizavem, ni Itali manqei-te teimøtinim, yaq Pol neka ndimbula ezoqa nøme, nakhag kawa nøme-qá zenda-té ginø-áb. Teqa iz Zuliés. Ndego Lom kawa ezoqam kandambaqape-qa nakhag bawan mokho-té gunu꞉-sasaetám.
1 Como se determinou que havíamos de navegar para a Itália, entregaram Paulo e alguns outros presos a um centurião por nome Júlio, da Coorte Augusta.
2 Palai khagua mø̀ndøbøetám, ta pu-te ndøgo. Khakheitáp. Adlamitium taon-té qandowáv. Yaq Esia plovins-te, pu vinivinimba-te tøkeam-qa ndøgoám. Yaq ni teitø-ketámb ndǿgo, vø̄i-søkuzim. Ezoqa nøme mø̀ndøgoám, ni namba. Ndego Tesalonika taon-ák, ndøgo Masedonia plovins mokho-te. Teqa iz Alistakús.
2 E, embarcando nós em um navio adramitino, partimos navegando pelos lugares da costa da Ásia, estando conosco Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Khøuwa nøme qandopave, ni Saedon taon-té qeimø-fakhán. Yaq Zulies, Pol tanakh mbogó. Ndego sègemboták. Ekeza zifuap-té genǿwáv, ndigu loge gigiap neka gekha gigiap nøme bembō-etøomem.
3 E chegamos no dia seguinte a Sidom, e Júlio, tratando Paulo humanamente, lhe permitiu ir ver os amigos, para que cuidassem dele.
4 Ni nqawa qeisøkuzim, yaq khamøe sa ni-té qandofeá. Yaq ni Saiples manqei bawa niti-otán. Sèitø-guguyát.
4 E, partindo dali, fomos navegando abaixo de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Yaq ni qeitu-qantavat, anana-mba ndøugu, Silisia neka Pamfilia manqei sa nakeamo-te vøtīkhatøvem, yaq Maela taon-té qeimø-fakhán, Lisia manqei-te ndøgo.
5 E, tendo atravessado o mar ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 Ta taon-te ndøgo, ndego nakhag kawa ezoqam, palai khagua nøme ndøqeív. Aleksandlia taon-té qandowáv. Itali manqei-te teiti-qa ndøgoám. Yaq ndego ni tenø-itúmb ndǿgo, vøimø̄guv.
6 Achando ali o centurião um navio de Alexandria, que navegava para a Itália, nos fez embarcar nele.
7 Qeisøkuzim, yaq khøuwa kopoáv, ni aiyav-té qeitø-teitát. Yaq Naides taon qati-khatoumat, ni ambá seiteitatɨ́n. Geté kopømba mbaín. Zapa ndǿgo, khamøe gèqavønotám. Yaq ni Salmone manqei luát qeitø-qantáv, Klit manqei bawa-te ndøgo.
7 E, como por muitos dias navegássemos vagarosamente, havendo chegado apenas defronte de Cnido, não nos permitindo o vento ir mais adiante, navegamos abaixo de Creta, junto de Salmona.
8 Yaq sèitø-guguyát. Geté føgakh-mbá qeitiamát, atema vaev-te khagua pu nøme-te vøimø̄-fakhan. Ta pu ndøgo, iz Pu Mbomambaqapé. Lasea taon avønin-té qagó.
8 E, costeando-a dificilmente, chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laseia.
9 Ta-mba av nqægo qati-teitavun, ni khøuwa kandambá qeingiæzotavun. Zu ezoqam-qa khøuwa, ndøgo lou logemav matev gigoatun, é-møndømu-nasiním, yaq mbe viav vø̄ngaz. Yaq ndakin Pol ezoqa āv genegugúb nqǽgo,
9 Passado muito tempo, e sendo já perigosa a navegação, pois também o jejum já tinha passado, Paulo os admoestava,
10 “Láo. No āv qateqeiví nqǽgo: Ni sa tizi-teitit, yaq ni matev føgakh-qape zimǿqeivím. Ni nqanek palai khagua neka gigiap giníngiú. Geté ta-mbá mbá. Até niqá khandí-a, kopømbá, sa tømø-navøem.”
10 dizendo-lhes: Varões, vejo que a navegação há de ser incômoda e com muito dano, não só para o navio e a carga, mas também para a nossa vida.
