Atos 16

Mbumbukiam-qa Manqat Mbomambaqape (KVG) vs ARC

Sair da comparação
ARC Almeida Revista e Corrigida 2009
1 Yaq Pol Debe neka Listla taon-té genøwáv. Yaq nqáe! Listla taon-te ndøgo, ezoqa mø̀ndøgoám. Yesu-gé paev ezoqám. Iz nqambógo, Timotí. Até tegu evó-a, Yesu ndø-unimanqatintám. Ngunuk Zu bawan-ák. Geté tege eve, ndego Glik bawan-ák.
1 E chegou a Derbe e Listra. E eis que estava ali um certo discípulo por nome Timóteo, filho de uma judia que era crente, mas de pai grego,
2 Klisten ezoqam ate gi꞉goam, Listla neka Aikonium taon-te giyagam, ndigu Timoti matev eqeieqei me꞉vewám.
2 do qual davam bom testemunho os irmãos que estavam em Listra e em Icônio.
3 Pol Timoti khatowe-qa mbogoám, namba ti-apatɨn. Geté bugukhokhof, Pol Timoti ngusum mbokepøtáz, ⌞vø̄-Zu-ezoqam-ev.⌟ Zu bawan-ak zapayá gene-matanám, ta manqei-te ndøgo giyagam. Zapa ndǿgo, ndigu mø̀ndæzøtéz av nqægo, Timoti-ge eve, ndego Glik bawan-ák, ⌞neka ndigu tigi nakhei angana ngusum qogøvemāv.⌟
3 Paulo quis que este fosse com ele e, tomando-o, o circuncidou, por causa dos judeus que estavam naqueles lugares; porque todos sabiam que seu pai era grego.
4 Ndigu taon vinivinimba-te gi-okhoam, yaq ndigu Klisten ezoqam, manqat zø-etoumát, ta manqat ndøgo, Keliso-gi u-anim neka megetapak Zelusalem taon-te ande āv kinī-kopo꞉nem, neka vøzø̄-ein, “Manqat qàmbopáev nqanek.”
4 E, quando iam passando pelas cidades, lhes entregavam, para serem observados, os decretos que haviam sido estabelecidos pelos apóstolos e anciãos em Jerusalém,
5 Yaq Klisten bawabawan vinivinimba, tiqa unimanqatin matev mø̀ndøzø-føgøføgakhám, neka tiqa bawan sà tønø-khouwevtát, khøuwa ate qæpavpavemam.
5 de sorte que as igrejas eram confirmadas na fé e cada dia cresciam em número.
6 Yaq Pol neka ndigu ezoqa nøme, te namba gi꞉-okhoam, Fligia neka Galesia manqei-te sège-apát. Ta manqei-te ndøgo, ndigu ezoqa Manqat Mbomambaqape zømesateáv. Zapa ndǿgo, Nqova Mbomambaqape ndigu takeáv, ezoqa Esia plovins-te ndøgo, ti꞉zømesimat.
6 E, passando pela Frígia e pela província da Galácia, foram impedidos pelo Espírito Santo de anunciar a palavra na Ásia.
7 Yaq ndigu Misia manqei iziz gimø-khanøzem, ndigu ambá Bitinia plovins-té ginøzavɨ́n. Geté Yesu-ge Nqova, até ndøgó-a, takeáv, tizav.
7 E, quando chegaram a Mísia, intentavam ir para Bitínia, mas o Espírito de Jesus não lho permitiu.
8 Yaq ndigu Misia manqei sègemø-løvuím, atema Tloas taon-te vømø̄-ova.
8 E, tendo passado por Mísia, desceram a Trôade.
9 Yaq ta lova ndøgo, Pol umingiap ndøqeív. Masedonia manqei-ak ndø-omét, geyam, vømbōviam, “Qandoqáv, nqanek Masedonia plovins-te, ni vønītøke.”
9 E Paulo teve, de noite, uma visão em que se apresentava um varão da Macedônia e lhe rogava, dizendo: Passa à Macedônia e ajuda-nos!
10 Pol nqanek umingiap geqeiv, yaq ni nakhoa-qa nakhamas-té qeitøvawém, Masedonia plovins-te vøtíniāv. Zapa ndǿgo, ni āv qati-matøvemém nqǽgo: Ni Mbumbukiam ni-akhá, ni ndigu ezoqam, Manqat Mbomambaqape bamīzømas.
10 E, logo depois desta visão, procuramos partir para a Macedônia, concluindo que o Senhor nos chamava para lhes anunciarmos o evangelho.
