Eclesiastes 2
Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs NVI
1 Mìla na yɛɛ pye fɔ: «Koni, mi yaa yɔgɔrimɔ kapyere pye mbe wele, mbe katangala ke tanwa pi li mbe wele.»
1 Pensei comigo mesmo: Vamos. Vou experimentar a alegria. Descubra as coisas boas da vida! Mas isso também se revelou inútil.
2 A mì sho fɔ:
2 Concluí que o rir é loucura, e a alegria de nada vale.
3 Kona, a mì sigi kɔn maga tɛgɛ wa na nawa fɔ mi yaa koro wa na tijinliwɛ konɔ li ni, mbanla yɛɛ kan duvɛn wɔgɔ ki yeri, konaa mbanla yɛɛ le lembigewe pi ni. Mìla pye na jaa mbege jɛn ki tunŋgo ŋga sɛnwee piile paa piin laga tara ti na pe yinwege piliye yi ni, ki ma kajɛŋgɛ ŋga pye pe kan.
3 Decidi-me entregar ao vinho e à extravagância; mantendo, porém, a mente orientada pela sabedoria. Eu queria saber o que valesse a pena, debaixo do céu, nos poucos dias da vida humana.
4 Mì tunŋgbɔrɔ pye, ma yinrɛ kan na yɛɛ kan, ma ɛrɛzɛn tiire sanri na yɛɛ kan.
4 Lancei-me a grandes projetos: construí casas e plantei vinhas para mim.
5 Mì naŋgɔ kɔlɔyɔ kɔn, ma tire kɛɛrɛ sanri na yɛɛ kan; mì tire nda ti maa sɛni ti cɛnlɛ pyew ta sanri wa ti ni.
5 Fiz jardins e pomares, e neles plantei todo tipo de árvore frutífera.
6 Mì tɔnmɔ were wɔ na yɛɛ kan, mbe ta mbaa tipire yirifɔnndɔ ti sugurun ti tɔnmɔ pi ni.
6 Construí também reservatórios para regar os meus bosques verdejantes.
7 Mì kulonambala naa kulojaala lɔ na yɛɛ kan. A pè piile se wa na go ki ni. Mì nɛrɛ naa simbaala konaa sikaala lɛgɛrɛ ta ma wɛ mbele fuun pàa keli ma cɛn na na wa Zheruzalɛmu ca pe na.
7 Comprei escravos e escravas e tive escravos que nasceram em minha casa. Além disso tive também mais bois e ovelhas do que todos os que viveram antes de mim em Jerusalém.
8 Mì warifuwe, naa tɛ gbogolo na yɛɛ kan fun, konaa wunlumbolo yarijɛndɛ naa tara ta yɛgɛ yarijɛndɛ ni. Mì yurukɔɔlɔ nambala naa jɛɛlɛ lagaja yurukɔgɔ ki na na yɛɛ kan. Mì jɛɛlɛ lɛgɛrɛ ta na yɛɛ kan fun, poro mbele pe yɛn nambala pe kandanlaga ye.
8 Ajuntei para mim prata e ouro, tesouros de reis e de províncias. Servi-me de cantores e cantoras, e também de um harém, as delícias do homem.
9 Mìla pye legbɔɔ ma wɛ mbele fuun pàa keli ma cɛn na na wa Zheruzalɛmu ca pe na. Konaa ki ni fuun, na kajɛnmɛ pìla pye na ni.
9 Tornei-me mais famoso e poderoso do que todos os que viveram em Jerusalém antes de mim, conservando comigo a minha sabedoria.
10 Yaraga ŋga fuun na yɛgɛ la yiri ki na, mi sila na yɛɛ kun ko ka kpɛ ni. Mi sila na yɛɛ kun yɔgɔrimɔ kala la kpɛ ni; katugu mìla pye na yɔgɔri na tunŋgo ki fanŋga na, ko kìla pye na tunŋgo tege ki ni fuun ki tɔnli we.
