Atos 22

Ibibiriya: Igambo lya Rurema mu ndeto ye'kifuliiru (FLR) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 «E beene witu, na badaata! Munyuvwirize! Ngola ngayidetera imbere liinyu.»
1 Irmãos e pais, ouvi o que vos tenho a dizer em minha defesa.
2 Yabo bandu, iri bakayuvwa kwo Pahulu akola mu baganuulira mu ndeto yabo yeꞌkiheburaniya, umunyerere gwanatoola, shee!
2 Quando ouviram que lhes falava em língua hebraica, escutaram-no com a maior atenção.
3 «Ndi Muyahudi, mubutirwa weꞌTariso, mu poroveesi yeꞌKirikiya. Haliko, nꞌgalererwa haahano i Yerusaleemu. Gamalyeri, ye kanyigiriza imaaja zooshi zo tukasigirwa na bashokuluza biitu. Nanâli fitiirwi bweneene ku bya Rurema, nga kwoku niinyu mubifitiirwi kwo zeene.
3 Continuou ele: Eu sou judeu, nasci em Tarso da Cilícia, mas criei-me nesta cidade, instruí-me aos pés de Gamaliel, em toda a observância da lei de nossos pais, partidário entusiasta da causa de Deus como todos vós também o sois no dia de hoje.
4 «Na ku luhande lwaꞌbakulikizi ba Yesu, nâli kizi genda ngabalibuza bweneene, abashosi naꞌbakazi. Nanakizi bagwata, na mbalashe mu nyumba zeꞌmbohe, halinde baguma baabo, banakizi yitwa.
4 Eu persegui de morte essa doutrina, prendendo e metendo em cárceres homens e mulheres.
5 Yibyo namùbwira, kiri noꞌmukulu waꞌbagingi, kuguma naꞌbaabo bakulu booshi, bangabitangira ubumasi kwo biri byoꞌkuli.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos anciãos me são testemunhas. E foi deles que também recebi cartas para os irmãos de Damasco, para onde me dirigi, com o fim de prender os que lá se achassem e trazê-los a Jerusalém, para que fossem castigados.
6 «Kwokwo, ku kihe íkiri nga kyaꞌkalenge-renge, nanaba keera nayegeera i Damasiki. Lyeryo ngana, ulukeera lukayu ukulyoka hiꞌgulu, ngaa! Lwanayami nyakira bweneene imbande zooshi.
6 Ora, estando eu a caminho, e aproximando-me de Damasco, pelo meio-dia, de repente me cercou uma forte luz do céu.
7 Nanayibumbulika haashi, nanayuvwa izu ligweti ligambwira: “E Sahuli! E Sahuli! Kituma kiki ugweti ugandibuza?”
7 Caí por terra e ouvi uma voz que me dizia: Saulo, Saulo, por que me persegues?
8 «Nanabuuza: “E Nahano! We nyandi?” Naye, ti: “Nie Yesu weꞌNazareeti! Nie ugweti ugalibuza.”
8 Eu repliquei: Quem és tu, Senhor? A voz me disse: Eu sou Jesus de Nazaré, a quem tu persegues.
9 Abiitu bo twâli balamiinwi, banabona yulwo lukeera. Haliko yiryo izu, batakaliyuvwa.
9 Os meus companheiros viram a luz, mas não ouviram a voz de quem falava.
10 «Kwokwo, nanabuuza: “E Nahano! Kutagi kwo ngaagira?” Naye, ti: “Yimuka, uyingire mu yaka kaaya keꞌDamasiki. Mwomwo, mwo ugabwirirwa ngiisi mikolwa yo Rurema âli mali gwanwa akushungikira.”
10 Então eu disse: Senhor, que devo fazer? E o Senhor me respondeu: Levanta-te, vai a Damasco e lá te será dito tudo o que deves fazer.
