João 4
Anutu Täŋo Man (IOU) vs NTLH
1 Kadäni uken Parisi ämatä manbiŋam ŋode nadäŋkuŋ; Jesu uwä ämawebe mäyap ume ärut yämik täyak, Jontä täk täŋkuko u irepmitpäŋ täyak.
1 Os fariseus ouviram dizer que Jesus estava ganhando mais discípulos e batizava mais pessoas do que João.
2 (Täŋ bureni uwä Jesu ini ämawebe ume nämo ärut yämiŋkuk. Iwaräntäkiye yäwerän unitä ärut yämik täŋkuŋ.) Täŋpäkaŋ Jesutä Parisi äma Jesu epän ude täyak yäŋ yäŋpäŋ-nadäk täŋkuŋo manbiŋam u nadäŋkuk.
2 (De fato, não era Jesus quem batizava, e sim os seus discípulos.)
3 Manbiŋam u nadäŋpäŋ Judia kome u peŋpeŋ Galili komeken äneŋi äyäŋutpeŋ kuŋkuk.
3 Quando Jesus ficou sabendo disso, saiu da Judeia e voltou para a Galileia.
4 Galili kädet u iwat yäpmäŋ kuŋtäŋgän Samaria kome käda ahäŋkuk.
4 No caminho, ele tinha de passar pela região da Samaria.
5 Kuŋtäŋgän Samaria kome täŋo yotpärare täpuri kubä wäpi Sika uken ahäŋkuk. (Yotpärare u kome Jekoptä bian-inik nanaki Josepta iniŋ kireŋkuko u dubini-ken itkuk.)
5 Ele chegou a uma cidade da Samaria, chamada Sicar, que ficava perto das terras que Jacó tinha dado ao seu filho José.
6 Jesutä kädet käroŋi kuŋtäŋgän kepma bämopi täŋirän gaŋa taŋpäŋ ume awaŋ Jekoptä bian-inik äneŋpani u kaŋ-ahäŋpäŋ dubini-ken maŋit itkuk.Ume awaŋ|src="HK083B.jpg" size="span" loc="Bottom of page" copy="Horace Knowles" ref="JHN 4.6"
6 Ali ficava o poço de Jacó. Era mais ou menos meio-dia quando Jesus, cansado da viagem, sentou-se perto do poço.
7 — ausente —
7 Uma mulher samaritana veio tirar água, e Jesus lhe disse:
8 — ausente —
8 (Os discípulos de Jesus tinham ido até a cidade comprar comida.)
9 Ume gwet nam yäŋ iwerirän webe unitä kikŋutpäŋ yäŋkuk; Gäk Juda ämatä näk Samaria webeken imata umeta yäyan? (Juda naniktä Samaria nanikkät not nämo täŋpeŋ kuŋat täŋkuŋo unita webe unitä Jesu ude iwetkuk.)
9 A mulher respondeu: — O senhor é judeu, e eu sou samaritana. Então como é que o senhor me pede água? (Ela disse isso porque os judeus não se dão com os samaritanos.)
10 Webe unitä ude iwerirän Jesutä iwetkuk; Gäk Anutu täŋo iron täŋo mebäri nämo nadätan, ba umeta gäweraro näkŋo mebäri u imaka, nämo nadätan. Nadäwi tärewän yäwänäku, irit kehäromi täŋo umeta näwet yabäŋiri gamitet yäk.
10 Então Jesus disse:
11 Yäwänä webe unitä iwetkuk; Wanotna, irit kehäromi täŋo umeta yäyan u depäŋ yäpen? Ume awaŋ ŋo käroŋi-inik unita ume gweranika nämo uwä jide täŋpäŋ gweren?
11 Ela respondeu: — O senhor não tem balde para tirar água, e o poço é fundo. Como é que vai conseguir essa água da vida?
12 Nadätan? Oranin biani Jekoptä awaŋ käroŋi ŋo äneŋkuk. Täŋpäkaŋ ini ba äbekiye oraniye, yawakiye ume ŋogänpäŋ naŋ yäpmäŋ äbuŋ yäk. Gäkä Jekop irepmitpäŋ ume kodaki kubä kaŋ-ahäwayäŋ yäyan?
