Atos 27

ghn (GHN) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ego ko za tavatuvizi za mami toka lao pa Itali gami qari gua. Ko i Paula beto kaki ria na tinoni tapiudi za qari loi laoni pa kopu ti Jiuliasi, aza maka tinoni matamata gogoto pa maka puku minete varipera tana kuta bangara pa Romu.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Ko gami zae gami pa maka vaka koko veina pa Adaramuteni ko za korapa vatana ko mi toka lao vei pa doru babatana ole pa Esia za gua, ko gami toka keni. Ko za tutigami tugu gami i Arizitakosi, na tinonina pa guguzu Tesalonika pa ia pa Masidonia.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Za rane soga na kota za gami lao paro pa Sidoni. I Jiuliasi za valeana lao za ti Paula, ko za vamalumia gu ko mina boka paro dogororia ria na nana baere ko mari boka iai pa kaki zakazava bi nyoroguani aza za gua.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Totonai gami taloi pa Sidoni nari za raja koimoagami za na gava, ko gami rerege vapae vei tu pa nuza Saeparasi.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Ko gami katapa vei tu pa kale Silisia beto pa Pamipilia za gami toka karovia za na kolo lavata, ko gami gore paro pa guguzu pa Mura pa ia pa Lukia.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Ketakoi za bati vaia na tinoni matamata gogoto za maka vaka Alekezadaria za korapa mi toka lao vei pa Itali za gua, ko za vazae gami mule pa vaka aza.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Gami toka pekipeki lao na zoku rane beto ko pakonai beto gami paro pa kelekele pa Kinidasi. Na gava za dori neqi ko gamike boka toka vatuvizi lao, ko gami gabala vapae gore vei gu pa nuza Kiriti ko gami katapa vei pa kelekele Salamone.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Gami babata kaurai pa nuza Kiriti ko pakonai beto gami kamu za pa maka ia na izongona pa Koqu Bulena tata pa guguzu pa Lasaia.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Ego ko gami doru suvere zovai mae tu ketakoi gami ko za kamua gu za na totozo za tapata mari rerege na vaka, ura na rane vavavui vulavulaza tadiria na Jiu za tori jola tu ko za kamua gu za na totozo rane bongi. Ko za parangaria i Paula ria,
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 <<Ka viza tavitiqu, ara qa dogoria za pala mina kolea na tapata za na rerege tadigita beto zoku zakazava tana aru vikereria. Ko nake susurana gu beto na vaka za pala tana ngangaguluria, goto na toa tugu tadiria na tinoni vei,>> za gua.
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Ba na tinoni matamata gogoto zake vazozotoa za na parangana i Paula, goto na kapini beto na tinoni kolenana vaka tu za nongororia.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Na koqu tititina ani za nake ia leana mina kole adono vajolani na totozo lomozo. Ko na kubodi ria na tinoni za qari nyoroguani tugu ko bari taloi rijo tugu pa ia aza ko vei bi boka za bari lao vajolai na totozo lomozo pa Poinikisi, ura maka koqu tititina pa nuza Kiriti za bata kaurai vei pa kale suvu tapo za ketakoi qari gua.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Ego ko totonai za podalai ivu pekipeki turu vei pa kolo pa kale kauraina na nuza za na gava, nari za qari roquroqua palu mami boka gu toka lao gami qari gua, ko qari kaoa za na piko beto gami peki babata katakatapa pa nuza pa Kiriti.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Ba oqoro zovai, nari za soga mutu za na gava ko za turu korakorapa vei mutu pa kale zagere tapo beto pa narena na nuza za na gava ranebongi.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Ko za pogozo vapirua na gava za na vaka, ko gami varipera ko babi vakole veini pa koimoa za na gava gami gua ba gamike boka nari za gami loi pale gu ko gami kole gu vapogopogozodigami na gava.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Totonai gami katapa vei pa maka nuza peki na izongona pa Kauda, nari za pakonai beto gami surana vamauru valeania za na tiqina na vaka.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Pa liguna qari ovulu surania ria za na tiqi, nari za qari piko pilu vamauru varilivulivutaini na gazoro za na vaka. Beto ko qari matagutuni keta mi lao gona papara pa bolebole nagaza pa kolona pa babatana pa Libia za na vaka qari gua, ko qari vagorea ko za ragatia na vaka za na piko beto za gami vatutini gu na gava za na vaka.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Za koi vei neqina za na gava ko za iru lao lamedigami, nari za rane na kota za qari podalai gonagona vole paledi za kaki susurana pa vaka,
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 beto na rane vinaue za qari gona vole paledi za kaki zakazavana na vaka.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Na tapo beto na seru za qarike izongo tabata podeke, beto na ranebongi za rajagami gami za zake izongo mako gore, ko doru mami roverove vei mami taalo za qari puju betodia gu za totonai.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Ego ko pa liguna kubo rane ko qari oqoro tugu ganiadia pu gania ria na tinoni, nari za turu pa moedi ria i Paula, ko za paranga, <<Ka viza tavitiqu! Vei bu nongoroziu ara ko tabeke taloi pa nuza Kiriti za gita, nari za tabeke gozoria gita za na tapata ani beto tabeke gona pale vikevikereria ria na zakazava.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Ba koviria qa tepagamu ara za gamu ko mu varene pa roquroqu! Kepore maka gamu za mina saivia nana toa, goto na vaka gu za pala mina tapiara.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Ura pa bongi gu za jola zana, za lame turu tata taqu za maka mateana tana Tamaza, aza na Tamaza za izongoziu beto ko qa nabuluni ara,
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 ko ari za guniziu vei, <Paula! Muke matagutu, pala pa moena tu i Siza muna lao turu ao! Beto ko na Tamaza za vasare vanigo ao ria doru qari zae tavitigo ao,> za guniziu.