11 «Ku yikyo kyanya, nanaba ndakiri mu bona, bwo yulwo lukeera lwâli mali mbumaaza amasu. Kyanatuma abiitu bagangwatira ku kuboko, bananyingiza mu kaaya.
11 Como eu não pudesse ver por causa da intensidade daquela luz, guiado pela mão dos meus companheiros, cheguei a Damasco.
12 «Na yaho, hâli riiri mundu muguma, iziina lyage Hananiya. Uyo Hananiya, âli riiri noꞌmwete bweneene gwoꞌkukizi simbaha Imaaja ziitu. Anâli kizi huuzibwa naꞌBayahudi booshi beꞌyo munda kwo ali mundu mwija.
12 Um certo Ananias, homem piedoso e observador da lei, muito bem conceituado entre todos os judeus daquela cidade,
13 «Uyo Hananiya, anayiji yimanga ha butambi lyani, anambwira: “E mwene witu Sahuli! Ulonge ukushubi bona!” Lyeryo ngana, amasu gaani ganahumuuka, nanamúbona.
13 veio ter comigo e disse-me: Irmão Saulo, recobra a tua vista. Naquela mesma hora pude enxergá-lo.
14 «Haaho, Hananiya anambwira: “Rurema wa bashokuluza biitu, âli mali gwanwa akutoola. Kwokwo, lyo umenya ngiisi kwo aloziizi. Unayibonere Ulya úkwaniini imbere lyage, unamúyiyuvwirwe niꞌzu lyage yenyene.
14 Continuou ele: O Deus de nossos pais te predestinou para que conhecesses a sua vontade, visses o Justo e ouvisses a palavra da sua boca,
15 Na ngiisi byo wabona na byo wayuvwa, ugakizi genda uli mu bimenyeesa mu bandu booshi. Ee! Ugaaba kamasi kaage.
15 pois lhe serás, diante de todos os homens, testemunha das coisas que tens visto e ouvido.
16 Na buno, uki rindiriiri biki? Yimuka, ubatiizibwe, unahuune ubutabaazi imwa Rurema, halinde uyeruusibwe ibyaha byawe.”
16 E agora, por que tardas? Levanta-te. Recebe o batismo e purifica-te dos teus pecados, invocando o seu nome.
17 «Ha nyuma, nanagalukira i Yerusaleemu. Neꞌri nꞌgaba ngola mu huuna Rurema mu nyumba yage, nanabona amabone.
17 Voltei para Jerusalém e, orando no templo, fui arrebatado em êxtase.
18 Mu yago mabone, nanabona Nahano agweti agambwira: “Ugire ulyokage duba i Yerusaleemu! Ubumasi bwo ugakizi tanga hiꞌgulu lyani, abandu ba mu kano kaaya batagabuyemeera.”
18 E vi Jesus que me dizia: Apressa-te e sai logo de Jerusalém, porque não receberão o teu testemunho a meu respeito.
19 «Nanashuvya: “E Nahano! Si abandu bayiji-yiji kwo nâli kizi genda ngalenga mu nyumba zeꞌmihumaanano zaꞌBayahudi, mu kuhiiva ábakuyemiiri! Na ngiisi bo nâli kizi gwana mwo, nanakizi bashweka, iri na mbalimbaguliisa.
19 Eu repliquei: Senhor, eles sabem que eu encarcerava e açoitava com varas nas sinagogas os que crêem em ti.
20 Kiri neꞌkyanya bakayona umuko gwaꞌkamasi kaawe Setefaano, na naani nâli yimaaziri ho, ngweti ngayemeera kwo ayitwe. Neꞌmirondo ya ábakamúyita, nie kagilanga.”
20 E quando se derramou o sangue de Estêvão, tua testemunha, eu estava presente, consentia nisso e guardava os mantos dos que o matavam.
21 «Haaho, Nahano ananjuvya: “Ugende! Mukuba, ngakutuma ugende mu batali Bayahudi ábatuuziri mu mahanga ga hala.”»