10 Não me neguei nada que os meus olhos desejaram; não me recusei a dar prazer algum ao meu coração. Na verdade, eu me alegrei em todo o meu trabalho; essa foi a recompensa de todo o meu esforço.
11 Ko puŋgo na, tunndo nda fuun mì pye konaa tege ŋga mì te mari pye, a mì si jatere pye ki na. A mì sigi yan fɔ ko ki ni fuun ko yɛn wagafe, paa yɛgɛ ŋga na lere ma kaa na tifɛlɛgɛ ki puro mbege yigi we. Tɔnli woro ko ka kpɛ ni laga tara ti na.
11 Contudo, quando avaliei tudo o que as minhas mãos haviam feito e o trabalho que eu tanto me esforçara para realizar, percebi que tudo foi inútil, foi correr atrás do vento; não há qualquer proveito no que se faz debaixo do sol.
12 Kona, a mì sigi lagaja mbe kajɛnmɛ, naa kambajɛnmɛ konaa yara kapyere ti cancan mbe wele. A mì silan yɛɛ yewe fɔ lere ŋa wi yaa ka cɛn wunluwɔ pi na wunlunaŋa wi yɔnlɔ, yiŋgi wi yaa ka pye fɔnŋgɔ, ŋga ki fa pye faa gbɛn?
12 Então passei a refletir na sabedoria, na loucura e na insensatez. O que pode fazer o sucessor do rei a não ser repetir o que já foi feito?
13 Kì pye ma, mìgi wele maga yan fɔ kajɛnmɛ pì mbɔnrɔ ma wɛ lembigewe pi na, paa yɛgɛ ŋga na yanwa pì mbɔnrɔ ma wɛ diwi wi na we.
13 Percebi que a sabedoria é melhor que a insensatez, assim como a luz é melhor do que as trevas.
14 Kajɛnŋɛ wi maa karisaga ki jɛn;
14 O homem sábio tem olhos que enxergam, mas o tolo anda nas trevas; todavia, percebi que ambos têm o mesmo destino.
15 A mì silan yɛɛ pye fɔ: «Lembige ki yaa ka kɔ yɛgɛ ŋga na, pa mi yaa ka kɔ ma fun. Kì pye ma, na kajɛnmɛ pi tɔnli wo yɛn yiŋgi?» A mì silan yɛɛ pye ma yo fɔ ko fun ko yɛn wagafe.
15 Então pensei comigo mesmo: O que acontece ao tolo também me acontecerá. Que proveito eu tive em ser sábio? Então eu disse no meu íntimo: Isso não faz o menor sentido!
16 Katugu leele pe se koro mbaa nawa tuun kajɛnŋɛ wi kala li na mbe mɔ mbe sa wɛ lembige ki kala li na. Sanni la kee wa yɛgɛ, leele pe ma fɛgɛ pe ni fuun shyɛn pe kala li na. Ɛnhɛn, kajɛnŋɛ wi ma ku, lembige ki ma ku fun.
16 Nem o sábio, nem o tolo, serão lembrados para sempre; nos dias futuros ambos serão esquecidos. Como pode o sábio morrer como morre o tolo?
17 Kì pye ma, yinwege kìlan mbɛn, katugu mi wo yeri, kagala ŋgele ke yɛn na piin laga tara ti na, ke yɛn jɔlɔgɔ; ko ki ni fuun ko yɛn wagafe paa yɛgɛ ŋga na lere ma kaa na tifɛlɛgɛ ki puro mbege yigi we.
17 Por isso desprezei a vida, pois o trabalho que se faz debaixo do sol pareceu-me muito pesado. Tudo era inútil, era correr atrás do vento.
18 Tunŋgo ŋga fuun mì pye ma te laga tara ti na, ki ni fuun kìlan mbɛn; katugu mi yaa ka kari mbege tɔnli wi yaga ŋa wi yaa ka pan na puŋgo na wo kan.