11 Geté ndego nakhag kawa ezoqam, Pol-qa manqat gè-ogí. Yaq palai khagua eve neka nøzøgim ezoqam-qá manqat ndøndáp.
11 Mas o centurião cria mais no piloto e no mestre do que no que dizia Paulo.
12 Zapa ndǿgo, ta khagua pu ndøgo, qanimáv mbá, qozøqozaq viav khøuwa-te, khagua tøbøetat, mbe qafakhanumatun. Yaq nakémbá, ezoqa kandambá, nqawa søkuzam-qa ndøgoám. Kopømba tøgoat, ambá Finiks taon-té ginøteitín. Taqa khagua pu, Klit manqei bawa-te ndøgo, khøuwa sininim-té qavé. Nøme ndøgo, nakeamo zenda-té neka nøme ndøgo, yogea zenda-té. Yaq ndøgo kopømbaqapé, qozøqozaq khøuwa-te, khagua tøbøetupat.
12 E, como aquele porto não era cômodo para invernar, os mais deles foram de parecer que se partisse dali para ver se podiam chegar a Fenice, que é um porto de Creta que olha para a banda do vento da África e do Coro, e invernar ali.
13 Yaq sa niqa yogea-te ndøgo, khamøe-qase qandofea, palai khagua sasae ezoqam, āv gini-matavupám nqǽgo: Kopømbaqapé. Seítiním, av manqat gi꞉-einim. Yaq angølap sège-khatobumím, vø̄i-søkuzim. Yaq ni Klit manqei bawa uni avønin-té seitø-guguyát.
13 E, soprando o vento sul brandamente, lhes pareceu terem já o que desejavam, e, fazendo-se de vela, foram de muito perto costeando Creta.
14 Geté nqova mbaín, sa manqei bawa ndøgo, mbe-qape ndofeá. Taqa bazaføgakh kandamba tantáv. Mbe av nqægo, Khøuwa Fakhanam Yogea Zenda Mbe mbo-akhaemám.
14 Mas, não muito depois, deu nela um pé de vento, chamado Euroaquilão.
15 Mbe ndøgo, khagua qanqagim, ni kopømba mbaín, eqeieqei níteīt, teimbøe-qatazet. Yaq ság. Khamøe ni qavevendumat, sèimbøkhæ-takát.
15 E, sendo o navio arrebatado e não podendo navegar contra o vento, dando de mão a tudo, nos deixamos ir à toa.
16 Yaq Kauda manqei bawa-qase avønin-te qeito-guguyat, ni khagua-qase eqawat-qa nigoám, ndøgo qei-itiat. Geté føgakh kandambá. Vaev-té qeitø-eqaném, ova vøitō-veem, sasa niløvønømem.
16 E, correndo abaixo de uma pequena ilha chamada Cauda, apenas pudemos ganhar o batel.
17 Yaq ta sasae ndøgo qame-navøem, ndigu sasae ezoqam, palai khagua tìni-møpøvømém, tabetē-føgakh-a, neka palai vø̄føløzømem. Zapa ndǿgo, ndigu møe ndøgoném. Soqaín ndøgo, ndøgo Libia manqei avønin-te, ndivind bawa-te teitø-qavig, ibøkha mokho-te ngu꞉gu. Palai giføløzømem, yaq khamøe mba mbotakém, qavevendumat.
17 E, levado este para cima, usaram de todos os meios, cingindo o navio; e, temendo darem à costa na Sirte, amainadas as velas, assim foram à toa.
18 Geté khøuwa nøme qandopave, khamøe ndøgo qafegimam, sà tønø-khouwevtát. Yaq khagua keoge ezoqam, até gindigonem, gigiap khagua-te qøugeyam, gènqagimém, khagua vø̄vøyan.
18 Andando nós agitados por uma veemente tempestade, no dia seguinte, aliviaram o navio.
19 Yaq khøuwa nøme qandopave, ndigu até khagua-qa sasae gigiáp-a, vø̄nqagimem. Ekezan ndø̀nqagimém.
19 E, ao terceiro dia, nós mesmos, com as próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio.
20 Yaq khøuwa kopoáv, ni nduku neká khøuwa zømetupøteáv, niqa nakhoa qeivi nonqo. Neka mbe sègemát. Khàpumu-føgákh, qafegimam. Ni sèimbøkhæ-ovøemém. Neka matavapøteáv, av nqægo, ndèiyagēt.
20 E, não aparecendo, havia já muitos dias, nem sol nem estrelas, e caindo sobre nós uma não pequena tempestade, fugiu-nos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Ndigu ezoqam, khagua mokho-te gu꞉goam, khøuwa kopoáv, lou logemáv. Yaq Pol tiqa megemege-te ndo꞉go, tenø-itán ndǿgo, vøzø̄-ein, “Zo noqa manqat ambá zóyogem. Ni Klit manqei, atē bizindu-ivøvèmɨ᷄n. Yaq nqanek matev føgakh-qape neka gigiap qasoqøsoqoam, ambá gé꞉fakhanák ni-te.
