Gênesis 24

Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Abirahamu wìla lɛ fɔ jɛŋgɛ, a wi yɛgɛlɛ yɔn kì lɛgɛ. Yawe Yɛnŋɛlɛ làa duwaw wi na kagala ke ni fuun ni.
1 Abraão estava bem velho, e o S enhor o havia abençoado em tudo.
2 Pilige ka, a Abirahamu wì sigi yo ŋa wìla pye wi kulolo pe go na, konaa ma pye wi kɛɛ yaara ti ni fuun ti welefɔ wi kan fɔ: «Ma kɛɛ ki le laga na jegbɔlɔ li nɔgɔ,
2 Certo dia, Abraão disse a seu servo mais antigo, o homem encarregado de sua casa: “Faça um juramento colocando a mão debaixo da minha coxa.
3 ma wugu Yawe Yɛnŋɛlɛ li mɛgɛ ki na mala kan, lo na li yɛn Yɛnŋɛlɛ naayeri wo naa tara ti go na, fɔ ma se Kana tara fɛnnɛ sumboro wa lɛ mboo kan na pinambyɔ wi yeri jɛlɛ, poro mbele mi yɛn ma cɛn laga pe sɔgɔwɔ we.
3 Jure pelo S enhor , o Deus dos céus e da terra, que não deixará meu filho se casar com uma das mulheres cananitas que aqui vivem,
4 Ɛɛn fɔ, ma yaa kari wa na tara, mbe sa jɛlɛ lɛ na pinambyɔ Izaki wi kan, wa na go woolo pe sɔgɔwɔ.»
4 mas irá à minha terra natal, aos meus parentes, procurar uma mulher para meu filho Isaque”.
5 A wi kulonaŋa wì suu yɔn sogo ma yo fɔ: «Kana jɛlɛ wi se yɛnlɛ mbe pinlɛ na ni, mbe pan laga ki tara nda ti ni; na kiga pye ma, mi daga mbe sɔngɔrɔ mbe kari ma pinambyɔ wi ni wa tara nda mà yiri ti ni le?»
5 O servo perguntou: “E se eu não encontrar uma moça disposta a viajar para um lugar tão distante de sua terra? Devo levar Isaque para morar entre seus parentes na terra de onde o senhor veio?”.
6 Abirahamu wì sho fɔ: «Ma yɛɛ yigi, maga ka sɔngɔrɔ mbe kari na pinambyɔ wi ni wa.
6 “Não!”, respondeu Abraão. “Cuidado! Não leve meu filho para lá de jeito nenhum.
7 Yawe Yɛnŋɛlɛ, naayeri Yɛnŋɛlɛ le, lìlan yirige mala wɔ wa na tara, konaa wa na go woolo pe sɔgɔwɔ. Lì para na ni, ma wugu mala kan, ma yo li yaa kaga tara nda ti kan na setirige piile pe yeri. Lo yɛrɛ jate li yaa li mɛrɛgɛ wi kelegi ma yɛgɛ, jaŋgo ma jɛlɛ wa lɛ wa na pinambyɔ wi kan.
7 O S enhor , o Deus dos céus, que me tirou da casa de meu pai e de minha terra natal, prometeu solenemente dar esta terra a meus descendentes. Ele enviará um anjo à sua frente e providenciará para que você encontre ali uma mulher para meu filho.
8 Na jɛlɛ wiga yo wi se pinlɛ ma ni, pa kona wuguro nda mi yaa ti ma wugu, ti sɔɔn yigi. Ɛɛn fɔ, maga ka sɔngɔrɔ mbe kari na pinambyɔ wi ni wa.»
8 Se ela não estiver disposta a acompanhá-lo de volta, você estará livre do seu juramento. Mas não leve meu filho para lá, de maneira nenhuma.”
9 A kulonaŋa wì suu kɛɛ ki le wa wi tafɔ Abirahamu wi jegbɔlɔ li nɔgɔ, mɛɛ wugu maa kan mbe tanga wi sɛnyoro ti na.
9 Então o servo colocou a mão debaixo da coxa de Abraão, seu senhor, e jurou seguir suas instruções.
10 Kona, a kulonaŋa wì suu tafɔ Abirahamu wi yɔngɔmɛye pe kɛ wɔ konaa wi yarijɛndɛ ti ni fuun ta ni, mɛɛ lɛ ma kari wa Mezopotami tara, wa ca ŋga Nahɔri wìla pye.
