Mateus 25
Anutu Täŋo Man (IOU) vs NTLH
1 Jesutä ude yäŋpäŋ pen ŋode yäwetgän täŋkuk; Tärektärek kadäni uken Anututä yabäŋ yäwat epän täŋpayäŋ täyak u ŋode bumik; Webe gubaŋi 10 udetä ŋode täneŋ; Äma ekänini kädet miŋin imagutta kuneŋ.
1 Jesus disse:
2 Webe ätu nämo nadäwä tumbani, ätuwä nadäwä tumbani.
2 Cinco eram sem juízo, e cinco eram ajuizadas.
3 Nämo nadäwä tumbani webe 5 unitä topän umeni paorirä piŋpäŋ ijikta nämo nadäneŋ.
3 As moças sem juízo pegaram as suas lamparinas, mas não levaram óleo de reserva.
4 Täŋ, nadäwä tumbani webe 5 uwä topän umeni kädet miŋin paorirä piŋpäŋ ijikta nadäŋpäŋ yäpneŋ.
4 As ajuizadas levaram vasilhas com óleo para as suas lamparinas.
5 Täŋpäkaŋ äma ekänini uwä bäräŋeŋ nämo äbäŋirän irä wawäpäŋ gurän täŋpäŋ däpmon patneŋ.
5 Como o noivo estava demorando, as dez moças começaram a cochilar e pegaram no sono.
6 Parirä bipani bämopi-inik äma kubätä gera ŋode yäwek; Ekänijin äbätak! Eruk, akumaŋ päŋku imagurut! yäk.
6 — À meia-noite se ouviu este grito: “O noivo está chegando! Venham se encontrar com ele!”
7 Yäwänä webe gubaŋ uwä kudup kikŋutpäŋ päŋaku topäni yäpneŋ.
7 — Então as dez moças acordaram e acenderam as suas lamparinas.
8 Täŋpäkaŋ nämo nadäwä tumbani webe 5 unitä webe 5 nadäwä tumbäpäŋ umeni yäpneŋo uwä ŋode yäwetneŋ; Nin täŋo topän ijinapäŋ kumäŋkaŋ yäk. Unita intä umeni ätu piŋ nimut yäk.
8 Aí as moças sem juízo disseram às outras: “Deem um pouco de óleo para nós, pois as nossas lamparinas estão se apagando.”
9 Yäŋirä webe nadäwä tumbani unitä yäwetneŋ; Nämo, imata ude täne? Ume yäpmäŋ äbämäŋo unitä nin kudup täga nämo täŋkentäŋ nimek yäk. Injin kuŋkaŋ gwäki peŋpäŋ kodaki yäput yäk.
9 — “De jeito nenhum”, responderam as moças ajuizadas. “O óleo que nós temos não dá para nós e para vocês. Se vocês querem óleo, vão comprar!”
10 Ude yäwäwä topän umeni suwanayäŋ kuŋirä äma ekäni u ahäŋpäŋ webe gubaŋ 5 nadäwä tubani u yäŋ-yäkŋat yäpmäŋ kwek. Kumaŋ yotpärare-ken ahäŋpäŋ yot gänaŋ äro yäma ukätpäŋ ketem naŋ itneŋ.
10 — Então as moças sem juízo saíram para comprar óleo, e, enquanto estavam fora, o noivo chegou. As cinco moças que estavam com as lamparinas prontas entraram com ele para a festa do casamento, e a porta foi trancada.
11 Ketem ude naŋ irirä nämo nadäwä tumbani webe 5 u äbäŋpäŋ yäman umu itpäŋ yäneŋ; Ekäni, yäma dät nimi yäk.
11 — Mais tarde as outras chegaram e começaram a gritar: “Senhor, senhor, nos deixe entrar!”
12 Yäwäwä äma ekäni unitä yäwerek; Bureni täwetat! Inta nämo nadätat yäk.
12 — O noivo respondeu: “Eu afirmo a vocês que isto é verdade: eu não sei quem são vocês!”
13 Jesutä ude yäŋpäŋ ämawebe ŋode yäwetkuk; Unita in udegän, täŋpidäm-pidäm taŋkaŋ kaŋ kuŋarut. Imata, Ekäni udeken api äbek yäŋ kadäni nämo nadäkaŋ.
