João 4
Tabo Aramia NT (KNV_ARA) vs ARIB
1 Ba꞉bene Pa꞉lisi kapiyuimipa꞉te Ya꞉sukunu komo ba꞉ma ka꞉na ulihuya꞉, ebete hiliyonomo tawakalubi ebeno ta꞉matapima꞉ midiliti ibi beyamo ba꞉bo wadulatelenakui, huiyatiya Yonete hiliyo tawakalubi kawadulatelenakuiha꞉.
1 Quando, pois, o Senhor soube que os fariseus tinham ouvido dizer que ele, Jesus, fazia e batizava mais discípulos do que João
2 Ba꞉be teteno hibi komote huiyatiya ba꞉ma ka꞉na itanuya꞉, ba꞉bi tawakalubi ipuwalo Ya꞉suti eta lumagi beyamo kadutinakuiha꞉, ebeno ta꞉matapa꞉te ha꞉kiya wadulatelenakuya꞉,
2 {ainda que Jesus mesmo não batizava, mas os seus discípulos}
3 ba꞉bene Ya꞉suti Pa꞉lisi kapiyuimipino tabo ga꞉la komo diya꞉tawuya꞉, ba꞉ba tetelo ebete Yudiya hopo miya꞉pate Ga꞉lili hopamo wilama꞉ emalagidoluya꞉.
3 deixou a Judéia, e foi outra vez para a Galiléia.
4 Ba꞉bene ba꞉bamo konuluhukuma꞉ ebete duiduiyanomolo tupuimiti Godokono ubilo Samaliya hopodo tote
4 E era-lhe necessário passar por Samária.
5 ba꞉be hopoeno Saika habamo dito nuluhukuya꞉. Iniwali tetelo Ya꞉ikobote ebeno gudu Yausepetamo dikamiya꞉ ba꞉moe Saika haba ba꞉be haka tamelo itana,
5 Chegou, pois, a uma cidade de Samária, chamada Sicar, junto da herdade que Jacó dera a seu filho José;
6 ba꞉gala Ya꞉ikobote daligiya꞉ ba꞉be beya ma꞉pete ba꞉bolo atumu ba꞉ka-itana. Ba꞉bene hegela tuli tetenomolo Ya꞉suti tete ga꞉ga꞉dopo pete ba꞉be beya ma꞉pe tamelo pemedete hawela bepamitiya꞉.
6 achava-se ali o poço de Jacó. Jesus, pois, cansado da viagem, sentou-se assim junto do poço; era cerca da hora sexta.
7 Ba꞉bene Ya꞉suku ta꞉matapa꞉te baa꞉ mana꞉mo uwatehoma꞉ habamo da꞉tolamiya꞉, ebe ha꞉kiya beya ma꞉pelo ba luta eta Samaliyanapi kamenate beya iyapoma꞉ habane ba꞉bo piya꞉, ba꞉bene Ya꞉suti ebe na꞉goemiya꞉, “Na beya kapete unamita. Nolata, na beya nikanama꞉.”
7 Veio uma mulher de Samária tirar água. Disse-lhe Jesus: Dá-me de beber.
8 — ausente —
8 Pois seus discípulos tinham ido à cidade comprar comida.
9 Ba꞉bene kamenate Ya꞉sukunu tabo ba huiya na꞉goiya꞉, “A꞉iye, ama꞉ Yunapi dubulata ba꞉gala na Samaliyanapi kamenala! Ama꞉ na beyama꞉ badama꞉ ka꞉goenama꞉wa?” Ebete ba꞉ma ka꞉na da꞉goiya꞉ mabu Yunapa꞉te Samaliyanapi dalowa꞉gopima꞉ ga꞉lalo atu kalila꞉mo beya nihoma꞉ talonama꞉ ga꞉lanaka.
9 Disse-lhe então a mulher samaritana: Como, sendo tu judeu, me pedes de beber a mim, que sou mulher samaritana? {Porque os judeus não se comunicavam com os samaritanos.}
10 Ba꞉bene Ya꞉suti na꞉goiya꞉, “Godote tawakaluba꞉tamo dito dikalamena ba꞉gala pote ama꞉ beyama꞉ da꞉toemeha, ama꞉le ba꞉bi netewa komo hibilo niya꞉tawotale, ama꞉le na ba꞉kiyanameona꞉ nale ama꞉tamo ka꞉ka꞉ beya kikamema꞉.”