11 Yaq ni Tloas taon tø̀ti-ivøvém. Palai khagua-té qeitø-ketámb, Samotles manqei bawa-te vøimø̄-fakhan. Yaq khøuwa nøme qandopave, ni Neapolis taon-té qeimø-fakhán.
11 E, navegando de Trôade, fomos correndo em caminho direito para a Samotrácia e, no dia seguinte, para Neápolis;
12 Yaq zapá qeimøniáv, atema Filipai taon-te. Ta taon ndøgo, Masedonia plovins mokho-te, kandambaqapé. Lom ezoqam mo꞉kawaeztám. Yaq ni elavøqase, teitø-qovezám ndǿgo.
12 e dali, para Filipos, que é a primeira cidade desta parte da Macedônia e é uma colônia; e estivemos alguns dias nesta cidade.
13 Yaq Sabat khøuwa qandap, ni taon bavokhó qeitø-fakhán. Yaq kea keoqa-té qeitøniáv. Zapa ndǿgo, ni āv qati-matøvemém nqǽgo: Ndøgo Zu ezoqam-qá pindap manqei atøgó, giguligulimemin. Sakheis nøme, é-møndøpindám ndøgo. Yaq ni sèiqonáv, ti namba manqa manqate vø̄ingazem.
13 No dia de sábado, saímos fora das portas, para a beira do rio, onde julgávamos haver um lugar para oração; e, assentando-nos, falamos às mulheres que ali se ajuntaram.
14 Sævam nømu, ndugu niqa manqat gu-ewagam, tuqa iz Lidiá. Tiatila taon-ák. Ndabua køkouk ndøwiám, moni guiqaqasumam. Ndugu Zu ezoqam-qá guliguli matev ndøndáp, neka Mbumbukiam vømbō-vizupam. Yaq ndugu Pol-qa manqat gu-ewag, Evezøza matavap mbomboqoá, yaq ndugu teqa manqat vø̄-unimanqatin.
14 E uma certa mulher, chamada Lídia, vendedora de púrpura, da cidade de Tiatira, e que servia a Deus, nos ouvia, e o Senhor lhe abriu o coração para que estivesse atenta ao que Paulo dizia.
15 Yaq ngunuk sævam neka ndigu ezoqa nøme, khoev-te namba gu꞉yagam, ibøkha iz ndøndapém. Yaq ndugu ni āv gunimbi-eín nqǽgo, “Zo no unimanqatin Evezøza-gu paev ezoqam tøzøte-næmbem, yaq noqá khoev-té qazøtøndózáv, vozomǿqōm.” Yaq ni tuqa manqat, nìmbo-paevém, tuqa khoev-te vøimø̄qom.
15 Depois que foi batizada, ela e a sua casa, nos rogou, dizendo: Se haveis julgado que eu seja fiel ao Senhor, entrai em minha casa e ficai ali. E nos constrangeu a isso.
16 Khøuwa nøme, ni Zu ezoqam-qa guliguli manqei-te qei-apat, yaq sasae mbasønakam ndøqánd. Ngunuk nqova soqa mbøigoám. Ndugu ezoqa é-møndæ-zømasɨ́n, megemege-te ndo꞉go, matev ande āv khanē-fakhanɨn. Ta matev mokho-te ndøgo, ndugu tugi sasae kawakawa-za, fia kandakanda zømbe-qaqasumám.
16 E aconteceu que, indo nós à oração, nos saiu ao encontro uma jovem que tinha espírito de adivinhação, a qual, adivinhando, dava grande lucro aos seus senhores.
17 Yaq ngunuk mbasønakam, Pol neka ni, sègeni-pavám, vøndō-akhaemam, “Nginik ezoqam, ndigu Mbumbukiam-gí sasae ezoqám, ndego Eqeiwat-Qape. Nginik nakhoa me꞉zømesím, zo khandi ande āv khazøté-ndapēm.”
17 Esta, seguindo a Paulo e a nós, clamava, dizendo: Estes homens, que nos anunciam o caminho da salvação, são servos do Deus Altíssimo.
18 Ngunuk matev av nqægo, khøuwa kopoáv gumatønumam. Yaq Pol gèmbo-ewéz. Yaq ndego até gendego, gèqambún, nqova soqa vømbō-ein, “Yesu Keliso-qa iz-te, no nqataqá-manqate: Mòqofakháq, qo mbasønakam-qa mokho-te ndoqotu꞉gu.” Yaq ndaføyambá, nqova soqa sègefakhán.
