1 Job progovori i reče:
2 “Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom i mišicu iznemoglu poduprijeti!
3 Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao.
4 Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?”
5 Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršću i nemani njine.
6 Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi.
7 On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu.
8 On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru.
9 On zastire puno lice mjesečevo razastirući svoj oblak preko njega.
10 On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju.
11 Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti.
12 Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošću.
13 Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola.
14 Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit' grom njegove moći?”