10 Respondeu-lhe Jesus: Se tivesses conhecido o dom de Deus e quem é o que te diz: Dá-me de beber, tu lhe terias pedido e ele te haveria dado água viva.
11 Kamenate ebetamo na꞉goiya꞉, “Kodawa, ama꞉ ba꞉be ka꞉ka꞉ beya kebene na꞉ka꞉laweomena꞉? Ama꞉godolo beya iyapoeno ilina puliyala, ba꞉gala numa꞉, ba꞉moe beya ma꞉pe ba꞉ kulukulunomola.
11 Disse-lhe a mulher: Senhor, tu não tens com que tirá-la, e o poço é fundo; donde, pois, tens essa água viva?
12 Ama꞉ aeno iniwa Ya꞉ikoboko deha꞉potodawama꞉ goelo ama꞉ ha꞉kiya ama꞉ koma꞉ ka꞉midiuta? Ba꞉moe beya ma꞉pe ebete a ebeno eyoni gugudi mabuma꞉ aligiya꞉, ba꞉bene ebe ba꞉gala ebeno gugudi, ba꞉gala ebeno sipi-goegoe ba꞉gala kau-goegoe, ibi hiliyonomate ba꞉moe beya binihonama꞉.”
12 És tu, porventura, maior do que o nosso pai Jacó, que nos deu o poço, do qual também ele mesmo bebeu, e os filhos, e o seu gado?.
13 Ya꞉suti huiyatiya ebetamo na꞉goiya꞉, “Kebe lumagiti ba꞉moe beya da꞉nimini ebe beya kapete gala kakumima꞉ne,
13 Replicou-lhe Jesus: Todo o que beber desta água tornará a ter sede;
14 huiyatiya nale kebe beya lumagitamo nima꞉ dikamemo ebe beya kapete gala a꞉kuminakamene. Ba꞉be ka꞉ka꞉ beyate lumagino emede ipuwane hiliyonomo tetelo ba꞉peka꞉ka꞉la꞉namene, ba꞉ma ka꞉na ebete wiboha꞉ ka꞉ka꞉ hibilo kolawema꞉ne.”
14 mas aquele que beber da água que eu lhe der nunca terá sede; pelo contrário, a água que eu lhe der se fará nele uma fonte de água que jorre para a vida eterna.
15 Ba꞉bene kamenate ebetamo na꞉goiya꞉, “Kodawa, nolata, ama꞉ ba꞉be beya natamo nikanama꞉. Nale da꞉nimo, na gala beya kapete a꞉kunamenakamene ba꞉gala nale ba꞉moe beya iyapoma꞉ gala a꞉kapenakamo.”
15 Disse-lhe a mulher: Senhor, dá-me dessa água, para que não mais tenha sede, nem venha aqui tirá-la.
16 Ya꞉suti ebe na꞉goemiya꞉, “Ama꞉ habamo tote, amia꞉no awi nadabuiti mamo badi na꞉piya꞉la꞉.”
16 Disse-lhe Jesus: Vai, chama o teu marido e vem cá.
17 Ba꞉bene kamenate na꞉huiyuya꞉, “Na awihinola.” Ya꞉suti ebetamo na꞉goiya꞉, “Ama꞉ awiha꞉ma꞉ hibi tabo begaa꞉ta,
17 Respondeu a mulher: Não tenho marido. Disse-lhe Jesus: Disseste bem: Não tenho marido;
18 mabu ama꞉ dopamo paibo hiya꞉hiya꞉ dubate a꞉lawa꞉tepahuia꞉ta, ba꞉gala ka꞉lo ama꞉go demedena ba꞉be dubu amia꞉no hibi awiha꞉. Iyo, ama꞉ awiha꞉ma꞉ hibilo gaa꞉ta.”
18 porque cinco maridos tiveste, e o que agora tens não é teu marido; isso disseste com verdade.
19 Ba꞉bema꞉ kamenate ebetamo na꞉goiya꞉, “Kodawa, na niya꞉tawutamo, hibila, ama꞉ ba꞉ Godokono ukui hawakalimidawa etalata.