21 Mas ele me respondeu: Vai, porque eu te enviarei para longe, às nações...
22 Yago magambo gooshi ga Pahulu, abandu bâli kizi gayuvwiriza bwija. Haliko, ikyanya akadeta yago mazinda, lyeryo banayami tondeera ukuyamiza, ti: «Uyu mundu, ashaazibwe mu kihugo! Atakwiriiri ukushubi boneka mwo!»
22 Haviam-no escutado até essa palavra. Então levantaram a voz: Tira do mundo esse homem! Não é digno de viver!
23 Yabo bandu, banakizi yamiza-yamiza, iri banayehuula imirondo yabo, wa hwe-hwe! Banakizi tumuula noꞌlukungu.
23 Como vociferassem, arrojassem de si as vestes e lançassem pó ao ar,
24 Lyeryo, uyo mukulu waꞌbasirikaani, anabwiraga abasirikaani baage kwo bayingize Pahulu mu luzitiro lwabo, banamúhimbule, gira lyo ababishuuka íbyatuma bagweti bagamúyamiriza.
24 o tribuno mandou recolhê-lo à cidadela, açoitá-lo e submetê-lo a torturas, para saber por que causa clamavam assim contra ele.
25 Neꞌkyanya abasirikaani bakaba bakola mu kona Pahulu, gira bamúhimbule, anabona umukulu wabo ayimaaziri yaho, anamúbuuza: «Ka muhangwirwi neꞌmaaja kwo muhimbule Umurumi, átanazi twirwa ulubaaja kwo ahuba?»
25 Quando o iam amarrando com a correia, Paulo perguntou a um centurião que estava presente: É permitido açoitar um cidadão romano que nem sequer foi julgado?
26 Uyo mukulu, mbu ayuvwe kwokwo, anagendi bwira nahamwabo: «E Nahamwitu, ulya mundu, kiziga ali Murumi. Aaho! Kutagi kwo wamu múgira?»
26 Ao ouvir isso, o centurião foi ter com o tribuno e avisou-o: Que vais fazer? Este homem é cidadão romano.
27 Lyeryo, nahamwabo anakwabadukira áhali Pahulu, anamúbuuza: «Ewe! Umbwire, iri uli Murumi.» Pahulu anamúshuvya: «Ee! Ndi Murumi.»
27 Veio o tribuno e perguntou-lhe: Dize-me, és romano? Sim, respondeu-lhe.
28 Uyo mukulu, anamúbwira: «Niehe, nꞌgalonga ukuba Murumi mu kutanga akanyamwala keꞌbindu.» Pahulu, ti: «Niehe, ndi Murumi wiꞌsina.»
28 O tribuno replicou: Eu adquiri este direito de cidadão por grande soma de dinheiro. Paulo respondeu: Pois eu o sou de nascimento.
29 Yabo basirikaani, kundu bâli kolaga bagahimbula Pahulu, haliko banayami yikaania. Nahamwabo, anayoboha bweneene, mu kuyuvwa kwo Pahulu ali Murumi, keera anamúshweka neꞌminyororo.
29 Apartaram-se então dele os que iam torturá-lo. O tribuno alarmou-se porque o mandara acorrentar, sendo ele um cidadão romano.
30 Iri bukakya, ulya mukulu waꞌbasirikaani analooza ukumenya ngiisi byaꞌBayahudi bagweti bagaalega kwo Pahulu. Kyanatuma agamúshwekuula, anadeta kwaꞌbakulu baꞌbagingi bakuumane kuguma naꞌbaabo bakulu booshi. Ha nyuma, analeeta Pahulu, anamúyimangika ha kati kaabo.
30 No dia seguinte, querendo saber com mais exatidão de que os judeus o acusavam, soltou-o e ordenou que se reunissem os sumos sacerdotes e todo o Grande Conselho. Trouxe Paulo e o mandou comparecer diante deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.