12 Nosso antepassado Jacó nos deu este poço. Ele, os seus filhos e os seus animais beberam água daqui. Será que o senhor é mais importante do que Jacó?
13 Yäwänä Jesutä iwetkuk; Äma ume ŋo nak täkaŋ uwä naŋirä umeta pen yek täkaŋ.
13 Então Jesus disse:
14 Upäŋkaŋ äma ätu ume näkä yäyat u yäma nänayäŋ täŋo uwä umeta wari nämo api yeneŋ. Ume uwä naŋirä bänepi-ken ume dapuri ude ahäŋirän äma uwä irit kehäromi nikek api itneŋ yäk.
14 mas a pessoa que beber da água que eu lhe der nunca mais terá sede. Porque a água que eu lhe der se tornará nela uma fonte de água que dará vida eterna.
15 Jesutä ude yäwänä webe unitä iwetkuk; Wära! Notnapak, ume yäyan u nami naŋpäŋ umeta wari neneŋtawä! Ba umeta ŋo äbäk täyat uwä kaŋ pewa! yäk.
15 Então a mulher pediu: — Por favor, me dê dessa água! Assim eu nunca mais terei sede e não precisarei mais vir aqui buscar água.
16 Ude yäwänä Jesutä iwetkuk; Eruk, gäk päŋku äpka yäwi äbun yäk.
16 — Vá chamar o seu marido e volte aqui! — ordenou Jesus.
17 Yäwänä iwetkuk; Näk äpna nämo yäk. Yäwänä Jesutä iwetkuk; Näk äpna nämo yäŋ bureni näwetan.
17 — Eu não tenho marido! — respondeu a mulher. Então Jesus disse:
18 Upäŋkaŋ gäk äpkaye 5 ude yäpmäŋkaŋ yepmaŋpi kuk täŋkuŋo u. Täŋkaŋ apiŋo äma bok it täkamän uwä äpka bureni nämo. Unita bureni näwetan yäk.
18 pois já teve cinco, e este que você tem agora não é, de fato, seu marido. Sim, você falou a verdade.
19 Jesutä ude yäwänä webe unitä yäŋkuk; Bureni! Gäk profet kubätä yäyan yäk.
19 A mulher respondeu: — Agora eu sei que o senhor é um
20 E, pom itkamäk-ken ŋo oraniyetä Anutu iniŋoret yäpmäŋ äbuŋ yäk. Täŋ, Juda äma inä ŋode niwet täkaŋ; Jerusalem komeken Ekäni wäpi iniŋoret tänaŋi yäk.
20 Os nossos antepassados adoravam a Deus neste monte , mas vocês, judeus, dizem que Jerusalém é o lugar onde devemos adorá-lo.
21 Ude yäwänä Jesutä iwetkuk; Wanotna, gäwera nadä. Kadäni keräp taŋirän in pom ŋoken ba Jerusalem yotpärare-ken Anutu Nan wari nämo api iniŋ oretneŋ.
21 Jesus disse:
22 Nämo, Samaria ämawebe intä Anutu täŋo mebäri ket nämo nadäŋkaŋ iniŋoret täkaŋ. Täŋ, Juda ämawebe ninä mebäri nadäna täreŋirä iniŋoret täkamäŋ. Nadätan? Anututa biŋam täktäk kädet u Juda äbot bämopi-ken ahäŋkuk.
22 Vocês, samaritanos, não sabem o que adoram, mas nós sabemos o que adoramos porque a salvação vem dos judeus.
23 Kadäni keräp taŋirän Anutu iniŋoret-oret kädet kodaki api ahäwek. Kadäni ugän kome uken ba uken täne yäŋ nadäwätäk nämo api täneŋ. Nämoinik! Kadäni uken ämawebe Anutu bureni iniŋ oretnayäŋ täŋo unitä ŋode api täneŋ; Nan täŋo man bureni iwatpäŋ Kudupi Munapik täŋo kehäromi terak api iniŋ oretneŋ. Kädet u iwatta kadäni ahätak uba. Anutu Nantä ämawebetä kädet ude iwatpäŋ kaŋ naniŋ orerut yäŋ gäripi nadäk täyak.