10 Em seguida, pegou dez camelos de Abraão, carregou-os com presentes valiosos de todo tipo da parte de seu senhor e viajou para a terra distante de Arã-Naaraim. Chegando lá, dirigiu-se à cidade onde Naor, irmão de Abraão, havia se estabelecido.
11 Naa wìla ka saa gbɔn wa kɔlɔ ŋa wi yɛn wa ca kayege wi na, a wì si ti yɔngɔmɛye pè kanŋguuro kan. Yɔnlɔkɔgɔ layi, jɛɛlɛ pe yɔnlɔkɔgɔ tɔnmɔ kosanga wi ni.
11 Ao entardecer, quando as mulheres saíam para tirar água, ele fez os camelos se ajoelharem perto de um poço nos arredores da cidade.
12 Kona, a wì si Yɛnŋɛlɛ li yɛnri ma yo fɔ: «Yawe Yɛnŋɛlɛ, na tafɔ Abirahamu wi Yɛnŋɛlɛ, mila ma yɛnri, mala konɔ li tanla na kan nala. Ma kajɛŋgɛ pye na tafɔ Abirahamu wi kan.
12 Então o servo orou: “Ó S enhor , Deus do meu senhor Abraão, por favor, dá-me sucesso hoje e sê bondoso com o meu senhor Abraão.
13 Mi ŋa mi yɛn ma yere na pulugo ki tanla. Ca woolo pe sumbonɔ pe yaa pan mbe ko.
13 Como vês, estou aqui junto desta fonte, e as moças da cidade estão vindo tirar água.
14 Na mi kaga yo sumboro ŋa kan fɔ: ‹Mila ma yɛnri, ma cɔkogo ki yɛri mbe wɔ›, na wiga na yɔn sogo mbe yo: ‹Wɔ, mi yaa pa kan fun ma yɔngɔmɛye pe yeri pe wɔ›, pa kona wo mbe pye jɛlɛ ŋa mà wɔ ma tunmbyee Izaki wi kan wo. Na kiga pye ma, mi yaa ki jɛn mbe yo mà kajɛŋgɛ pye na tafɔ wi kan.»
14 Esta é minha súplica. Pedirei a uma delas: ‘Por favor, dê-me um pouco de água do seu cântaro para eu beber’. Se ela disser: ‘Sim, beba. Também darei água a seus camelos’, que seja ela a moça que escolheste para ser mulher do teu servo Isaque. Desse modo, saberei que foste bondoso com o meu senhor”.
15 Sanni wi sa kɔ yɛnrɛwɛ pi na, a Betuwɛli sumborombyɔ Erebeka wì si kɔn ma yiri wi cɔkogo ki ni wa wi pajogo ki na. Abirahamu wi nɔsepyɔ lenaŋa Nahɔri wi jɔ Milika wo pinambyɔ lawi Betuwɛli we.
15 Antes de terminar a oração, o servo viu aproximar-se uma moça chamada Rebeca, que trazia um cântaro no ombro. Ela era filha de Betuel, filho do irmão de Abraão, Naor, e de sua mulher, Milca.
16 Ki sumboro wìla yɔn fɔ jɛŋgɛ. Wi sila naŋa kala jɛn, naŋa sila suu jɛn fun jɛlɛ. A wì si tigi wa pulugo ki ni, mɛɛ wi cɔkogo ki ko maga yin, mɛɛ yiri.
16 Rebeca era muito bonita, tinha idade para casar e era virgem. Ela desceu à fonte, encheu o cântaro e voltou.
17 A kulonaŋa wì si fe maa fili ma yo fɔ: «Mi yɛn nɔɔ yɛnri, mɔɔ cɔkogo tɔnmɔ pa kan na yeri mbe wɔ.»
17 O servo de Abraão correu até ela e lhe pediu: “Por favor, dê-me um pouco de água do seu cântaro para eu beber”.
18 A sumboro wì sho fɔ: «Wɔ, na tafɔ.»
18 “Sim, meu senhor, beba”, respondeu ela e, prontamente, baixou o cântaro do ombro e lhe deu de beber.
