Atos 16
Farongoe Lea Ana Fataleka (FAR) vs NVT
1 Ma sa Paul leka ma ka dao ana fere 'i Debe ma 'i Listra ki. Ma te wane fafurongo ne satana sa Timoti nia to senai. Ma gaa nia ne keni Jiu ne nia famamana laugo, boroi ma maa nia go ne wane Grik.
1 Paulo foi primeiro a Derbe e depois a Listra, onde havia um jovem discípulo chamado Timóteo. A mãe dele era uma judia convertida, e o pai era grego.
2 Ma na bara wanefuta ana 'Aofia ki 'i Listra ma 'i Ikonium, kera ka eele 'asiana fainia sa Timoti.
2 Os irmãos em Listra e em Icônio o tinham em alta consideração,
3 Ma sulia ne sa Paul doria sa Timoti ka leka fainia, nia ka 'ole 'unge fua ka faeelea wane Jiu ki. Nia sasia ru nai, sulia Jiu ki tafau ne kera to ana fere nai ki, kera saitamana laugo ne maa sa Timoti nia na wane Grik ne sasi ma nao nia si 'ole 'unge ana sa Timoti.
3 de modo que Paulo pediu que ele os acompanhasse em sua viagem. Em respeito aos judeus da região, providenciou que Timóteo fosse circuncidado antes de partirem, pois todos sabiam que o pai dele era grego.
4 Ma kada kera leka ka liu ana fere ki, kera kwatea na taki ki fuana wane ne kera famamana ki. Na taki nai ki, na lifurongo ma wane fanaonao ki ne kera kedea 'i Jerusalem. Ma kera ka saea fua wane ki kera ka rosulia.
4 Em toda cidade por onde passavam, instruíam os irmãos a seguirem as decisões tomadas pelos apóstolos e presbíteros em Jerusalém.
5 Ma kera ka fangasia fikute wane famamana laona fere nai ki, ma ana maedangi ki tafau 'i burina, wane 'oro falu ki laugo kera ka famamana.
5 Assim, as igrejas eram fortalecidas na fé e cresciam em número a cada dia.
6 Ma sa Paul fainia na wane kwaimani nia ki, kera liu laona lofaa 'i Frigia ma 'i Galesia ki, sulia ne Anoeru Abu 'e luia nao kera si 'ainitalo ana Farongoe Lea laona lofaa 'i Esia.
6 Em seguida, Paulo e Silas viajaram pela região da Frígia e da Galácia, pois o Espírito Santo os impediu de pregar a palavra na província da Ásia.
7 Kada kera dao bobola fainia lofaa 'i Misia, kera ka sasi 'uria lekalae 'uria 'i Bitinia. Boroi ma na Anoeru Abu nao si alamatainida.
7 Então, chegando à fronteira da Mísia, tentaram ir para o norte, em direção à Bitínia, mas o Espírito de Jesus não permitiu.
8 'Urinai, kera ka daofa liu na fasia 'i Misia, ma kera ka leka 'uria fere 'i Troas.
8 Assim, seguiram viagem pela Mísia até o porto de Trôade.
9 Ma ana rodo ne kera tio 'i senai, sa Paul ka ada to'ona na fataie. Nia ada to'ona te wane ana lofaa 'i Masedonia uu, ma ka amasia ka 'uri, “'Oe leka mai 'i Masedonia fua 'oko kwai'adomi amalu!”
9 Naquela noite, Paulo teve uma visão, na qual um homem da Macedônia em pé lhe suplicava: “Venha para a Macedônia e ajude-nos!”.
10 Ma kada sa Paul nia ada to'ona na fataie nai, kalu ka sasi akau na fua lekalae 'uria lofaa 'i Masedonia, sulia kalu saitamana God doria kalu leka 'ainitalo ana Farongoe Lea laugo fuana wane senai ki.
10 Então decidimos partir de imediato para a Macedônia, concluindo que Deus nos havia chamado para anunciar ali as boas-novas.
11 Sui kalu ka leka fasia fere 'i Troas ana baru, kalu ka tofolo 'uria bubunga 'i Samotres, ma maedangi burina, kalu ka leka 'uria fere 'i Neapolis.
