1 Samuel 17
Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs ARIB
1 Kona, a Filisiti tara fɛnnɛ pè si pe maliŋgbɔɔnlɔ pe gbogolo mbe sa malaga gbɔn. Pàa pe yɛɛ gbogolo wa Soko ca, wa Zhuda tara. A pè si pe maliŋgbɔɔnlɔ cɛnsaga ki kan ma cɛn wa Soko ca naa Azeka ca sɔgɔwɔ pi ni, wa Efɛsi Damimu laga ki ni.
1 Ora, os filisteus ajuntaram as suas forças para a guerra e congregaram-se em Socó, que pertence a Judá, e acamparam entre Socó e Azeca, em Efes-Damim.
2 A Sawuli wo naa Izirayɛli maliŋgbɔɔnlɔ pe ni pè si pe yɛɛ gbogolo fun, mɛɛ saa pe maliŋgbɔɔnlɔ cɛnsaga ki kan ma cɛn wa Terebɛnti tige gbunlundɛgɛ ki ni. A pè si pe yɛɛ gbɛgɛlɛ ma yere malinjɛ wi na mbe malaga gbɔn Filisiti tara fɛnnɛ pe ni.
2 Saul, porém, e os homens de Israel se ajuntaram e acamparam no vale de Elá, e ordenaram a batalha contra os filisteus.
3 Filisiti tara fɛnnɛ pàa pye yanwiga ka na kɛɛ ŋga na, a Izirayɛli woolo pe yɛn yanwiga ka na kɛɛ sanŋga ki na. Gbunlundɛgɛ ko kìla pye pe sɔgɔwɔ.
3 Os filisteus estavam num monte de um lado, e os israelitas estavam num monte do outro lado; e entre eles o vale.
4 A piŋgbaan wà si yiri wa Filisiti tara fɛnnɛ pe cɛnsaga ki ni, ma fulo wa Izirayɛli woolo pe tanla. Pàa pye naa yinri Goliyati, ma yiri wa Gati ca. Wìla pye letitɔnlɔgɔ ka, wi titɔnlɔwɔ pìla pye na kee mɛtɛrɛ taanri wo yeri.
4 Então saiu do arraial dos filisteus um campeão, cujo nome era Golias, de Gate, que tinha de altura seis côvados e um palmo.
5 Wìla tuguyɛnrɛ njala kan, ma malaga gbɔnderege le, ŋga pàa kɔɔrɔ gbegele ki ni paa mbɛnɛ kɔɔrɔ yɛn; ki nuguwɔ pila pye na kee culo nafa taanri yɔn ko yeri.
5 Trazia na cabeça um capacete de bronze, e vestia uma couraça escameada, cujo peso era de cinco mil siclos de bronze.
6 Tɔɔrɔ leyaara tuguyɛnrɛ woro la pye maa tɔɔrɔ ti fo. Tuguyɛnrɛ shɔrina la pye wi yeri wùu yanŋga wa wi pajogo ki na.
6 Também trazia grevas de bronze nas pernas, e um dardo de bronze entre os ombros.
7 Wi njanraga ki kanŋgaga ki gbɔgɔwɔ pìla pye paa gbɛrɛ baŋgɔlɔma yɛn. Ki tugumbyɔ wi nuguwɔ pìla pye na kee culo kɔlɔshyɛn wo yeri. Wi tugurɔn sigeyaraga ki lɛfɔ wìla pye na tanri wi yɛgɛ.
7 A haste da sua lança era como o órgão de um tear, e a ponta da sua lança pesava seiscentos siclos de ferro; adiante dele ia o seu escudeiro.
8 Kona, a wì si saa yere Izirayɛli maliŋgbɔɔnlɔ pe yɛsinmɛ na, mɛɛ pe pye fɔ: «Yiŋgi na, a yè si pan ma yere malinjɛ na? Mi wo yɛn Filisiti tara fɛnnɛ woo, yoro wo na, ye woro Sawuli wi kulolo le? Ye naŋa nuŋgba wɔ wa ye yɛɛ ni, mi naa wo we pan we to we yɛɛ na.
8 Ele, pois, de pé, clamava às fileiras de Israel e dizia-lhes: Por que saístes a ordenar a batalha? Não sou eu filisteu, e vós servos de Saul? Escolhei dentre vós um homem que desça a mim.
9 Na wiga ya na ni mbanla gbo, pa kona we yaa pye ye kulolo. Ɛɛn fɔ, na mi ka ya wi ni mboo gbo, pa ye yaa pye we kulolo mbaa tunŋgo piin we kan.»
9 Se ele puder pelejar comigo e matar-me, seremos vossos servos; porem, se eu prevalecer contra ele e o matar, então sereis nossos servos, e nos servireis.
10 A Filisiti tara fɛnnɛ naŋa wì sho naa fɔ: «Nala mi yɛn na Izirayɛli maliŋgbɔɔnlɔ ŋgbelege ki tifaga. Ye naŋa nuŋgba torogo laga na yeri we to we yɛɛ na.»
10 Disse mais o filisteu: Desafio hoje as fileiras de Israel; dai-me um homem, para que nós dois pelejemos.
11 Naa Sawuli wo naa Izirayɛli maliŋgbɔɔnlɔ pe ni fuun pàa kaa Filisiti tara fɛnnɛ naŋa wi sɛnrɛ ti logo sanga ŋa ni, a pe sunndo wì si kɔn pe na, a pè si fyɛ fɔ jɛŋgɛ.
11 Ouvindo, então, Saul e todo o Israel estas palavras do filisteu, desalentaram-se, e temeram muito.
12 Ma si yala, Davidi wìla pye Zhese pinambyɔ. Zhese wìla pye Efirata tara fɛnnɛ woo, ma yiri wa Betilɛɛmu ca, wa Zhuda tara. Wi pinambiile pàa pye kɔlɔtaanri. Sawuli sanga wi na, kìla yala Zhese wì pye lelɛŋgbaraga.
12 Ora, Davi era filho de um homem efrateu, de Belém de Judá, cujo nome era Jessé, que tinha oito filhos; e nos dias de Saul este homem era já velho e avançado em idade entre os homens.
13 Wi pinambiile koