Marcos 6
Imbo Ungu NT (IMO_TBL) vs NVT
1 Jisas aku kombumu tiye kolopa yunge ulke kombundo yando orumu wali yunge kitipi kanoli iyema yu kinye waye oringi.
1 Jesus deixou essa região e voltou com seus discípulos para Nazaré, cidade onde tinha morado.
2 Kelepa Juda imbomanga koro awili Sabat wendo orumu wali, Jisas aku nombeya ulkena ungu mane tirimu. Aku ungu nimbe tirimuna imbo pulumu molko yunge nimu ungumu pilko mini ltekolio ningei, “I uluma tena limoya? Imbo narini i mane unguma yu timoya? Ambe tepalie yuni ulu wengendelima teremoya?
2 No sábado seguinte, começou a ensinar na sinagoga, e muitos dos que o ouviam se admiraram e perguntavam: “De onde vem tanta sabedoria e poder para realizar esses milagres?
3 Yu ambo Marianga malo. Yu iye kamda kanomu. Yunge angenupili, Jems Josep Judas kinye Saimon poko kanomu. Yunge kemulupili lino kinye waye moromelena karomolo,” ningi. Aku teko ningolio Jisas umbulu tiko, yunge nimu unguma ipuki naa tiringi.
3 Não é esse o carpinteiro, filho de Maria e irmão de Tiago, José, Judas e Simão? Suas irmãs moram aqui, entre nós”. E sentiam-se muito ofendidos.
4 Kano teringi wali, Jisasini kano imbomando nimbei, “Kombu palinga Gotenga nimbe munduli ungu nimu iye profet te imbi moromo nalo, yunge ulke kombuna kinye yunge kolepale bamunupili kinye yunge lapuna tuku manjipe, aku Gotenga iye profet imbi naa mololimu,” nimu.
4 Então Jesus lhes disse: “Um profeta recebe honra em toda parte, menos em sua cidade e entre seus parentes e sua própria família”.
5 Ipuki naa tiringi kombuna ulu wengendeli mare naa terimu. Nalo yuni kuro imbo pokoraye pokorenga kau ki pala noindipe aku poko tepa koinjo ltimu.
5 Por isso, não pôde realizar milagres ali, exceto pôr as mãos sobre alguns enfermos e curá-los.
6 Aku imbomani yu ipuki naa tiringi ulu lipe manjipelie konopu awini lipe mundurumu. Kelepa Jisas kano yunge ulke kombu tiye kolopa we kombu kulekule lerimumanga imboma ungu mane tilipe purumu.
6 E ficou admirado com a incredulidade daquele povo. Então Jesus percorreu diversos povoados, ensinando a seus moradores.
7 Jisas yuni iye 12 kano poko alako topa lipe nombeya tepalie wali talo talo nimbe lupe lupe kongono tepangei nimbe wendo tipe mundurumu. Aku tepalie yuni kuro kerima makoroko mundengei engema eno tirimu.
7 Reuniu os Doze e começou a enviá-los de dois em dois, dando-lhes autoridade para expulsar espíritos impuros.
8 Iye akumando i ulu teaio nimbelie nimbei, “Enonga pungei aulke malio melte meko naa paio, nalo tumu kau aulke pangei kani liko ambolaio. Nalo gai kape, wale kape, molo kou mongo tendekure kape kakona pepili naa meko we paio.
8 Instruiu-os a não levar coisa alguma na viagem, exceto um cajado. Não poderiam levar alimento, nem bolsa de viagem, nem dinheiro.
9 Kimbo tuma mondonge nalo wale pakoli te arikili naa meaio.
9 Poderiam calçar sandálias, mas não levar uma muda de roupa extra.
10 Kombu tenga pungolio wali eno panjiko linge ulke akuna kau molko pekolio anjo yando kongono teaio. Kelko aku kombumu tiye kolko pungei wali aku penge ulkemu kape tiye kolko paio.
10 Disse ele: “Onde quer que forem, fiquem na mesma casa até partirem da cidade.
11 Eno kombu tenga onge wali, akuna molonge imbomani eno naa panjiko liko, enonga ninge unguma naa pilinge lemo, aku kombumu tiye kolko ongei wali enonga kimbona kungupomu ga tiko aku kombuna mainye munduko paio. Aku imbomani eno teko kenjirimele ulu Goteni kanopili ningo aku ulu teaio,” nimu.
