Lucas 14
Farongoe Lea Ana Fataleka (FAR) vs ACF
1 Ana te Sabat, sa Jesus 'e leka ka fanga ana lume te wane fanaonao ana Farasi ki. Ma ana kada nai, na wane ki kera ka adaada 'uria adalae to'ona te ne nia kai ilia.
1 Aconteceu num sábado que, entrando ele em casa de um dos principais dos fariseus para comer pão, eles o estavam observando.
2 Ma te wane ne ro 'abana, ma na ro 'aena ki kera ubu 'asiana, nia leka mai siana sa Jesus.
2 E eis que estava ali diante dele um certo homem hidrópico.
3 Ma sa Jesus ka ledia na Farasi ki ma na famanata ana taki ki ka 'uri, “'Uri ma na taki kia alamatainia kulu ka gura go 'akulu ta wane matai ana Sabat, naoma 'e nao?”
3 E Jesus, tomando a palavra, falou aos doutores da lei, e aos fariseus, dizendo: É lícito curar no sábado?
4 Boroi ma nao kera si olisia go. Sui sa Jesus ka samo to'ona wane matai nai, ma nia ka 'akwa na, ma sa Jesus ka alamatainia ka leka na 'ana.
4 Eles, porém, calaram-se. E, tomando-o, o curou e despediu.
5 Sui sa Jesus ka ledida ka 'uri, “'Uri ma dia ta wele amu naoma ta buluka amu, nia 'asia 'i laona ta kilu ana na Sabat, 'oe saitamana 'oe leka lafua ga 'amu?”
5 E respondendo-lhes disse: Qual será de vós o que, caindo-lhe num poço, em dia de sábado, o jumento ou o boi, o não tire logo?
6 Ma ana kada sa Jesus nia ledi 'urinai, nao ta wane si olisia go.
6 E nada lhe podiam replicar sobre isto.
7 Ma kada sa Jesus nia ada to'ona na wane ki ne kera dao mai fuana fangalae, ma kera ka filia 'ada kula 'initoa ki fuana gourue, nia ka fata 'ana tarifulae ne fuada ka 'uri,
7 E disse aos convidados uma parábola, reparando como escolhiam os primeiros assentos, dizendo-lhes:
8 “Kada ta wane nia laefi 'oe fuana ta fafanga ana araie, nao 'oe si gouru lau ana kula ni gourue fuana wane fanaonao ki, fasi kera ka laefia laugo ta wane ne nia talingai ka liufi 'oe.
8 Quando por alguém fores convidado às bodas, não te assentes no primeiro lugar; não aconteça que esteja convidado outro mais digno do que tu;
9 Ma na wane ne nia laefi kamoro mai ka dao, ma ka fata 'uri fuamu, ‘'Oe tatae basi, fuana wane ne ka gouru 'i sena.’ 'Urinai 'oe ka fi 'eke lalau nai, sulia kera 'idu 'oe ma 'oko gouru na 'amu ana kula 'i ano fuana wane siofa ki.
9 E, vindo o que te convidou a ti e a ele, te diga: Dá o lugar a este; e então, com vergonha, tenhas de tomar o derradeiro lugar.
10 Aia, dia kada ta wane nia laefi 'oe, gouru lalau 'amu ana ta kula 'i ano, ma kada na wane ne nia laefi 'oe mai nia dao, nia ka fata 'uri fuamu, ‘Wane nau 'ae, 'oe 'idu mai 'uria ta kula ne lea.’ 'Urinai, nia ka fabaita 'oe 'i naofana na wane ne mulu oku 'i senai ki.
10 Mas, quando fores convidado, vai, e assenta-te no derradeiro lugar, para que, quando vier o que te convidou, te diga: Amigo, sobe mais para cima. Então terás honra diante dos que estiverem contigo à mesa.
11 Sulia na wane ne nia fabaita nia talana, God kai fatu'u nia. Ma na wane ne nia fatu'u nia talana, God kai fabaita nia.”
11 Porquanto qualquer que a si mesmo se exaltar será humilhado, e aquele que a si mesmo se humilhar será exaltado.
12 Sui sa Jesus ka fata 'uri fuana wane ne nia saungainia na fafanga nai, “Kada 'oe saungainia ta fafanga, nao 'oe si laefia ga 'amu mai na wane kwaimani 'oe ki, ma na wanefuta 'oe ki, naoma na wane todaru ki ne kera to karangi 'oe. Sulia kera saitamana kera kai saungainia laugo ta fangalae 'urinai, ma kera ka laefi 'oe laugo fuana duulana na ru ne 'oe sasia fuada.
