Atos 22
ghn (GHN) vs NVT
1 <<Ka viza tavitiqu na tamaqu! Mu vainongoro lame taqu ko ma naqenaqe muleniziu koviria,>> za gudi.
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Ko tonai qari nongoria za paranga Aramaiki i Paula, nari za qari okoto nogoto kununu beto ria. Nari za podalai paranga i Paula, ari za gua vei,
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 <<Ara za maka tinoni Jiu, na podoqu pa Tasosi pa ia pa Silisia. Na lavataqu pa guguzu pa Jerusalema pani ara, beto ko na sikuluqu ti Qamalieli, ko qa tavagigalaini ko qa tuti vikitivokotoria ara ria na Vavanau tadiria na tamada, beto ko qa ngalingali vitivitigini ara za na Tamaza vei vaputaputa tugu gamu vei gamu pa rane pa ngenari ani.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Ko ria qari tutia na Zona tana Bangara ani za qa komiti vikevikereria tugu ko qa vaukeria tugu ara. Qa piuria ria na marene na reko beto ko qa valugeria pa ruma varipiuna.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Ko na kuta iama lavata beto ria doru tinoni matamata pa kauniseli mari boka vavakato vadigamu gu za na veveiqu ara. Ura tadiria tugu qa tekudi ara ria na leta qari kuti vadi ari ka viza tinoni Jiu pa Damasikasi, ko ara za mana piuria beto mana toka muledi pa Jerusalema ria ko mari tavakilasa,>> qari gua.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 Ego ko totonai qa korapa lalaoqua ara ko qa tata kamu pa Damasikasi na padapada vei na korapa rane, nari za gona vasiboro pa varilivutaiqu ara za maka kabere varivakeana jola na koko lame veina pa noka.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Nari qa lotu gore tu pa pezo ara beto qa nongoria za maka mamalaingi, ari za gua vei, <<Saula! Saula! Ae za vei ko qu korapa komiti vikevikereziu ara ao?>> za gua.
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 Nari qa oe lao ara, <<I zei ao, Bangara?>> qa gua.
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Ko ria na tinoni qari tutiziu za qari batiadia tugu za na kabere, ba qarike nongoro vaia za na mamalaingina na tinoni za korapa paranga lameziu ara.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 Beto qa nanaza ara, <<Na za mana roitini ara, Bangara?>> qa gua.
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Ba qake boka batabata ara, ura zake vabatabataziu na kabere varivakeana. Ko ria gu na tinoni qari tututiziu za qari arua na limaqu ko qari tita laoniziu pa Damasikasi.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 Ego ko na suverena tugu ketakoi za maka tinoni na izongona i Hananisi. Maka tinoni za vatabe valeania na Vavanau beto ko za tapangaga jola tadiria doru tinoni Jiu qari suvere pa Damasikasi aza.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 Ko aza za lame taqu ko za turu pa kekerequ, beto ari za gua vei, <<Saula, taiqu! Mu batabata tu ao!>> za gua. Ko pa totozo tugu aza za qa batabata ara, ko qa enga batia gu aza.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 Beto za ari za guniziu vei, <<Na Tamaza tadiria na tamada za tori mijatigo tu ao ko muna gilagilai za na nana nyorogua, muna batia za na nana nabulu tuvizina, beto ko muna nongoro zozotoa za na mamalaingina aza.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 Ura pala muna maka tinoni vavakato tana ao ko muna vavakatoni tadiria doru tinoni aza vei qu batia beto qu nongoria.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Ko koviria na za mule qu adonia? Goto mu turu ko mu tapaputaiso, beto mu kiu alili lao pa izongona aza ko mari tavalioso ria na mua sela,>> za gua i Hananisi.
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 Ego ko za kamua totonai qa gabala mule pa Jerusalema ko totonai qa korapa varavara pa kakabarena zelepade, nari za qa batia ara za votu taqu za maka dogodogoro.
