Gênesis 38

Anutu Täŋo Man (IOU) vs ACF

Sair da comparação
ACF Almeida Corrigida Fiel
1 Kadäni uken Juda noriye yepmaŋpeŋ päŋku äma kubä wäpi Hira ukät itta Adulam yotpärareken kuŋkuk.
1 E aconteceu no mesmo tempo que Judá desceu de entre seus irmãos e entrou na casa de um homem de Adulão, cujo nome era Hira,
2 — ausente —
2 E viu Judá ali a filha de um homem cananeu, cujo nome era Sua; e tomou-a por mulher, e a possuiu.
3 — ausente —
3 E ela concebeu e deu à luz um filho, e chamou-lhe Er.
4 Täŋpäŋ ittäŋ kuŋtäŋgän webeni äneŋi koki itpäŋ monäni bäyaŋkuk. Bäyaŋpäŋ wäpi Onan yäŋ iwetkuk.
4 E tornou a conceber e deu à luz um filho, e chamou-lhe Onã.
5 Täŋpäŋ ätu it yäpmäŋ kuŋtäŋgän nanak kok äneŋi itpäŋ nanak gweki bäyaŋpäŋ wäpi Sela yäŋ iwetkuk. Sela uwä Kesip yotpärareken ahäŋkuk.
5 E continuou ainda e deu à luz um filho, e chamou-lhe Selá; e Judá estava em Quezibe, quando ela o deu à luz.
6 Eruk Judatä nanaki tuäni Erata webe kubä iwoyäŋ imiŋkuko uwä wäpi Tama.
6 Judá, pois, tomou uma mulher para Er, o seu primogênito, e o seu nome era Tamar.
7 Täŋpäkaŋ Era u kädet goret-goret kuŋarirän Yawetä kawän nämo tägawäpäŋ kumäŋ-kumäŋ utkuk.
7 Er, porém, o primogênito de Judá, era mau aos olhos do Senhor, por isso o Senhor o matou.
8 Ude täŋirän Judatä nanaki monäni Onan iwetkuk; Tuäkatä nanak kubä nämo bäyaŋkaŋ kumäŋtak unita gäkä nin täŋo kädet u iwatpäŋ webeni kajat gäkä koreŋpäŋ tuäkata nanak kaŋ bäyaŋ imi yäk.
8 Então disse Judá a Onã: Toma a mulher do teu irmão, e casa-te com ela, e suscita descendência a teu irmão.
9 Nanitä ude iwetkukopäŋ monänitä ŋode juku piŋkuk; Näk tuäna webeni kajat yäpayäŋ täyat uwä nanak bäyaŋirän ämawebetä U gäkŋaken nanak nämo yäŋ api näwetneŋ. U tuäka kumbuko u täŋo biŋam yäŋ api yäneŋ yäŋ nadäŋkuk. Ude nadäŋpäŋ eruk bok pat täŋkumänken nanak kok irektawä yäŋ nadäŋpäŋ ibini jopiken piak täŋkukonik. Ude täŋtäŋ kuŋkuko unita tuänita biŋam nanak kubä nämo ahäŋkuk.
9 Onã, porém, soube que esta descendência não havia de ser para ele; e aconteceu que, quando possuía a mulher de seu irmão, derramava o sêmen na terra, para não dar descendência a seu irmão.
10 Onantä ude täk täŋkuko uwä Yawetä kawän täga nämo täŋpänpäŋ u imaka, kumäŋ-kumäŋ utkuk.
10 E o que fazia era mau aos olhos do Senhor, pelo que também o matou.
11 Urirän kaŋpäŋä Judatä äbeki Tama ŋode iwetkuk; Nankaken kaŋ ku! yäk. Päŋku iriri gwekna Sela unitä tägaŋpäŋ webe yäpnaŋi ude täŋirän äneŋi äyäŋutpeŋ näkken ŋo kaŋ äbi yäk. Judatä tuäke monäke webe yäpmäŋpäŋ kumbumäno udegän yäpmäŋpäŋ kumäkgän täŋpek yäŋ nadäŋpäŋ äbeki iwet-pewän naniken kuŋkuk.
11 Então disse Judá a Tamar sua nora: Fica-te viúva na casa de teu pai, até que Selá, meu filho, seja grande. Porquanto disse: Para que porventura não morra também este, como seus irmãos. Assim se foi Tamar e ficou na casa de seu pai.