12 E dizia também ao que o tinha convidado: Quando deres um jantar, ou uma ceia, não chames os teus amigos, nem os teus irmãos, nem os teus parentes, nem vizinhos ricos, para que não suceda que também eles te tornem a convidar, e te seja isso recompensado.
13 Boroi ma kada 'oe saungainia ta fafanga, 'oe laefia mai na wane siofa ki, ma na wane ne 'aeda, ma 'abada mae ki, ma na wane maada rodo ki.
13 Mas, quando fizeres convite, chama os pobres, aleijados, mancos e cegos,
14 Dia 'oe sasia 'urinai, nia 'oilakie fuamu. Sui boroi 'ana nao kera si duua fuamu, God ne kai duua fuamu, ana kada ne wane 'o'olo ki kera tatae lau fasia na maea.”
14 E serás bem-aventurado; porque eles não têm com que to recompensar; mas recompensado te será na ressurreição dos justos.
15 Ma ana kada nai, te wane ana tooa ne kera gouru fuana fangalae, nia rongoa te ne sa Jesus nia saea, nia ka fata 'uri, “Na 'oilakie fuana wane ne kera kai fanga ana fafanga 'i laona 'Initoe God.”
15 E, ouvindo isto, um dos que estavam com ele à mesa, disse-lhe: Bem-aventurado o que comer pão no reino de Deus.
16 Ma sa Jesus ka fata 'uri, “Ana te kada, te wane nia saungainia te fafanga baita, ma ka laefia mai wane 'oro ki fuana fangalae.
16 Porém, ele lhe disse: Um certo homem fez uma grande ceia, e convidou a muitos.
17 Ma ana kada ru ki tafau nia kwaimakwali na, nia ka kwatea wane rao nia ka leka fuana saelana mai wane ne nia laefida fua kera ka leka mai. Nia fata 'uri, ‘Kamulu leka na mai sulia na ru ki nia kwaimakwali tafau na.’
17 E à hora da ceia mandou o seu servo dizer aos convidados: Vinde, que já tudo está preparado.
18 Boroi ma kera tala'ae kera ka fofone ru, kera ka saea ru ki nia susida ne kera nao si leka mai. Te wane nia fata 'uri, ‘Nau ku folia te lifu ano, ma nau ku doria leka ada to'ona basi. 'Oe farongoa, nau ku kwaimanatai 'asiana.’
18 E todos à uma começaram a escusar-se. Disse-lhe o primeiro: Comprei um campo, e importa ir vê-lo; rogo-te que me hajas por escusado.
19 Ma ruana wane ka fata 'uri, ‘Nau ku folia akwala buluka ana kada nai, ma nau ku doria nau leka ilito'oda basi, alamia kera rao lea naoma 'e nao. 'Oe farongoa, nau ku kwaimanatai 'asiana, nau si leka go kau.’
19 E outro disse: Comprei cinco juntas de bois, e vou experimentá-los; rogo-te que me hajas por escusado.
20 Ma oluna wane ka fata 'uri, ‘Nau ku fi arai go, ma nia ka 'afitai 'asiana fuaku fuana lekalae kau. 'Oe farongoa, nau ku kwaimanatai.’
20 E outro disse: Casei, e portanto não posso ir.
21 Kada ne wane rao nia oli mai, ma ka farongoa wane baita nia ana ru nai ki, wane baita ne nia guisasu 'asiana, ma ka fata 'uri fuana wane rao nia, ‘'Oe leka 'ali'ali sulia taale baita ki, ma sulia taale tu'u ki, 'oko talaia mai na wane siofa ki, ma na wane ne 'aeda naoma 'abada mae ki, ma na wane ne maada rodo ki, ma fainia tai wane laugo ne nonida ta'a.’
21 E, voltando aquele servo, anunciou estas coisas ao seu senhor. Então o pai de família, indignado, disse ao seu servo: Sai depressa pelas ruas e bairros da cidade, e traze aqui os pobres, e aleijados, e mancos e cegos.
22 Kada wane rao nai nia oli mai, nia ka fata 'uri fuana wane baita nia, ‘Ru be 'oe saea fuaku ki, nau ku sasia tafau na, ma kula ni gourue ana fafanga 'oe, nao nia si fungu 'ua ana wane ki.’
