Marcos 5
IYA YONAI (GDN) vs VC
1 Iyesu e tadeyau kabukabuwa ragidai mete kina waka kawareya kayatagubu kaiwa da papasi daikere Gerasini ragidai mu tawanamugu bautagubu.
1 Passaram à outra margem do lago, ao território dos gerasenos.
2 Bautagubu ka Iyesu waka kamadubu kanibu wairau supu manako apunu mosi iyapana popotagubu ononotampu ki rakimaga kawareya tondawa ki Iyesu empupu e diriwai yabadubu. Keyai berokoi apunu ki rabineya tondawa ki pokere e yabarai babawena,
2 Assim que saíram da barca, um homem possesso do espírito imundo saiu do cemitério
3 raki ki kawareya ukwarawa. Iyapana e wadamana kwarisi ki kwaetagamawa ko e kasiyarai ka kawaya daganani ki pokere e iyapana weutamiyawa isiyatamiyawa.
3 onde tinha seu refúgio e veio-lhe ao encontro. Não podiam atá-lo nem com cadeia, mesmo nos sepulcros,
4 Mu maramara e idai kerarai taburuba ragiragi kawaya pokaiya umamawa dokodoko ko e kwikwi gengemupiyawa manako taburuba ki purupurutagamawa ki pokere iyapana karako e kamadumpu e ebo mena umawa wadawa.
4 pois tinha sido ligado muitas vezes com grilhões e cadeias, mas os despedaçara e ninguém o podia subjugar.
5 E kemora nawaru kweyau umawa raki kawareya tondawa kwewagawa bowa were e eya midi minimini sipasipara-piyawa mibai darai umawa wadawa.
5 Sempre, dia e noite, andava pelos sepulcros e nos montes, gritando e ferindo-se com pedras.
6 Apunu ki yabu tapu Iyesu buri empupu ka e diriwai garupupu Iyesu yabareya bauwena manako e paraupana ki nana kwarisiwena e ramatai kawareya ubupu.
6 Vendo Jesus de longe, correu e prostrou-se diante dele, gritando em alta voz:
7 — ausente —
7 Que queres de mim, Jesus, Filho do Deus Altíssimo?Conjuro-te por Deus, que não me atormentes.
8 — ausente —
8 É que Jesus lhe dizia: Espírito imundo, sai deste homem!
9 Keyai berokoi ki inako wagubu, ko Iyesu e manupupu, wagubu ke; “Kau sigi ka badidi?”
9 Perguntou-lhe Jesus: Qual é o teu nome? Respondeu-lhe: Legião é o meu nome, porque somos muitos.
10 Keyai berokoi ki inako wagubu manako kawareya kawareya nuwasiyasiya nene Iyesu siyawa, wagawa ke; “Waira kudubeya eba tononiyo ko waira orageya yewe idiwomu.”
10 E pediam-lhe com instância que não os lançasse fora daquela região.
11 Karako ka kweya madani daikere papa boyo ropani kawaya buri sipura-tagamu iwu,
11 Ora, uma grande manada de porcos andava pastando ali junto do monte.
12 ki pokere keyai berokoi papa boyo ki emitampu ka mu Iyesu genepamawa kawareya kawareya siyamawa, tagamawa ke; “Kau nuwagi, manako nu kaigamu bo buri rabina-mugu teteigamu idiwomu.”
12 E os espíritos suplicavam-lhe: Manda-nos para os porcos, para entrarmos neles.
13 “Ki baganai, kaiwagi.” Iyesu inako wagubu, manako keyai berokoi apunu ki kamadumpu matarau bautagubu kayatagubu bo ki rabinamugu tete-tagubu. Ki makeya ka bo ropani kawaya eba iyabapamana makai kuduba 2000 kwaitana mu yabaramaga babawena kweya ki erida mena garugarumupu kaburu sikisikimupu manako nonamaga kubabu popotagubu gawarara.
13 Jesus lhos permitiu. Então os espíritos imundos, tendo saído, entraram nos porcos; e a manada, de uns dois mil, precipitou-se no mar, afogando-se.
14 Baikamu ragidai ika idiwa gwede wenawena ki emupu ka mu wakapa-tagubu kayatagubu tawa tawa iyapana tademupu manako iyapana waratampu kayatagubu Iyesu bameya mu mubo yabumugere empamana ki nana bau-tagubu.
14 Fugiram os pastores e narraram o fato na cidade e pelos arredores. Então saíram a ver o que tinha acontecido.
15 Bautagubu ka mu apunu ki naiya keyai berokoi ropani kawaya e rabineya idiwa ki ika monagawena bagi kawaya tondawa emupu. Empamawa ka mu notamaga kowena kudu mete wainamupu.
15 Aproximaram-se de Jesus e viram o possesso assentado, coberto com seu manto e calmo, ele que tinha sido possuído pela Legião. E o pânico apoderou-se deles.
