Atos 22

UNGU TUKUMEMU (IMO) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Aku tepalie Poloni nimbei, “Ango kame ara kame, nanga nimboi tero ungumu pileio. Enonga kumbekerena enge nimbo angilimboi tero ungumu nimboi,” nimu.
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Juda imbo kanomani yu Juda ungu lepa ungu nimu kinye eno paa taka liko angileringi.
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 “Na Juda iye pupumu. Na meko Silisia kombu tukundo Tarsus kombu akuna meringi. Na molopo aku kombuna akoru. Na ungu imbo iye Gamalieleni skul tenderimu. Yuni na linonga ara kaue kamenga mane ungu ulu pulumanga palinga wamba molowi mele ungu imbo tondopa kondondorumu. Eno da Juda angiltimelemani enge ningo Gotenga ungumu pilko lombiltimele mele oi na kape aku teru.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Nani Jisas lombileringi imboma mindili lipo tipolio mare paa topo kape kondorula. Nani ambo iyema lipolio ka ulke panjiru.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Aku teru ulu puluma popo tondoli iye awilimu kinye Juda imbomanga kaunsil iye tapu iye yumani kape aku ungumu paimbo ningo eno manda ningo tinge. Aku iye nokolimani enonga Damaskus kombu moloringi imbo angenupilindo pipiama tokolio na Jisasinga imbo akuna moloringima pumbe lipupili ningi kinye na imbo akuma ambolopo lipolio mindili lipo tipo Jerusalem kombundo mepo yando omboi akuna pumboi puru.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 Awi tangoli ena dindo nimo kano kinye Damaskus kombu nondopo oru. Kano wali mini ltendepa muluna maindo kariapa mele pa enge nilte ombalie na puruna topa kau molorumu.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Na kano maina mainye topa mundurumu kinye na topa dindeme tenderimu mainye leru. Aku wali muluna maindo ungureni i tepa nimu, ‘Soloya! Soloya, ambe telka na mindili liko tirinoya?’ nimu.
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 Kano tepa nimu kinye nani waltindipo nimboi, ‘Awilimu nu nariya?’ niu.
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Na kinye angileringi iyemani nimu ungumu pilko imbi naa tiringi nalo pamu aku kanoringi.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 Aku tepa nimu wali nani nimboi, ‘Awilimu, kinye ambe teamboya?’ niu. Aku wali Awilimuni ungu pundu topa nimbei, ‘Nu makilko Damaskus kombundo puwi. Akunape nuni teani nimbo oi nimbo panjindu ungumu iyereni nimbe timbelo,’ nimu.
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Pa enge nilimuni nanga mongomu tepa pimbinye ulu tondorumu. Aku wali na waye andoringi iyemani na kano ki ambolko meko Damaskus kombu tuku puringi.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 Akuna Ananaias nimbe iye te na moloruna orumu. Yu Mosesinga mane ungumu pilipe lombili iyemu. Akuna molko peringi Juda imbo palini yu wale pakoringi iyemu.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 Ananaias kano na moloruna ombalie nimbei, ‘Ango Sol, nu melema altoko kanoko imbi teni,’ nimu. Kano tepa nimbe nendo lerimu kinye walitikale mongo makilipo yu kanopo imbi tiru.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 Kano wali Ananaiasini nando nimbei, ‘Linonga ara kaue kamenga Goteni yunge wai lipe noirimo ulumu nu liko manjeni nimbe yunge Malo Iye Toya Tolimu kanoko yunge unguma pileni nimbe nu oi kanopa ltimu.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 Nu lemo imbo palindo yunge ungu nindili iyemu molonio. Nuni pilko kanonio ulu akumanga ungumu imbomando ningo teni.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Imunga kinye nu ambe telka nokoko molonioya? Makilko Jisasi nu tapopili ningo no liwi. Aku tenio wali Goteni nunge ulu kalaroma kulumie topa ltendepili,’ nimu.