19 Naa wìla kaa wi kan wì wɔ, a wì sho fɔ: «Mi yaa pa ko ma yɔngɔmɛye pe kan fun, pe wɔ pe tin.»
19 Depois que lhe deu de beber, disse: “Tirarei água para seus camelos também, até que estejam satisfeitos”.
20 A wì si fyɛɛlɛ maa cɔkogo tɔnmɔ pi kanŋga wa yaayoro wɔyaraga ki ni, mɛɛ fe ma saa ko naa wa pulugo ki ni. Wìla ko ma yɔngɔmɛye pe ni fuun pe kan pè wɔ.
20 Esvaziou depressa o cântaro no bebedouro e correu de volta ao poço a fim de tirar água para todos os camelos.
21 A naŋa wì si pyeri naa wele, nɛɛ wi yɛɛ yewe sumboro wi kanŋgɔlɔ, mbege jɛn na kaa pye Yawe Yɛnŋɛlɛ laa jaa mboo konɔ li tanla.
21 O homem a observou em silêncio, pensando se o S enhor lhe tinha dado sucesso em sua missão.
22 Naa yɔngɔmɛye pàa kaa wɔ ma kɔ, a naŋa wì si tɛ kannjinɛ na pe ma le numala na la wɔ ma kan sumboro wi yeri, li nuguwɔ pi mbaa giramu kɔgɔlɔni si wo bɔ; naa kɛɛ kannjiŋgele tɛ wogolo shyɛn ni; ke ni fuun nuŋgba nuŋgba ke nuguwɔ pi mbaa giramu cɛnmɛ cɛnmɛ wo bɔ.
22 Por fim, quando os camelos terminaram de beber, o servo deu à moça uma argola de ouro para o nariz e duas pulseiras grandes de ouro para os braços.
23 A wì suu yewe ma yo fɔ: «Ambɔ sumborombyɔ wi mboro? Mila ma yɛnri, ki yo na kan. We mbe sinlɛsaga ta wa ma to go mbe wɔnlɔ wa le?»
23 “De quem você é filha?”, perguntou ele. “Diga-me, por favor, se seu pai tem lugar para nos hospedar esta noite.”
24 A sumboro wì sho fɔ: «Mi yɛn Milika naa Nahɔri pe pinambyɔ Betuwɛli wo sumborombyɔ.»
24 “Sou filha de Betuel, e meus avós são Naor e Milca”, respondeu ela.
25 A wì sho naa fɔ: «Yan naa yaayoro yaakara lɛgɛrɛ yɛn wa we yeri. Sinlɛsaga yɛn wa fun ye sinlɛ.»
25 “Temos bastante palha e forragem para os camelos e espaço para hóspedes.”
26 Kona, a naŋa wì si sogo maa yɛgɛ ki jiile wa tara, ma Yawe Yɛnŋɛlɛ li gbɔgɔ,
26 O homem se prostrou e adorou o S enhor .
27 nɛɛ yuun fɔ: «Sɔnmɔ yɛn Yawe Yɛnŋɛlɛ li woo, lo na li yɛn na tafɔ Abirahamu wi Yɛnŋɛlɛ le. Li sili kagbaraga ki yaga, mbeli yɔn sɛnrɛ ti kanŋga na tafɔ Abirahamu wi kanŋgɔlɔ. We Fɔ wìlan yɛgɛ sin fɔ ma pan ma gbɔn laga na tafɔ wi woolo pe go.»
27 “Louvado seja o S enhor , Deus do meu senhor Abraão!”, disse ele. “O S enhor demonstrou bondade e fidelidade ao meu senhor, pois me conduziu até seus parentes.”
28 A sumboro wì si fe ma saa ki kagala ke ni fuun ke yɛgɛ yo wi nɔ woolo pe ni fuun pe kan.
28 A moça correu para casa e contou à família tudo que havia acontecido.
29 Erebeka wi ndɔ la pye wa, pàa pye naa yinri Laban. A Laban wì si fe ma yiri wa funwa na, mɛɛ kari naŋa wi kɔrɔgɔ, wa pulugo ki tanla.