19 Disse-lhe a mulher: Senhor, vejo que és profeta.
20 A Samaliyanapino iniwala꞉te Godoko ba꞉moe hununomo hakalo adikuminakuya꞉ ba꞉bema꞉ ale talonama꞉ ga꞉lanama꞉, huiyatiya la꞉ Yunapa꞉te na꞉ga꞉lanakomata tawakaluba꞉te Yelusalemalo Godoko nadikuminakamena꞉.”
20 Nossos pais adoraram neste monte, e vós dizeis que em Jerusalém é o lugar onde se deve adorar.
21 Ya꞉suti ebetamo na꞉goiya꞉, “Kamena, nale da꞉goitamo, ama꞉ ba꞉moe tabo hibima꞉ na꞉mida꞉. Tete ba꞉ na꞉pe, puya꞉te Nabiwi Godoko dadikumina iba꞉te gala Yelusalemalo a꞉kadikuminakamena꞉ ba꞉gala ba꞉moe hununomo hakalo a꞉kadikuminakamena꞉.
21 Disse-lhe Jesus: Mulher, crê-me, a hora vem, em que nem neste monte, nem em Jerusalém adorareis o Pai.
22 La꞉ Samaliyanapa꞉te Godoko adikumi gabo hibilo iya꞉tawaha꞉, huiyatiya a Yunapa꞉te ba꞉moe komo iya꞉tawahala mabu Godokono ka꞉ka꞉ mula꞉ komote agodone hopo haba konomamo pena.
22 Vós adorais o que não conheceis; nós adoramos o que conhecemos; porque a salvação vem dos judeus.
23 Ba꞉ hibila, tete kopema꞉ne, iyo, ba꞉ na꞉pe, puya꞉te Nabiwi Godoko hibilo dadikumina iba꞉te uli ukui uwatete ebeno Gobogoboeno heloamo ba꞉gala ebeno hibi komodo ebe badikuminakomena꞉, mabu Nabiwiti ba꞉bako tawakalubi boholena ebe kadikuminama꞉.
23 Mas a hora vem, e agora é, em que os verdadeiros adoradores adorarão o Pai em espírito e em verdade; porque o Pai procura a tais que assim o adorem.
24 Godote lumagino holoholamo kemedenaha꞉, ebe ba꞉ gobogobonomola. Ba꞉bema꞉ puya꞉te ebe dadikumina, wadiyala iba꞉te ebeno Gobogoboeno heloamo ba꞉gala ebeno hibi komodo nadikuminakamena꞉.”
24 Deus é Espírito, e é necessário que os que o adoram o adorem em espírito e em verdade.
25 Ba꞉bene kamenate ebetamo na꞉goiya꞉, “Na iya꞉tawala Mesayate kopema꞉ne, ebeno eta mahilo Kelisotela. Ebete da꞉pemene Godokono hiliyonomo komokomo atamo kopehawakalilamema꞉ne.”
25 Replicou-lhe a mulher: Eu sei que vem o Messias {que se chama o Cristo}; quando ele vier há de nos anunciar todas as coisas.
26 Ya꞉suti ebetamo na꞉huiyuya꞉, “Na ama꞉go tabo dolamagimitama꞉, na ba꞉ Kelisotela.”
26 Disse-lhe Jesus: Eu o sou, eu que falo contigo.
27 Ba꞉ba tetenomolo Ya꞉sukunu ta꞉matapa꞉te haba ipuwane da꞉kapelamiya꞉, iba꞉te koamo pela꞉wa꞉huya꞉ mabu ebete ba꞉moe kamenago tabo ba olamagimita ba꞉bo pulamiya꞉. Huiyatiya ibi ipuwalo eta lumagiti ba꞉be kamena ba꞉ma ka꞉na kakiyamiya꞉ha꞉, “Ama꞉ bada komo ododima꞉ kewageliuta?” ba꞉gala eta lumagiti Ya꞉suku kakiyamiya꞉ha꞉, “Mabu keka꞉ ama꞉le eba꞉go tabo dolamagimita?”
27 E nisto vieram os seus discípulos, e se admiravam de que estivesse falando com uma mulher; todavia nenhum lhe perguntou: Que é que procuras? ou: Por que falas com ela?