11 Mas, se algum povoado se recusar a recebê-los ou a ouvi-los, ao saírem, sacudam a poeira dos pés como sinal de reprovação”.
12 Kano tepa nimu ungumu pilkolio, iye 12 kano wendo pungo imboma enonga ulu pulu kerimanga konopu topele taio ningo, ungu tukume ningo tilko puringi.
12 Então eles partiram, dizendo a todos que encontravam que se arrependessem.
13 Kano iyemani kuro keri awini makoroko munduko, imbo kuro torumu awini wel kandoko teko koinjo ltingi.
13 Expulsaram muitos demônios e curaram muitos enfermos, ungindo-os com óleo.
14 Imbo awinini Jisasinga imbimu pilko temane toringimunga King Heroteni Jisas kinye yunge kitipi kanoli iyemani teliko puringi uluma pilerimu. Da wali imbo mareni ningei, “Jon Imbo No Ltindili kano kelepa makilimomunga yu aku engema ambolopalie ulu wengendelima teremo,” niliko andoringi.
14 Logo o rei Herodes ouviu falar de Jesus, pois todos comentavam a seu respeito. Alguns diziam: “João Batista ressuscitou dos mortos. Por isso tem poder para fazer esses milagres”.
15 Nalo aku ungu niliko andoringi wali pileringi imbomareni ningei, “Yu Elaija,” ningi. Nalo mareni ningei, “Ama tenaya, oi Gotenga nimbe munduli ungu ningi iyema moloringi aku mele yu aku tepa Gotenga ungu nimbe munduli iyemuni andopa teremo,” ningi.
15 Outros diziam: “É Elias”. Ainda outros diziam: “É um profeta, como os profetas de antigamente”.
16 Nalo Heroteni aku ungu pilipelie kinye nimbei, “Jon imbo no ltindili, nani yunge pinyewemu topo pule toru, nalo karolo iyemu kelepa Goteni topa makinjimo lepamo,” nimu.
16 Quando Herodes ouviu falar de Jesus, disse: “João, o homem a quem decapitei, voltou dos mortos!”.
17 Heroteni aku nimu ungumunga temanemu i tepa. Oi walite Heroteni Jon pungo ambolko liko ka ulke panjeio nimu. Aku ambe telka, yunge angenu Filip nimbe iye tenga omenu Herodias nimbe mangopa ltimu.
17 O rei havia mandado prender e encarcerar João para agradar Herodias. Ela era esposa de seu irmão, Filipe, mas Herodes tinha se casado com ela.
18 Aku terimu wali, Jon imbo no ltindilini Herotendo nimbei, “Angenanga omenu mangoko ltinu wali Gotenga ungu mane toko tangondorunu,” nimu.
18 João dizia a Herodes: “É contra a lei que o senhor viva com a esposa de seu irmão”.
19 Aku tepa nimu kinye, ambo Herodiasini Jon kinye mumindili kolopalie Jon topa kondombai terimu, nalo Heroteni Jon iye paa tumbi nilimu konopu lepa pipili kolopa yu nokopa kondorumu wali ambomuni ulu te manda naa terimu. Paimbo, Heroteni Jononga nimu unguma pilipelie wali yu konopu awini lipe mundurumu nalo aku ungumu paa pilembo konopu lerimu.
19 Por isso Herodias guardava rancor de João e queria matá-lo, mas não podia fazê-lo,
20 — ausente —
20 pois Herodes o respeitava e o protegia, sabendo que ele era um homem justo e santo. Herodes ficava muito perturbado sempre que falava com João, mas mesmo assim gostava de ouvi-lo.
21 Tomboi nimbe nokopa molopalie ambo Herodiasini Jon manda topa kondombalo wali wendo orumu. King Herot yu meringi waimu wendo orumu wali Herot yuni yunge gavmanemunga iye nokoli awilima kinye, Galili kombu tukundo iye mololima kinye ele iyemanga nokoli iye awilima lipe nombeya tepa kere awilite kandorumu.
21 Finalmente, no aniversário de Herodes, Herodias teve a oportunidade que procurava. Ele deu uma festa para os membros do alto escalão do governo, para seus oficiais militares e para os cidadãos mais importantes da Galileia.