23 Mas virá o tempo, e, de fato, já chegou, em que os verdadeiros adoradores vão adorar o Pai em espírito e em verdade. Pois são esses que o Pai quer que o adorem.
24 Nadätan? Anutu uwä äma ude nämo. Anutu ini munapik unita äma kubätä iniŋ orerayäŋ täko uwä iniken nadäk terak täga nämo iniŋ orerek. Nämoinik, man bureni-inik bänepi-ken parirän Kudupi Munapik täŋo kehäromi terak Anutu iniŋ orerek yäk.
24 Deus é Espírito, e por isso os que o adoram devem adorá-lo em espírito e em verdade.
25 Ude yäwänä webe unitä Jesu ŋode iwetkuk; Ude käwep. Upäŋkaŋ näk ŋode nadätat; Mesaia, Kristo yäŋ yäwani unitä ahäŋpäŋ imaka kudup niwetpäŋ niwoŋärek api täŋpek yäk.
25 A mulher respondeu: — Eu sei que o
26 Ude yäwänä Jesutä iwetkuk; Etäŋ, uwäku näk ŋobayäŋ yäk.
26 Então Jesus afirmou:
27 Ude iwerän täreŋirän iwaräntäkiye äbuŋ. Äbäŋpäŋ Jesu webe ukät man yäŋpäŋ-nadäk täŋirän yabäŋpäŋ-nadäwätäk täŋkuŋ. Nadäwätäk täŋkuŋopäŋ imatäkenta iwetan, ba jideta iwetan yäŋ nämo iwet yabäŋkuŋ.
27 Naquele momento chegaram os seus discípulos e ficaram admirados, pois ele estava conversando com uma mulher. Mas nenhum deles perguntou à mulher o que ela queria. E também não perguntaram a Jesus por que motivo ele estava falando com ela.
28 Täŋpäkaŋ webe u ume käbot kämän paräpeŋ yotpärare-ken bäräŋeŋ päŋku ämawebe ŋode yäwetkuk;
28 Em seguida, a mulher deixou ali o seu pote, voltou até a cidade e disse a todas as pessoas:
29 In äbäŋkaŋ äma kubäta kawut! yäk. Unitä kädet bian täŋ yäpmäŋ äburo u yäŋahäŋ moretak. U Kristo käwep!
29 — Venham ver o homem que disse tudo o que eu tenho feito. Será que ele é o Messias?
30 Yäweränkaŋ ämawebe yotpärare uken nanik Jesutä itkuk-ken ugän äbuŋ.
30 Muitas pessoas saíram da cidade e foram para o lugar onde Jesus estava.
31 Webe uwä kuŋkuko yotpärare-ken irirän iwaräntäkiyetä äbäŋpäŋ Jesu peŋ iwetkuŋ; Yäwoŋärewani äma, ketem ätu näŋä! yäk.
31 Enquanto isso, os discípulos pediam a Jesus: — Mestre, coma alguma coisa!
32 Ude yäwäwä Jesutä yäŋkuk; Ude nämo! Näkŋo ketem mebäri kubä intä nämoinik nadäkaŋ u it namitak.
32 Jesus respondeu:
33 Ude yäwän nadäŋpäŋ ini-tägän näwetgäwet ŋode täŋkuŋ; Ima ketemta yäyak? Äma kubätä ketem ätu käwep imän nakta yäyak yäk.
33 Então os discípulos começaram a perguntar uns aos outros: — Será que alguém já trouxe comida para ele?
34 Ude yäŋirä Jesutä yäwetkuk; Näkŋo ketem bureni uwä ŋode; Äma nepmaŋpän äpuro unitäŋo nadäk iwatta, ba epän man näwetkuko u täŋpa tärekta gäripi nadätat yäk.
34 — A minha comida — disse Jesus — é fazer a vontade daquele que me enviou e terminar o trabalho que ele me deu para fazer.