11 Embarcamos em Trôade e navegamos diretamente para a ilha de Samotrácia e, no dia seguinte, chegamos a Neápolis.
12 Kalu tae fasia senai, kalu ka leka sulia taale tolo 'uria fere 'i Filipae, na mae fere 'initoa laona lofaa 'i Masedonia, mae fere nai wane Rom ki ne kera gwaungai ana. Kalu ka to laona mae fere nai sulia bara maedangi.
12 Dali, alcançamos Filipos, cidade importante dessa região da Macedônia e colônia romana, e ali permanecemos vários dias.
13 Ma ana Sabat, kalu leka fasia fere nai, kalu ka leka 'uria ninimana te kafo, sulia ne kalu kwaisae kula fuana folae Jiu ki nia 'i senai. Ma kalu ka gouru 'i ano, kalu ka fata fuana keni ki ne kera oku senai.
13 No sábado, saímos da cidade e fomos à margem do rio, onde esperávamos encontrar um lugar de oração. Sentamo-nos e começamos a conversar com algumas mulheres ali reunidas.
14 Te keni ada senai ne kera rongo kalu ne ni Lidia, fasia fere baita 'i Taeataera, nia saungai ma ka 'oifoli ana maku ne nia meo ki. Nia boroi fosia laugo God, ma God ka 'ifingia na manatana fua nia ka fafurongoa sa Paul, ma ka famamana ru ne nia saea ki.
14 Uma delas era uma mulher temente a Deus chamada Lídia, da cidade de Tiatira, comerciante de tecido de púrpura. Enquanto ela nos ouvia, o Senhor lhe abriu o coração, e ela aceitou aquilo que Paulo estava dizendo.
15 'Urinai nia fainia na wane laona lume nia ki, kera ka siuabu tafau. Ma nia ka fata fua malu ka 'uri, “Sulia ne mulu alafafia ne nau famamana na 'Aofia, nau ku doria mulu leka mai ma mulu ka to laona lume nau.” Ma kalu ka to laona lume nia sulia na fatalana.
15 Foi batizada, junto com sua família, e pediu que nos hospedássemos em sua casa. “Se concordam que creio de fato no Senhor, venham ficar em minha casa”, disse ela, e insistiu até que aceitamos.
16 Ana te maedangi, kada kalu leka 'uria kula ni folae, kalu dao to'ona te sari ne anoeru ta'a to ana. Na sari nai nia rao 'o'oni fuana tani wane laona fere nai. Sulia anoeru ta'a nai ne to ana, nia saitamana ka saea fuana wane ki ana te ki ne nao si dao mai 'ua fuada. Ma wane ne kera baita ana sari nai kera ngalia malefo 'oro ki ana raoe nai nia sasia.
16 Certo dia, enquanto íamos ao lugar de oração, veio ao nosso encontro uma escrava possuída por um espírito pelo qual ela predizia o futuro. Com suas adivinhações, ganhava muito dinheiro para seus senhores.
17 Ma na sari nai ka leka sulia sa Paul fai kalu, ma nia ka akwa koko ka 'uri, “Na wane ne ki, kera na wane rao fuana God ne 'initoa 'asiana. Kera farongo kamulu ana te ne God sasia fuana famaurilamulu.”
17 Ela seguia Paulo e a nós, gritando: “Estes homens são servos do Deus Altíssimo e vieram anunciar como vocês podem ser salvos!”.
18 Nia sasia ru ne sulia maedangi 'oro ki, leka sa Paul ka noni totoela 'asiana ana, ma ka abulo fuana ka fata 'uri fua anoeru ta'a nai, “Ana satana sa Jesus Christ, nau ku eresi 'oe, 'oko ru mai fasia na sari nena!” Ma na anoeru ta'a nai ka ru na 'i maa ana kada nai.
18 Isso continuou por vários dias, até que Paulo, indignado, se voltou e disse ao espírito dentro da jovem: “Eu ordeno em nome de Jesus Cristo que saia dela”. E, no mesmo instante, o espírito a deixou.
19 Ma kada wane baita ana sari nai kera saitamana ne na raoe nia ana talana anoeru ta'a nia suina, ma nao kera si ngali lau ta malefo fasia, kera ka daua sa Paul ma sa Silas, ma kera ka tara keroa siana na wane kwaiketoilae ki maana usie.
19 Quando os senhores da escrava viram que suas expectativas de lucro haviam sido frustradas, agarraram Paulo e Silas e os arrastaram à presença das autoridades, na praça do mercado.
