Marcos 5

Tuivang Matu Chin Bible (HLT_THB) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Cecoengawh, tuili caqai benna kaw Gerasin khawna ce cet uhy.
1 Entrementes, chegaram à outra margem do mar, à terra dos gerasenos.
2 Lawng khui awhkawng Jesu ak cawn lawawh, ak kawk khuina qaai ak be thlang pynoet ing phyi nakawng anih ce hqum ham law hy.
2 Ao desembarcar, logo veio dos sepulcros, ao seu encontro, um homem possesso de espírito imundo,
3 Anih taw phyi awh awm nawh, u ingawm anih ce am pin thai qoe uhy. Thiqui ingawm am pin thai uhy.
3 o qual vivia nos sepulcros, e nem mesmo com cadeias alguém podia prendê-lo;
4 A kut a khaw thiqui ing khit hlai uhy, thiquikhqi awm phu kyk kyk hy. U ingawm anih ce am noeng hy.
4 porque, tendo sido muitas vezes preso com grilhões e cadeias, as cadeias foram quebradas por ele, e os grilhões, despedaçados. E ninguém podia subjugá-lo.
5 Khawmthan khawdai phyi ingkaw tlang kqang khy nawh amah ingkaw amah ce lung ing aat qu hy.
5 Andava sempre, de noite e de dia, clamando por entre os sepulcros e pelos montes, ferindo-se com pedras.
6 Ak hla nakawng Jesu a huh awh, dawng nawh a haina khuk sym pehy.
6 Quando, de longe, viu Jesus, correu e o adorou,
7 Khawteh na khy nawh, “Kai ve ikaw ni tina vang na ti, Jesu sawsang soeih Khawsa Capa? Qeennaak ing kai ve kyinaak koeh ni huh sak mai!” tina hy.
7 exclamando com alta voz: Que tenho eu contigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Conjuro-te por Deus que não me atormentes!
8 Jesu ing,ana tinaak hawh a dawngawh.
8 Porque Jesus lhe dissera: Espírito imundo, sai desse homem!
9 tinawh Jesu ing doet hy. Anih ing, “Khawzah kami law a dawngawh, Legion ming na nyng,” tina hy.
9 E perguntou-lhe: Qual é o teu nome? Respondeu ele: Legião é o meu nome, porque somos muitos.
10 Ak hla soeih na cekkhqi ce ama tyihnaak aham Jesu a venawh anih ing qeennaak thoeh hy.
10 E rogou-lhe encarecidamente que os não mandasse para fora do país.
11 Ce a hun awhkawng a zoenaak baang kqoep awh vawk cahnaak awm hy.
11 Ora, pastava ali pelo monte uma grande manada de porcos.
12 Qaaikhqi ing Jesu a venawh, “Vawk a venna ni tyi khqi mai, vawk khqik khuina kun mai vang u nyng,” tinawh qeennaak thoeh uhy.
12 E os espíritos imundos rogaram a Jesus, dizendo: Manda-nos para os porcos, para que entremos neles.
13 Anih ing kun sak hy, cedawngawh qaaikhqi ce cawn unawh vawk ak kawk khuina kun uhy. Cawhkaw vawk taw thawnghih tluk law hy, vawkkhqi boeih ce tuili a awmnaak ben kqang cen unawh tui awh amik cawn coengawh thi boeh boeh uhy.
13 Jesus o permitiu. Então, saindo os espíritos imundos, entraram nos porcos; e a manada, que era cerca de dois mil, precipitou-se despenhadeiro abaixo, para dentro do mar, onde se afogaram.
14 Vawk ak cahkhqi ce dawng unawh khawk bau ingkaw vangcakhqi awh cawhkaw ik-oeihkhqi ce kqawn uhy, cedawngawh cawhkaw ik-oeih ce ak toek na thlangkhqi ce cet uhy.
14 Os porqueiros fugiram e o anunciaram na cidade e pelos campos. Então, saiu o povo para ver o que sucedera.
15 Jesu a ven ami pha law awh, qaai ing am tu ak thlang ce hu uhy, anih ce ak leek caana a nang ngawi hy; cawhkaw thlangkhqi ing ce kqih uhy.