13 E Jesus terminou, dizendo:
14 Jesutä ude yäŋkaŋ äneŋi Anututä yabäŋ yäwat epän täk täyak u jidewani yäŋ nadäkta man wärani kubä pen ŋode yäwetkuk; Äma ekäni kubätä kome banken kwa yäŋkaŋ watä ämaniye yaräkubä yäŋ-yäkŋat päbä moneŋi watäni it imineŋta yäpmäŋ daniŋpäŋ yämek.
14 Jesus continuou:
15 Ude täŋpäŋ epän täktäki täŋo kehäromi pat yämeko udegän nadäŋit watä ämani kubäta moneŋ uwäk 5 imek. Äneŋi kubäta yarä imek. Täŋ, kubäta kubägän imek. Moneŋ uwäk ude yämiŋkaŋ kwek.
15 E lhes deu dinheiro de acordo com a capacidade de cada um: ao primeiro deu quinhentas moedas de ouro; ao segundo deu duzentas; e ao terceiro deu cem. Então foi viajar.
16 Kweko kuŋarirän watä ämani kubä moneŋ uwäk 5 imeko uwä bäräŋeŋ päŋku epäni kehäromi täŋpäŋ moneŋ uwäk 5 imeko udegän äneŋi uwäk 5 ude yabäŋ ahäwek.
16 O empregado que tinha recebido quinhentas moedas saiu logo, fez negócios com o dinheiro e conseguiu outras quinhentas.
17 Ba noripaki kubä uwä yarä imeko udegän epäni kehäromi täŋirän äneŋi uwäk yarä kaŋ-ahäwek.
17 Do mesmo modo, o que havia recebido duzentas moedas conseguiu outras duzentas.
18 Täŋ, uwäk kubägän moneŋ mähemitä imeko u yäpmäŋ päŋku awaŋ äneŋpäŋ kome gänaŋ peŋpäŋ yejämbek.
18 Mas o que tinha recebido cem moedas saiu, fez um buraco na terra e escondeu o dinheiro do patrão.
19 Ude täŋirä äma ekäni u kadäni käroŋi ittäŋ kuŋattäŋgän äneŋi äbek. Äbäŋpäŋ watä ämaniye yaräkubä u äbot kubägän yepmaŋpäŋ moneŋi yämeko unita yäwet yabäwek.
19 — Depois de muito tempo, o patrão voltou e fez um acerto de contas com eles.
20 Täŋpänä äma moneŋ uwäk 5 imeko unitä moneŋ uwäk 5 kodaki yäpeko ukät bok peŋpäŋ yäwek; Ekänina, gäk moneŋ uwäk 5 namiŋkuno ukeŋo epäni täŋtäyiwa äneŋi uwäk 5 ahäŋkuŋo u ŋo yäk.
20 O empregado que havia recebido quinhentas moedas chegou e entregou mais quinhentas, dizendo: “O senhor me deu quinhentas moedas. Veja! Aqui estão mais quinhentas que consegui ganhar.”
21 Yäwänä ekäni unitä iwerek; Tägagämän yäk. Gäk man buramik täŋpäŋ epän säkgämän täŋkun. Gäk imaka jopita watäni itkuno unita näkä imaka burenita watä itta api gepmaŋpet yäk. Unita apiŋo gäk näkkät itpäŋ oretoret terak itda yäk.
21 — “Muito bem, empregado bom e fiel”, disse o patrão. “Você foi fiel negociando com pouco dinheiro, e por isso vou pôr você para negociar com muito. Venha festejar comigo!”
22 Ude yäwänä watä ämani kubä moneŋ uwäk yarä imeko unitä iwerek; Ekänina, gäk moneŋ uwäk yaräbok namiŋkun. U näkä epäni kehäromi täŋira äneŋi uwäk yaräkät ahäŋkumän yäk.
22 — Então o empregado que havia recebido duzentas moedas chegou e disse: “O senhor me deu duzentas moedas. Veja! Aqui estão mais duzentas que consegui ganhar.”
23 Yäwänä ekänitä iwerek; Watä ämana tägagämän! Manna buramiwani, gäk imaka jopita watäni itkuno unita imaka burenita watä itta gepmaŋtat yäk. Unita apiŋo gäk näkkät itpäŋ oretoret terak kaŋ it yäpmäŋ äroda yäk.
23 — “Muito bem, empregado bom e fiel”, disse o patrão. “Você foi fiel negociando com pouco dinheiro, e por isso vou pôr você para negociar com muito. Venha festejar comigo!”
24 — ausente —
24 — Aí o empregado que havia recebido cem moedas chegou e disse: “Eu sei que o senhor é um homem duro, que colhe onde não plantou e junta onde não semeou.