18 Desprezei todas as coisas pelas quais eu tanto me esforçara debaixo do sol, pois terei que deixá-las para aquele que me suceder.
19 Ambɔ ki jɛn na kaa pye wi yaa ka pye kajɛnŋɛ nakoma lembige? Ma si yala mìlan yɛɛ te ma tunŋgo ŋga fuun pye na kajɛnmɛ pi ni laga tara ti na, ko fɔ wo wi yaa ka pye ki tɔnli wi tafɔ. Ko ki ni fuun ŋga ko yɛn wagafe.
19 E quem pode dizer se ele será sábio ou tolo? Contudo, terá domínio sobre tudo o que realizei com o meu trabalho e com a minha sabedoria debaixo do sol. Isso também não faz sentido.
20 Kì pye ma, tunŋgo ŋga fuun mì pye laga tara ti na, a kì silan jatere wi piri na na.
20 Cheguei ao ponto de me desesperar por causa de todo o trabalho em que tanto me esforcei debaixo do sol.
21 Lere wa maa tunŋgo ki pye kajɛnmɛ ni, naa jɛnmɛ ni konaa mbe fanŋga ta ki ni. Ɛɛn fɔ wi ma kaa ki tɔnli wi yaga wa yɛgɛ kan, ŋa wi sigi tege ka te. Ko fun ko yɛn wagafe, ma pye kayaŋga gbɔgɔ.
21 Pois um homem pode realizar o seu trabalho com sabedoria, conhecimento e habilidade, mas terá que deixar tudo o que possui como herança para alguém que não se esforçou por aquilo. Isso também é um absurdo e uma grande injustiça.
22 Tunŋgo ŋga fuun sɛnwee wi maa piin na tege laga tara ti na, konaa tege ŋga fuun wi ma taga wi yɛɛ na wa ki ni, yiŋgi tɔnli wi yaa ka ta wa ki ni?
22 Que proveito tem um homem de todo o esforço e de toda a ansiedade com que trabalha debaixo do sol?
23 Wi yinwege piliye yi ni fuun yi ma pye tege ni, wi tunndo ti maa jatere wi piri wi na. Ali yɛrɛ yembinɛ wila wogosaga ta. Ko fun ko yɛn wagafe.
23 Durante toda a sua vida, seu trabalho não passa de dor e tristeza; mesmo à noite a sua mente não descansa. Isso também é absurdo.
24 Yaraga ko ka woro wa ma mbɔnrɔ sɛnwee wi yeri mbe pye, kaawɔ mbe li mbe wɔ konaa mbaa yɔgɔri wi tunŋgo tɔnli wi kala na. Ɛɛn fɔ ko fun mìgi wele maga yan fɔ Yɛnŋɛlɛ lo li ma ko pye sɛnwee wi kan.
24 Para o homem não existe nada melhor do que comer, beber e encontrar prazer em seu trabalho. E vi que isso também vem da mão de Deus.
25 Ambɔ wi mbe ya mbaa nii mbaa yɔgɔri, na Yɛnŋɛlɛ li sigi kan wi yeri?
25 E quem aproveitou melhor as comidas e os prazeres do que eu?
26 Katugu lere ŋa kala ka Yɛnŋɛlɛ li ndanla, li ma kajɛnmɛ, naa jɛnmɛ konaa yɔgɔrimɔ kan wi yeri. Ɛɛn fɔ li ma ti kapege pyefɔ wo maa tunŋgo piin na yarijɛndɛ gbogolo, mbe kari yaga ŋa wi kala li yɛn mali ndanla wo kan. Ko fun ko yɛn wagafe, paa yɛgɛ ŋga na lere ma kaa na tifɛlɛgɛ ki puro mbege yigi we.
26 Ao homem que o agrada, Deus recompensa com sabedoria, conhecimento e felicidade. Quanto ao pecador, Deus o encarrega de ajuntar e armazenar riquezas para entregá-las a quem o agrada. Isso também é inútil, é correr atrás do vento.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Eclesiastes 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.