28 Ba꞉bema꞉ ba꞉ba tetelo kamenate ebeno upa beya ma꞉pelo miya꞉pate habamo tote tawakalubi ba꞉ma ka꞉na nikiyalamiya꞉,
28 Deixou, pois, a mulher o seu cântaro, foi à cidade e disse àqueles homens:
29 “Eta dubu na꞉puma꞉la꞉. Diyala, ebe da꞉ Kelisotela꞉, mabu nale dopamo kebe kuba komo diya gabodo dododilinamimo, ba꞉bi komokomo ebete natamo hibinomolo a꞉hawakalilame.”
29 Vinde, vede um homem que me disse tudo quanto eu tenho feito; será este, porventura, o Cristo?
30 Ba꞉bema꞉ habaluba꞉te kamenoeno tabamo papamila꞉halete Ya꞉suku umima꞉ ba꞉ dito tolamiya꞉.
30 Saíram, pois, da cidade e vinham ter com ele.
31 Habaluba꞉te ba pelamita ba꞉be atu tetelo Ya꞉suku ta꞉matapa꞉te ebe na꞉kiyahamiya꞉, “Iya꞉tulamedawa, wadiyala ama꞉ baa꞉ na꞉na.”
31 Entrementes os seus discípulos lhe rogavam, dizendo: Rabi, come.
32 Huiyatiya Ya꞉suti iba꞉tamo na꞉goiya꞉, “Ao, nale nama꞉ ditana ba꞉be baeno hibi komo la꞉ iya꞉tawaha꞉.”
32 Ele, porém, respondeu: Uma comida tenho para comer que vós não conheceis.
33 Ba꞉bema꞉ Ya꞉sukunu ta꞉matapa꞉te ibi ipuwalo na꞉ga꞉luya꞉, “Diyala, eta lumagiti ebetamo baa꞉ kuda꞉ ikame.”
33 Então os discípulos diziam uns aos outros: Acaso alguém lhe trouxe de comer?
34 Ba꞉bene Ya꞉suti iba꞉tamo na꞉goiya꞉, “Na da꞉poenamiya꞉ nale ebeno ubi komamo papamiwatalo ebeno oko kuitita꞉mo da꞉nuluhukumu, nale ba꞉be gabodo helo hibinomolo a꞉lawenakomo, baa꞉ na komo keba ka꞉nala꞉ka꞉ ba꞉ba ka꞉nala.
34 Disse-lhes Jesus: A minha comida é fazer a vontade daquele que me enviou, e completar a sua obra.
35 Numa꞉la꞉, la꞉ pali ododili tetelo ba꞉ma ka꞉na ga꞉lanakomata, ‘Netewa-netewa manomete ba꞉nepola꞉na, pali ilina naha tete kopema꞉ne.’ Ba꞉bema꞉ nale la꞉ eta tabo begoelamemata, la꞉le Godokono pali ilina hidamo ulamete niya꞉tawahala꞉, naha ilina uwate tete ba꞉ a꞉pe.
35 Não dizeis vós: Ainda há quatro meses até que venha a ceifa? Ora, eu vos digo: levantai os vossos olhos, e vede os campos, que já estão brancos para a ceifa.
36 Ba꞉gala eta komo, kona wakalami okodawate pali namutudawoeno wiboha꞉ ka꞉ka꞉ mabuma꞉ pali oko ipuwalo naha kona buwatenako. Ba꞉ hibila, namutudawate ebetamo huiya ikame ya꞉lo a꞉tupuimi, iyo, ba꞉moe gabodo kona kikipo amihodawa ba꞉gala kona wakalami okodawa, iba꞉te ibino huiya konomo kalakalago kapimilo kuwatema꞉na꞉.
36 Quem ceifa já está recebendo recompensa e ajuntando fruto para a vida eterna; para que o que semeia e o que ceifa juntamente se regozijem.
37 Tawakaluba꞉te da꞉ga꞉lanaka ba꞉ hibila, ‘Eta lumagiti kona kikipo amihote huiyatiya ebeno ekawiti pali ilina uwate tetelo oko kowatima꞉ne, ba꞉bene ibi netewapa꞉te badi konahama꞉na꞉.’