18 E isto fez ela por muitos dias. Mas Paulo, perturbado, voltou-se e disse ao espírito: Em nome de Jesus Cristo, te mando que saias dela. E, na mesma hora, saiu.
19 Yaq tugi kawakawa-za giqeivim, av nqægo, tu mokho-te, moni nqawa gēqasemāk, yaq Pol neka Sailes sègegavém. Yaq maket manqei-té ginø-itub. Ndabua mba zøgeageapát, taon megetapak-qa megemege-te vō꞉-ab.
19 E, vendo seus senhores que a esperança do seu lucro estava perdida, prenderam Paulo e Silas e os levaram à praça, à presença dos magistrados.
20 Yaq nginik, ndigu Lom megetapak-té ginø-tonqozó, vøzø̄-ein, “Nginik Zu bawan-ak, taon ningiitít!
20 E, apresentando-os aos magistrados, disseram: Estes homens, sendo judeus, perturbaram a nossa cidade.
21 Matev ndøgo, ezoqa ndi꞉zømesim, ni Lom ezoqam-te khafeáp, tizimbo-pavat.”
21 E nos expõem costumes que nos não é lícito receber nem praticar, visto que somos romanos.
22 Yaq até ezoqa nømé-a, giwaniapam, Pol neka Sailes-te, qaqa zøqambuí. Yaq ndigu Lom megetapak, até gindigonem, Pol neka Sailes, ndabua zøkeqagím, neka nakhag ezoqam febam manqat vøzø̄-ein.
22 E a multidão se levantou unida contra eles, e os magistrados, rasgando-lhes as vestes, mandaram açoitá- los com varas.
23 Kha kandambá gizø-khaneam, gifebam. Gumufebam, yaq ndimbula khoev-té ginø-nqeitáz. Yaq ndego ndimbula keoge ezoqam, manqa āv gimbøe-løvuaném nqǽgo, “Qo ùni zømbe-keogé, nginik ezoqa menas. Soqaín ndøgo, tifakhaz.”
23 E, havendo-lhes dado muitos açoites, os lançaram na prisão, mandando ao carcereiro que os guardasse com segurança,
24 Ndego nqanek manqat ge-ewag, yaq ta kouwat-te ndǿgo tenø-nqeitáz, uni mokho-te-in qøugoam. Yaq tiqa bov, tae menas livin-té gezømbu-sokhofám, sasa ndøtøkua, vø̄tok.
24 o qual, tendo recebido tal ordem, os lançou no cárcere interior e lhes segurou os pés no tronco.
25 Yaq ande av lova u-mba ndægo, Pol neka Sailes, gèguligulimát neka Mbumbukiam-te ouv vø̄-qaqaemat. Yaq ndigu ndimbula ezoqa nøme, sègezø-ewagát.
25 Perto da meia-noite, Paulo e Silas oravam e cantavam hinos a Deus, e os outros presos os escutavam.
26 Yaq nqova mbaín, manqei kandambá qakukuvøem. Ndimbula khoev sùgumu-kukuvøemát. Yaq mboqog ate gi꞉goam, ekeza mbá segembo-qonimát, neka ndimbula ezoqam auli sen gizø-møpusupat, vøzø̄-nqovonim.
26 E, de repente, sobreveio um tão grande terremoto, que os alicerces do cárcere se moveram, e logo se abriram todas as portas, e foram soltas as prisões de todos.
27 Yaq ndego ndimbula keoge ezoqam gesuzam, nqanek matev geqeiv, mboqog gimboqogeapam, yaq ndego kaiya mba ndøndapáz. Ambá ekeza kha ndøngiuín. Zapa ndǿgo, ndego āv gene-matavupám nqǽgo: Ndimbula ezoqam mø̀ndø-khokhonīm.
27 Acordando o carcereiro e vendo abertas as portas da prisão, tirou a espada e quis matar-se, cuidando que os presos já tinham fugido.
28 Geté Pol gembo-akha, “Qo qakeza kha ndøngìu᷄. Ni ndimbula ezoqam ate nqati꞉gu, nqeitú꞉gu.”
28 Mas Paulo clamou com grande voz, dizendo: Não te faças nenhum mal, que todos aqui estamos.
29 Yaq ndego ndimbula keoge ezoqam, waev-qa ndø-akhá, ndimbula khoev mokho-te vø̄teit. Kha sègembøɨ-wageapát. Yaq até gendego, ekeza kha manqei me꞉laváo, Pol neka Sailes, tiqa megemege-te.
