2 Samuel 14
Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs NAA
1 Kona, Zeruya pinambyɔ Zhowabu wì sigi wele maga yan fɔ Abisalɔmu wi kala làa pye wunlunaŋa wi na.
1 Joabe, filho de Zeruia, vendo que o coração do rei começava a inclinar-se para Absalão,
2 A wì si leele tun wa Tekowa ca, a pè saa jɛlɛ tijinliwɛ fɔ wa yeri wi kan. A wì si jɛlɛ wi pye fɔ: «Mɔɔ yɛɛ pye ndɛɛ lere ku ma yeri, ma kunwɔ gbelege yaripɔrɔ le. Maga ka sinmɛ nuwɔ taan fa ma yɛɛ na. Mɔɔ yɛɛ pye paa jɛlɛ ŋa wi yɛn na lere wa kunwɔ gbele maga lɛ wa faa.
2 mandou trazer de Tecoa uma mulher sábia e lhe disse: — Finja que está muito triste, vista as suas roupas de luto, não se unja com óleo e faça de conta que é uma mulher que há muito tempo está de luto por algum morto.
3 Ko puŋgo na, mɛɛ kari wa wunlunaŋa wi yeri ma saga sɛnrɛ nda ti yo wi kan.» A Zhowabu wì si sɛnrɛ nda jɛlɛ wi yaa sa yo ti le wi yɔn.
3 Apresente-se ao rei e diga-lhe tais e tais palavras. E Joabe lhe pôs as palavras na boca.
4 A Tekowa ca fɛnnɛ jɔ wì si kari ma saa para wunlunaŋa wi ni. Wìla to maa yɛgɛ ki jiile wa tara ma wunlunaŋa wi gbɔgɔ, mɛɛ wi pye fɔ: «Ee, wunlunaŋa, na shɔ!»
4 A mulher tecoíta apresentou-se ao rei, e, inclinando-se, prostrou-se com o rosto em terra e disse: — Ajude-me, ó rei!
5 A wunlunaŋa wì suu yewe ma yo fɔ: «Yiŋgi wa?»
5 Então o rei perguntou: — Em que posso ajudá-la? Ela respondeu: — Ai de mim! Sou viúva; o meu marido morreu.
6 Pinambiile shyɛn pàa pye mi ŋa ma kulojɔ na yeri. Pilige ka, a pè si kaa win wa wasege ki ni. Lere sila pye wa mbe pe lagala. A nuŋgba si nuŋgba gbɔn maa gbo.
6 Esta sua serva tinha dois filhos, que brigaram entre si no campo. Como não houve quem os apartasse, um deles matou o outro.
7 Koni, mi ŋa ma kulojɔ, na sege woolo pe ni fuun pè yiri na kɔrɔgɔ ma yo fɔ: ‹Ŋa wùu nɔsepyɔ wi gbo, wi le we kɛɛ. Waa jaa mboo gbo mboo nɔsepyɔ wi kunwɔ pi kayaŋga wɔ wi ni. Ki ka pye ma, kɔrɔgɔ lifɔ we yaa wi tɔngɔ mboo wɔ wa.› Na paga ko pye ma, kɛɛ kansaga jɛnri ŋga kì koro na yeri, pe yaa ki kɔ mbege wɔ wa. Kona, na pɔlɔ wi mɛgɛ ki yaa kɔ mbe wɔ laga tara ti na, setirige se koro wi yeri naa.»
7 Eis que toda a parentela se levantou contra esta sua serva, e estão dizendo: “Entregue-nos aquele que matou o seu irmão, para que o matemos, em vingança da vida que ele tirou e para que destruamos também o herdeiro.” Assim, querem apagar a última brasa que me restou, não deixando a meu marido nome, nem sobrevivente na terra.
8 A wunlunaŋa wì si jɛlɛ wi pye fɔ: «Ta kee ma go, mi yaa tunŋgo kan ma wogo na pɔɔn pyɔ wi yaga.»
8 O rei disse à mulher: — Vá para a sua casa, e eu darei ordens a seu respeito.
9 A Tekowa ca fɛnnɛ jɔ wì si wunlunaŋa wi yɔn sogo ma yo fɔ: «Na tafɔ, mi naa na go woolo pe ni, woro wè wa ma la. Wunlunaŋa, mboro naa ma wunluwɔ pi ni, yoro ma ye wa ma la.»