20 Kera ka fata 'uri, “Na ro wane ne ki, keroa wane Jiu ki, ma keroa ka kwatea na fatamaudie laona fere ne kulu.
20 “Estes judeus estão tumultuando a cidade!”, gritaram para os magistrados.
21 Keroa ka famanata ana na falafala ne nao si bobola fainia na taki kulu ki. Sulia kulu wane Rom ki lalau, ma ka 'afitai 'asiana fua kulu ka sasi sulia falafala keroa ki!”
21 “Eles ensinam costumes que nós, romanos, não podemos seguir, pois contrariam nossas leis!”
22 Aia, na wane 'oro ne kera oku senai, kera ka fai fafidaro laugo. Ma na wane fanaonao ki ka fata totongai fuana wane ni omee ki fua kera musia maku sa Paul ma sa Silas ki, ma kera ka namusi keroa.
22 Logo, uma multidão revoltada se juntou contra Paulo e Silas, e os magistrados ordenaram que os dois fossem despidos e açoitados com varas.
23 Burina kera namusida ka totonge 'asiana, kera ka aluda laona beu ni kanie, ma kera ka saea fuana wane ne folo 'usia na beu ni kanie nai fua ka bilaki ngasi 'usi keroa.
23 Depois de serem severamente açoitados, foram lançados na prisão. O carcereiro recebeu ordens para não os deixar escapar,
24 Ma na wane ni folo nai, kada nia rongoa fatae nai ki, nia ka ngali keroa, ka aluda laona mae lume tofungana beu ni kanie, sui ka kani fafia na 'aedoro 'i safitana ro reba 'ai kulu ki. Sa Paul ma sa Silas ne kera ka kani fafia na 'aedoro 'i safitana ro reba 'ai kulu ki|alt="Paul and Silas in stocks" src="lb00337b.tif" size="col" loc="ACT 16:24" copy="BFBS (Bass)" ref="16:24"
24 por isso os colocou no cárcere interno, prendendo-lhes os pés no tronco.
25 Aia, kada bobola fainia tofungana rodo, sa Paul ma sa Silas keroa foa, ma keroa ka ngufia na ngu ki fuana God. Ma wane ne kera to laugo laona beu ni kanie nai, kera ka fafurongo keroa.
25 Por volta da meia-noite, Paulo e Silas oravam e cantavam hinos a Deus, e os outros presos ouviam.
26 Ma tona boroi na anuanu baita nia geloa na beu ni kanie nai, ma na ngadolana lume nai boroi ka kesokeso na. Ma na mae ki ana lume nai ka 'ifi tafau, ma na seni ne kera kani fafia ana wane nai ki laona lume ka aluge tafau na fasida.
26 De repente, houve um forte terremoto, e até os alicerces da prisão foram sacudidos. No mesmo instante, todas as portas se abriram e as correntes de todos os presos se soltaram.
27 Ma na wane ni folo nai ka tona mai fasia maleue, ma ka ada to'ona ne na mae ki kera 'ifi tafau na, ma ka kwaisae wane be kera kani fafida ki, kera tafi tafau na. Ma nia ka lafua na naife ni sauwanee nia fua sae ka saungi nia na 'ana talana, sulia nia saitamana ne na wane fanaonao nia ki, kera kai saungia dia ne wane nai ki kera tafi.
27 Quando o carcereiro acordou, viu as portas da prisão escancaradas. Imaginando que os prisioneiros haviam escapado, puxou a espada para se matar.
28 Boroi ma sa Paul ka akwa koko ka 'uri, “Nao 'oe si sasia lau ta ru 'urinai ana 'oe talamu! Kalu ne to tafau go amalu!”
28 Paulo, porém, gritou: “Não se mate! Estamos todos aqui!”.
29 Ma na wane ni folo ne ka ledi 'uria fa kwesu ki, ma ka ru kau laona beu ni kanie fainia na lebelebelae, ma ka boruru 'i 'aena sa Paul ma sa Silas.
29 O carcereiro mandou que trouxessem luz e correu até o cárcere, onde se prostrou, tremendo de medo, diante de Paulo e Silas.
30 Sui nia ka talaida 'i maa, ka ledi keroa ka 'uri, “Ro wane baita ne ki 'ae, te ne nau kai sasia fua God ka famauri nau?”