21 Havendo já muito que se não comia, então, Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: Fora, na verdade, razoável, ó varões, ter-me ouvido a mim e não partir de Creta, e assim evitariam este incômodo e esta perdição.
22 Geté no ndakin nqazǿ-manqate. Zo ndøfofògea᷄p. Zo ezoqa kopo gó꞉navøemák. Palai khagua mba ndǿsoqá.
22 Mas, agora, vos admoesto a que tenhais bom ânimo, porque não se perderá a vida de nenhum de vós, mas somente o navio.
23 No Mbumbukiam-gé ezoqám, neka te-mba ndégo tæmbovizáp. Yaq lova qapøistat, tege enzol ezoqam nøfakhán.
23 Porque, esta mesma noite, o anjo de Deus, de quem eu sou e a quem sirvo, esteve comigo,
24 Ndego āv genømbe-eín nqǽgo, ‘Pól. Qo møe ndø̀go᷄. Qo ndego Lom kawa ezoqam kandambaqape, Siza, teqa megemege-te, ndòqomø-itán. Yaq nqáe! Qo zapaya, Mbumbukiam até ezoqa ewaqapé-a, qo namba ndøzøte-guvi, ndø̀khandí꞉z.’
24 dizendo: Paulo, não temas! Importa que sejas apresentado a César, e eis que Deus te deu todos quantos navegam contigo.
25 Yaq nakémbá, lao, zo anøzi ndøgó. No Mbumbukiam, āv qate-unimanqatinát nqǽgo: Matev ndø̀fakhán, av genømbe-ein ndægo.
25 Portanto, ó varões, tende bom ânimo! Porque creio em Deus que há de acontecer assim como a mim me foi dito.
26 Geté nqanek palai khagua, manqei bawa-qase-té qanótǿun, vǿtøkuvøēm.”
26 É, contudo, necessário irmos dar numa ilha.
27 Ni pula menas, Meditelenien ndaola-te qeitu-bøetam, yaq ta lova nøme ndøgo, ndigu khagua sasae ezoqam, āv gini-matavupám nqǽgo: Manqei àbizimu-khatoém.
27 Quando chegou a décima quarta noite, sendo impelidos de uma e outra banda no mar Adriático, lá pela meia-noite, suspeitaram os marinheiros que estavam próximos de alguma terra.
28 Yaq mbag ndøføløzém, gigiap viniv vømø̄pøem. Igian qeivi nonqó. Yaq āv giniqeivím nqǽgo: Ibøkha-qa igian, 40 mitá. Geté nøme qeimø-kawamb, nqawa gimø-føløzem, taqa igian 30 mita mbá.
28 E, lançando o prumo, acharam vinte braças; passando um pouco mais adiante, tornando a lançar o prumo, acharam quinze braças.
29 Yaq ndigu ezoqam, møe ndøgoném, av nqægo, khagua andé nandi-té vømé-ngøovøēm. Yaq ndigu khagua-qa okho-te, angølap ndønqagivemém. Angølap foá. Yaq paveat-qa ndøguligulimém.
29 E, temendo ir dar em alguns rochedos, lançaram da popa quatro âncoras, desejando que viesse o dia.
30 Yaq ndigu khagua sasae ezoqam, khokhozan-qa ndøgoám, khagua-qase ibøkha-te vø̄føløzem. Yaq ndigu ezoqa nøme, ambá gezø-matemateamɨ́n, av nqægo, ndigu ambá angølap nøme ndønqagevememɨ́n, khagua mege-te ndo꞉go.
30 Procurando, porém, os marinheiros fugir do navio e tendo já deitado o batel ao mar, como que querendo lançar as âncoras pela proa,
31 Geté Pol nakhag kawa neka nakhag ezoqa nøme gezø-ein, “Nginik khagua sasae zøtezat ezoqam, nqanek khagua-te guveav tøgoat, yaq zo zóyageák.”
31 disse Paulo ao centurião e aos soldados: Se estes não ficarem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Yaq ndigu nakhag ezoqam, até gindigonem, khagua-qase-qa mbag vø̄qogømem, ibøkha-te vø̄bøi.
32 Então, os soldados cortaram os cabos do batel e o deixaram cair.
33 Yaq qanaqanus lovølova-ús, Pol ezoqa ewaqape, āv gezømbe-eín nqǽgo, “Zo lou mòzológ. Zapa ndǿgo, zo pula menas sa qazo-qovezumam, zo lou eqeieqei logemáv.
