Atos 27
Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs NAA
1 Naa kìla kaa yere we ye tɔnmɔkɔrɔ ka ni we kari wa Itali tara, a pè si Pɔli naa kasopiile pele le sorodasheele tojɛɛ wa kɛɛ, pàa pye naa yinri Zhuliyusi, wìla pye Ɔrɔmu tara fɛnnɛ sorodasheele ŋgbelege ŋga pàa pye na yinri «Wunlumbolo to wi sorodasheele ŋgbelege» ko ni.
1 Quando foi decidido que devíamos navegar para a Itália, entregaram Paulo e alguns outros presos a um centurião chamado Júlio, do Batalhão Imperial.
2 A wè si ye Adiramiti ca tɔnmɔkɔrɔ ka ni, ko la daga mbe kari wa Azi kinda tɔnmɔkɔɔrɔ yeresaga ki yeri. A wè si kari. Maseduwani kinda woolo wà la pye we ni, pàa pye naa yinri Arisitariki. Pa wìla yiri wa Tesaloniki ca.
2 Embarcando num navio de Adramítio, que estava de partida para costear a província da Ásia, fizemo-nos ao mar, indo conosco Aristarco, um macedônio de Tessalônica.
3 Ki goto pinliwɛ pi ni, a wè si gbɔn wa Sidɔn ca. Zhuliyusi wìla kajɛŋgɛ pye ma Pɔli wi kan. Wìla yɛnlɛ, a Pɔli wì kari wi wɛnnɛ pe kɔrɔgɔ, mbe ta mboo kayɔngɔ yaara ti ta pe yeri.
3 No dia seguinte, chegamos a Sidom. Júlio, tratando Paulo com humanidade, permitiu que ele fosse ver os amigos e obter assistência.
4 Naa wàa kaa yiri lema, a wè si kari Shipiri lɔgɔ fugo tara ti titɔnlɔwɔ po ni, ma mara ti na, katugu tifɛlɛgɛ kìla pye na gbɔɔn na waa we na.
4 Partindo dali, navegamos ao abrigo da ilha de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 A wè si kɔgɔje wi kɔn ma kari wa Silisi kinda wo naa Panfili tara ti tanla, mɛɛ saa gbɔn wa Mira ca, wa Lisi tara ti ni.
5 E, tendo atravessado o mar ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 Wama, a sorodasheele tojɛɛ wì si Alɛgizandiri ca fɛnnɛ tɔnmɔkɔrɔ ka ta, kila kee wa Itali tara. A wì si we le wa ko ni.
6 Nesse porto, o centurião encontrou um navio de Alexandria, que estava de partida para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 A we nɛɛ kee yɔɔrɔ tɔnmɔ pi go na ma piliye lɛgɛrɛ ta. We gbɔnwɔ pìla ŋgban jɛŋgɛ wa Sinide ca ki yɔn na. Naa tifɛlɛgɛ kìla kaa we yɛgɛ kɔn mbe kari lege wa ki kɛɛ ki na, a wè si toro wa Salimɔni tara laga ŋga kì ye wa kɔgɔje wi ni ki tanla, mbe ta mbe we yɛɛ yan wa Kirɛti lɔgɔ fugo tara ti yeri.
7 Navegando vagarosamente muitos dias, foi com dificuldade que chegamos às imediações de Cnido. Não nos sendo permitido prosseguir, por causa do vento contrário, navegamos ao abrigo de Creta, na altura de Salmona.
8 A we nɛɛ toro Kirɛti lɔgɔ fugo tara ti kanŋgaga na ma te jɛŋgɛ, mɛɛ saa gbɔn laga ka na pe ko yinri Tɔnmɔkɔɔrɔ Yeresara Jɛndɛ. Pa kìla pye wa Lase ca ki tanla.