37 Porque nisto é verdadeiro o ditado: Um é o que semeia, e outro o que ceifa.
38 Ba꞉bema꞉ nale la꞉ pali ilina uwatema꞉ ba꞉ ba꞉ba ka꞉na oelamemata, huiyatiya ba꞉bi pali ilina la꞉le kamihoha꞉. Iyo, komo okopa꞉te dopamo kodakoda oko owatiya꞉, huiyatiya ka꞉lo la꞉ ibino hido oko owati ipuwane hidohido naha ilina buwatenakomata.”
38 Eu vos enviei a ceifar onde não trabalhaste; outros trabalharam, e vós entrastes no seu trabalho.
39 Ba꞉ba tetelo ba꞉be habalo demedenama꞉ ba꞉bi Samaliyanapi ipuwalo komo hiliyonomate Ya꞉suku hibima꞉ ba꞉bo midiya꞉, mabu kamenate ibi ba꞉ma ka꞉na kiyalamiya꞉, “Nale dopamo kebe kuba komo diya gabodo dododilinamimo, ba꞉bi komokomo ba꞉moe dubuti natamo hibinomolo a꞉hawakalilame.”
39 E muitos samaritanos daquela cidade creram nele, por causa da palavra da mulher, que testificava: Ele me disse tudo quanto tenho feito.
40 Ba꞉bene iba꞉te ibino habane Ya꞉sutamo da꞉nikuliya꞉, iba꞉te ebe betoemehuya꞉ ebete iba꞉godolo kemeda꞉tepama꞉, ba꞉bema꞉ ba꞉ba tetelo Ya꞉suti netewa hegela bekalutiya꞉.
40 Indo, pois, ter com ele os samaritanos, rogaram-lhe que ficasse com eles; e ficou ali dois dias.
41 Ba꞉ba tetelo komo habaluba꞉te Ya꞉sukunu tabo komokomo dulihuya꞉, ibi ipuwalo komo hiliyonomate ebe hibima꞉ miditi,
41 E muitos mais creram por causa da palavra dele;
42 kamena ba꞉ma ka꞉na kiyamiya꞉, “Dopamo tetelo amia꞉no tabo kapiya dulima꞉ ale ba꞉moe Ya꞉suku hibima꞉ ba꞉bo midima꞉, huiyatiya ka꞉lo ale aeno hibila galamo ebeno tabo ulima꞉. Hibila, ebe ba꞉ hopo habanapino Ka꞉ka꞉ Mula꞉lelamedawala.”
42 e diziam à mulher: Já não é pela tua palavra que nós cremos; pois agora nós mesmos temos ouvido e sabemos que este é verdadeiramente o Salvador do mundo.
43 Ya꞉suti hopo habalo demedenami ebete ebeno komoma꞉ hibinomolo ba꞉ma ka꞉na goenakui, “Godokono ukui hawakalimidawa ebeno habaluba꞉te ebe hunamo a꞉kadipata꞉mena꞉, huiyatiya iba꞉te ebe ubiha꞉ma꞉ beda꞉hanakomena꞉.” Ba꞉bema꞉ Ya꞉suti ba꞉be komo iya꞉tawate Samaliya hopolo netewa hegela lutate, ba꞉bene ba꞉be hopo miya꞉pate ebeno Ga꞉lili hopamo gala dito katuya꞉.
43 Passados os dois dias partiu dali para a Galiléia.
44 — ausente —
44 Porque Jesus mesmo testificou que um profeta não recebe honra na sua própria pátria.
45 Ba꞉ba tetelo komo Ga꞉lili hoponapa꞉te ebe kalakalago lawiya꞉, mabu iba꞉te dopamo Adaguila꞉ Pokoma꞉ Yelusalema ko habamo da꞉tolamiya꞉ Ya꞉sukunu hiliyonomo ododili komokomo nulamete hidonomoma꞉ ba꞉bo nega꞉luya꞉.
45 Assim, pois, que chegou à Galiléia, os galileus o receberam, porque tinham visto todas as coisas que fizera em Jerusalém na ocasião da festa; pois também eles tinham ido à festa.