15 Indo ter com Jesus, viram o endemoninhado, o que tivera a legião, assentado, vestido, em perfeito juízo; e temeram.
16 Qaai ing am tu thlang ingkaw vawk ak khan awhkaw ik-oeih ak awm law ce ak hukhqi ing thlangkhqi venawh kqawn pe uhy.
16 Os que haviam presenciado os fatos contaram-lhes o que acontecera ao endemoninhado e acerca dos porcos.
17 Cedawngawh thlangkhqi ing ce a qam ce cehtaak aham Jesu a venawh qeennaak thoeh uhy.
17 E entraram a rogar-lhe que se retirasse da terra deles.
18 Jesu ing lawng khuina kun vang a ti awh, qaai ing amtu a qoei sak thlang ing a hu awh bat lawt aham qeennaak thoeh hy.
18 Ao entrar Jesus no barco, suplicava-lhe o que fora endemoninhado que o deixasse estar com ele.
19 Cehlai Jesu ing am bat sak hy,tina hy.
19 Jesus, porém, não lho permitiu, mas ordenou-lhe: Vai para tua casa, para os teus. Anuncia-lhes tudo o que o Senhor te fez e como teve compaixão de ti.
20 Cedawngawh ce ak thlang ing cet nawh Jesu ing ak khan awh ikawmyih ik-oeih a sai peek tice Dekapolis awh kqawn hy. Cedawngawh thlang boeih amik kawpoek kyi hy.
20 Então, ele foi e começou a proclamar em Decápolis tudo o que Jesus lhe fizera; e todos se admiravam.
21 Jesu taw tuili caqai na lawng ing cet nawh, tui kengawh a awm awh thlang kqeng khawzah ce a venna cun uhy.
21 Tendo Jesus voltado no barco, para o outro lado, afluiu para ele grande multidão; e ele estava junto do mar.
22 Cawh sinakawk ukkung thlang pynoet, Jairu ak mingnaak ce law hy. Jesu ce a huh awh a khawkung awh koep doena qeennaak thoeh hy.
22 Eis que se chegou a ele um dos principais da sinagoga, chamado Jairo, e, vendo-o, prostrou-se a seus pés
23 “Ka canu ca thi tawm hawh hy. Qeennaak ing law nawh ak khan awh na kut tloeng pe cang, cawhtaw qoei nawh hqing tlaih kaw,” tina hy.
23 e insistentemente lhe suplicou: Minha filhinha está à morte; vem, impõe as mãos sobre ela, para que seja salva, e viverá.
24 Cedawngawh Jesu taw anih a hu awh cet hy. Thlang kqeng khawzah ce a hu awh bat unawh ang net na net qu uhy.
24 Jesus foi com ele. Grande multidão o seguia, comprimindo-o.
25 Cawh kumhqa hlaihih a thi na ak tla nu pynoet ce awm lawt hy.
25 Aconteceu que certa mulher, que, havia doze anos, vinha sofrendo de uma hemorragia
26 Siboei khawzah a venawh a ceh hawh a dawngawh tangka awm khawk hawh hy, cehlai am hawih khang nawh nauh khqoet khqoet hy.
26 e muito padecera à mão de vários médicos, tendo despendido tudo quanto possuía, sem, contudo, nada aproveitar, antes, pelo contrário, indo a pior,
27 Jesu a thang ce ang zaak awh thlang kqeng mi Jesu a hu awh bat lawt hy,
27 tendo ouvido a fama de Jesus, vindo por trás dele, por entre a multidão, tocou-lhe a veste.
28 A hi mah ka bi man qoei ngai voei nyng, tinawh ak poek dawngawh a hi ce bi pehy.
28 Porque, dizia: Se eu apenas lhe tocar as vestes, ficarei curada.
29 Cawh a thi ce dym nawh a pum awh a tlawhnaak qoei hawh hy tice sim pahoei hy.
29 E logo se lhe estancou a hemorragia, e sentiu no corpo estar curada do seu flagelo.
30 Cawh a pum awhkawng saithainaak cawn hy tice Jesu ing sim pahoei hy. Thlang kqeng benna ce mang nawh,tinawh doet khqi hy.