9 Mas a mulher tecoíta disse ao rei: — Ó rei, meu senhor, que a culpa caia sobre mim e sobre a casa de meu pai. O rei e o seu trono sejam inocentes.
10 A wunlunaŋa wì sho fɔ: «Na lere wa ka sɛnrɛ ta yo ma na ki wogo na, ma pan wi ni laga na yeri, pa kona wi yaa ma yaga yɛyinŋge na.»
10 Então o rei disse: — Se alguém falar contra você, traga-o aqui, e ele nunca mais a incomodará.
11 A jɛlɛ wì sho fɔ: «Wunlunaŋa, mila ma yɛnri ma yere ki yerewe Yawe Yɛnŋɛlɛ, ma Yɛnŋɛlɛ li mɛgɛ ki na, jaŋgo ŋa wi yaa kufɔ wi kunwɔ pi kayaŋga wɔ, wiga kanla pinambyɔ wi gbo mbanla jɔlɔgɔ ki serege na na.»
11 A mulher acrescentou: — Que o rei se lembre do Davi respondeu: — Tão certo como vive o
12 A jɛlɛ wì sho fɔ: «Wunlunaŋa, na tafɔ, ki yaga mi ŋa ma kulojɔ mbe sɛnpyɔ nuŋgba yo ma kan.»
12 Então a mulher disse: — Permita que esta sua serva fale uma palavra ao rei, meu senhor. Ele disse: — Fale.
13 A jɛlɛ wì sho naa fɔ: «Koni, yiŋgi na, a mà sigi jatere cɛnlɛ ŋa wi pye Yɛnŋɛlɛ li woolo pe kanŋgɔlɔ? Wunlunaŋa, sɛnrɛ nda mà yo fɔɔnfɔɔn ŋga na, ti yɛn naga nari fɔ mà wa ma la; katugu Abisalɔmu wì fe ma kari tara nda ni, ma suu yirige wa mbe pan wi ni.
13 E a mulher prosseguiu: — Por que o senhor, meu rei, imaginou tal coisa contra o povo de Deus? Pois, ao pronunciar tal juízo, o rei condena a si mesmo, visto que não quer fazer voltar o seu desterrado.
14 Ki yɛn kaselege fɔ we yaa ka ku pilige ka, paa yɛgɛ ŋga na tɔnmɔ ka wo tara pi se ya koli we. Yɛnŋɛlɛ li woro na jaa Abisalɔmu wi ku fɔɔnfɔɔn ŋga, ɛɛn fɔ li yɛn na jaa wo ŋa pè purɔ ma yirige, wi ka ka koro wa wi karisaga.
14 Porque todos temos de morrer; somos como água derramada na terra que já não se pode juntar. Porque Deus não tira a vida, mas encontra meios para que o banido não permaneça afastado de sua presença.
15 Koni wunlunaŋa, na tafɔ, màga yan mì pan mbege sɛnrɛ nda ti yo ma kan, leele poro pè fyɛrɛ wa na na. Ko mi ŋa ma kulojɔ mì yo fɔ: ‹Mi yaa sa para wunlunaŋa wi ni, kana wi mbe yɛnlɛ mbe mi ŋa wi kulojɔ na sɛnyoro ti tanga.›
15 Se vim, agora, falar esta palavra ao rei, meu senhor, é porque o povo me atemorizou. Porque esta sua serva dizia: “Vou falar com o rei, porque talvez ele fará segundo a palavra desta sua serva.
16 Ee, wunlunaŋa, ma yaa logo mi ŋa ma kulojɔ na yeri, lere ŋa wila jaa mbanla gbo mi naa na pinambyɔ wi ni, mbe we wɔ wa Yɛnŋɛlɛ li woolo pe ni, ma yaa we shɔ wi kɛɛ.»
16 Porque o rei atenderá, para livrar a sua serva da mão do homem que quer destruir tanto a mim como a meu filho da herança de Deus.”
17 Mi ŋa ma kulojɔ, mì yo fɔ: «Wunlunaŋa, na tafɔ, ma sɛnrɛ ti yaa yɛyinŋge kan na yeri. Katugu wunlunaŋa, na tafɔ ma yɛn paa Yɛnŋɛlɛ li mɛrɛgɛ yɛn, ŋa wì kajɛŋgɛ naa kapege ki ni ti jɛn mberi wɔ ti yɛɛ ni. Yawe Yɛnŋɛlɛ, ma Yɛnŋɛlɛ le, lɔɔn saga!»