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 Altopo pele na kano Jerusalem kombundo yando ombolio Gotenga tempel ulkena konge teru. Aku tepolio wali mongo indi kumbu te teru.
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 Nani kanoru wali Awilimuni nando nimbei, ‘Jerusalem kombu kinye welea tiye kolowi. I kombuna moromele imbomani nanga ungu paimbomu pilko naa linge,’ nimu.
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 Nalo aku wali nani i tepo niu, ‘Awilimu nombeya ulke palimanga moloringi Kristen imbo ipuki tilima nani koipe topo ka tiru ulu palini i kano moromelemani liko manjirimele.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Kelko nunge ungu nindirimu iye Stiven toko kondoringi wali kape na akuna tangei mele kanopo angileru ulu kanoringila. Nani akuna angilipolio yu toko kondangei ulumunga ee niu. Yu kou kalolini toringi iyemanga ola wale pakolima kulko tiringima nani amondoru,’ niu.
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Nalo Awilimuni nando nimbei, ‘Kinye nu Jerusalem kombu tiye kolowi. Nu lemo iye pupu lupe moromele imbomanga kombu paa tulerenga tipo mundumbo’, nimu,” nimbelie Poloni aku tepa nimu.
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Juda imbo nombeya teko angileringimani Poloni nimu ungu pilko angilkolio peyalime nimu ungumunga ru ningo ningei, “Iye imu toko kondaio. Iye pupu i tepamu mai kombuna naa molopili. Yu koinjo kape paa naa molopili,” ningi.
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Aku teko ru ningo opa kanokolio wali enonga ola wale pakoli kangoma kulko lteko mai kungupo liko toko ola munduringi.
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 Kano kinye ele iyema nokoli iye awilimuni imbomani aku teko ru ningo teringi ulumu ambe telka teringinje Pol aku ungumu nipili nimbelie yunge ele iyemando nimbei, “Pol liko meli ele iyemanga ulkena tuku pungolio ka mapu taio,” nimu.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Imunga ele iyemani yu ka tokolio koipe tongei teringi wali ele iyema nokoli iye mandopa te akuna angilerimumundo Poloni nimbei, “Na Rom kombu mai pulu iye kot oi naa tendeli enoni koipe oi tonge manda ltemoya?” nimu.
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Ele iyema nokoli mandopa iye kanomuni i ungu pilipelie wele kano ele iyema nokoli iye olandopa awili kanomundo pumbe nimbei, “Nuni tereno ulumu liko manjirinoya? Iye imupe yu Rom kombu pulu iyemu,” nimu.
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Kano tepa nimu wali ele iyema nokoli iye awili olandopa kanomu ombalie Polondo i tepa nimbe waltindirimu, “Nando toya toko niwi. Nu paimbo Rom kombu mai pulu iyemuya?” nimu.
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Kano wali ele iye awili kanomuni nimbei, “Na Rom kombu mai pulu iye molomboi wali kou pulumu tiru,” nimu.
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Pol yu ungu waliko pilingei ungu tumbirumbi tiringi kano iyema walitikale yu munduko yokeya tendeko wendo puringi. Kano kinye ele iyema nokoli iye awilimuni, ‘Nani Rom iye te ka sen toko panjiko ka pulteni taio nindumunga na mongo pembalonje nimbo pipili kolto,’ konopu lerimu.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Otilikondo ele iyema nokoli iye awili kanomuni Pol ulu ambelemu tepa alowa temona Juda imbomani ningeinje konopu lepa pilimboi konopu lerimu. Imunga yuni popo tondoli iye kiyendoma kinye Juda imbomanga kaunsilima nombeya teangei nimu. Ele iyema nokoli iye awili kanomuni Pol ka toringi kano ka senemu wendo lipe ltendepalie Pol kano enonga nombeya teringi kumbekerena mepa wendo omba anjirimu.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.