Marcos 5
Imbo Ungu NT (IMO_TBL) vs VC
1 Jisas kinye yunge kitipi kanoli iye kanoma Galili nomu toko pule toko Garasa nimbe kombu te lerimu akundo kulendo wendo oringi.
1 Passaram à outra margem do lago, ao território dos gerasenos.
2 Jisas no sipina wendo omba nendo lerimu wali iye te imbo ono kombuna angilipe ombalie yu kinye kane kane tombai wendo orumu. Neya aku iyemu kuro keri wangoli iyemu.
2 Assim que saíram da barca, um homem possesso do espírito imundo saiu do cemitério
3 Yu imbo ono teringi kou angamanga pelipe andorumu. Aku iyemu yu imbo teni ka toko noinge mele kape manda molo, ka senema kape manda naa terimu.
3 onde tinha seu refúgio e veio-lhe ao encontro. Não podiam atá-lo nem com cadeia, mesmo nos sepulcros,
4 Waliwalima yunge kimbo kima seneni ka toringi nalo otili ipupene ka senema tungu tipe kimbona ka toringi ainima elkemalke tondorumu. Yu paa enge lakopa nimumuni imbo teni ambolko panjinge mele kape molo lerimu.
4 pois tinha sido ligado muitas vezes com grilhões e cadeias, mas os despedaçara e ninguém o podia subjugar.
5 Ipu leli tangoli imbo ono teringi kou anga malio kinye mai kembo malio waliwalima are nilipe kouni yunge kangina yunu turupe kopilipe andorumu.
5 Sempre, dia e noite, andava pelos sepulcros e nos montes, gritando e ferindo-se com pedras.
6 Aku iyemu yu tule tepa angilipe Jisas kanopalie wali, mu nimbe ombalie Jisas yunge kumbekerena komongo topa omba pondorumu.
6 Vendo Jesus de longe, correu e prostrou-se diante dele, gritando em alta voz:
7 Aku wali, Jisasini iyemunga tukundo kuro keri molorumumundo nimbei, “Kuro kerimu, nu iyemu tiye kolko wendo ongo puwi,” nimu. I tepa nimu wali kuro kerimuni are lakopa nimbelie nimbei, “Jisas nu Gote Ola Iyemunga malo, na kinye ambe tenioya? Gotenga imbina mi leko na mindili naa liko tiwi,” nimu.
7 Que queres de mim, Jesus, Filho do Deus Altíssimo?Conjuro-te por Deus, que não me atormentes.
8 — ausente —
8 É que Jesus lhe dizia: Espírito imundo, sai deste homem!
9 Nalo Jisasini kuro keri kanomundo nimbei, “Nunge imbi nariya,” nimu. Kuro keri kanomuni ungu pundu topa nimbei, “Nanga imbimu Pulumu, ambe telka lino kuro keri awinima wangopo moromolo,” nimu.
9 Perguntou-lhe Jesus: Qual é o teu nome? Respondeu-lhe: Legião é o meu nome, porque somos muitos.
10 Aku tepa nimbelie wali altopala altopala Jisas yu walipe pilipelie nimbei, “Lino kuro kerima i kombuna wendo liko naa munduwi,” nimu.
10 E pediam-lhe com instância que não os lançasse fora daquela região.
11 Aku wali mulu kembo kulerenga kongi pulumu imu nongo angileringi.
11 Ora, uma grande manada de porcos andava pastando ali junto do monte.
12 Kano wali kuro kerimani Jisas yu waliko pilkolio ningei, “Lino kongima angimelena liko munduwi. Lino kongimanga tuku pamili niwi,” ningo konge teko ningi.
12 E os espíritos suplicavam-lhe: Manda-nos para os porcos, para entrarmos neles.
13 Ee nimu wali kuro keri kanoma iyemunga wendo ongo pungo kongimanga tuku puringi. Kano kinye kongi paa pulumu angileringi, lipe popo tipe 2,000 mele waye, kanopana tondolo waru no kekona maindo lkikolio kinye no mongolu te molorumuna poningo tuku pungo no wangoringi.
13 Jesus lhos permitiu. Então os espíritos imundos, tendo saído, entraram nos porcos; e a manada, de uns dois mil, precipitou-se no mar, afogando-se.
14 Kongi nokoko angileringi iyema kowa eno pungo aku terimu ulumu neya aku kombu taunomanga kinye kombu kule kulemanga anjo anjo andoko ningi. Aku teko ningi wali, terimu ulumu kanongei imboma wendo puringi.
14 Fugiram os pastores e narraram o fato na cidade e pelos arredores. Então saíram a ver o que tinha acontecido.
15 Pungo Jisas molorumuna wendo ongo kanoringi wali oi kuro keri awini wangopa perimu kano iyemu kelepa wale pakoli pakopa yunge konopumu kolona lepili molorumu. Aku ulu kanokolio kinye mini lakoko lteringi.