17 Dizia mais esta sua serva: “Seja, agora, a palavra do rei, meu senhor, para a minha tranquilidade, porque, como um anjo de Deus, assim é o rei, meu senhor, para discernir entre o bem e o mal.” Que o Senhor , seu Deus, esteja com o rei, meu senhor.
18 A wunlunaŋa wì si jɛlɛ wi pye fɔ: «Mi yaa ma yewe kala na ni, maga ka la kpɛ lara na na.»
18 Então o rei disse à mulher: — Não me encubra nada do que vou lhe perguntar. A mulher respondeu: — Pois fale o rei, meu senhor.
19 Kona, a wunlunaŋa wì si yewe ma yo fɔ: «Zhowabu wo ma wigi sɛnrɛ nda ti le ma yɔn le?»
19 O rei perguntou: — Não é verdade que a mão de Joabe está com você em tudo isto? Ela respondeu: — Juro pela sua vida, ó rei, meu senhor, que ninguém poderá se desviar, nem para a direita nem para a esquerda, de tudo o que o rei, meu senhor, tem dito. Sim, foi o seu servo Joabe quem me deu ordem e foi ele quem ditou a esta sua serva todas estas palavras.
20 Ma tunmbyee Zhowabu wì ko pye ma, jaŋgo mbe kala li wa mbeli kanŋga yɛgɛ ka na. Ɛɛn fɔ, na tafɔ, tijinliwɛ yɛn ma ni paa Yɛnŋɛlɛ li mɛrɛgɛ yɛn; kagala ŋgele ke yɛn na piin laga Izirayɛli tara, mà ke ni fuun ke jɛn.»
20 Foi para mudar o aspecto deste caso que o seu servo Joabe fez isto. Porém o meu senhor é tão sábio como um anjo de Deus, para entender tudo o que se passa na terra.
21 Ko puŋgo na, a wunlunaŋa wì si saa Zhowabu wi pye fɔ: «Wele, ŋga mà yo, mila jaa mbege pye. Ki kala na, kari ma sa lefɔnmbyɔ Abisalɔmu wi lɛ ma pan wi ni.»
21 Então o rei disse a Joabe: — Atendi ao seu pedido. Vá e traga o jovem Absalão.
22 A Zhowabu wì si to maa yɛgɛ ki jiile wa tara ma wunlunaŋa wi gbɔgɔ, ma duwaw pye wi kan, ma sho fɔ: «Wunlunaŋa, na tafɔ, mi ŋa ma tunmbyee, mìgi jɛn nala ma yo na kala li yɛn mɔɔ ndanla, katugu wunlunaŋa, na tafɔ, mi ŋa ma tunmbyee, mà yɛnlɛ mbe tanga na sɛnyoro ti na.»
22 Joabe se inclinou, prostrou-se em terra, abençoou o rei e disse: — Hoje reconheço que obtive favor aos seus olhos, ó rei, meu senhor, porque o rei fez segundo a palavra do seu servo.
23 Kì pye ma, a Zhowabu wì si yiri ma kari wa Geshuri ca ma saa Abisalɔmu wi lɛ ma pan wi ni wa Zheruzalɛmu.
23 Então Joabe se levantou, foi a Gesur e trouxe Absalão a Jerusalém.
24 Ɛɛn fɔ, a wunlunaŋa wì sho fɔ: «Abisalɔmu wi sa koro wa wi go, wiga ka pan laga na yɛgɛ sɔgɔwɔ.» Kona, a Abisalɔmu wì si kari wa wi go, wi sila pan mbe wunlunaŋa wi yan.
24 Mas o rei disse: — Que ele volte para a sua casa e não veja a minha face. Assim Absalão voltou para a sua casa e não viu a face do rei.
25 Lere kpɛ sila pye wa Izirayɛli woolo pe ni fuun pe ni ma yɔn paa Abisalɔmu wi yɛn. Lere pyew la pye naa tiyɔnwɔ pi sɛnrɛ yuun. Mbege lɛ wa wi tɔndanra ti na fɔ ma saa gbɔn wa wi go ki na, jɛrɛgisaga sila pye wi na.
25 Em todo o Israel não havia homem tão celebrado por sua beleza como Absalão. Desde a planta do pé até o alto da cabeça, não havia nele defeito algum.