35 Täŋpäkaŋ intä ŋode nadäkaŋ; Ketem puget-puget kadäni nämo ahätak. Komepak 4 ude täreŋirän uyaku ketem bureni täga api yäpne yäŋ nadäkaŋ, ei yäŋ? Upäŋkaŋ epän pähap ŋo dapun ijiŋpäŋ ket yabäwut! Ketem bureni pugetta biŋam täkaŋ.
35 Vocês costumam dizer: “Daqui a quatro meses teremos a colheita.” Mas olhem e vejam bem os campos: o que foi plantado já está maduro e pronto para a colheita.
36 Äma ketem täŋ-tägaŋirä pugerani u epän täŋo gwäki yäpmäŋpäŋ ketem puget itak. Ketem uwä irit kehäromita biŋam puget peyak. Ude täŋirän äma ketem piwani ukät ketem bureni pugerani yarä u bok oretoret täga tädeŋ.
36 Quem colhe recebe o seu salário, e o resultado do seu trabalho é a vida eterna para as pessoas. E assim tanto o que semeia como o que colhe se alegrarão juntos.
37 Unita man kubä ŋode yäk täkaŋ u bureni yäk täkaŋ; Äma kubätä ketem yeri piwekopäŋ kubätä pugerek.
37 Porque é verdade o que dizem: “Um semeia, e outro colhe.”
38 Nadäkaŋ? In näkä ketem äma kubätä piwani u pugetta tepmaŋpa kuŋkuŋ. Ketem u intä nämo piŋkuŋ. Äma ätutä piŋkuŋopäŋ intä pugetpäŋ gwäki yäpmäk täkaŋ yäk.
38 Eu mandei vocês colherem onde não trabalharam; outros trabalharam ali, e vocês aproveitaram o trabalho deles.
39 Täŋpäkaŋ Samaria ämawebe yotpärare uken nanik mäyaptä Jesuta nadäŋ imikinik täŋkuŋ. Imata, webe ukeŋonitä biŋami ŋode yäweränpäŋ; Jesutä imaka bian täŋ yäpmäŋ äburo u kumän yäŋahäŋ moreŋkuk.
39 Muitos samaritanos daquela cidade creram em Jesus porque a mulher tinha dito: “Ele me disse tudo o que eu tenho feito.”
40 Biŋam u nadäŋkaŋ Jesuken kuŋpäŋ man kehäromi ŋode iwetkuŋ; Gäk kwentawä yäk. Ninkät ŋo kaŋ it täna. Iweräwä Jesutä mani buramiŋpäŋ kome uken kepma yarä itkuk.
40 Quando os samaritanos chegaram ao lugar onde Jesus estava, pediram a ele que ficasse com eles, e Jesus ficou ali dois dias.
41 U itkaŋ manbiŋam ätu yäwerirän nadäŋpäŋ äma mäyaptä nadäkinik täŋ imiŋkuŋ.
41 E muitos outros creram por causa da mensagem dele.
42 Ude täŋpäŋ webe ukeŋo iwetkuŋ; Pengän mani biŋam niwetkuno u nadäŋpäŋ nadäkinik jop täŋkumäŋ yäk. Upäŋkaŋ apiŋowä ini-tägän dubinin-ken äbä yäŋahäŋirän kaŋpäŋ nadäkinik täkamäŋ. Apiŋo bureni kaŋpäŋ nadäkamäŋ; Äma ŋowä ämawebe komeni komeni waki keri-ken nanikpäŋ yäpmäkta biŋam iwoyäwani bureni yäk.
42 Eles diziam à mulher: — Agora não é mais por causa do que você disse que nós cremos, mas porque nós mesmos o ouvimos falar. E sabemos que ele é, de fato, o Salvador do mundo.
43 Eruk kepma yarä irän täreŋirän Jesu Samaria kome u peŋpeŋ Galili komeken kuŋkuk.
43 Depois de ficar dois dias ali, Jesus foi para a região da Galileia.
44 (Bian Jesutä ini kome unita yäŋpäŋ ŋode yäŋkuk; Profet uwä ini kome kujat-ken wäpi biŋam nämo itak).