29 Rebeca tinha um irmão chamado Labão, que foi prontamente à fonte para conhecer o homem.
30 Wìla kannjinɛ na pe ma le numala na li yan, ma kɛɛ kannjiŋgele ke yan wi jɔnlɔ Erebeka wi kɛyɛn yi na; Erebeka wìla naŋa wi sɛnrɛ ti yɛgɛ yo yɛgɛ ŋga na, Laban wìla ti logo ma fun. A wì si kari wa naŋa wi tanla, wo la pye ma yere le yɔngɔmɛye pe tanla, ma wa wa pulugo ki yeri.
30 Ele havia visto a argola para o nariz e as pulseiras nos braços da irmã, e tinha ouvido Rebeca contar o que o homem dissera. Assim, apressou-se até a fonte, onde o homem ainda estava parado perto dos camelos.
31 A Laban wì suu pye fɔ: «Pan we kari wa go, mboro ŋa Yawe Yɛnŋɛlɛ lì duwaw ma na we. Yiŋgi na, a mà si yere laga funwa na? Mì go ki gbogolo ma kan, ma laga ka gbegele yɔngɔmɛye pe kan fun.»
31 Labão lhe disse: “Venha e fique conosco, abençoado do S enhor ! Por que ficar aí fora? Já mandei arrumar acomodações para você e seus homens e lugar para os camelos”.
32 Kona, a naŋa wì si kari wa Laban wi go. A Laban wì si ti a pè yɔngɔmɛye pe tuguro ti laga pe na, mɛɛ yan naa yaayoro yaakara kan pe yeri. A wì si ti a pè pan tɔnmɔ ni jaŋgo naŋa wo naa wi pinlɛyɛɛnlɛ pe ni pe pe tɔɔrɔ ti jogo (mbege naga fɔ wì pe yaara wɔ.)
32 Então o homem foi com ele para casa. Labão mandou descarregar os camelos, dar palha para os animais se deitarem e forragem para comerem, e água para o homem e seus ajudantes lavarem os pés.
33 Kona, a pè si yaakara kan pe yeri pe ka. Ɛɛn fɔ, a naŋa wì sho fɔ: «Mi se ka kaawɔ mbanla pango ki yo gbɛn.» A Laban wì suu pye fɔ: «Ki yo na kan.»
33 Quando a refeição foi servida, porém, o servo de Abraão disse: “Não comerei enquanto não explicar o motivo da minha vinda”. “Está bem”, disse Labão. “Fale.”
34 A ki naŋa wì sho fɔ: «Mi yɛn Abirahamu wo kulonaŋa.
34 “Sou servo de Abraão”, explicou ele.
35 Yawe Yɛnŋɛlɛ lì duwaw na tafɔ wi na jɛŋgɛ, maa pye yarijɛndɛ lɛgɛrɛ fɔ. We Fɔ wùu kan simbaala naa sikaala ni, naa nɛrɛ, naa penjara, naa tɛ, naa kulonambala naa kulojaala, naa yɔngɔmɛye konaa sofilele ni.
35 “O S enhor abençoou grandemente o meu senhor, e ele se tornou um homem rico. O S enhor lhe deu rebanhos de ovelhas e bois, uma fortuna em prata e ouro, e muitos servos e servas, camelos e jumentos.
36 Na tafɔ wi jɔ Sara wa wi lelɛwɛ pi ni wì pinambyɔ se wi kan. Abirahamu wùu kɛɛ yaara ti ni fuun ti kan ki pinambyɔ wi yeri.
36 “Quando Sara, mulher do meu senhor, era muito idosa, deu à luz o filho dele. Meu senhor deu tudo que possui a esse filho
37 Na tafɔ wì ti, a mì wugu ma yo wi yɛn ma cɛn wa Kana tara fɛnnɛ mbele sɔgɔwɔ, mi ka ka ki sumboro wa lɛ mboo kan wi pinambyɔ wi yeri wi jɔ.
37 e me fez jurar, dizendo: ‘Não permita que meu filho se case com uma das mulheres cananitas que aqui vivem.
38 Ɛɛn fɔ, wìlan pye ma yo mbe pan laga wi sege woolo pe yeri, laga wi go woolo pe sɔgɔwɔ, mbe pan mbe jɛlɛ lɛ laga wi pinambyɔ wi kan.
