Atos 22
Wipi Yɨt God ma Yɨna Sisɨl Yɨna Peba (GDR) vs NVI
1 Ɨ ton ket yindonj da, “Kor nany dɨde yɨngganwar dɨde kor b'uwar, wɨn otade koina b'ɨrmeka yɨt utkunda rɨna ra kon wanɨm tapureninyɨn.”
1 "Irmãos e pais, ouçam agora a minha defesa".
2 Ɨ re ton tin yutkundo towainajog Ibru yɨt ke opurenand towa pɨlwa, ton kea ket mumakesa aukɨto. Ɨ Pol ket yindonj da,
2 Quando ouviram que lhes falava em aramaico, ficaram em absoluto silêncio. Então Paulo disse:
3 “Kon re yɨpa Ju rɨga en. Ɨ kon ukendond re Tarso taun nat Kilikiya eriyand. Ajɨ kon onyitond re onggɨt Yerusalem taun nat, ɨ yɨpa ukoi ouyaena rɨga Gamaliyelɨt ken dɨmdɨmjog kana nouyaenenonj meraina b'uwar waina gog yɨt. Dɨde kea kon ukoi singi kɨma nony b'aramitenond Godɨm pɨlwa odede opi re wɨda komkesa yu wekenyɨt.
3 "Sou judeu, nascido em Tarso da Cilícia, mas criado nesta cidade. Fui instruído rigorosamente por Gamaliel na lei de nossos antepassados, sendo tão zeloso por Deus quanto qualquer de vocês hoje.
4 Sɨ kon kea negɨr kɨma b'ɨdgotnena yoramitenenond rɨga wa pɨlɨnd yepiya re Yesumna ɨtemb ouyaeni nya yɨmta yundoko, ngɨrpu kon ten uj ondrɨkam amneneninond. Dɨde kon kwa kea rɨga ake kongga yɨmɨnd imda eyeneninond, ɨ aramkeneninond sɨbɨbmet wa.
4 Persegui os seguidores deste Caminho até a morte, prendendo tanto homens como mulheres e lançando-os na prisão,
5 Ɨ yɨna mopyam sɨ rɨga dɨde komkesa mera Sanedrin memba rɨga re yɨr ungata rɨga im onggɨtyam koina mɨle gatab. Ɨ onggɨt wɨnɨnd kon kwa singi awond da Damasko taun wa neken, dɨde demb de Yesund gar ke utkunda rɨga yɨmɨnd imda teyeninyɨn, ɨ dɨde teyeninyɨn Yerusalem taun wa ten negɨr ma b'ɨsagɨka omnɨkam. Sɨ re kon koina singi yɨna mopyam sɨ rɨga dɨde komkesa meraina memba rɨga wumɨr amninond, ton kea peba erɨkto Damasko taun Ju rɨga nany dɨde yɨngganwar wa pɨlwa ɨtemb koina singi wɨko omnɨkam. Sɨ kon towa pɨlke onggɨtyam peba emjinond, dɨde ket onggɨt peba kɨma menon yokatond Damasko taun wa.
5 como o podem testemunhar o sumo sacerdote e todo o Conselho, de quem cheguei a obter cartas para seus irmãos em Damasco e fui até lá, a fim de trazer essas pessoas a Jerusalém como prisioneiras, para serem punidas.
6 “Ɨ lomtɨk gatabɨnd re kon Damasko taun wus wa awond, odedend wub kumb ke danda kɨma ngayat ken nɨnyowayonj.
6 "Por volta do meio-dia, eu me aproximava de Damasco, quando de repente uma forte luz vinda do céu brilhou ao meu redor.
7 Sɨ kon ket sap otendond gou wa, dɨde ket ara utkundond odede yɨt kor pɨlwa da, ‘Saul, Saul! Nangga pae man kor pɨlɨnd negɨr kɨma b'ɨdgotnena omnɨka yiyenyɨt?’
