Ester 7
Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs VC
1 Kì pye ma, a wunlunaŋa wo naa Hama wi ni pè si kari wa wunlunjɔ Ɛsitɛri wi go sa liwɛn gbɔɔ pi li.
1 O rei e Amã vieram, pois, ao banquete de Ester.
2 Ki pilige shyɛn wogo ki na, ma pe ta pàa pye na duvɛn wi woo, a wunlunaŋa wì si nuru naa ma Ɛsitɛri wi yewe ma yo fɔ: «Yiŋgi maa jaa mbe yɛnri wunlunjɔ Ɛsitɛri? Ki yaa kan ma yeri. Yiŋgi maa jaa? Ali na kaa pye wunluwɔ pi walaga yi, pi yaa kan ma yeri.»
2 No segundo dia, bebendo vinho, disse ainda o rei a Ester: Qual é teu pedido, rainha Ester? Será atendido. Que é que desejas? Fosse mesmo a metade de meu reino, tu obterias.
3 Kona, a wunlunjɔ Ɛsitɛri wì suu yɔn sogo ma yo fɔ: «E, wunlunaŋa, na kaa pye na kala lɔɔn ndanla, na kaa pye kɔɔn ndanla, ŋga mila yɛnri, ko yɛn mala yaga yinwege na, ŋga mila jaa koyi ŋga fɔ na woolo pe koro go na;
3 A rainha respondeu: Se achei graça a teus olhos, ó rei, e se ao rei lhe parecer bem, concede-me a vida, eis o meu pedido; salva meu povo, eis o meu desejo.
4 katugu mi naa na woolo pe ni pè we pɛrɛ, jaŋgo pe we tɔngɔ, pe we gbo pe we kɔ. Ndɛɛ pè we pɛrɛ we pye kulonambala naa kulojaala, mi se jɛn na para ki na; katugu go se jɛn na pye ki na, mbaa wunlunaŋa ma tege ki kala na li ni.»
4 Fomos votados, eu e meu povo, ao extermínio, à morte, ao aniquilamento. Se tivéssemos sido vendidos como escravos, eu me calaria, mas eis que agora o opressor não poderia compensar o prejuízo que causa ao mesmo rei.
5 Kì pye ma, a wunlunaŋa Sɛrisɛsi wì si sɛnrɛ ti lɛ, mɛɛ wunlunjɔ Ɛsitɛri wi yewe ma yo fɔ: «Ambɔ fɔ wi? Lere ŋa wì kotogo ta maga kala cɛnlɛ na li jate, wi yɛn se yeri?»
5 Quem é, replicou o rei, e onde está quem maquina tal projeto em seu coração?
6 A Ɛsitɛri wì suu yɔn sogo ma yo fɔ: «We winfɔ naa we jugu wo wi yɛn ki lepee Hama ŋa we.»
6 O opressor, o inimigo, disse a rainha, é Amã, eis aí o infame!
7 A wunlunaŋa wì si yiri le liwɛn lisaga naŋgbanwa gbɔɔ ni, mɛɛ kari wa wunluwɔ go laga nawa naŋgɔ kɔlɔgɔ ki ni. Ɛɛn fɔ, a Hama wì si koro wa na wunlunjɔ Ɛsitɛri wi yɛnri, jaŋgo wuu go shɔ, katugu wìla ki yan fɔ wunlunaŋa wi yaa kapege pye wi na.
7 Amã ficou tomado de terror diante do rei e da rainha. O rei, aceso em cólera, levantou-se e deixou o banquete, dirigindo-se ao jardim do palácio, ao passo que Amã permanecia ali, para implorar a Ester o perdão de sua vida, porque via bem que no espírito do rei estava decretada sua perda.
8 A wunlunaŋa wì si sɔngɔrɔ ma yiri wa wunluwɔ go laga nawa naŋgɔ kɔlɔgɔ ki ni ma pan wa lisaga ki ni. Ɛsitɛri wìla pye sinlɛyaraga ŋga na ma sinlɛ ma sanga, a wì si pan ma Hama wi ta wì to wa ki na.
8 Quando o rei voltou do jardim do palácio para a sala do banquete, viu Amã que se tinha deixado cair sobre o divã em que repousava Ester: Como!, exclamou. Ei-lo que quer fazer violência à rainha em minha casa, em meu palácio! Mal tinha saído essa palavra da boca do rei, quando cobriram a face de Amã.
9 Haribona ŋa wìla pye wunlunaŋa wi go tunmbyeele wa, a wo si wunlunaŋa wi pye fɔ: «Wele, Hama wo jate wì tige titɔnlɔgɔ ka gbɛgɛlɛ mbe Maridoshe wi nɔri wa ki na, wo ŋa wi sɛnyoro tìla yɔn wunlunaŋa wi na we. Ki tige ki yɛn kansaga wa Hama wi go yɔn ki na, ki titɔnlɔwɔ pi yɛn mɛtɛrɛ nafa ma yiri kaŋgurugo.»
9 Harbona, um dos eunucos, disse ao rei. A forca preparada por Amã para Mardoqueu, cuja denúncia em favor do rei tinha sido tão salutar, acha-se levantada na casa de Amã, alta de cinqüenta côvados.- Que o suspendam nela!, exclamou o rei.
10 Kì pye ma, tige titɔnlɔgɔ ŋga Hama wìla gbegele Maridoshe wi mɛgɛ ni, a pè si saa Hama wi nɔri wa ki na. Ko puŋgo na, a wunlunaŋa wi naŋgbanwa pì si sogo wi na.
10 E suspenderam Amã na forca que tinha preparado para Mardoqueu. Isso acalmou a cólera do rei.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Ester 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.