29 E, pedindo luz, saltou dentro e, todo trêmulo, se prostrou ante Paulo e Silas.
30 Yaq ndego bavokhó ginø-itúb, vøzø̄-ein, “Khanánqa-za. No gekha matev nógō, tøte-khandi꞉n?”
30 E, tirando-os para fora, disse: Senhores, que é necessário que eu faça para me salvar?
31 Yaq gimbo-qavøinam, “Evezøza Yesu qó-unimanqatín. Yaq atē khandī voqotēndāp, qogi ezoqam namba, khoev-te ndiqayage.”
31 E eles disseram: Crê no Senhor Jesus Cristo e serás salvo, tu e a tua casa.
32 Yaq Pol neka Sailes, Evezøza-qá Manqat me꞉-ometimém, neka ndigu ezoqa ate gi꞉goam, khoev-te namba gi꞉yagam.
32 E lhe pregaram a palavra do Senhor e a todos os que estavam em sua casa.
33 Yaq ta lova u-mba ndøgo, ndego ndimbula keoge ezoqam, Pol neka Sailes nqamav zøsungúz. Taqa zita-te, ndego ndaføyambá, ibøkha iz ndøndáp, ekeza ezoqa namba.
33 E, tomando-os ele consigo naquela mesma hora da noite, lavou-lhes os vergões; e logo foi batizado, ele e todos os seus.
34 Yaq ndego khoev-té genøkhatób, lou vøzø̄-etoam. Yaq ndego ekeza ezoqam namba, khanakhanakh kandambá gindapem, ndakin Mbumbukiam gi-unimanqatinim.
34 Então, levando-os a sua casa, lhes pôs a mesa; e, na sua crença em Deus, alegrou-se com toda a sua casa.
35 Yaq khøuwa nøme qandopave, qanaqanus, Lom megetapak, polis ezoqam ndøkhofotáz, ndimbula keoge ezoqam vømbō-einim, “Nandiv ndimbula ezoqa menas, vø̀nqonqotáz!”
35 E, sendo já dia, os magistrados mandaram quadrilheiros, dizendo: Soltai aqueles homens.
36 Yaq ndego ndimbula keoge ezoqam, Pol gembo-ein, “Lom megetapak, zo nqonqotøzat manqat ndokhofotøvém. Yaq ndakin zo kopømbá, sambi-té qazonǿ-fakház.”
36 O carcereiro anunciou a Paulo estas palavras, dizendo: Os magistrados mandaram que vos soltasse; agora, pois, saí e ide em paz.
37 Geté Pol ndigu polis ezoqam gezø-ein, “Ndigu ni ezoqa ewaqape-qá bøi-té ginøfembám. Oskiá ndøgo, ni Lom manqei-ak nqeigu neka ni bugukhokhof manqa ovøepøteav vø̄goam. Yaq ni ndimbula khoev-té ginø-nqeitán. Yaq ndakin, ndigu ni khonoam-te khofotønat-qa ndøgó. Geté kopømba mbaín. Ndigu ekezan betøndozáv, ni taon bavokho bēkhofotan.”
37 Mas Paulo replicou: Açoitaram-nos publicamente, e, sem sermos condenados, sendo homens romanos, nos lançaram na prisão, e agora, encobertamente, nos lançam fora? Não será assim; mas venham eles mesmos e tirem-nos para fora.
38 Yaq ndigu polis ezoqam, nqanek manqat, Lom megetapak me꞉zømás. Yaq nginik giyogem, av nqægo, Pol neka Sailes Lom manqei-āk, ndigu møe kandambá gigonem. ⌞Zapa ndǿgo, khafeap kandambá, Lom manqei-ak sa toqofewam, manqa ovøepøteav tøgoat.⌟
38 E os quadrilheiros foram dizer aos magistrados estas palavras; e eles temeram, ouvindo que eram romanos.
39 Yaq ndigu tinduzáv ndǿgo, Pol neka Sailes tanakh manqat vøzø̄-ein, neka taon ivøve-qa vøzø̄viam.
39 Então, vindo, lhes dirigiram súplicas; e, tirando-os para fora, lhes pediram que saíssem da cidade.
40 Yaq ndimbula khoev-te gindu-fakhaz, ndigu Lidia-qá khoev-té ginøzáv. Yaq Klisten ezoqa nøme tizømét ndǿgo, neka zita tøpøzu manqat vøzø̄-ein, taon sasa ndø-ivøvem. Pol neka Sailes, ndimbula khoev-te gu꞉goam|alt="GW" src="IB-108grbr.jpg" size="span" copy="New Tribes" ref="16:16-40"
40 E, saindo da prisão, entraram em casa de Lídia, e, vendo os irmãos, os confortaram, e depois partiram.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.