8 Costeando a ilha com dificuldade, chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laseia.
9 Wagati lɛgɛrɛ la we toro, fɔ we karaga wa tɔnmɔ pi go na kìla ŋgban ma serege, katugu yeŋge lege pilige kìla toro makɔ, a weresanga wila yɔngɔ. Ki kala na, a Pɔli wì si pe yɛri ma yo fɔ:
9 Depois de muito tempo, tendo-se tornado a navegação perigosa, e já passado o tempo do Dia do Jejum, Paulo os aconselhou,
10 «Na teele, mìgi wele maga yan, ki tangala na li yaa pye mbe ŋgban. Jɔgɔwɔ lɛgɛrɛ yaa pye tɔnmɔkɔrɔ konaa ki nawa tuguro ti na, ko cɛ ma, woro jate ki mbe ya ti we we yinwege ki la.»
10 dizendo: — Senhores, vejo que a viagem vai ser trabalhosa, com dano e muito prejuízo, não só da carga e do navio, mas também da nossa vida.
11 Ɛɛn fɔ, a sorodasheele tojɛɛ wì si taga ŋa wi maa konɔ kaan tɔnmɔkɔrɔ fevɛnnɛ pe yeri wo naa tɔnmɔkɔrɔ fɔ wi ni, pe sɛnyoro ti na, ma wɛ Pɔli woyoro to na.
11 Porém o centurião dava mais crédito ao piloto e ao mestre do navio do que ao que Paulo dizia.
12 Ki laga ki tɔnmɔkɔɔrɔ yeresaga ki sila yɔn we were sanga wi pye wa. Kì pye ma, mbele pàa pye wa tɔnmɔkɔrɔ ki ni, a pè lɛgɛrɛ si yere ki yerewe mbe yiri wa ki laga ki na mbe bala mbe gbɔn wa Fenikisi ca, mbe were sanga wi pye wama. Ki ca kìla pye Kirɛti lɔgɔ fugo tara ti tɔnmɔkɔɔrɔ yeresaga ka. Kìla pye ma yɛgɛ wa yɔnlɔparawa kalige kɛɛ naa yɔnlɔ tosaga kɛɛ ki yeri, naa yɔnlɔparawa kamɛŋgɛ kɛɛ naa yɔnlɔ tosaga kɛɛ ki yeri.
12 Não sendo o porto próprio para invernar, a maioria deles era de opinião que deviam partir dali, para ver se podiam chegar a Fenice e aí passar o inverno, visto ser um porto de Creta, que olha para o noroeste e para o sudoeste.
13 Naa tifɛlɛgɛ jɛnri la kaa yiri wa yɔnlɔparawa kalige kɛɛ ki yeri na gbɔɔn, a pè sigi jate ndɛɛ ŋga pàa pye na jaa mbe pye, ki mbaa ya pye. A pè si tɔnmɔkɔrɔ ki yeregeyaraga ki yirige nɛɛ Kirɛti lɔgɔ fugo tara ti sɔlɔgi na kee.
13 Soprando brandamente o vento sul, e pensando eles ter alcançado o que desejavam, levantaram âncora e foram costeando mais de perto a ilha de Creta.
14 Ɛɛn fɔ, sanni jɛnri, a tifɛliŋgbɔgɔ kà si yiri wa lɔgɔ fugo tara yanwira ti na nɛɛ gbɔɔn, pege yinri Erakilɔn.
14 Entretanto, não muito depois, desencadeou-se, do lado da ilha, um tufão de vento, chamado Euroaquilão.
15 A kì si tɔnmɔkɔrɔ ki wɔnrɔgɔ, wee ya mbaa ki finli mbaa kee wa ki ni. A wè si we yɛɛ yaga ki kan kila kee we ni.
15 O navio foi arrastado com violência e, sem poder resistir ao vento, cessamos a manobra e nos fomos deixando levar.
16 A wè si saa toro lɔgɔ fugo jɛgɛ ka tanla, pege yinri Kuloda. A wè si tɔnmɔkɔrɔ jɛɛlɛ li lɛ mali le wa tɔnmɔkɔrɔ gbeŋge ki ni, liga ka ta mbe jɔgɔ. Li lewe pìla ŋgban wa fɔ jɛŋgɛ.