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Ko mu varene za gamu, ka viza tavitiqu! Ura ara na qua vinazozoto tana Tamaza za pala mina gore votu vei vaputaputa tugu aza za ule vaniziu aza.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Ba pala mina pogozo vapaparagita tugu na gava pa maka nuza pa pezo za gita,>> za gua i Paula.
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Ego ko za kamua na bongi vinamanogamade za kole pogozo lao lamedigami na ranebongi pa kolo Adiria ko za tata vei pa korapa bongi, nari za qari roverove ria na tinoni roiti pa vaka palu taqe tori ole paro tu pa abana za gita qari gua.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Ko qari vadururu gorea za maka gazoro za tapikoni maka mamata pa maka uquna, nari za qari gilagilai za rabeteputa zavanga na lilisi gorena za na kolo. Za oqoro zovai nari za qari vagorea mule za na padapadana nari za qari gilagilai za manogalima zavanga na lilisi gorena za na kolo.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Ko qari matagutu keta mami kole ole papara pa kaki ia patupatuna qari gua, nari za qari vagoreria pa tavatava za ka made piko beto za qari kole varavara ko bi siqasiqarai tu rane qari gua.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Ria na tinoni roiti pa vaka za qari matagutu ko mari uku loi pale za na vaka qari gua, ko qari vagorea pa ivere za na tiqi beto za qari kole roiti sekeseke vei mari vagore piko pa kale koimoa qari gua.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Nari za paranga lao tana tinoni matamata gogoto beto ria na solodia i Paula, <<Vei marike suvere pa vaka ria na tinoni roiti ari, nari za pala munake boka tavasare za gamu,>> za guni.
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Nari qari lao tu ria na solodia ko qari koroto paledi za na gazoro qari pikoni tiqi ko qari vaole paleni za na tiqi.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Ego ko totonai za tata na rane nari za garunuria i Paula ria doru ko mari makarai tekuteku mae za gudi. Ko ari za gudi vei ria doru, <<Pa ngenari za na vinamanogamade raneda taqe kole adono za gita, beto ko gamu gamu oqoro izongo tekua maka za.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Ko za vei za qa tepa vitivitigigamu ara za gamu ko mu somana tekuteku, ura muna vei tugu gamu za pala minake apulugamu maka za. Pala kepore maka gamu za mina saivia makamaka lili vurungu pa batuna,>> za gudi.
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Ko totonai za beto paranga vei zara i Paula, nari za tekua za na bereti ko za paranga leana laoni tana Tamaza pa moedi ria doru, za kipai beto za tekua.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Nari qari tavaneqi ria doru ko qari somana tekuteku.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 (Gami doru gami zae pa vaka za gami kori gogoto vitungavulu vonomo.)
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Pa liguna qari tekuteku vapote valeana, nari za qari gona volevoledi za na vuiti za tasurana pa vaka ko mi kopele na vaka qari gua.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Ego totonai za koni zae za na volavolaza rane, za qarike dogoro pikatia ria na tinoni roiti pa vaka za na ole poanana ketakoi, ba qari dogoro vaia za maka koqu naganagazana ko vei mari boka za ketakoi gu za mari gore vapapara pale za na vaka qari gua.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Ko qari maja raburabutu vadururu paledi pa kolo za na piko, qari ruvata paledi za na gazoro piko tarina na qelu tana gaiti, beto qari kao vazaea pa gava za na epe koimoa ko qari gona totoa gore za na paroparona.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Ba na vaka za gore jule akeni pa maka bolebole nagaza pa kolona, ko na koimoana na vaka za zake kanoko goto na volozo tavatavana za qari talokuloku taria ko qari pipiaria na tovogo lavalavata.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Ria na solodia za qari roitini za maka roquroqu ko mari vauke paledi ria na tinoni tapiudi qari gua, ura keta mari oqa paro ko mari uku kenidia qari gua.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Ba na tinoni matamata gogoto za nyorogua vasarea i Paula ko za vanogotoria ko qarike roitini za na roiti aza. Goto za garunuria ria qari boka ponyu ko mari oqa momoe ko mari ponyu gore paro pa pezo,
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 goto ria na suvere joladi za mari aleria kaki papene babi na papene kalekalesena na vaka beto mari ponyu tuti gore za gudi. Ko zara qari vei nari za beto qari boka kamu valeana beto pa pezo ria doru.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.