25 — ausente —
25 Fiquei com medo e por isso escondi o seu dinheiro na terra. Veja! Aqui está o seu dinheiro.”
26 Ude yäwänä äma ekäni unitä iwerek; Wa! Gäk epän ämana waki, orek pärani yäk. Gäk näka äma udewani yäŋ nadäŋkaŋ imata näkŋo moneŋ jop peŋkun?
26 — “Empregado mau e preguiçoso!”, disse o patrão. “Você sabia que colho onde não plantei e junto onde não semeei.
27 Gäk ŋode tänaŋi täŋkun; Näkŋo moneŋ gamiŋkuro u moneŋ äma keri terak peŋiri uyaku täŋpewä taŋi ahäŋirän äbäŋkaŋ yäpmäŋtet yäk.
27 Por isso você devia ter depositado o meu dinheiro no banco, e, quando eu voltasse, o receberia com juros.”
28 Ude yäŋpäŋ epän ämaniye ätu yäwerek; In moneŋ uwäk yomägatpäŋ uwäk 10 yäpmäŋ kuŋatak unita imut yäk.
28 “Tirem dele o dinheiro e deem ao que tem mil moedas.
29 Nadäkaŋ? Äma kubätä imaka imani u yäpmäŋ kuŋarayäŋ täko uwä ätukät bumta-inik buŋät imikta yäwani. Täŋ, äma ätuwä nin imaka udewani nikek yäŋ nadäk täkaŋ upäŋkaŋ nämo! Imaka iŋitkamäŋ yäŋ jop nadäk täkaŋ uwä yäyomägatta yäwani.
29 Porque aquele que tem muito receberá mais e assim terá mais ainda; mas quem não tem, até o pouco que tem será tirado dele.
30 Ude yäŋpäŋ ekäni unitä yäwek; Watä ämana gaŋani ŋo bipmäŋ urani gänaŋ pudät maŋpä äpmoŋpän yäk. Uken konäm kähän yäŋ jiwätpeŋ irän yäk.
30 E joguem fora, na escuridão, o empregado inútil. Ali ele vai chorar e ranger os dentes de desespero.”
31 Täŋpäŋ Äma Bureni-iniktä kunum täŋo epmäget kudän nikek aŋeroniye-kät äbäŋpäŋ intäjukun äma ärowani pähap wäpi biŋam ikek api irek.
31 Jesus terminou, dizendo:
32 Täŋirän ämawebe komeni komeni uken naniktä päbä u iŋamiken api itneŋ. Äbä iräkaŋ yäpmäŋ daniŋpäŋ äbot yarä api yepmaŋpek, sipsip watä ämatä sipsip meme yäpmäŋ danik täkaŋ ude.
32 Todos os povos da terra se reunirão diante dele, e ele separará as pessoas umas das outras, assim como o pastor separa as ovelhas das cabras.
33 Täŋpäŋ äma wakiwaki keri käpmäk käda yepmaŋpäŋ äma tägatäga keri bure käda api yepmaŋpek.
33 Ele porá os bons à sua direita e os outros, à esquerda.
34 Ude täŋkaŋ intäjukun äma unitä ämawebe keri bure käda itnayäŋ täŋo uwä api yäwerek; Nana inta nadäŋ tamitak unita näkken äbut yäk. Äbäŋkaŋ kome säkgämän Anututä bian-inik kunum kenta kome pewän ahäwäpäŋ inta biŋam kome iwoyäŋkuko ŋo korewut yäŋ api yäwerek.
34 Então o Rei dirá aos que estiverem à sua direita: “Venham, vocês que são abençoados pelo meu Pai! Venham e recebam o
35 Näk nakta neŋirä nepmäŋ towiŋkuŋ, ba umeta neŋirä ume gwet namiŋkuŋ. Ba näk äma kudupi ude kuŋarira nämagut yäpmäŋ yotjin-ken kuŋkuŋ.
35 Pois eu estava com fome, e vocês me deram comida; estava com sede, e me deram água. Era estrangeiro, e me receberam na sua casa.
36 Ba moräŋ irira tek täŋ namiŋkuŋ. Ba käyäm täŋira watä it namiŋkuŋ. Ba komi yot gänaŋ irira nabäŋ tareŋkuŋ yäk.
36 Estava sem roupa, e me vestiram; estava doente, e cuidaram de mim. Estava na cadeia, e foram me visitar.”
37 Ude yäweränä ämawebe täga unitä kowata ŋode api iwetneŋ; Ekäni, jidegän uken nakta geŋirä gepmäŋ towiŋkumäŋ? Ba umeta geŋirä jidegän uken ume gwet gamiŋkumäŋ?
37 — Então os bons perguntarão: “Senhor, quando foi que o vimos com fome e lhe demos comida ou com sede e lhe demos água?
38 Ba gäk jidegän äma kudupi ude äbäŋiri gämagut yäpmäŋ yotnin-ken kuŋkumäŋ? Ba jidegän moräŋ iriri tek täŋ gamiŋkumäŋ?
38 Quando foi que vimos o senhor como estrangeiro e o recebemos na nossa casa ou sem roupa e o vestimos?
39 Ba jidegän käyäm täŋiri watä it gamiŋkumäŋ? Ba komi yotken iriri gabäŋ gäwat epän jidegän uken täŋ gamiŋkumäŋ?
39 Quando foi que vimos o senhor doente ou na cadeia e fomos visitá-lo?”
40 Ude iweräwä intäjukun äma unitä kowata ŋode api yäwerek; Näk bureni täwetat. Imaka ude ämawebenaye äpani ŋo kubäta täŋ imik täŋkuŋo u näka täŋ namik täŋkuŋ yäk.
40 — Aí o Rei responderá: “Eu afirmo a vocês que isto é verdade: quando vocês fizeram isso ao mais humilde dos meus irmãos, foi a mim que fizeram.”
41 Täŋä ämawebe keri käpmäk käda itnayäŋ täŋo uwä ŋode api yäwerek; Kewewut! Kädäp äbot Anututä äma waki Satan-kät epän ämaniye-kätta yäŋpäŋ peŋkuko uken äpmo api itneŋ yäk.
41 — Depois ele dirá aos que estiverem à sua esquerda: “Afastem-se de mim, vocês que estão debaixo da maldição de Deus! Vão para o fogo eterno, preparado para o Diabo e os seus anjos!
42 Imata, in ŋode täŋ namiŋkuŋo unita; Näk nakta neŋirä ketem nämo namiŋkuŋ. Umeta neŋirä ume nämo gwet namiŋkuŋ.
42 Pois eu estava com fome, e vocês não me deram comida; estava com sede, e não me deram água.
43 Näk äma kudupi ude kuŋarira yotjin-ken nämo yäŋ-yäkŋat yäpmäŋ kuŋkuŋ. Ba moräŋ irira tek nämo täŋ namiŋkuŋ. Käyäm täŋira watä nämo it namiŋkuŋ. Ba komi yot gänaŋ irira nämo nabäŋ näwatkuŋ.
43 Era estrangeiro, e não me receberam na sua casa; estava sem roupa, e não me vestiram. Estava doente e na cadeia, e vocês não cuidaram de mim.”
44 Ude yäweränä ämawebe waki unitä kowata ŋode api iwetneŋ; Ekäni, jidegän uken nakta geŋirä nämo gepmäŋ towiŋkumäŋ? Ba umeta geŋirä jidegän uken ume nämo gwet gamiŋkumäŋ? Gäk äma kudupi ude äbäŋiri jidegän nämo gämagut yäpmäŋ yotnin-ken kuŋkumäŋ? Ba jidegän moräŋ iriri tek nämo täŋ gamiŋkumäŋ? Käyäm täŋiri jidegän uken watä epän nämo täŋ gamiŋkumäŋ? Ba komi yotken iriri jidegän gabäŋ gäwat epän nämo täŋ gamiŋkumäŋ?
44 — Então eles perguntarão: “Senhor, quando foi que vimos o senhor com fome, ou com sede, ou como estrangeiro, ou sem roupa, ou doente, ou na cadeia e não o ajudamos?”
45 Ude iweräwä intäjukun äma unitä ŋode api yäwerek; Näk bureni täwetat. Imaka ude ämawebenaye äpani ŋo kubäta nämo täŋ imik täŋkuŋo u näka täŋ namik täŋkuŋ.
45 — O Rei responderá: “Eu afirmo a vocês que isto é verdade: todas as vezes que vocês deixaram de ajudar uma destas pessoas mais humildes, foi a mim que deixaram de ajudar.”
46 Unita ämawebe u komi tärek-täreki nämoken api yepmaŋpän äpmoneŋ. Täŋkaŋä ämawebe täga uwä irit kome säkgämän paot-paori nämoken api yepmaŋpek.
46 E Jesus terminou assim:
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 25, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.