Apocalipse 6
Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs NVT
1 Kona, a mì si Simbapyɔ wi yan wì tɛgɛrɛ kɔlɔshyɛn ti koŋgbannda ti kɔn. A mì si yaara yɛnwere ti nuŋgba magala logo paa Yɛnŋɛlɛ gbanlaga yɛn, a kì yo fɔ: «Ta paan!»
1 Enquanto eu observava, o Cordeiro abriu o primeiro dos sete selos do livro. Então ouvi um dos quatro seres vivos dizer com voz de trovão: “Venha!”.
2 A mì si wele, mɛɛ shɔn fuwe yan. Ŋa wìla lugu wi na, sandiga la pye wi kɛɛ, a pè wunluwɔ njala kan wi yeri. A wi nɛɛ kee cew ni mbe sa ya malaga ki ni.
2 Quando olhei, vi um cavalo branco. Seu cavaleiro carregava um arco, e sobre sua cabeça foi colocada uma coroa. Ele saiu batalhando para conquistar vitórias.
3 Kona, a Simbapyɔ wì si tɛgɛrɛ shyɛn woro ti kɔn. A mì si yaara yɛnwere shyɛn wogo ki magala li logo, a kì yo fɔ: «Ta paan!»
3 Quando o Cordeiro abriu o segundo selo, ouvi o segundo ser vivo dizer: “Venha!”.
4 Kona, a shɔn wà yɛgɛ si yiri, wìla pye yɛɛn paa kasɔn yɛn. Ŋa wìla lugu wi na, pàa yawa kan wi yeri wi malaga ki jaraga laga tara ti ni, jaŋgo leele paa pe yɛɛ kuun. Pàa tokobi gbeŋɛ kan wi yeri.
4 Então surgiu um cavalo vermelho. Seu cavaleiro recebeu uma grande espada e autoridade para tirar a paz da terra. E houve guerra e matança em toda parte.
5 Kona, a Simbapyɔ wì si tɛgɛrɛ taanri woro ti kɔn, a mì si yaara yɛnwere taanri wogo ki magala li logo, a kì yo fɔ: «Ta paan!» A mì si wele, mɛɛ shɔn wɔɔ yan. Ŋa wìla lugu wi na, a mì si culo yan wi kɛɛ.
5 Quando o Cordeiro abriu o terceiro selo, ouvi o terceiro ser vivo dizer: “Venha!”. Quando olhei, vi um cavalo preto. Seu cavaleiro tinha na mão uma balança.
6 A mì si magala la logo ndɛɛ lì yiri wa yaara yɛnwere tijɛrɛ ti sɔgɔwɔ, ma yo fɔ: «Shɔlɔ culo nuŋgba wi yaa lɔ pilige nuŋgba tunŋgo pyesara ni, gbonjo culo taanri wi yaa lɔ pilige nuŋgba tunŋgo pyesara ni. Ɛɛn fɔ, maga ka sinmɛ naa duvɛn wo jɔgɔ.»
6 E ouvi uma voz dentre os quatro seres vivos dizer: “Uma medida de trigo ou três medidas de cevada custarão o salário de um dia, mas não desperdice o azeite nem o vinho”.
7 Kona, a Simbapyɔ wì si tɛgɛrɛ tijɛrɛ woro ti kɔn, a mì si yaara yɛnwere tijɛrɛ wogo ki magala li logo, a kì yo fɔ: «Ta paan!»
7 Quando o Cordeiro abriu o quarto selo, ouvi o quarto ser vivo dizer: “Venha!”.
8 A mì si wele, mɛɛ shɔn wa yan paa wɛtipiire yinriwɛ yɛn. Ŋa wìla lugu wi na, pàa pye naa yinri kunwɔ, a kuulo tarafɔ wì taga wi na. Pàa yawa kan pe yeri tara ti kɔnsaga tijɛrɛ wogo ki na, jaŋgo pe leele pe gbo tokobi, naa fuŋgo gbɔgɔ, naa yambewe konaa tara na woŋgaala tipeele pe ni.
8 Quando olhei, vi um cavalo amarelo. Seu cavaleiro se chamava Morte, e o mundo dos mortos o seguia. Eles receberam autoridade sobre um quarto da terra para matar pela espada, pela fome e pela doença e por meio de animais selvagens.