38 Vá à casa de meu pai, aos meus parentes, procurar uma mulher para meu filho’.
39 A mì sigi yo na tafɔ wi kan: ‹Kana jɛlɛ wi se yɛnlɛ mbe pinlɛ na ni.›
39 “Mas eu perguntei ao meu senhor: ‘E se eu não encontrar uma moça disposta a voltar comigo?’.
40 A wì silan yɔn sogo ma yo fɔ: ‹Yawe Yɛnŋɛlɛ na mìlan yinwege ki pye sinŋge li yɛgɛ na, li yaa li mɛrɛgɛ wi pinlɛ ma ni, mbɔɔn konɔ li tanla. Ma jɛlɛ wa lɛ wa na sege ki ni, wa na go woolo pe sɔgɔwɔ na pinambyɔ wi kan.
40 Ele respondeu: ‘O S enhor , em cuja presença tenho vivido, enviará um anjo com você e lhe dará sucesso em sua missão. Encontre uma mulher para meu filho entre os meus parentes, da família de meu pai.
41 Ki wuguro nda mì ti mà wugu, na maga kari wa na sege ki ni, na pee yɛnlɛ mbe sumboro wi kan ma yeri, wuguro nda mì ti mà wugu, ti sɔɔn yigi.›
41 Então você terá cumprido sua obrigação. Se, porém, você for aos meus parentes e eles não deixarem a moça acompanhá-lo, estará livre do juramento’.
42 Naa mì kaa gbɔn le pulugo ki tanla nala, a mì si yɛnri ma yo fɔ: ‹Yawe Yɛnŋɛlɛ, na tafɔ Abirahamu wi Yɛnŋɛlɛ, na konɔ li tanla na kan.›
42 “Hoje, quando cheguei à fonte, fiz a seguinte oração: ‘Ó S enhor , Deus do meu senhor Abraão, por favor, dá-me sucesso em minha missão.
43 Mi ŋa mi yɛn ma yere na pulugo ki tanla, sumboro ŋa ka pan kosaga, mi kaga yo wi kan fɔ mila ma yɛnri, ma cɔkogo tɔnmɔ pa kan na yeri jɛnri mbe wɔ,
43 Como vês, estou aqui junto desta fonte. Esta é minha súplica. Quando uma jovem vier tirar água, eu lhe direi: ‘Por favor, dê-me um pouco de água do seu cântaro’.
44 na wiga na pye mbe yo mbe wɔ, fɔ wi yaa pa ko fun na yɔngɔmɛye pe kan pe wɔ, ko sumborombyɔ wo mbe pye jɛlɛ ŋa Yawe Yɛnŋɛlɛ lì wɔ na tafɔ wi pinambyɔ wi kan.
44 Se ela disser: ‘Sim, beba. Também darei água a seus camelos’, que seja ela a moça que escolheste para ser mulher do filho do meu senhor’.
45 Sanni mbe sa yɛnri mbe kɔ wa na nawa, a Erebeka wì si kɔn ma yiri wi cɔkogo ki ni wa wi pajogo ki na, mɛɛ tigi wa pulugo ki ni ma ko. A mì suu pye fɔ: ‹Mila ma yɛnri, na kan mbe wɔ.›
45 “Antes de terminar de orar em meu coração, vi Rebeca vindo com o cântaro no ombro. Ela desceu à fonte e tirou água. Eu lhe disse: ‘Por favor, dê-me um pouco de água do seu cântaro para eu beber’.
46 A wì si fyɛɛlɛ maa cɔkogo ki laga wa wi pajogo ki na, maga yɛri, mɛɛ na pye ma yo mbe wɔ, fɔ wi yaa pa kan na yɔngɔmɛye pe yeri fun pe wɔ. A mì si wɔ, a wì silan yɔngɔmɛye pe kan a pè wɔ fun.
46 Prontamente, ela baixou o cântaro do ombro e disse: ‘Sim, beba. Também darei água aos seus camelos’. Eu bebi, e ela deu água aos camelos.