7 Caí por terra e ouvi uma voz que me dizia: ‘Saulo, Saulo! por que você está me perseguindo? ’
8 Sɨ kon yerkitond da, ‘Yonggyam! Yetet man?’ Ɨ todaka ket mɨra nomnonj da, ‘Kon Najaret tunggam Yesu ten, ya pɨlnate re man negɨr kɨma b'ɨdgotnena omnɨka yiyenyɨt.’
8 Então perguntei: Quem és tu, Senhor? E ele respondeu: ‘Eu sou Jesus, o Nazareno, a quem você persegue’.
9 Ɨ rɨga yepiya re kon kɨma menon yokato, kea yɨr yongo onggɨtyam ngaya, ajɨ ton maka utkundo onggɨtyam yɨt rɨna re kor pɨlwa yopulitonj.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 Ɨ kon yerkitond da, ‘Yonggyam! Nangga e kon omnɨken?’ Ɨ ket Yonggyam ken nomnonj da, ‘Utnyite, ɨ meke Damasko wa! Amaemb de yɨpa rɨgat men wumɨr motɨneny komkesa yɨt gatab rɨna re God tɨrɨr yomnonj mornɨm omnɨkam.’
10 "Assim perguntei: Que devo fazer, Senhor? Disse o Senhor: ‘Levante-se, entre em Damasco, onde lhe será dito o que você deve fazer’.
11 Ajɨ onggɨt ngayamna ɨnyomarenat ken yɨrdɨdɨ nomnɨkonj, sɨ kon ma rɨrɨr na gasa yɨr ongongɨm. Sɨ onggɨt penaemb kon kɨma menon rɨgap yɨm otona niyo de Damasko taun wa.
11 Os que estavam comigo me levaram pela mão até Damasco, porque o resplendor da luz me deixara cego.
12 “Ɨ onggɨt wɨnɨnd yɨpa Ju rɨga, nyɨ da Ananiya, yɨbnonj Damasko taunɨnd. Ton gog yɨt ɨmɨnjog dɨmdɨm yɨmta undokeneninonj, sɨ komkesa Ju rɨga yepiya re wekenonj de onggɨt taunɨnd, kea ukoijog wumɨr aukɨto tina mɨle gatab, ɨ tin yɨsnaeneno.
12 "Um homem chamado Ananias, piedoso segundo a lei e muito respeitado por todos os judeus que ali viviam,
13 Ɨ ton ket ikonj kor pɨlwa, dɨde ket onyitonj kor wusɨnd. Seg ton ket nomnonj da, ‘Kor yɨnggan Saul! Yɨr ɨpangende!’ Ɨ odenja ket koina yɨr ɨpangendonda, dɨde kon ket tin yɨr yongond.
13 veio ver-me e, pondo-se junto a mim, disse: ‘Irmão Saulo, recupere a visão’. Naquele mesmo instante pude vê-lo.
14 Sɨ ton ket nomnonj da, ‘Mera b'uwar waina Godɨt men mobagendonj Tina singi wumɨr okatam, dɨde yɨr ongongɨm negɨr kesa dɨmdɨmjog rɨga Yesund, ɨ dɨde utkundam Tina tugɨmjog ke opureni yɨt. Sɨ onggɨtyam mɨle re kea mor pɨlɨnd ɨmɨnjogɨm aukɨto.
14 "Então ele disse: ‘O Deus dos nossos antepassados o escolheu para conhecer a sua vontade, ver o Justo e ouvir as palavras de sua boca.
15 Sɨ man re komkesa rɨga wa yɨr ungata rɨga et onggɨt gatab rɨna re man yɨr anginot dɨde utkundenot, ɨ man ket b'ogla onggɨtyam gatab tapureninyɨt towa pɨlwa.
15 Você será testemunha dele a todos os homens, daquilo que viu e ouviu.
16 Yu nangga e man yɨr yungaet? Utnyite, ɨ Yonggyamɨnd ɨmɨnjog gar ke utkunda ke yokate! Ɨ ɨngkek ket baptiso okasɨt, dɨde ket moina negɨr mɨle awɨr tamninyɨt.’