26 Kìla pye yɛlɛ pyew, wi maa go ki kulu, katugu wi yinzire ti ma kaa nugu wi na. Wi yinzire wiga ti kulu, pe kari pese ti nuguwɔ pi maa kee culo shyɛn naa kɔngɔ yeri, ma yala wunlunaŋa wi maa taanlayaraga ŋga ni ki jatere wi ni.
26 Quando cortava o cabelo — e isto se fazia no fim de cada ano, porque o cabelo lhe ficava pesado demais —, seu peso era de mais de dois quilos, segundo o peso real.
27 Abisalɔmu wìla se pinambiile shyɛn naa sumborombyɔ nuŋgba. Pàa pye naa sumborombyɔ wi yinri Tamari. Wìla yɔn fɔ jɛŋgɛ.
27 Também nasceram a Absalão três filhos e uma filha. A filha se chamava Tamar e era uma mulher muito bonita.
28 Abisalɔmu wìla yɛlɛ shyɛn lo pye wa Zheruzalɛmu ca, na wunlunaŋa wi fa yɛnlɛ wi saa yan.
28 Absalão ficou dois anos em Jerusalém sem ver a face do rei.
29 Ko puŋgo na, a Abisalɔmu wì si Zhowabu wi yeri mboo tun wa wunlunaŋa wi yeri wi sa para wi wogo na. Ɛɛn fɔ, a Zhowabu wì si je, wii kari wa Abisalɔmu wi yeri. Abisalɔmu wì suu yeri naa ki shyɛn wogo na. A Zhowabu wì si je, wii kari wa wi yeri naa.
29 Então mandou chamar Joabe, para o enviar ao rei, mas Joabe não quis vir. Mandou chamá-lo segunda vez, mas Joabe ainda não quis vir.
30 Kona, a Abisalɔmu wì suu tunmbyeele pe pye fɔ: «Ye wele, Zhowabu wi kɛrɛ ti yɛn le na woro ti tanla, ɔrizhi wi yɛn wa ti ni. Ye kari ye sa kasɔn le ti ni.» A Abisalɔmu wi tunmbyeele pè si saa kasɔn le kɛrɛ ti ni.
30 Então Absalão disse aos seus servos: — Vejam, Joabe tem um pedaço de campo pegado ao meu, e tem cevada nele. Vão lá e ponham fogo. E os servos de Absalão meteram fogo nesse pedaço de campo.
31 Kona, a Zhowabu wì si yiri ma kari teere wa Abisalɔmu wi yeri wa wi go, ma saa wi yewe ma yo fɔ: «Yiŋgi na, a ma tunmbyeele pè si saa kasɔn le na kɛrɛ ti ni?»
31 Então Joabe se levantou, foi à casa de Absalão e lhe disse: — Por que os seus servos meteram fogo no pedaço de campo que é meu?
32 A Abisalɔmu wì suu yɔn sogo ma yo fɔ: «Mìla lere tun wa ma yeri, mɔɔ pye ma yo ma pan laga, a mà je. Mìla pye na jaa mbɔɔn tun wa wunlunaŋa wi yeri ma saa yewe fɔ: ‹Yiŋgi na, a mì si yiri wa Geshuri ca ma pan? Ndɛɛ mìla koro wa, anmɛ ko mbɔnrɔ na na.› Koni mi yɛn na jaa mbe wunlunaŋa wi yan. Na kaa pye mì kapege pye, pa wìlan gbo.»
32 Absalão respondeu: — Mandei chamá-lo, dizendo: “Venha cá”, para que o envie ao rei, para dizer-lhe o seguinte: “Para que vim de Gesur? Melhor seria ter ficado lá.” Agora quero ver o rei. Se há em mim alguma culpa, que ele me mate.
33 Kì pye ma, a Zhowabu wì si kari wa wunlunaŋa wi yeri ma saa ki sɛnrɛ ti yo wi kan. Kona, a wunlunaŋa wì si tun, a pè saa Abisalɔmu wi yeri. A Abisalɔmu wì si pan wa wunlunaŋa wi yeri, mɛɛ fɔli wi yɛgɛ sɔgɔwɔ maa yɛgɛ ki jiile wa tara maa gbɔgɔ. A wunlunaŋa wì si kɛyɛn wa wi yɔlɔgɔ maa shari.
33 Então Joabe foi ao rei e lhe entregou a mensagem de Absalão. O rei chamou Absalão, e este se apresentou diante dele e inclinou-se sobre o rosto em terra. E o rei o beijou.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.