15 Aproximaram-se de Jesus e viram o possesso assentado, coberto com seu manto e calmo, ele que tinha sido possuído pela Legião. E o pânico apoderou-se deles.
16 Neya aku terimu ulu kanoringi imbomani imbo oringimando kongima kinye kuro keri wangorumu iyemu wendo orumu uluma temane toko tiringi.
16 As testemunhas do fato contaram-lhes como havia acontecido isso ao endemoninhado, e o caso dos porcos.
17 Pilko kanokolio wali imbomani Jisas yu konge tekolio enonga kombumu tiye kolko nu puwi, ningi.
17 Começaram então a rogar-lhe que se retirasse da sua região.
18 Kano teko ningi wali, Jisas kano pumbei no sipina tuku purumu kinye, oi kuro keri wangorumu kano iyemuni Jisasindo konge tepalie waye pambili nimu.
18 Quando ele subia para a barca, veio o que tinha sido possesso e pediu-lhe permissão de acompanhá-lo.
19 Nalo Jisasini opili ungu naa nimbelie kano iyemundo nimbei, “Iye Awilimuni nu tepa kondoromo mele kinye nu kondo koltomo mele kape ulke kombundo pungo nunge imboma ningo tipuwi,” nimu.
19 Jesus não o admitiu, mas disse-lhe: Vai para casa, para junto dos teus e anuncia-lhes tudo o que o Senhor fez por ti, e como se compadeceu de ti.
20 Pilipelie iye kanomu anjo pumbe Jisasini yu paa tepa kondorumu uluma pali kombu awili Dekapolis ningina nilipe andorumu. Aku tepa nimu ungu pileringi imbomani ereye ningo nongo puringi.
20 Foi-se ele e começou a publicar, na Decápole, tudo o que Jesus lhe havia feito. E todos se admiravam.
21 Jisas kano altopala Galili no mongolumu topa pule topa nekondo kulendo purumula. Aku no kulendona imbo pulumu Jisas yu angilerimuna ongo liko okoringi.
21 Tendo Jesus navegado outra vez para a margem oposta, de novo afluiu a ele uma grande multidão. Ele se achava à beira do mar, quando
22 Aku wali Juda imbomanga nombeya ulke tenga tapu iye te orumu, aku iyemunga imbi Jairus. Kano iyemuni Jisas kanopalie wali yunge kimbo puluna komongo topa pondopalie
22 um dos chefes da sinagoga, chamado Jairo, se apresentou e, à sua vista, lançou-se-lhe aos pés,
23 enge nimbe walipe pilipelie nimbei, “Nanga lemenu balomu koltomo, imunga nuni paa ongo nunge ki pala noindiwi. Aku tenio wali, balomunga kuromu pora nimbe yu koinjo pupili,” nimu.
23 rogando-lhe com insistência: Minha filhinha está nas últimas. Vem, impõe-lhe as mãos para que se salve e viva.
24 Aku tepa nimu kinye Jisas kano aku iyemu kinye pumbei purumu. Aku wali imbo pulumuni yu purumu mele lombilko yu liko okoko peya puringi.
24 Jesus foi com ele e grande multidão o seguia, comprimindo-o.
25 Aku waye puringi imbomanga imunana ambo te yokoli mepa mindili nomba molopili poinye 12 pena perimu.
25 Ora, havia ali uma mulher que já por doze anos padecia de um fluxo de sangue.
26 Da ambomu yu dokta pulumunga kina maindo molopa mindili awilimu norumu. Aku tepalie kuro koinjo puro kiyekiye nimbe yunge kou merimuma akuna pora tirimu nalo koinjo naa puli kuro topa olandopa kau purumu.
26 Sofrera muito nas mãos de vários médicos, gastando tudo o que possuía, sem achar nenhum alívio; pelo contrário, piorava cada vez mais.
27 Aku ambomuni Jisasinga teremo ningi uluma pilipelie wali yunu konopuna tukundo nimbei, “Jisas yunge wali pakolimu lope tendendu lemo, aku na koinjo pumbo lepamo,” nimu. Aku konopu panjipelie wali imboma oringi mele Jisasinga umbulkondo akilio akilio orumu. Aku konopu lelipe ombalie kinye Jisasinga wale pakolimu lope tenderimu.
27 Tendo ela ouvido falar de Jesus, veio por detrás, entre a multidão, e tocou-lhe no manto.
28 — ausente —
28 Dizia ela consigo: Se tocar, ainda que seja na orla do seu manto, estarei curada.
29 Kano ulu tepa nendo lerimu kinye walitikale yokoli merimu kano ulu pulumu akuna pora nimu. Aku kinye ambomu yunu tukundo lipe manjirimu wali yunge umbuni merimu kano ulumu pora nimu.
29 Ora, no mesmo instante se lhe estancou a fonte de sangue, e ela teve a sensação de estar curada.
30 Kano terimu wali Jisasini imboma koinjo lipili enge mare wendo purumu ulu tumbi tipe lipe manjipelie imbo oringimando kumbekere ondopalie nimbei, “Narini nanga wale pakolimu lope tendemoya?” nimu.