22 E disse o servo: Senhor, feito está como mandaste; e ainda há lugar.
23 Wane baita ne ka fata lau 'uri, ‘'Oe leka lau sulia ka taale ki ne kera to tau, 'oe laefida, ma 'oe 'ingoa lau mai tai wane fuana lume nau ka fungu.
23 E disse o senhor ao servo: Sai pelos caminhos e valados, e força-os a entrar, para que a minha casa se encha.
24 Ma nau ku saea fuamu, nia 'afitai 'asiana fuana ta wane ana wane be nau ku laefida mai 'i nao ki, kera kai fanga ana fafanga nau.’”
24 Porque eu vos digo que nenhum daqueles homens que foram convidados provará a minha ceia.
25 Ana te kada, na okue baita kera leka fainia sa Jesus. Ma nia ka abulo ka fata 'uri fuada,
25 Ora, ia com ele uma grande multidão; e, voltando-se, disse-lhe:
26 “Ta wane ne nia doria kai leka buriku, nia ka kwaimani aku ka liufia na maa nia, na gaa nia, na 'afe nia, na wele nia ki, na wanefuta nia ki, na waiwane nia ki, ma nia talana laugo.
26 Se alguém vier a mim, e não aborrecer a seu pai, e mãe, e mulher, e filhos, e irmãos, e irmãs, e ainda também a sua própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Nia 'afitai fuana ta wane ka dia ta fafurongo aku, suli dia nia si nonimabe fuana lekalae 'i buriku, sui boroi 'ana kada nia kai nonifi, ma kai mae ana 'airarafolo.
27 E qualquer que não levar a sua cruz, e não vier após mim, não pode ser meu discípulo.
28 “Dia ta wane amulu nia doria kai saungainia ta lume baita, nia kai gouru, ma ka manata basi sulia ta fita malefo ne nia to ana fuana kai bobola fainia fasuilana na lume nai.
28 Pois qual de vós, querendo edificar uma torre, não se assenta primeiro a fazer as contas dos gastos, para ver se tem com que a acabar?
29 Dia nia si sasi 'urinai, ma nia ka alua na fangadolana lume nai tafau, ma na wane ki kera ada to'ona ne nao nia si to ana malefo ne nia bobola fuana fasuilana, kera kai 'onionga ana, ma kera ka fata 'uri,
29 Para que não aconteça que, depois de haver posto os alicerces, e não a podendo acabar, todos os que a virem comecem a escarnecer dele,
30 ‘Na wane ne nia tala'ae na ana fauulana na lume ne, boroi ma nia nao si bobola fua nia ka fasuia.’
30 Dizendo: Este homem começou a edificar e não pôde acabar.
31 “Ma dia ta kingi ne nia leka fainia te akwala to'oni wane nia ki fuana firulae fainia ta kingi mone ne nia leka mai fainia ro akwala to'oni wane nia ki fuana firulae, nia kai gouru basi 'i ano ka manata 'ana sulia fasi nao nia si nikila ka bobola go fuana fualilana wane omee ki fainia kingi nai.
31 Ou qual é o rei que, indo à guerra a pelejar contra outro rei, não se assenta primeiro a tomar conselho sobre se com dez mil pode sair ao encontro do que vem contra ele com vinte mil?
32 Ma dia nia nao go, nia kai kwatea ta wane ana, fuana kai leka, ma ka gani 'uria aroaroe 'i safitadaro, ana kada kera to tau 'ua mai.
32 De outra maneira, estando o outro ainda longe, manda embaixadores, e pede condições de paz.
33 Ka 'urinai laugo, kamulu ka eta manata lea basi sulia nonifie ne kamulu kai dao to'ona kada ne kamulu kai leka buriku. Dia ta wane amulu ne nao nia si fasi faburi ana ru nia ki tafau, nia 'afitai 'asiana nia kai leka buriku.”
33 Assim, pois, qualquer de vós, que não renuncia a tudo quanto tem, não pode ser meu discípulo.
34 Sa Jesus ka fata lau 'uri, “Na fiko asi nia na ru lea. Sui boroi 'ana, dia mamasia nia dalakwai na fasia, nia 'afitai 'asiana 'oe kwate nia ka mamasialana lau.
34 Bom é o sal; mas, se o sal degenerar, com que se há de salgar?
35 Ma nao nia si lea na fuana sasilana ana ta ru. Nao nia si lea na fuana ano ma fuana 'afilana ta ru. Ma nia bobola fainia kera ka 'ui 'ania ga 'ada. Dia ta wane doria ka saitamana lea ana ru ne, nia ka fafurongo lea.”
35 Nem presta para a terra, nem para o monturo; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.