33 E, enquanto o dia vinha, Paulo exortava a todos a que comessem alguma coisa, dizendo: É já hoje o décimo quarto dia que esperais e permaneceis sem comer, não havendo provado nada.
34 Yaq nakémbá. No nqazǿ-pouwe. Zo lou zólóg. Zo bazaføgakh, bèzøndo-qaván. Yaq zo soqain-qase, zomǿ-qeivimák.”
34 Portanto, exorto-vos a que comais alguma coisa, pois é para a vossa saúde; porque nem um cabelo cairá da cabeça de qualquer de vós.
35 Pol nqanek manqat ge-ein, yaq ndego flawa ndøndapáz, ezoqa ewaqape-qa bøi-te, Mbumbukiam ike manqat vømbō-ein. Yaq gèmbezó, louzi vø̄ngaz.
35 E, havendo dito isto, tomando o pão, deu graças a Deus na presença de todos e, partindo- o, começou a comer.
36 Yaq ezoqa ewaqape, tiqa mokho-te, é-qazø-eqeieqeitát. Yaq até ndigú-a, lou vø̄log.
36 E, tendo já todos bom ânimo, puseram-se também a comer.
37 Ni ezoqam, palai khagua-te qeitu꞉guvam, kandambá. Ate qatigoam, 276́.
37 E éramos ao todo no navio duzentas e setenta e seis almas.
38 Ezoqa ewaqape lou gumulog, qazø-ewez, yaq wit ndigu, khagua-te gu꞉geabam, gènqagivemém. Khagua betēvøyan.
38 Refeitos com a comida, aliviaram o navio, lançando o trigo ao mar.
39 Yaq qanaqanus qandopave, khagua keoge ezoqam, manqei ndøqeivím. Geté ndigu amba me꞉matøvemém. Geté ogewe giqeivim, manqei ge꞉v qagoam, ndigu matavap, āv giniveém nqǽgo: Palai khagua, sa ge꞉v-té qabenø-qavíg.
39 E, sendo já dia, não reconheceram a terra; enxergaram, porém, uma enseada que tinha praia e consultaram-se sobre se deveriam encalhar nela o navio.
40 Yaq angølap gi꞉zøitam, mbag gèqogém. Yaq ndaola-té sege-zuvøzém. Yaq mbag ndøgo, khagua nøzøgim nonqo-te qaløvøtupam, sège-føløzømém, neka palai ndøgo, mege-te qo꞉løvøtupam, vø̄vøndøzem. Khamøe ambá manqei ge꞉v-té qanø-ziandamɨ́n.
40 Levantando as âncoras, deixaram-no ir ao mar, largando também as amarras do leme; e, alçando a vela maior ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Geté livin-qase ndøugu, ibøkha mokho-te, nandi bawa mu꞉zavám. Yaq khagua mege, nandi-té qano꞉qavíg, vømø̄føgakh. Kha khokhokeáv. Geté okho, khamøe ndømøkuimát, khagua ate ndægo vømū-møkuvøem.
41 Dando, porém, num lugar de dois mares, encalharam ali o navio; e, fixa a proa, ficou imóvel, mas a popa abria-se com a força das ondas.
42 Yaq nakhag ezoqam, ndimbula ezoqam, zitøge-qa ndøgoám. Soqaín ndøgo, ndigu manqei-te titanqayam, vømǿ-khokhonīm.
42 Então, a ideia dos soldados foi que matassem os presos para que nenhum fugisse, escapando a nado.
43 Geté ndego nakhag kawa ezoqam, Zulies, Pol khandi꞉vat-qa ndøgoám. Yaq ndego gèzømbø-kház. Ezoqa ewaqape, ndigu tanqayam gi꞉zøtez, ndego ibøkha-te vøvuam manqat zø-eín, bemø̄-tanqayam, manqei-te bemø̄qaqavam.
43 Mas o centurião, querendo salvar a Paulo, lhes estorvou este intento; e mandou que os que pudessem nadar se lançassem primeiro ao mar e se salvassem em terra;
44 Geté ndigu ezoqa nøme, tanqayam zøtezateav gigoam, khagua qaqageap-te fabam manqat zø-eín, manqei-te betē-tanqayam. Yaq av nqægo, ni ezoqa ate qatigoam, manqei-té qeimø-qaqavám, vø̄i-khandi꞉n. Palai khagua, nandi-te qamø-ngøovøem|alt="GW (Shipwreck)" src="IB-121gr.jpg" size="span" copy="International Bible Society" ref="27:44"
44 e os demais, uns em tábuas e outros em coisas do navio. E assim aconteceu que todos chegaram à terra, a salvo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.