44 Pois, como ele mesmo disse: “Um profeta não é respeitado na sua própria terra.”
45 Eruk, kumaŋ päŋku Galili komeken ähäŋirän ämawebe uken naniktä not täŋ imiŋpäŋ iniŋ oretkuŋ. Jerusalem yotpärare, Pasova kadäni-ken Jesutä imaka imaka burenigän täŋirän kaŋkuŋo unita Jesuta nadäŋirä ärowani täŋkuk.
45 Quando chegou à Galileia, os moradores dali o receberam bem. É que eles tinham ido à Festa da Páscoa , em Jerusalém, e tinham visto tudo o que Jesus havia feito lá.
46 Täŋpäkaŋ Galili kome yotpärare kubä wäpi Kana, bian Jesutä ume jopi täŋpewän wain ume äworeŋkuko uken kuŋkuk. Kome ukenä äma ekäni kubätä itkuk. Unitäŋo nanaki Kapeneam yotpärare-ken käyäm taŋi täŋ itkukonik.
46 Jesus voltou a Caná da Galileia, onde havia transformado água em vinho. Estava ali um alto funcionário público que morava em Cafarnaum. Ele tinha em casa um filho doente.
47 Eruk, äma u Jesu Judia kome peŋpeŋ Galili komeken äbäŋirän biŋam nadäŋpäŋ Jesutä itkuk-ken kuŋkuk. Kuŋpäŋ butewaki man ŋode iwetkuk; Jesu, gäk äbä nanakna kumbayäŋ täŋ itak u täga yäpi täganayäŋ?
47 Quando ouviu dizer que Jesus tinha vindo da Judeia para a Galileia, foi pedir a ele que fosse a Cafarnaum e curasse o seu filho, que estava morrendo.
48 Ude yäwänä Jesutä iwetkuk; Wa! In imata kudän kudupi täŋirän kaŋpäŋ nadäŋpäŋ uyaku nadäkinik täne yäŋ nadäk täkaŋ?
48 Jesus disse ao funcionário:
49 Jesutä ude yäwänä äma ekäni unitä iwetkuk; Ekäni, nanakna kumbayäŋ. Bäräŋeŋ äbi! yäk.
49 Ele respondeu: — Senhor, venha depressa, antes que o meu filho morra!
50 Yäwänä Jesutä iwetkuk; Eŋiken kuyi. Nanakka nämo kumbayäŋ yäk. Yäwänä nadäwän bureni täŋpäpäŋ eŋini-ken kuŋkuk.
50 — Volte para casa! O seu filho vai viver! — disse Jesus. Ele creu nas palavras de Jesus e foi embora.
51 Kuŋtäŋgän kädet miŋin epän watä ämaniye ätukät äbä peroŋpäŋ iwetkuŋ; Nanakka nämo kumak. Tägaŋpäŋ itak yäk.
51 No caminho encontrou-se com os seus empregados, que disseram: — O seu filho está vivo!
52 Ude yäwäwä yäwet yabäŋkuk; Kadäni jideken tägak? Yäwänä iwetkuŋ; Kwep, 1’kirok bipäda gupi bamtaŋ yäpmäŋ kuŋirä tägaŋkuk yäŋ iwetkuŋ.
52 Então ele perguntou a que horas o filho havia começado a melhorar. Os empregados responderam: — Ontem, à uma da tarde, a febre passou.
53 Yäŋirä nanitä ŋode nadäŋkuk; Bureni! Kwep bipäda 1’kirokken ugän Jesutä Nanakka nämo kumbayäŋ yäŋ näwetkuk. Ude nadäŋkuko unita nädamiŋi-nani kumän-tagän Jesuta nadäkinik täŋ imiŋkuŋ.
53 Aí o pai lembrou que havia sido naquela mesma hora que Jesus tinha dito: “O seu filho vai viver.” Então ele e toda a família creram em Jesus.
54 Täŋpäkaŋ Jesu Judia komeken peŋpeŋ Galili kome äbuko u punin terak kudän kudupi mäyap täŋkuk. Upäŋkaŋ äm ekäni unitäŋo nanaki yäpän tägaŋkuŋo unitäwä kadäni yarä ude täŋkuk.
54 Esse foi o segundo milagre que Jesus fez depois de ter ido da Judeia para a Galileia.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.