22 Aku terimu wali, ambo Herodiasinga lemenu kere kalko nongo moloringina tuku ombalie kinye karendamela mele terimu. Aku terimu ulumuni Herot kinye yunge waye moloringi iye kanoma tepa olo penga tirimu. Aku terimu wali, King Heroteni ambo wenepo kanomundo nimbei, “Nu mele ambelemu limbo konopu ltenoya? Ambele mele te tiwi ninio aku melemu timbo,” nimu.
22 Sua filha, também chamada Herodias, entrou e apresentou uma dança que agradou muito Herodes e seus convidados. “Peça-me qualquer coisa que deseje, e eu lhe darei”, disse o rei à moça.
23 Aku tepa nimbelie kinye, ambo wenepomundo ungu pulumu mi lepa tipelie nimbei, “Nani mi lepo nundo nio, ambele mele te waliko pilinio aku melemu timbo. Paimbo nanga kombu nokoromanga ekondo owe toko tiwi ninio lemo kape timbo kau,” nimu.
23 E prometeu, sob juramento: “Eu lhe darei o que pedir, até metade do meu reino!”.
24 Pilipelie, ambo wenepo kanomu anumu angilerimuna tawendo pumbelie kinye anumundo ambele melemu nemboya nimbe walipe pilerimu. Aku wali, anumuni lemenu balomundo ungu pundu topa nimbei, “Jon Imbo No Ltindilinga pi mingimu limbo ningo pungo nipuwi,” nimu.
24 Ela saiu e perguntou à mãe: “O que devo pedir?”. A mãe lhe disse: “Peça a cabeça de João Batista!”.
25 Ambo wenepo kanomu walitikale kingimu molorumuna ombalie kinye nimbei, “Kinye welea i teli kau Jon Imbo No Ltindilinga pi mingimu okolorenga noikolio tiwi,” nimu.
25 A moça voltou depressa ao rei e disse: “Quero a cabeça de João Batista agora mesmo num prato!”.
26 I tepa nimu kano ungumuni kingimu yu tepa olo keri ltenderimu, nalo yunge waye moloringi iye kanomanga kumbekerena mi lerimu. Kano ungumuni ambo wenepomunga nimu ungumu pilipe tupe naa torumu.
26 O rei muito se entristeceu com isso, mas, por causa do juramento que havia feito na frente dos convidados, não pôde negar o pedido.
27 Imunga Herot yuni ka iyema nokoli iye tendo Jon imbo no ltindilinga pi mingimu toko pule toko leko mendeko owi nimbe walitikale lipe mundurumu. Kano tepa nimbe lipe mundurumu kinye ka iyema nokoli kano iyemuni ka ulkena tuku pumbe Jon Imbo No Ltindilinga nomimu topa pule topalie pimingimu okolorenga noipe mepa orumu.
27 Assim, enviou no mesmo instante um carrasco com ordens de cortar a cabeça de João e trazê-la. Ele decapitou João na prisão,
28 Mepa ombalie ambo wenepo kanomu tirimu. Aku wali ambo wenepomuni meli anjipe pumbe anumunga kindo tirimu.
28 trouxe a cabeça num prato e a entregou à moça, que a levou à sua mãe.
29 I teringi ulumu, Jon yunge kitipi kanoli iyemani pilkolio wali, yunge kangi panamu ongo liko ono tepuringi.
29 Quando os discípulos de João souberam o que havia acontecido, foram buscar o corpo e o colocaram numa sepultura.
30 Oi kongono tipe mundurumu iyema Jisas molorumuna yando ongolio eno ungu mane tikolio ulu teringima pali temane toko ningo tiringi.
30 Os apóstolos voltaram de sua missão e contaram a Jesus tudo que tinham feito e ensinado.
31 Aku wali imbo pulumu owi puwi teringimuni, yunge kitipi kanoli iyema kere nowi wali te naa lerimu. Imunga Jisasini yunge kitipi kanoli iyemando nimbei, “Eno alaye kolte mulu liko teangei. Linongano molamili kombu ku marenga pamolo,” nimu.
31 Jesus lhes disse: “Vamos sozinhos até um lugar tranquilo para descansar um pouco”, pois tanta gente ia e vinha que eles não tinham tempo nem para comer.