47 A mì suu yewe ma yo fɔ: ‹Ma yɛn ambɔ sumborombyɔ?› A wì silan yɔn sogo ma yo fɔ: ‹Mi yɛn Nahɔri naa Milika pe pinambyɔ Betuwɛli wo sumborombyɔ.› A mì si tɛ kannjinɛ na pe ma le numala na la le wa wi numala li na, mɛɛ kɛɛ kannjiŋgele tɛ wogolo le wi kɛyɛn yi na.
47 “Em seguida, perguntei-lhe: ‘De quem você é filha?’. Ela respondeu: ‘Sou filha de Betuel, e meus avós são Naor e Milca’. Então coloquei a argola em seu nariz e as pulseiras em seus braços.
48 A mì si fɔli ma Yawe Yɛnŋɛlɛ li gbɔgɔ, na tafɔ Abirahamu wi Yɛnŋɛlɛ le. Lo lìlan yɛgɛ sin wa konɔ jɛnɛ li ni, fɔ a mì saa na tafɔ wi nɔsepyɔ lenaŋa wi sumboro lɛ wi pinambyɔ wi kan jɛlɛ.
48 “Depois, prostrei-me e adorei o S enhor . Louvei o S enhor , Deus do meu senhor Abraão, pois ele havia me conduzido até a sobrinha-neta do meu senhor, para que ela seja mulher do filho do meu senhor.
49 Koni, na kaa pye ye mbe kajɛŋgɛ pye na tafɔ wi kan tagawa ni, yege yo na kan; nakosima yege yo na kan, pa mi yaa la kee laga ka yɛgɛ ni.»
49 Agora, digam-me se mostrarão bondade e fidelidade ao meu senhor. Por favor, respondam-me ‘sim’ ou ‘não’, para que eu saiba o que fazer em seguida.”
50 A Laban naa Betuwɛli pè suu yɔn sogo ma yo fɔ: «Yawe Yɛnŋɛlɛ lo lìgi kala na li yɛgɛ sin. We se ya kendige wɔ ma ni.
50 Labão e Betuel responderam: “É evidente que o S enhor o trouxe até aqui. Sendo assim, não há nada que possamos dizer.
51 Erebeka wi ŋa na ma yɛgɛ sɔgɔwɔ, wi lɛ maa kee wi ni, wi sa pye ma tafɔ wi pinambyɔ wi jɔ, paa yɛgɛ ŋga na Yawe Yɛnŋɛlɛ lìgi yo we.»
51 Aqui está Rebeca; tome-a e leve-a com você. Que ela seja mulher do filho do seu senhor, como disse o S enhor ”.
52 Naa Abirahamu wi kulonaŋa wìla kaa pe sɛnyoro ti logo, a wì si sogo maa yɛgɛ ki jiile wa tara Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɛgɛ na mali gbɔgɔ.
52 Quando o servo de Abraão ouviu a resposta, prostrou-se no chão e adorou o S enhor .
53 A kulonaŋa wì si fereyaara warifuwe woro naa tɛ woro, konaa yaripɔrɔ wɔ ma kan Erebeka wi yeri, mɛɛ yarijɛndɛ sɔnŋgbanga woro kan wi ndɔ naa wi nɔ pe yeri fun.
53 Em seguida, entregou a Rebeca joias de prata e ouro e vestidos. Também deu presentes valiosos ao irmão e à mãe de Rebeca.
54 Ko puŋgo na, a kulonaŋa wo naa wi pinlɛyɛɛnlɛ pe ni pè si li ma wɔ, mɛɛ saa sinlɛ.
54 Então o servo e os homens que o acompanhavam comeram e passaram a noite ali. Logo cedo na manhã seguinte, o servo de Abraão disse: “Enviem-me de volta ao meu senhor”.
55 A Erebeka wi ndɔ naa wi nɔ pè sho fɔ: «Ki yaga sumborombyɔ wi koro laga naa jɛnri, pa pilige kɛ yɛn; kona wi sila kee.»
55 Mas o irmão e a mãe de Rebeca disseram: “Queremos que Rebeca fique conosco pelo menos dez dias; depois, ela poderá partir”.
56 A kulonaŋa wì si pe yɔn sogo ma yo fɔ: «Yaga kanla mɔ, katugu Yawe Yɛnŋɛlɛ lìlan konɔ li tanla na kan. Yanla yaga mbe sɔngɔrɔ wa na tafɔ wi yeri.»