16 Passando ao abrigo de uma ilhota chamada Cauda, com dificuldade conseguimos recolher o bote.
17 Naa pàa kaa li le wa tɔnmɔkɔrɔ gbeŋge ki ni, a pè si tɔnmɔkɔrɔ ki nandogomɔ pi pɔ manda ni, jaŋgo kiga ka ta mbe ya. Pàa pye na fyɛ fɔ paga ka sa lugu Siriti taayɛngɛ laga ŋga wa tɔnmɔ pi nɔgɔ ki na. Kì pye ma, a pè si tɔnmɔkɔrɔ ki paraga ki tirige, mɛɛ pe yɛɛ yaga tifɛlɛgɛ ki kan.
17 Tendo içado o bote, os marinheiros usaram de todos os meios para reforçar o navio com cabos de segurança. E, temendo que fossem encalhar nos bancos de areia de Sirte, desceram as velas e foram à deriva.
18 Tifɛliŋgbɔgɔ kìla koro na we jɔlɔ jɛŋgɛ, fɔ ki goto a pè tɔnmɔkɔrɔ ki tuguro ta wɔ ma wa wa kɔgɔje wi ni.
18 Açoitados severamente pela tormenta, no dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Ki pilige taanri wogo ki na, a pè si tɔnmɔkɔrɔ gbegeleyaara ta wɔ ma wa wa tɔnmɔ pe kɛyɛn jate yi ni.
19 E, no terceiro dia, nós mesmos, com as próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio.
20 Piliye lɛgɛrɛ la toro, yɔnlɔ kii yan, wɔnŋgɔlɔ kee yan. A tifɛliŋgbɔgɔ kì koro na gbɔɔn ŋgbanga ma, a we sunndoro tì kɔn we na, a wè yo we se ya shɔ naa.
20 E, não aparecendo, havia já alguns dias, nem sol nem estrelas, caindo sobre nós grande tempestade, dissipou-se, afinal, toda a esperança de salvamento.
21 A kì mɔ jɛŋgɛ na we fa yaraga ka. Kona, a Pɔli wì si yiri ma yere pe sɔgɔwɔ, mɛɛ pe pye fɔ: «Na teele, yaa daga mbe logo na yeri, waga ka yiri wa Kirɛti lɔgɔ fugo tara ti ni. Anmɛ ki jɔlɔgɔ ŋga konaa ki jɔgɔwɔ mba pi se ja we ta.
21 Havendo todos estado muito tempo sem comer, Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: — Senhores, na verdade, era preciso terem-me atendido e não partir de Creta, para evitar este dano e perda.
22 Ɛɛn fɔ, yiŋgɔ mi yɛn na ye yɛrɛgi, ye kotogo ta; katugu wa kpɛ se wi yinwege ki la ye ni, fɔ tɔnmɔkɔrɔ ko nuŋgba ki yaa jɔgɔ ko cɛ.
22 Mas agora aconselho que tenham coragem, porque nenhuma vida se perderá, mas somente o navio.
23 Nala yembinɛ na li ni, Yɛnŋɛlɛ na mi yɛn li woo, lo na mi yɛn na tunŋgo piin li kan, li mɛrɛgɛ wà wi yɛɛ naga na na.
23 Porque, esta mesma noite, um anjo do Deus a quem pertenço e a quem sirvo, esteve comigo,
24 Wìlan pye fɔ: ‹Pɔli, maga kaa fyɛ. Ki daga ma kari wa wunlumbolo to wi yɛgɛ sɔgɔwɔ. Yɛnŋɛlɛ li kagbaraga ŋga lì pye ma kan ki kala na, li yaa ti ma tangayɛɛnlɛ pe ni fuun pe koro yinwege na.›
24 dizendo: “Paulo, não tenha medo! É preciso que você compareça diante de César, e eis que Deus, por sua graça, lhe deu todos os que navegam com você.”
25 Ki kala na, na teele, ye kotogo ta, katugu mì taga Yɛnŋɛlɛ li na ma yo nda lì yo, pa ki yaa si pye ma.
25 Portanto, senhores, tenham coragem! Pois eu confio em Deus que tudo vai acontecer conforme me foi dito.
26 Ɛɛn fɔ, ki daga tifɛlɛgɛ ki we lɛ ki we wa lɔgɔ fugo tara tinndi wa go na.»