32 Aku wali enongano no sipirenga no lembulko imbo naa peli kombu ku tenga pungei puringi.
32 Então saíram de barco para um lugar isolado, a fim de ficarem a sós.
33 Nalo i teringi ulu imbo pulumuni kanokolio kinye manga pupu imu purumele lepamo ningo walitikale liko manjiringi. Kano imbomani kombu taun lerimumanga pali anjikondo kimbo kongono teko mu ningo Jisas kinye yunge kitipi kanoli iyema pungei puringi kombuna eno kumbe leko pungo moloringi.
33 Contudo, muitos os reconheceram e os viram partir, e pessoas de várias cidades correram e chegaram antes deles.
34 No sipina wendo omba imbo pulumu moloringina kanopalie wali, Jisasini imbo akuma tapu iye naa mololi kongi sipsip mele ku peko moloringi kanopa kondo lakopa kolorumu. Imunga Jisas yuni imbo akuma ungu awinima imbo tondombai lipe anjirimu.
34 Quando Jesus saiu do barco, viu a grande multidão e teve compaixão dela, pois eram como ovelhas sem pastor. Então começou a lhes ensinar muitas coisas.
35 Kano tepa angilipili kombu kano ipupene lerimu. Kano wali yunge kitipi kanoli iyemani Jisas yu molorumuna ongolio ningei, “I kombu kuna imboma naa peremele. Ipo lembai oi temo kani,
35 Ao entardecer, os discípulos foram até ele e disseram: “Este lugar é isolado, e já está tarde.
36 kere panjirimele kombu malio kinye we ulke kombu nondopa ltemo malio enongano pungolio kere koroko pame teko nangeindo imboma paio niwi,” ningi.
36 Mande as multidões embora, para que possam ir aos campos e povoados vizinhos e comprar algo para comer”.
37 Jisasini ungu pundu topa nimbei, “Eno langi mare nangei tieio,” nimu. Kano tepa nimu wali, yunge kitipi kanoli iyemani ningei, “Iye teni oli ki talonga tukundo kongono tepalie kou ltimo aku tepa koumu bretena kau topo mundupolio imbo ima lipo langi teamili ningo ninoya?” ningi.
37 Jesus, porém, disse: “Providenciem vocês mesmos alimento para eles”. “Precisaríamos de muito dinheiro
38 Jisasini eno walipe pilipelie nimbei, “Enoni bret ambe teko meremelenje pungo kanaio,” nimu. Pungo kanoko ltendekolio wali ningei, “Bret kite pakera kinye oma talo ltemo,” ningi.
38 “Quantos pães vocês têm?”, perguntou ele. “Vão verificar.” Eles voltaram e informaram: “Cinco pães e dois peixes”.
39 Aku wali, Jisasini yunge kitipi kanoli iyemando nimbei, “Erana mainye imboma pupu lupe lupe wamoko maku toko mondaio,” nimu.
39 Então Jesus ordenou que fizessem a multidão sentar-se em grupos na grama verde.
40 Kano ulumu teringi wali, imbo kanoma 100 ningo 50 ningo pupu wamoko maku toko moloringi.
40 Assim, eles se sentaram em grupos de cinquenta e de cem.
41 Kano wali, Jisasini bret kite pakera kinye oma talo lipelie, muluna olando tipe kanopalie Gotendo paa tereno nimbelie, bret pike lepa yunge kitipi kanoli iyemando tipelie imboma moke teko tieio, nimu. Oma kano talo kano tepa pike lepalie imbo pali tipe aru tirimu.
41 Jesus tomou os cinco pães e os dois peixes, olhou para o céu e os abençoou. Então, à medida que ia partindo os pães, entregava-os aos discípulos para que os distribuíssem ao povo. Também dividiu os peixes para que todos recebessem uma porção.
42 Imbo palini noringi kinye manda terimu.
42 Todos comeram à vontade,
43 Kano teringi wali, Jisas yunge kitipi kanoli iyemani bretenga kape omanga kape nongolio punduko neripi noiringima tiltiko liko wale basket 12 waye peko teringi.
43 e os discípulos recolheram doze cestos com os pães e peixes que sobraram.
44 Imbo kere noringima kambu tiltikolio iye kau 5,000 waye kere noringi.
44 Os que comeram foram cinco mil homens.
45 Pele Jisasini yunge kitipi kanoli iyema, no sip tenga tumbi tiko lipe mundupelie kinye Betsaida nimbe kombu te no nekondo kulendo lerimuna kumbe leko oi pangei nimu. Aku tepalie, yu imbo maku toringima pangei nimbe yando we angilerimu.