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 Qa batia ara aza, ari za guniziu vei, <<Siqasiqarai, mu taloi votu siqasiqarai pa Jerusalema! Ura pala marike vazozotoa ria na tinoni za na veveiqu ara muna vavakatoni ao,>> za gua.
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 Ba ari qa gua vei ara, <<Bangara, ria tugu ari qari gilagilaidia za ara za qa valugeria pa ruma varipiuna beto ko qa majamajaria tinganai vei doru ruma varivarikamuna ria qari vazozotogo ao.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Ko totonai qari vai vaukea i Sitivini aza za vavakatoni na veveimu ao, nari za ara tugu za maka qa somana vaegoa za na uke tana beto ko ara tugu qa kole kopudi ria na poko tadiria qari vaukea i Sitivini,>> qa gua.
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Nari ari za guniziu vei aza, <<Mu taloi keni! Ura ara mana garunu laonigo pa zouna tu tadiria na tinoni karovodi ao,>> za guniziu, za gua i Paula.
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Ego ko qari kole tugu nongonongorodia ti Paula ria na tinoni, ba aza tugu za pojaria aza ria na paranga ari, nari za qari makarai kuku velavela votu beto ria, ari qari gua vei, <<Varijo paleni pa kasia guguzu za na tinoni ani! Ura nake padana mina toa aza!>> qari gua.
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Ko qari kole velavela tagigigiri beto qari irirudi pa nulu za na dia poko beto qari kole repo iaparadi pa nulu za na kavuru pezo ria na tinoni.
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 Nari za totonai qari korapa vei zara ria, za garunuria na kuta matamata tadiria na tinoni varipera ria nana tinoni, ko qari toka valugea pa ia suvesuverena tadiria na tinoni varipera i Paula. Beto za garunuria ko mari majamajai aza ko mi boka ululeni aza za na ginugua za qari iranga tagigigirini ria na tinoni Jiu aza za gua.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Ko totonai qari korapa piko tari vakoleni ko mari majamajai qari guni aza, nari za parangia i Paula za maka tinoni matamata gogoto za korapa turu tata tana, <<Ae za vei, na tavamalumuna tugu pa vavanau za na tinoni tapauzuna tana qavuna Romu za mina tamaja vei mina oqoro tapitu ko mina oqoro tagilagila za na sela tana?>> za guni.
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Totonai za nongoria na tinoni matamata gogoto za na nanaza ti Paula, nari za lao za tana kuta matamata tadiria na tinoni varipera ko za parangia, <<Qokolo, na za mu roitini qu gua ao? Na tinoni ani za na tinoni tapauzuna tana qavuna pa Romu ani!>> za guni.
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Nari za lao za na kuta matamata tadiria na tinoni varipera ko za nanazia i Paula, <<Mu ule vaniziu, maka tinoni tapauzumu tugu tana qavuna pa Romu ao?>> za guni.
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Nari za paranga za na kuta matamata tadiria na tinoni varipera, <<Ara nake poata leleo tu qa valaoni beto qa boka izongia za na neqi ko qa tapauzu tana qavuna pa Romu ara!>> za guni.
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Ego pa totozo tugu aza qari togolo mule ria na tinoni mari piqopiqolia ko mari nanaza vilovilotia i Paula qari gua. Beto ko na kuta matamata tadiria na tinoni varipera ba za matagutu tugu za totonai za gilagilai za maka tinoni tapauzuna tana qavuna Romu aza ba za tori piuni tu na seni.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Ego ko za nyorogua gilagila valeania tugu na kuta matamata tadiria na tinoni varipera za na kutana zozoto vei beto qari jutua ria na tinoni Jiu i Paula. Ko za rane soga na kota, nari za ruvatia i Paula beto za garunuria ria na kuta iama beto ria doru pa kauniseli ko mari varikamu za gudi. Ko qari varikamu beto tu ria doru nari za toka goreni aza i Paula ko za vaturua pa moedi ria doru.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.