26 Porém é necessário que sejamos arrastados para alguma ilha.
27 We yembinɛ kɛ ma yiri tijɛrɛ wolo li ni, ma we ta tifɛliŋgbɔgɔ kìla pye na kee na paan we ni wa Adiriyatiki kɔgɔje wi na, yindɛgɛ ki na, tɔnmɔkɔrɔ nawa tunmbyeele pe nɛɛ ki sɔnri ma yo waa yɔngɔ tara ni.
27 Quando chegou a décima quarta noite, sendo nós batidos de um lado para outro no mar Adriático, por volta da meia-noite os marinheiros pressentiram que se aproximavam de alguma terra.
28 A pè si tɔnmɔ pi taanla, mɛɛ ki yan pi tijuguwo pi yɛn mɛtɛrɛ nafa ma yiri kɛ ma yiri kɔlɔshyɛn. Sanni jɛnri naa, a pè suu taanla ma suu yan mɛtɛrɛ nafa ma yiri kɔlɔtaanri.
28 E, lançando a sonda, viram que a profundidade era de trinta e seis metros. Passando um pouco mais adiante, tornando a lançar a sonda, viram que a profundidade era de vinte e sete metros.
29 A pè si fyɛ fɔ we tɔnmɔkɔrɔ kiga ka sa jiri sinndɛɛrɛ ta na. A pè si tɔnmɔkɔrɔ ki yeregeyaara puŋgo woro ti tijɛrɛ tirige nɛɛ lalaaga ki singi, a kila mɔni pe yɛgɛ na.
29 E, receosos de que fôssemos atirados contra lugares rochosos, lançaram da popa quatro âncoras e oravam para que rompesse o dia.
30 Tɔnmɔkɔrɔ ki tunmbyeele pàa pye na jaa mbe fe. A pè si tɔnmɔkɔrɔ jɛɛlɛ li tirige wa kɔgɔje wi ni, nɛɛ ki piin ndɛɛ pe yaa tɔnmɔkɔrɔ ki yeregeyaara nda wa yɛgɛ ti tirige.
30 Nisto os marinheiros tentaram escapar do navio. Arriaram o bote no mar, a pretexto de que iam largar âncoras da proa.
31 A Pɔli wì si sorodasheele tojɛɛ wo naa sorodasheele pe pye fɔ: «Na ki leele mbele pee koro laga tɔnmɔkɔrɔ ki ni, ye se ya shɔ.»
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: — Se estes não permanecerem a bordo, vocês não poderão se salvar.
32 Kona, manda nda tìla pye ma pɔ tɔnmɔkɔrɔ jɛɛlɛ li na, a sorodasheele pè siri kɔɔnlɔ, mɛɛ li yaga laa kee.
32 Então os soldados cortaram os cabos do bote e o deixaram afastar-se.
33 Ma leele pe ta paa lalaaga ki singi, a Pɔli wì si pe ni fuun pe yɛnri ma yo pe ka. Wìla yo fɔ: «Nala wi yɛn ye pilige kɛ ma yiri tijɛrɛ, ye yɛn na korogi fuŋgo, ye fa yaraga ka.
33 Enquanto amanhecia, Paulo rogava a todos que se alimentassem, dizendo: — Hoje é o décimo quarto dia em que, esperando, vocês estão sem comer, não tendo provado nada.
34 Ki kala na, mi yɛn na ye yɛnri fɔ ye yaakara ta ka, katugu ti kala yɛn ye na ye ta ye pɔgɔ. Lere wo wa kpɛ yinzige nuŋgba jate se puŋgo ye ni.»
34 Por isso peço que comam alguma coisa, pois disto depende a sobrevivência de vocês. Porque nenhum de vocês perderá nem mesmo um fio de cabelo.
35 Naa Pɔli wìla kaa ko sɛnrɛ to yo, a wì si buru lɛ ma Yɛnŋɛlɛ li shari le pe ni fuun pe yɛgɛ na, mɛɛ wi kɔɔnlɔ nɛɛ kaa.