16 E agora, que está esperando? Levante-se, seja batizado e lave os seus pecados, invocando o nome dele’.
17 “Onggɨt kak ke re kon ɨtendond Yerusalem taun wa, kon yɨr opmitenond yɨnametɨnd. Ɨ omandemb ket nonony kesand yɨpa liyalliyal gasa kor pɨlɨnd awonj.
17 "Quando voltei a Jerusalém, estando eu a orar no templo, caí em êxtase e
18 Ɨ onggɨt liyalliyalɨnd kon kea Yonggyamɨnd yɨr yongond, ɨ ton ket nomnonj da, ‘Yerusalem rɨgap ma opima ɨmɨnjog ke takatanj moina yɨr ungata yɨt Kor gatab. Sɨ onggɨt paemb man wanakana b'angonjene, ɨ odenja iwasɨt Yerusalem taun ke!’
18 vi o Senhor que me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém imediatamente, pois não aceitarão seu testemunho a meu respeito’.
19 Ajɨ kodaka mɨra yomnond da, ‘Ajɨ kor Yonggyam, opimemb Ju rɨga b'obogɨl wumɨr im da kon ke nekenenond Ju rɨga waina yɨr opmitenapu met nata, ɨ Mor pɨlɨnd gar ke utkunda rɨga sɨbɨbmetɨnd oramka eyeninond, dɨde ipowa eyeninond.
19 "Eu respondi: Senhor, estes homens sabem que eu ia de uma sinagoga a outra, a fim de prender e açoitar os que crêem em ti.
20 Ɨ ton kwa wumɨr im da re rɨgap Moina yɨr ungata rɨga Stepanond uj tama yɨdrɨko kus ɨgmarka kɨma, kon kemb de onyiti nɨbnond, ɨ b'ogɨl yɨt kɨma yɨmjatond tin ongandam, ɨ dɨde kon ket yɨr epkinond re ti ongandayam waina kobɨrgɨm na. Sɨ kon singi en Moina yɨt opurenam dɨkɨnd.’
20 E quando foi derramado o sangue de tua testemunha Estêvão, eu estava lá, dando minha aprovação e cuidando das roupas dos que o matavam.
21 Ajɨ Yonggyam ken nomnonj da, ‘Meke! Kon mɨtmɨkisɨn ra ma wus ma ama de God ma obagɨki kesa rɨga wa pɨlwa.’”
21 "Então o Senhor me disse: ‘Vá, eu o enviarei para longe, aos gentios’ ".
22 Ɨ re rɨgap Polɨmna yɨt utkundena yiyo, ngɨrpu re ton yopulitonj onggɨtyam tina kikitumamjog yɨt, ton b'okta ara wuwenonj da, “Ton ma b'ogɨl rɨga e. Tin yewaikita onggɨt gowukoi ke! Ton ma rɨrɨr e yilo ɨbɨm dɨkɨnd!”
22 A multidão ouvia Paulo até que ele disse isso. Então todos levantaram a voz e gritaram: "Tira esse homem da face da terra! Ele não merece viver! "
23 Ɨ ton soro kɨma b'okta obairento. Ɨ ket towaina kobɨrgɨm otogɨka eyento, dɨde b'ɨskena eyento, ɨ dɨde ket sungar b'ɨskena eyento pumb wa.
23 Estando eles gritando, tirando suas capas e lançando poeira para o ar,
24 Sɨ onggɨt penaemb wan tausɨn (1,000) Roma geja rɨga mopyam engainonj Polɨnd ɨgaram geja rɨgaina wɨmenapu pɨpmet wa. Ɨ ton singi awonj erkenam nangga rɨl pena Ju rɨgap Polɨm pɨlwa odede soro kɨma obairento. Sɨ ton ket tina geja rɨga engainonj Polɨnd ɨraskam, dɨde tin erkenam onggɨtyam rɨl gatab.
24 o comandante ordenou que Paulo fosse levado à fortaleza e fosse açoitado e interrogado, para saber por que o povo gritava daquela forma contra ele.