12 Ude iwet-pewän kuŋirän it yäpmäŋ äroŋtäŋgän Juda webeni (u Sua äperi) kumbuk. Kumbänpäŋ äneŋkaŋ kupämta irän täreŋirän eruk kepma kubäta noripaki Adulam yotpärareken nanik wäpi Hira u imaguränkaŋ Timna komeken piä ämaniyetä sipsip pujiŋi madäŋ itkuŋken u kuŋkumän.
12 Passando-se pois muitos dias, morreu a filha de Sua, mulher de Judá; e depois de consolado Judá subiu aos tosquiadores das suas ovelhas em Timna, ele e Hira, seu amigo, o adulamita.
13 Kome uken ahäŋpäŋ irirän äma kubätä Tama iwetkuk; Nadätan? Oraŋka sipsip pujiŋi madäwayäŋ Timna komeken kuŋkuk yäk.
13 E deram aviso a Tamar, dizendo: Eis que o teu sogro sobe a Timna, a tosquiar as suas ovelhas.
14 Ude iwerirän Tamatä nadäŋkuk; Orana Juda, nanaki gweki wäpi Sela u tägatak upäŋkaŋ näka biŋam nämo iniŋ kiretak yäŋ nadäŋkuko unita ŋode täŋkuk; Tek webe kajattä täŋpeŋ kuŋarani u yäŋopmäŋpäŋ tek kudupi kubä täŋpäŋ ämatä nämo kaŋpäŋ nadäkta iŋami dapun uwäk täŋpipiŋkuk. Ude täŋkaŋ Judatä Temna kädet ŋo äbayäŋ nadäŋpäŋä päŋku Enaim yotpärare kädet moräkiken maŋit itkukonik.
14 Então ela tirou de sobre si os vestidos da sua viuvez e cobriu-se com o véu, e envolveu-se, e assentou-se à entrada das duas fontes que estão no caminho de Timna, porque via que Selá já era grande, e ela não lhe fora dada por mulher.
15 — ausente —
15 E vendo-a Judá, teve-a por uma prostituta, porque ela tinha coberto o seu rosto.
16 — ausente —
16 E dirigiu-se a ela no caminho, e disse: Vem, peço-te, deixa-me possuir-te. Porquanto não sabia que era sua nora. E ela disse: Que darás, para que possuas a mim?
17 Yäwänä Judatä iwetkuk; Nadäwätäk täŋpeno yäk. Kowatawä meme gubaŋi kubäpäŋ pewa äbayäŋ yäŋ iwetkuk. Yäwänä iwetkuk; U täga upäŋkaŋ imaka kubä namikaŋ uyaku u kaŋpäŋ meme bureni api namen yäŋ nadäwayäŋ. Meme u bureni namiwä tuŋum ŋo äneŋi api gamet yäk.
17 E ele disse: Eu te enviarei um cabrito do rebanho. E ela disse: Dar-me-ás penhor até que o envies?
18 Yäwänä Judatä iwetkuk; Kaŋpäŋ nadäkta imatäkenpäŋ gamet? Yäwänä iwetkuk; Imaka kubä gäkŋa wäpka kudän nikek ukät ähottaba iŋitan u bok nam! Ude iweränä mani buramiŋpäŋ yäŋkuko udegän täŋkuk. Täŋpäŋ eruk bok parirän webe u nanak kok itkuk.
18 Então ele disse: Que penhor é que te darei? E ela disse: O teu selo, e o teu cordão, e o cajado que está em tua mão. O que ele lhe deu, e possuiu-a, e ela concebeu dele.
19 Täŋpänkaŋ Tama yotken päŋku tek iŋami dapun täŋpipiŋkuko u yäŋopmäŋpäŋ peŋkaŋ tek webe kajattä täŋpani upäŋ äneŋi täŋpäŋ itkuk.
19 E ela se levantou, e se foi e tirou de sobre si o seu véu, e vestiu os vestidos da sua viuvez.
20 — ausente —
20 E Judá enviou o cabrito por mão do seu amigo, o adulamita, para tomar o penhor da mão da mulher; porém não a achou.
21 — ausente —
21 E perguntou aos homens daquele lugar dizendo: Onde está a prostituta que estava no caminho junto às duas fontes? E disseram: Aqui não esteve prostituta alguma.