30 Jesus, reconhecendo imediatamente que dele saíra poder, virando-se no meio da multidão, perguntou: Quem me tocou nas vestes?
31 A hubatkhqi ing, “Thlang kqeng ing ni net usaw na huh a loei awh, 'U ing a ni bi? ce nak ti nu,' tina uhy.
31 Responderam-lhe seus discípulos: Vês que a multidão te aperta e dizes: Quem me tocou?
32 Cehlai Jesu ing amah ak bikung benna mang nawh toek hy.
32 Ele, porém, olhava ao redor para ver quem fizera isto.
33 Cawh cawhkaw nu ing ak khan awh ik-oeih ak awm law ce a sim doena, a khawkung awh koep nawh kqih thyn doena ak thym caana kqawn pe boeih hy.
33 Então, a mulher, atemorizada e tremendo, cônscia do que nela se operara, veio, prostrou-se diante dele e declarou-lhe toda a verdade.
34 Jesu ing a venawh,tina hy.
34 E ele lhe disse: Filha, a tua fé te salvou; vai-te em paz e fica livre do teu mal.
35 Ce myihna Jesu ing awi ak kqawn huiawh, sinakawk ukkung Jairu a im awhkawng thlang vang ce law uhy. “Na canu thi hawh hy, kaw hamna cawngpyikung ce na toeh na oeih khing kaw?” tina hy.
35 Falava ele ainda, quando chegaram alguns da casa do chefe da sinagoga, a quem disseram: Tua filha já morreu; por que ainda incomodas o Mestre?
36 A mingmih ak awih kqawn ce kawna awm am ngai nawh, sinakawk ukkung a venawh,” tina hy.
36 Mas Jesus, sem acudir a tais palavras, disse ao chefe da sinagoga: Não temas, crê somente.
37 Piter, Jakob ingkaw Jakob a na Johan doeng ce khy nawh cet uhy.
37 Contudo, não permitiu que alguém o acompanhasse, senão Pedro e os irmãos Tiago e João.
38 Sinakawk ukkung a im ami pha awh ak khy ak kokhqi ingkaw ak kqangkhqi ce Jesu ing hu hy.
38 Chegando à casa do chefe da sinagoga, viu Jesus o alvoroço, os que choravam e os que pranteavam muito.
39 Ipkhui na cet nawh a mingmih a venawh,tinak khqi hy.
39 Ao entrar, lhes disse: Por que estais em alvoroço e chorais? A criança não está morta, mas dorme.
40 Cawh a mingmih ing qaih na uhy. Cawhkaw ak awm thlangkhqi ce a leng na cawn sak khqi nawh naasen a nu a pa ingkaw a hubat a ven awhkaw ak awmkhqi ce naasen ami soeinaak na ceh pyi khqi hy.
40 E riam-se dele. Tendo ele, porém, mandado sair a todos, tomou o pai e a mãe da criança e os que vieram com ele e entrou onde ela estava.
41 Naasen ce a kut awh tu nawh,tina hy, (cece, “Nulaa ca, ka nik kqawn peek, tho lah!” tinak ni).
41 Tomando-a pela mão, disse: Talitá cumi!, que quer dizer: Menina, eu te mando, levanta-te!
42 Cawh nuca ce tho pahoei nawh cet hyhy hy (cawhkaw nuca taw kumhqa hlaihih law hy). Cawh cawhkaw amik awm thlangkhqi boeih ce amik kawpoek kyi hy.
42 Imediatamente, a menina se levantou e pôs-se a andar; pois tinha doze anos. Então, ficaram todos sobremaneira admirados.
43 Cawhkaw ik-oeih ce u a venawh awm amak kqawn aham cekkhqi ce awi yn khqi ceet ceet hy, cekcoengawh nuca ce ai kawi pynoet oet peek aham kqawn pehy.
43 Mas Jesus ordenou-lhes expressamente que ninguém o soubesse; e mandou que dessem de comer à menina.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.