25 Ɨ re geja rɨgap tin b'angga gɨm kai ke yɨm ake pɨs daradara yɨjobɨko ɨraskam, Pol yomnonj yɨpa andred (100) Roma geja rɨga mopyamɨnd yet re ti wusɨnd onyiti yɨbnonj da, “Kon re Roma rɨga nyɨ kɨma en. Ɨ kon maka negɨr ma b'ɨsagɨka yokasɨn Roma gabmani kotɨnd. Ajɨ wɨn kea ɨraskam nomnya. Sɨ ma wɨn kea Roma gabmani gog yerbekya?”
25 Enquanto o amarravam a fim de açoitá-lo, Paulo disse ao centurião que ali estava: "Vocês têm o direito de açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido condenado? "
26 Ɨ re ɨtemb andred (100) Roma geja rɨga mopyam Polɨmna yɨt utkundonj, ton kea ikonj wan tausɨn (1,000) Roma geja rɨga mopyamɨm pɨlwa, ɨ ket wumɨr yomnonj da, “Rɨja e man omnyɨt dor tin? Ɨtemb rɨga re Roma rɨga nyɨ kɨma e.”
26 Ao ouvir isso, o centurião foi prevenir o comandante: "Que vais fazer? Este homem é cidadão romano".
27 Ɨ re onggɨtyam wan tausɨn (1,000) Roma geja rɨga mopyam tina yɨt utkundonj, odenja ton ket yikonj Polɨm pɨlwa, ɨ yerkitonj da, “Wumɨr nomne! Mɨnda man Roma rɨga nyɨ kɨma et?” Ɨ Pol mɨra yomnonj da, “Owɨ!”
27 O comandante dirigiu-se a Paulo e perguntou: "Diga-me, você é cidadão romano? " Ele respondeu: "Sim, sou".
28 Ɨ onggɨt wan tausɨn (1,000) geja rɨga mopyamɨt yindonj da, “Kon Roma rɨga nyɨ yokatonj re ukoijog wulkɨp kena.” Ajɨ Pol daka mɨra yomnonj da, “Ajɨ kon ukendond re Roma rɨga nyɨ kɨma na.”
28 Então o comandante disse: "Eu precisei pagar um elevado preço por minha cidadania". Respondeu Paulo: "Eu a tenho por direito de nascimento".
29 Sɨ onggɨt penaemb geja rɨgap yepiya re b'angonjento Polɨnd ɨraskam dɨde erkenam, kea ket odenja Polɨm pɨlke ewaikurto. Ɨ ɨtemb wan tausɨn (1,000) Roma geja rɨga mopyam todaka ukoi moga na awonj, mop nokɨp ton kemb wumɨr awonj da Pol re Roma rɨga nyɨ kɨma na, dɨde kwa da ton ke b'ɨsagɨki kesand tin yɨjobɨkonj.
29 Os que iam interrogá-lo retiraram-se imediatamente. O próprio comandante ficou alarmado, ao saber que havia prendido um cidadão romano.
30 Ɨ ɨspari ke ket wan tausɨn (1,000) Roma geja rɨga mopyam singi awonj orakam ɨmɨnjog rɨl nangga pena Ju rɨgap Polɨnd yiyo negɨr ma b'ɨsagɨka okatam. Sɨ ton ket yɨna mopyam sɨ rɨga dɨde komkesa Ju rɨga waina Sanedrin memba wa pɨlwa wumɨrwumɨr yɨt yɨtmɨkitonj yɨpand b'eomam. Ɨ re ton b'eomkurto, wan tausɨn (1,000) Roma geja rɨga mopyam Polɨnd yopendonj, ɨ towa pɨlwa yiyonj de Ju rɨga waina Sanedrin kot wa, ɨ dɨde tin yonyitonj towa wɨpɨnd.
30 No dia seguinte, visto que o comandante queria descobrir exatamente por que Paulo estava sendo acusado pelos judeus, libertou-o e ordenou que se reunissem os chefes dos sacerdotes e todo o Sinédrio. Então, trazendo Paulo, apresentou-o a eles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.