46 Ba꞉bene Ya꞉suti Ga꞉lili hopoeno Ka꞉ina habamo gala dito katuya꞉, ba꞉be haba ba꞉ ebete dopamo Godokono helo hawakalimi komodo beyanomo hido gao beyama꞉ da꞉midiya꞉, ba꞉be habala. Ba꞉ba tetelo eta gabomani dubuti ba꞉bolo na꞉lutiya꞉, huiyatiya ebeno kuhiti Kapeniyama habalo ko tawetawa꞉go watitiya꞉.
46 Foi, então, outra vez a Caná da Galiléia, onde da água fizera vinho. Ora, havia um oficial do rei, cujo filho estava enfermo em Cafarnaum.
47 Ba꞉bene ba꞉be gabomani dubuti Ya꞉suti Yudiya hopone pe komo duliya꞉, ba꞉bema꞉ ebete ebetamo tote ebe na꞉nikiyamiya꞉, “Wadiyala꞉ka꞉ ama꞉ Kapeniyama habamo pete naeno kuhi na꞉pihiduimiya꞉, mabu ebe hoe tatalila.”
47 Quando ele soube que Jesus tinha vindo da Judéia para a Galiléia, foi ter com ele, e lhe rogou que descesse e lhe curasse o filho; pois estava à morte.
48 Ya꞉suti huiyatiya ebetamo na꞉goiya꞉, “La꞉ tawakalubi hiliyonomoeno komo ba꞉ ba꞉ma ka꞉nala, nagodolo koko hanohano komo ulameheno la꞉le na hibima꞉ a꞉kamidina꞉lemata.”
48 Então Jesus lhe disse: Se não virdes sinais e prodígios, de modo algum crereis.
49 Gabomani dubuti ebetamo gala na꞉kagoiya꞉, “Kodawa, nolata. Ama꞉ tiyolo nago na꞉pa꞉, naeno guduti hoedemene.”
49 Rogou-lhe o oficial: Senhor, desce antes que meu filho morra.
50 Ba꞉bene Ya꞉suti ebetamo na꞉goiya꞉, “Ama꞉ kalakalago na꞉toa. Amia꞉no kuhino ka꞉ka꞉te a꞉kalatida꞉mene.” Ba꞉ba tetelo ba꞉be dubuti Ya꞉sukunu tabo hibima꞉ miditi ebeno Kapeniyama habamo to ba꞉bo tupuimiya꞉, huiyatiya ba꞉be atu hegelalo ebete habamo kanuluhukuya꞉ha꞉.
50 Respondeu-lhe Jesus: Vai, o teu filho vive. E o homem creu na palavra que Jesus lhe dissera, e partiu.
51 Ba꞉bene eta hegelalo komo ebeno genama okopa꞉te eba꞉go da꞉paluguya꞉, iba꞉te ebe na꞉pikiyamiya꞉, “Nolata, amia꞉no kuhiti dutu gala a꞉kaka꞉ki!”
51 Quando ele já ia descendo, saíram-lhe ao encontro os seus servos, e lhe disseram que seu filho vivia.
52 Ebeno kuhiti kebako tetelo ka꞉hidui, ebete ba꞉be komo lawema꞉ ebeno okopi dalateda꞉liya꞉ iba꞉te na꞉huiyuya꞉, “Dutu hegela tuli tetelo, 1 koloko tete keba ka꞉nala꞉ka꞉, tawetawete ebe ba꞉bo miya꞉pui.”
52 Perguntou-lhes, pois, a que hora começara a melhorar; ao que lhe disseram: Ontem à hora sétima a febre o deixou.
53 Ba꞉bene nabiwiti ukuilo nemalagidoluya꞉, ba꞉be tete ba꞉ atu tetenomola Ya꞉suti ebe da꞉kiyami kuhino ka꞉ka꞉te a꞉kalatida꞉mene, ba꞉bema꞉ ebe ba꞉gala ebeno genamanapi, ibi hiliyonomate Ya꞉suku hibima꞉ ba꞉bo midiya꞉.
53 Reconheceu, pois, o pai ser aquela hora a mesma em que Jesus lhe dissera: O teu filho vive; e creu ele e toda a sua casa.
54 Ba꞉ hibila, Ya꞉suti Yudiya hopone Ga꞉lili hopamo pete netewa hanohano komo da꞉pododiliya꞉, ba꞉moe komo ba꞉ etala.
54 Foi esta a segunda vez que Jesus, ao voltar da Judéia para a Galiléia, ali operou sinal.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.