16 Ko bo baikamu-tagamawa ragidai ubumpu apunu ki sisiyai ade bo popotagubu ki sisiyai mete kina iyapana tademawa,
16 As testemunhas do fato contaram-lhes como havia acontecido isso ao endemoninhado, e o caso dos porcos.
17 ki pokere tawana ki ragidai Iyesu kawareya kawareya baiyonopamawa da e mu tawanamaga ki kamadana kayawagana ki nana.
17 Começaram então a rogar-lhe que se retirasse da sua região.
18 Iyesu waka kawareya ade kayawagana kwaewagawa ka wadubu bagi apunai ki e ewakumapupu mete kayatagamana ki nana ika bauwena.
18 Quando ele subia para a barca, veio o que tinha sido possesso e pediu-lhe permissão de acompanhá-lo.
19 Ko Iyesu apunu ki munapupu, sibu, wagubu ke; “Kau kowagiyoma mu bamamugu kayanuwagi. Mamanuga God e notai kawaya daganani kau nene wainapupu. E kau nene bagi kawaya badidi kwaewena ki sisiyai kuduba kau iyapana tawageya idiwu ki tadeyowa da mu mete wainapomoto.”
19 Jesus não o admitiu, mas disse-lhe: Vai para casa, para junto dos teus e anuncia-lhes tudo o que o Senhor fez por ti, e como se compadeceu de ti.
20 Iyesu inako wagubu manako apunu ki kayawena tawana Dekaporisi rabineya Iyesu e bameya badidi kwaewena ki sisiyai iyapana tadeyawa umawa. Iyapana kuduba yona ki wainamupu ka mu notamaga kowena.
20 Foi-se ele e começou a publicar, na Decápole, tudo o que Jesus lhe havia feito. E todos se admiravam.
21 Iyesu ade wirawena waka kawareya kayawena kaburu papasi daikere bauwena manako iyapana ropani kawaya bautagubu e ika banana-mupu kwagaramupu idiwa.
21 Tendo Jesus navegado outra vez para a margem oposta, de novo afluiu a ele uma grande multidão. Ele se achava à beira do mar, quando
22 Iyesu ika kaburu papateya uburawa ka guriguri tawai ki kwayubapiyau apunai mosi si ka Yairusi bauwena Iyesu empupu manako garugaru mena e diriwai yabadubu e yabareya kwarisiwena ramatai kawareya ubupu manako nuwasiyasiya nene Iyesu gigipiyawa, wagawa ke;
22 um dos chefes da sinagoga, chamado Jairo, se apresentou e, à sua vista, lançou-se-lhe aos pés,
23 “Nau peteni marai sigirawena powagana kwaewagau ki pokere kau yabodowa nau tawaneya mete kaigamu kau idagi e kawareya tari da e iyayagisi ade umono.”
23 rogando-lhe com insistência: Minha filhinha está nas últimas. Vem, impõe-lhe as mãos para que se salve e viva.
24 Apunu ki Iyesu inako gigipiyawa da bananapupu ko iyapana ropani kawaya Iyesu paupunampu mete kayatagubu.
24 Jesus foi com ele e grande multidão o seguia, comprimindo-o.
25 Iyapana ropani kawaya ki mu paunamugu ka ridi mosi ika kaniyawa. Kwamura ida esida kewowena kerapu apeya (12) ki rabineya ka e sigira mena tondawa. E kobaiya ka dara maramara bauwagawa.
25 Ora, havia ali uma mulher que já por doze anos padecia de um fluxo de sangue.
26 Sigira ki kataimugu ragidai e iyapamana ki nana kawareya kawareya muramura kweyamawa ko e sigirai ki eba kewowena ko e maramara makari wainapiyawa tondawa. Mu e iyapamana ki denai ka e bowai madai tagebu gawarara ko e eba iyawena ko e sigirai ki kawayawagawa yarawa.
26 Sofrera muito nas mãos de vários médicos, gastando tudo o que possuía, sem achar nenhum alívio; pelo contrário, piorava cada vez mais.
27 Ridi ki Iyesu sisiyai wainapupu ki pokere e empana ki nana karako iyapana paunamugu e tagere bauwena.
27 Tendo ela ouvido falar de Jesus, veio por detrás, entre a multidão, e tocou-lhe no manto.
28 E kaniyawa da e notai wagubu ke; “Nau karako kaniyani e aukwarai mena geyapani ki nau bani iyasugani.”
28 Dizia ela consigo: Se tocar, ainda que seja na orla do seu manto, estarei curada.
29 E notai inako wagubu manako kanibu Iyesu bameya bauwena e aukwarai ki giyansu mena geyapupu. E aukwarai geyapiyawa makeya ka e rabineya e ebo mena wainapupu da e kobaiya dara bauwagawa ki kewowena ade e sigirai ki mete garugaru mena kewowena.