30 Jesus percebeu imediatamente que saíra dele uma força e, voltando-se para o povo, perguntou: Quem tocou minhas vestes?
31 Aku tepa nimu wali yunge kitipi kanoli iyemani ungu pundu toko ningei, “Imbo pulumuni nu liko okoromele ulu kandono wali na imbo narini lope tendemo ninoya?” ningi.
31 Responderam-lhe os seus discípulos: Vês que a multidão te comprime e perguntas: Quem me tocou?
32 Nalo imbo paa narini yu lope tendemonje nimbe kanombai kau kanorumu.
32 E ele olhava em derredor para ver quem o fizera.
33 Aku terimu wali ambomuni yunge terimu ulumu lipe manjipelie kinye pungu pungu nilipe pipili kololipe ombalie wali Jisas yunge kimbo puluna komongo topa omba pondopalie wali yu kinye terimu ulumu pali nimbe para tirimu.
33 Ora, a mulher, atemorizada e trêmula, sabendo o que nela se tinha passado, veio lançar-se-lhe aos pés e contou-lhe toda a verdade.
34 Kano tepa nimu wali, Jisasini ambo kanomundo nimbei, “Nanga lemenu, nunge ipukimuni nu tepa koinjo mundumo. Imunga nunge umbuni meniomu paa pora nipili, nunge konopumu kolona lepili ulkendo puwi,” nimu.
34 Mas ele lhe disse: Filha, a tua fé te salvou. Vai em paz e sê curada do teu mal.
35 Jisas kano i ungumu nimbe angilipili iyemare Jairusinga ulke tiye kolko ongolio kinye Jairus yundo ningei, “Nunge lemena kano nomi ka akumo. Ungu imbo iyemu umbuni tiko ambe telka we meko oronoya?” ningi.
35 Enquanto ainda falava, chegou alguém da casa do chefe da sinagoga, anunciando: Tua filha morreu. Para que ainda incomodas o Mestre?
36 Nalo Jisasini aku teko ningi ungumu komu naa tipelie ulke nokoli iye kanomundo nimbei, “Mini naa ltekolio, na ipuki tiwi,” nimu.
36 Ouvindo Jesus a notícia que era transmitida, dirigiu-se ao chefe da sinagoga: Não temas; crê somente.
37 Kano tepa nimbelie wali yu lombilko imbo te wangei ungu naa nimu. Nalo Pita kinye we angenungolo Jems Jon talo waye i poko kau wangei nimu.
37 E não permitiu que ninguém o acompanhasse, senão Pedro, Tiago e João, irmão de Tiago.
38 Jairusinga ulke wendo oringi wali Jisasini imbo kapu andi malio lila ningo pekolio kinye kola tome toko angileringina kanorumu.
38 Ao chegar à casa do chefe da sinagoga, viu o alvoroço e os que estavam chorando e fazendo grandes lamentações.
39 Jisasini kola teko moloringina tuku pumbelie nimbei, “Eno ambe telka ungu panjiko kola teko moromeleya? Balomu kolopa naa kolomo. We uru pepa kau moromo,” nimu.
39 Ele entrou e disse-lhes: Por que todo esse barulho e esses choros? A menina não morreu. Ela está dormindo.
40 Yunge nimu ungu pilkolio owe tenderingi. Aku teringi kinye Jisas yuni imbo kanoma pali makoropa tawendo mundupelie wali balomunga anumu lapa talo kinye yunge kitipi kanoli iye yupoko waye lipe meli onomu lerimu kiripina tuku puringi.
40 Mas riam-se dele. Contudo, tendo mandado sair todos, tomou o pai e a mãe da menina e os que levava consigo, e entrou onde a menina estava deitada.
41 Akuna pungolio wali Jisas yuni balo kanomunga kimu lipelie kinye balomundo nimbei, “Talita kumi,” nimu. Aku nimu ungumunga pulumu i tepa mele, “Balo kelomu, nani nundo nio, nu makiliwi,” nimu.
41 Segurou a mão da menina e disse-lhe: Talita cumi, que quer dizer: Menina, ordeno-te, levanta-te!
42 Walitikale kau balo kanomu para lepa makilipe angilipe andorumu. Aku balomu poinye 12 pelimunga i ulumu wendo orumu. Aku wali i terimu ulumu kanokolio imbo waye moloringi kanomani mini lteko ereye ningi.
42 E imediatamente a menina se levantou e se pôs a caminhar {pois contava doze anos}. Eles ficaram assombrados.
43 Nalo Jisasini aku imbomando enge nimbe nimbei, “I temo ulumu anjo imbo tendo naa ningo tieio,” nimu. Aku tepa nimbelie kinye anumu lapa talondo nimbei, “Balomu langi mare nopili liko tielio,” nimu.
43 Ordenou-lhes severamente que ninguém o soubesse, e mandou que lhe dessem de comer.Jesus de Nazaré
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.