45 Logo em seguida, Jesus insistiu com seus discípulos que voltassem ao barco e atravessassem o mar até Betsaida, enquanto ele mandava o povo para casa.
46 Paio nimbe opele nimbelie wali, Jisasini Gote kinye ungu nimbe konge nimbeindo mulu kembo tenga pala purumu.
46 Depois de se despedir de todos, subiu sozinho ao monte para orar.
47 Ipo kala torumu wali, sipimu no imunana lerimu. Aku wali, Jisas yunge yunu mulu kembona molorumu.
47 Durante a noite, os discípulos estavam no barco, no meio do mar, e Jesus, sozinho em terra.
48 Jisas molopa kanorumu wali, poporome orumundo nendo tiko no lembuluringimunga yunge kitipi kanoli iyemani kelepa paloli none telimani no tuku tiko no sipimu kundungei mongonane awilite noliko puringi. Kano teliko puringi wali, Jisas kombu mune lepa kombu ambolopa tungu tirimo wali, nona angilipe yunge kitipi kanoli iyema pungo moloringina ombai orumu. Ombalie kinye, yunge kitipi kanoli iyema topa akilio tipe omba pumbei purumu,
48 Ele viu que estavam em apuros, remando com força e lutando contra o vento e as ondas. Por volta das três da madrugada, Jesus foi até eles caminhando sobre o mar. Sua intenção era passar por eles,
49 nalo yunge kitipi kanoli iyemani Jisas yu nona angilipe omba purumuna kanokolio wali, kurore oromo konopu lekolio mini ltekolio araya ningi. Kano teringi wali, Jisasini walitikale iye kanomando nimbei, “Konopu toimbo topili molaio. Ya na oro. Pipili naa kolaio,” nimu.
49 mas, quando o avistaram caminhando sobre as águas, gritaram de pavor, pensando que fosse um fantasma.
50 — ausente —
50 Ficaram todos aterrorizados ao vê-lo. Imediatamente, porém, Jesus lhes disse: “Não tenham medo! Coragem, sou eu!”.
51 Kano tepa nimbelie wali, Jisas no sipina pala pumbe molorumu kinye waye puringi. Kano wali poporome kanomu kelerimu. Aku ulu kanokolio yunge kitipi kanoli iye kanoma mini lteringi.
51 Em seguida, subiu no barco e o vento parou. Os discípulos ficaram admirados,
52 Jisasini imbo 5,000 bret kite pakera kinye oma talo moke tepa tirimu ulumu kanokolio nalo yu naa liko manjiringi akumunga mini lteringi.
52 pois ainda não tinham entendido o milagre dos pães. O coração deles estava endurecido.
53 Kelko no mongolu kanomu toko pule toko, Genesaret nimbe kombu tenga wendo puringi. Aku kombuna sipimu kareko noiringi.
53 Depois de atravessarem o mar, chegaram a Genesaré. Levaram o barco até a margem
54 Aku sipimu noikolio wendo pungo nendo leringi wali imbomani Jisas kanoko imbi tiringi.
54 e desceram. As pessoas reconheceram Jesus assim que o viram.
55 Aku tekolio lkiko anjo yando pungolio tenarenga Jisas andopa moromo ningi ungu pilkolio, aku imbo kuro tolima enonga tili malio leangei Jisas yu molorumuna taropela teko meko oringi.
55 Quando ouviam que Jesus estava em algum lugar, corriam por toda a região, levando os enfermos em macas para onde sabiam que ele estava.
56 Kano kinye kombu taun malio kape, ulke kombu malio kape, we mai poinye liko kere imbo panjiko kongi ari teko moloringi kombu aku malio, Jisas tenga purumu wali, imbo kuro torumuma imbo angenupilini aku maket kombuna meko ongo noikolio kuro torumu imbomani yunge wale pakoli pundumu kau alaye lope tendangei niwi, ningo Jisas konge tekolio ningi. Aku wali, imbo pali lope tenderingima koinjo puringi.
56 Aonde quer que ele fosse — aos povoados, às cidades ou aos campos ao redor —, levavam os enfermos para as praças. Suplicavam que ele os deixasse pelo menos tocar na borda de seu manto, e todos que o tocavam eram curados.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.