9 Kona, a Simbapyɔ wì si tɛgɛrɛ kaŋgurugo woro ti kɔn. Leele mbele pàa gbo Yɛnŋɛlɛ li sɛnrɛ yarawa po naa sɛrɛya ŋa pàa yo wi kala na, a mì si pe yinŋgele ke yan wa saraga wɔsaga ki nɔgɔ.
9 Quando o Cordeiro abriu o quinto selo, vi sob o altar as almas de todos que haviam sido mortos por causa da palavra de Deus e por seu testemunho fiel.
10 Pàa pye na gbele ŋgbanga na yuun fɔ: «We Fɔ, mboro ŋa kpoyi ma pye kaselege fɔ, wagati jori maa singi mbe si jɛn mbe kiti kɔn tara woolo mbele pè we gbo pe na, mbe we gbogo ki yɔngɔ wɔ pe ni?»
10 Clamavam ao Senhor em alta voz e diziam: “Ó Soberano Senhor, santo e verdadeiro, quanto tempo passará até que julgues os habitantes da terra e vingues nosso sangue?”.
11 A pè si deere titɔɔnrɔ fire kankan pe ni fuun nuŋgba nuŋgba pe yeri, mɛɛ pe pye ma yo pe wogo naa wagati jɛnri ni fɔ pe sefɛnnɛ naa pe tunŋgo pyeyɛɛnlɛ mbele leele pe mbaa pe gbo, pe yɔn ki sa tin, paa yɛgɛ ŋga na pàa poro jate pe gbo we.
11 Então a cada um deles foi dada uma veste branca, e lhes foi dito que descansassem mais um pouco até que se completasse o número de seus irmãos, seus companheiros no serviço, que se juntariam a eles depois de serem mortos.
12 Kona, a mì si Simbapyɔ wi yan wila tɛgɛrɛ kɔgɔlɔni woro ti kɔɔn. A tara tì si yɛgɛ ŋgbanga. A yɔnlɔ kì si kanŋga ma wɔ paa pariwɔgɔ yɛn. A yeŋge ki ni fuun kì kanŋga ma yanlaga paa kasanwa yɛn.
12 Enquanto eu observava, o Cordeiro abriu o sexto selo, e houve um grande terremoto. O sol ficou escuro como pano negro, e a lua inteira se tornou vermelha como sangue.
13 A wɔnŋgɔlɔ kè yiri wa naayeri ma toori laga tara, paa yɛgɛ ŋga na tifɛliŋgbɔgɔ ma figiye tige yangara maga pire tugbɔɔnrɔ ti kɔɔnlɔ mari wo we.
13 Então as estrelas caíram do céu como figos verdes de uma figueira sacudida por um forte vento.
14 A naayeri wì yiri wa wi yɔngɔlɔ ke ni paa yɛgɛ ŋga na pe ma sɛlɛgɛ sɛwɛ migi we. A pè yanwira naa lɔgɔ furo ti ni fuun ti kɔlɔgi mari wɔ wa ti yɔngɔlɔ ke ni.
14 O céu foi enrolado como pergaminho, e todas as montanhas e ilhas foram movidas de seu lugar.
15 Tara na wunlumbolo, naa legbɔɔlɔ, naa sorodasheele teele, naa penjagbɔrɔ fɛnnɛ, naa fanŋga fɛnnɛ, naa leele sanmbala pe ni fuun, kulolo naa leseele, pè si saa lara wa yaanŋguro were to naa yanwira nɔgɔ waliwere ti sɔgɔwɔ.
15 Então os reis da terra, os governantes, os generais, os ricos, os poderosos, os escravos e os livres, todos se esconderam em cavernas e entre as rochas das montanhas.
16 Pàa pye na yanwira to naa waara ti piin fɔ: «Ye toori we na ye we lara» ŋa wi yɛn ma cɛn wa wunluwɔ jɔngɔ ki na wi yɛgɛ konaa Simbapyɔ wi naŋgbanwa pi na.
16 E gritavam às montanhas e às rochas: “Caiam sobre nós e escondam-nos da face daquele que está sentado no trono e da ira do Cordeiro!
17 Katugu pe naŋgbanwa piligbɔgɔ kì gbɔn, ambɔ wi mbe ya yere mbege sige?
17 Pois chegou o grande dia de sua ira, e quem poderá sobreviver?”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.