35 Tendo dito isto, pegando um pão, deu graças a Deus na presença de todos e, depois de o partir, começou a comer.
36 Kona, a pe ni fuun pè si kotogo ta, mɛɛ ka fun.
36 Todos ficaram mais animados e se puseram também a comer.
37 Woro mbele wàa pye wa tɔnmɔkɔrɔ ki ni, wàa pye lere cɛnmɛ shyɛn naa nafa taanri ma yiri kɛ ma yiri kɔgɔlɔni (276).
37 Estávamos no navio duzentas e setenta e seis pessoas ao todo.
38 Naa pàa kaa ka ma tin, a pè si shɔgɔlɔ ke wɔ ma ke wa wa tɔnmɔ, jaŋgo tɔnmɔkɔrɔ ki ta ki tifaga.
38 Refeitos com a comida, aliviaram o navio, jogando o trigo no mar.
39 Naa laga kìla kaa laga, tɔnmɔkɔrɔ ki tunmbyeele pe sila ki laga ki jɛn. Ɛɛn fɔ, a pè si lanjege walisaga ka yan, taambugɔ yɛn wa ki yɔn na. A pè si yere ki yerewe mbe kari tɔnmɔkɔrɔ ki ni wa ko taambugɔ laga ko na, na ki mbe ya pye we.
39 Quando amanheceu, não reconheceram a terra, mas avistaram uma enseada, onde havia uma praia. Então consultaram entre si se não podiam encalhar ali o navio.
40 A pè si tɔnmɔkɔrɔ ki yeregeyaara manda ti sangala, ma siri yaga wa tɔnmɔ. A pè si tɔnmɔkɔrɔ mbiriye tugbɔɔrɔ ti manda ti sangala fun. Ko puŋgo na, a pè si tɔnmɔkɔrɔ ki yɛgɛ paraga gbeŋge ki jaraga wa tifɛlɛgɛ ki ni, mɛɛ yɛgɛ kan wa taambugɔ laga ki yeri.
40 Cortando os cabos das âncoras, deixaram que ficassem no mar. Soltaram também as amarras do leme. E, alçando a vela de proa ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Ɛɛn fɔ, a pè si saa yanra taambugɔ pishɔngɔ ka ni wa tɔnmɔ pi nɔgɔ, tɔnmɔ pi yinriwɛ naa pi togo filisaga ka na. Tɔnmɔkɔrɔ ki yɛgɛ kɛɛ kìla ye ma kan kinw wa taambugɔ ki ni, fɔ ki sila ya mbaa yɛgɛ, ma si yala ki puŋgo kɛɛ ko la pye na kaari kaari tɔnmɔ pi yinriwɛ naa pi togo ki fanŋga na.Tɔnmɔ kɔrɔ ki jɔgɔwɔ|src="LB00213c.tif" size="span" ref="Kapye 27.41"
41 Dando, porém, num lugar onde duas correntes se encontravam, encalharam ali o navio; a proa encravou-se e ficou imóvel, mas a popa se despedaçava pela violência das ondas.
42 Sorodasheele pàa pye na jaa mbe kasopiile pe ni fuun pe gbo, jaŋgo wa ka ka lɔgɔ ki gbɔn mbe yiri mbe fe.
42 O parecer dos soldados era que os presos deviam ser mortos, para que nenhum deles fugisse nadando.
43 Ɛɛn fɔ, sorodasheele tojɛɛ wìla pye na jaa mbe Pɔli wi shɔ, a wì si sorodasheele pe yɛgɛ kɔn paga ka ta mbe ŋga pàa pye na jaa mbe pye ki pye. A wì si konɔ kan mbele paa tɔnmɔ jɛn pe yeri, ma yo poro mbe keli pe yew pe to wa tɔnmɔ, pe kɔn pe kari wa tara ti na.
43 Mas o centurião, querendo salvar Paulo, impediu-os de fazer isso. Ordenou que os que soubessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Pe sanmbala poro mbe lugu tire papara papara ta na, nakoma tɔnmɔkɔrɔ ŋga kì kaari kaari, pe lugu ki kɔnrɔkɔnrɔ ta na, pe kari. Pa kìla pye ma, a pe ni fuun pè ta ma gbɔn yinŋge wa lɔgɔ koŋgo ki na, yaraga si wa ta.
44 Quanto aos demais, que se salvassem, uns, em tábuas, e outros, em destroços do navio. E foi assim que todos se salvaram em terra.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.