29 Ora, no mesmo instante se lhe estancou a fonte de sangue, e ela teve a sensação de estar curada.
30 Ki makeya ka Iyesu e nuwaiya mena wainapupu da e kasiyarai mo bauwena kayawena ki pokere e iyapana paunamugu wirawirawagawa yabu tarawa, wagawa ke; “Nau aukwarani ka nima geyapupu?”
30 Jesus percebeu imediatamente que saíra dele uma força e, voltando-se para o povo, perguntou: Quem tocou minhas vestes?
31 E inako wagubu ko e tadeyau kabukabuwa ragidai denai e simupu, tagubu ke; “Empiyei, karako iyapana ropani kawaya bautagubu kau paupunanimpu ki geyaniyamu, ko kau nima geyanibu were nuwegei?”
31 Responderam-lhe os seus discípulos: Vês que a multidão te comprime e perguntas: Quem me tocou?
32 Mu inako tagubu ko Iyesu nima geyapupu ki e nene yabu tarawa tondawa,
32 E ele olhava em derredor para ver quem o fizera.
33 ki pokere ridi ki e ebo mena wainapupu da e sigirai kewowena ki kudu mibi didigurai bauwena Iyesu yabareya kwarisiwena e ramatai kawareya ubupu manako e geyapupu sisiyai ki kuduba wagubu matara.
33 Ora, a mulher, atemorizada e trêmula, sabendo o que nela se tinha passado, veio lançar-se-lhe aos pés e contou-lhe toda a verdade.
34 Ko Iyesu ridi ki empupu denai sibu, wagubu ke; “Peteni, kau sumasinibi ki pokere kau karako iyanugibi. Kau sigiragi wana kewowena ki pokere kau rabinagi kwarisiyagisi nuwabagi rabineya mibi mamamai kayanuwagi.”
34 Mas ele lhe disse: Filha, a tua fé te salvou. Vai em paz e sê curada do teu mal.
35 Iyesu inako wagawa makeya ka iyapana dai apunu Yairusi bibi bau-tagubu simpu, tagubu ke; “Kau petegi powena. Nu Nidiyau Kabukabuwa Apunai ki ororeya mena bauwagubena ki ka baganai ko kau petegi karako wana powena ki pokere apunu ki siyo da e wirayagisi kayayagisi.”
35 Enquanto ainda falava, chegou alguém da casa do chefe da sinagoga, anunciando: Tua filha morreu. Para que ainda incomodas o Mestre?
36 Mu inako tagubu ko Iyesu e wenagui mena yona ki wainapupu kamadubu manako wirawena apunu Yairusi sibu, wagubu ke; “Kau notagi eba koyogono ko nau mena sumasiniyowa.”
36 Ouvindo Jesus a notícia que era transmitida, dirigiu-se ao chefe da sinagoga: Não temas; crê somente.
37 E inako wagubu iyapana kuduba munatapu manako apunu Yairusi ade e eya tadeyau kabukabuwa ragidai Pita yo Diyemesi ade Diyemesi yowai Diyoni mete kina ki mu mena mete kayatagamana ki nana wagubu manako waratapu apunu Yairusi tawaiya kayatagubu.
37 E não permitiu que ninguém o acompanhasse, senão Pedro, Tiago e João, irmão de Tiago.
38 Mu apunu Yairusi tawaiya bau-tagubu ka Iyesu iyapana ika yadi wadamawa nuwamaga notamaga giri kandiwagawa ki emitapu,
38 Ao chegar à casa do chefe da sinagoga, viu o alvoroço e os que estavam chorando e fazendo grandes lamentações.
39 manako e kanibu tawa rabineya yapu iyapana ki tadebu, wagubu ke: “Wi gwede apenai meyamu? Munu ridai ki eba powena ko e pa ukwarau.”
39 Ele entrou e disse-lhes: Por que todo esse barulho e esses choros? A menina não morreu. Ela está dormindo.
40 E inako wagubu ko mu e gwaigwitapamawa ki pokere e iyapana ki baiyonotapu bautagubu matarau kayatagubu. E eya ade munu ridai ki inai mamai ade e tadeyau kabukabuwa ragidai apeya eyaka mete kina ki mu mena tawa rabineya munu ki bameya idiwa.
40 Mas riam-se dele. Contudo, tendo mandado sair todos, tomou o pai e a mãe da menina e os que levava consigo, e entrou onde a menina estava deitada.
41 Iyesu kanibu munu popai ki bameya bauwena e idaiya wadubu manako sibu, wagubu ke; “Tarita kumi!” (Yona ki mibai ka; ‘Munu ridai, nau nidiyani wainapi; Kau kiri uburi!’)
41 Segurou a mão da menina e disse-lhe: Talita cumi, que quer dizer: Menina, ordeno-te, levanta-te!
42 — ausente —
42 E imediatamente a menina se levantou e se pôs a caminhar {pois contava doze anos}. Eles ficaram assombrados.
43 — ausente —
43 Ordenou-lhes severamente que ninguém o soubesse, e mandou que lhe dessem de comer.Jesus de Nazaré
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.