22 Ude iwerirä Hira äneŋi äyäŋutpeŋ Judaken kuŋkuk. Kuŋpäŋ iwetkuk; Webe ŋokeŋo nämo kaŋ-ahätat yäk. Webe udewani kome ŋoken kubä nämo itak yäŋ näwetkuŋ.
22 E tornou-se a Judá e disse: Não a achei; e também disseram os homens daquele lugar: Aqui não esteve prostituta.
23 Ude iwerän nadäŋpäŋ Judatä yäŋkuk; Täga yäk. Näk nadäwätäk nämo täyat. Tuŋum imiŋkuro uwä inita biŋam täyak. Webe unita wari nämo wäyäkŋewen. Pen wäyäkŋeŋtäŋ kuŋaritda ämawebetä api nibäŋ mägayäneŋ. Meme gubaŋi u webe unita imikta yäwanipäŋ wäyäkŋewi wakaŋ unita täga, ini jop kaŋ irän yäk.
23 Então disse Judá: Deixa-a ficar com o penhor, para que porventura não caiamos em desprezo; eis que tenho enviado este cabrito; mas tu não a achaste.
24 Täŋpäkaŋ it yäpmäŋ äroŋtäŋgän komepak yaräkubä täreŋirän äma ätutä äbäŋpäŋ Juda iwetkuŋ; Äbeka Tama ukeŋowä kubokäretta kuŋattäŋgän nanak kok ikek irirän käkamäŋ yäk. Ude iweräwä kokwawak pähap nadäŋkuk. Täŋpäŋ yäŋkuk; Päŋku iŋit yäpmäŋ päŋku kädäp gänaŋ pewä ijiputpeŋ kwän! yäk.
24 E aconteceu que, quase três meses depois, deram aviso a Judá, dizendo: Tamar, tua nora, adulterou, e eis que está grávida do adultério. Então disse Judá: Tirai-a fora para que seja queimada.
25 Ude yäweränä pengän iŋit yäpmäŋ yäman äpäŋirä webe ŋokeŋo orani man ŋode iwetkuk; Nabäwut! Nanak kok itat ŋo netäŋo? Imaka wäpi kudän nikek ba ähottaba iŋitat ŋonitä äma unitäŋo yäŋahäwayäŋ yäk.
25 E tirando-a fora, ela mandou dizer a seu sogro: Do homem de quem são estas coisas eu concebi. E ela disse mais: Conhece, peço-te, de quem é este selo, e este cordão, e este cajado.
26 Tamatä ude yäwänä Judatä imaka imaka imiŋkuko u yabäŋpäŋ ŋode yäŋkuk; Wära! Webe ŋonitäŋo momi nämo. Näkä goret täŋkut! Näk nanakna Sela tägawänkaŋ webe ŋonita iniŋ kirekta yäwanipäŋkaŋ nämo iniŋ kireŋkuro unita udewä täŋkuk yäk. Ude yäŋpäŋ eruk webe ukät bok wari nämo patkumän.
26 E conheceu-os Judá e disse: Mais justa é ela do que eu, porquanto não a tenho dado a Selá meu filho. E nunca mais a conheceu.
27 — ausente —
27 E aconteceu ao tempo de dar à luz que havia gêmeos em seu ventre;
28 — ausente —
28 E sucedeu que, dando ela à luz, que um pôs fora a mão, e a parteira tomou-a, e atou em sua mão um fio encarnado, dizendo: Este saiu primeiro.
29 Ude yäwänä nanak u keri äneŋi wädäŋ yäpmäŋ äroŋkuk. Täŋirän noripak kubä käbop itkuko unitä jukun ahäŋkuk. Täŋirän watä webe unitä kaŋpäŋ yäŋkuk; Wa! Baga imata yeŋ weŋpäŋ intäjukun ahätan? Baga yeŋ weŋpäŋ intäjukun ahäŋkuko unita iniken man terak wäpi Peres yäŋ iwetkuŋ.
29 Mas aconteceu que, tornando ele a recolher a sua mão, eis que saiu o seu irmão, e ela disse: Como tu tens rompido, sobre ti é a rotura. E chamaram-lhe Perez.
30 Täŋ noripak kubä tek gämäni topuko u mäden ahäŋkuk. Ahäŋirän wäpi Sera yäŋ iwetkuŋ.
30 E depois saiu o seu irmão, em cuja mão estava o fio encarnado; e chamaram-lhe Zerá.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 38, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.