30 Então ele os levou para fora e perguntou: “Senhores, que devo fazer para ser salvo?”.
31 Keroa olisia keroa ka 'uri, “'Oe famamana na 'Aofia sa Jesus fua God kai famauri 'oe, 'oe fainia wane ne kera to laona lume 'oe.”
31 Eles responderam: “Creia no Senhor Jesus, e você e sua família serão salvos”.
32 Ma keroa ka 'ainitalo ana fatalana na 'Aofia fuana, ma fuana wane ne kera to laugo laona lume nia ki, ma kera ka famamana na.
32 Então pregaram a palavra do Senhor a ele e a toda a sua família.
33 Ana kada rodo nai go, na wane ni folo nai ka talai keroa, ka taufia na mae maale ki 'i nonida, ka sui nia fainia wane ne kera to laona lume nia, kera ka siuabu na.
33 Mesmo sendo tarde da noite, o carcereiro cuidou deles e lavou suas feridas. Em seguida, ele e todos os seus foram batizados.
34 Sui nia ka talaia sa Paul ma sa Silas, kera ka leka 'uria lume nia, ma nia ka sangonidoro. Ma nia fainia na wane ne kera to laona lume, kera ka eele 'asiana, sulia kera famamana God.
34 Depois, levou-os para sua casa e lhes serviu uma refeição, e ele e toda a sua família se alegraram porque creram em Deus.
35 Sui 'i 'ofodangi, na wane kwaiketoi ki, kera kwatea fatalada fuana tani wane baita ana omee kera ka 'uri, “Mulu leka farongoa na wane ni folo be fua ka talaia ro wane be ki 'i maa fasia laona beu ni kanie be.”
35 Na manhã seguinte, os magistrados mandaram os guardas ordenarem ao carcereiro: “Solte estes homens!”.
36 'Urinai go na wane ni folo nai ka leka ka farongoa sa Paul ka 'uri, “Na wane kwaiketoi ki kera saea mai fuaku 'oe fainia sa Silas, moro leka na 'amoro 'i maa. Kamoro leka na 'amoro ana aroaroe.”
36 Então o carcereiro mandou dizer a Paulo: “Os magistrados disseram que você e Silas estão livres. Vão em paz”.
37 Boroi ma sa Paul olisia ka fata 'uri fuana wane baita kera ki, “Na wane kwaiketoi ki nao si keto karo 'ua, boroi ma kera kwae karo 'i maana wane 'oro ki ma kera ka alu karo laona beu ni kanie. Ma na ru nai nao si 'o'olo, sulia karo na wane Rom ki laugo ne! Ma kada ne, kera doria ka olitai agwa lau ana karo. Nao 'asiana! Karo doria na wane fanaonao 'i Rom ki ne kera kai leka mai 'i seki, fua kera ka luge karo!”
37 Paulo, no entanto, respondeu: “Eles nos açoitaram publicamente sem julgamento e nos colocaram na prisão, e nós somos cidadãos romanos. Agora querem que vamos embora às escondidas? De maneira nenhuma! Que venham eles mesmos e nos soltem”.
38 Ma wane baita kera ki ana omee kera leka, ka farongo ana fatae nai ki siana wane fanaonao 'i Rom ki. Ma kada kera rongoa ne sa Paul ma sa Silas keroa ro wane 'i Rom ki laugo, kera ka mau 'asiana.
38 Os guardas relataram isso aos magistrados, que ficaram assustados por saber que Paulo e Silas eram cidadãos romanos.
39 Ma kera ka leka mai siada, ma kera ka kwaimanatai fuada. Sui kera ka talai keroa 'i maa fasia laona beu ni kanie, ma kera ka 'ingoda, fua kera ka leka na 'ada fasia fere ne.
39 Foram até a prisão e lhes pediram desculpas. Então os trouxeram para fora e suplicaram que deixassem a cidade.
40 Kada sa Paul ma sa Silas keroa ru fasia beu ni kanie, keroa ka leka laona lume ni Lidia. 'I senai keroa ka dao to'ona na wane ne kera famamana ki, ma keroa ka kwatea na fatae ana kwairaduilae fuada, sui keroa ka fi leka na 'ada fasia 'i Filipae.
40 Quando Paulo e Silas saíram da prisão, voltaram à casa de Lídia. Ali se encontraram com os irmãos e os encorajaram mais uma vez. Depois, partiram.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.