Eclesiastes 3
Sveta Biblija (HRV) vs BKJ
1 Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
1 Para cada coisa há um tempo, e um tempo para todo o propósito debaixo do céu.
2 Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.
2 Um tempo para nascer, e um tempo para morrer; um tempo para plantar, e tempo para arrancar o que se plantou;
3 Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
3 um tempo para matar, e um tempo para curar; um tempo para destruir, e um tempo para construir;
4 Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
4 um tempo para chorar, e um tempo para rir; um tempo para prantear, e um tempo para dançar;
5 Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.
5 um tempo para espalhar pedras, e um tempo para ajuntar pedras; um tempo para abraçar, e um tempo para evitar de abraçar;
6 Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.
6 um tempo para adquirir, e um tempo para perder; um tempo para guardar, e um tempo para lançar fora;
7 Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.
7 um tempo para rasgar, e um tempo para costurar; um tempo para manter silêncio, e um tempo para falar;
8 Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.
8 um tempo para amar, e um tempo para odiar; um tempo para guerrear, e um tempo para a paz.
9 Koja je posleniku korist od njegovih napora?
9 Que benefício tem o trabalhador naquilo em que trabalha?
10 Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.
10 Tenho visto o trabalho que Deus deu aos filhos dos homens, para nele serem exercidos.
11 Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja.
11 Tudo ele fez formoso em seu tempo; também pôs o mundo em seus corações, para que nenhum homem possa descobrir a obra que Deus fez desde o princípio até ao fim.
12 Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života.
12 Eu sei que não há prazer nisso, a não ser que o homem se alegre e faça o bem em sua vida;
13 I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.
13 e também que todo o homem coma e beba, e goze do bem de todo o seu trabalho; isto é a dádiva de Deus.
14 I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.
14 Eu sei que tudo quanto Deus faz será para sempre; nada se lhe deve acrescentar, e nada se lhe deve tirar; e isto Deus faz, para que o homem tema diante dele.
15 Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.
15 O que é, já existiu; e o que está para ser, também já existiu; e Deus requer aquilo que passou.
16 Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac.
16 E além do mais, vi debaixo do sol que no lugar do juízo havia impiedade, e no lugar da justiça havia iniquidade.
17 Zato rekoh u sebi: “Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin.”
17 Eu disse em meu coração: Deus julgará o justo e o ímpio; porquanto há um tempo para todo o propósito e para toda a obra.
18 Još rekoh u sebi: “Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.”
18 Eu disse em meu coração, a respeito da condição dos filhos dos homens, que Deus os manifestaria, para que assim pudessem ver que são em si mesmos animais.
19 Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.
19 Porque o que recai sobre os filhos dos homens, também recai sobre os animais, e lhes sucede a mesma coisa; assim como morre um, também morre o outro; porque todos têm o mesmo fôlego, de modo que o homem não tem preeminência sobre um animal; porquanto tudo é vaidade.
20 I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.
20 Todos vão para um lugar; todos são do pó, e todos voltam ao pó.
21 Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?
21 Quem conhece o espírito do homem que vai para cima, e o espírito do animal que vai para baixo da terra?
22 Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?
22 Assim percebo que não há coisa melhor para o homem do que alegrar-se nas suas próprias obras, porque essa é a sua porção; porque quem o fará voltar para ver o que será depois dele?
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Eclesiastes 3, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.