56 O servo, porém, disse: “Não me detenham. O S enhor me deu sucesso em minha missão; agora, enviem-me de volta ao meu senhor”.
57 Kona, a pè suu yɔn sogo ma yo fɔ: «Ye ti we sumborombyɔ wi yeri, we wo kpaw wi yewe karaga wogo ki ni.»
57 “Pois bem”, disseram eles. “Chamaremos Rebeca e pediremos a opinião dela.”
58 A pè si Erebeka wi yeri maa yewe ma yo fɔ: «Maa jaa mbe kari ki naŋa ŋa wi ni le?» A wì sho fɔ: «Ee, mi yaa kari wi ni.»
58 Chamaram Rebeca e lhe perguntaram: “Você está disposta a ir com este homem?”. E ela respondeu: “Sim, estou”.
59 Kì kaa pye ma, a pè si Erebeka wo naa jɛlɛ ŋa wìla pye wi gbegelefɔ, pe yaga a pè pinlɛ Abirahamu wi kulonaŋa wo naa wi woolo pe ni ma kari.
59 Com isso, eles se despediram de Rebeca e a enviaram com o servo de Abraão e seus homens. A serva que havia amamentado Rebeca a acompanhou.
60 A pè si duwaw pye Erebeka wi kan ma yo fɔ:
60 Na hora da partida, abençoaram Rebeca, dizendo: “Nossa irmã, que você se torne mãe de muitos milhares! Que seus descendentes conquistem as cidades de seus inimigos!”.
61 A Erebeka wo naa wi kulojaala pe ni pè si yiri ma lugu yɔngɔmɛye pe na, mɛɛ taga kulonaŋa wi na. A pè si pinlɛ na kee.
61 Então Rebeca e suas servas montaram nos camelos e seguiram o homem. Assim, o servo de Abraão partiu levando Rebeca.
62 Ki wagati wi ni, Izaki wìla yiri wa Lahayi Ɔrɔyi kɔlɔ wi tanla, mɛɛ pan ma cɛn wa Negɛvu tara ti ni.
62 Nesse meio-tempo, Isaque, que morava no Neguebe, havia regressado de Beer-Laai-Roi.
63 Pilige ka, yɔnlɔkɔgɔ ka ni, Izaki wì si yiri ma kari wa wasege ki ni mbe sa jatere pye jɛŋgɛ. A wì si kaa yɛgɛ yirige ma wele, mɛɛ yɔngɔmɛye yan paa paan wa.
63 Ao entardecer, enquanto caminhava pelo campo e meditava, levantou os olhos e viu que camelos se aproximavam.
64 A Erebeka wì suu yɛgɛ ki yirige ma wele fun, mɛɛ Izaki wi yan. A wì si yiri wa yɔngɔmɛ wi na ma tigi fyaw,
64 Quando Rebeca levantou os olhos e viu Isaque, desceu do camelo no mesmo instante
65 mɛɛ kulonaŋa wi yewe ma yo fɔ: «Naŋa wiwiin wi ŋa wo wì yiri wa wasege ki ni na paan mbe we fili?» A kulonaŋa wì sho fɔ: «Na tafɔ wowi.»
65 e perguntou ao servo: “Quem é aquele homem que vem pelo campo ao nosso encontro?”. Quando ele respondeu: “É meu senhor”, Rebeca cobriu o rosto com o véu.
66 A kulonaŋa wì si kagala ŋgele fuun wìla pye ke yɛgɛ yo ma Izaki wi kan.
66 Depois, o servo contou a Isaque tudo que havia feito.
67 Ko puŋgo na, a Izaki wì si kari Erebeka wi ni wa wi nɔ Sara wìla wi yinwege ki pye paraga go ŋga ni ki ni, mɛɛ wi pɔri maa pye wi jɔ. Erebeka wìla Izaki wi ndanla. Kì pye ma, a wi kotogo kì si sogo wi na wi nɔ kunwɔ pi wogo na.
67 Isaque a levou para a tenda de Sara, sua mãe, e Rebeca se tornou sua mulher. Ele a amava profundamente e nela encontrou consolação depois que sua mãe morreu.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 24, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.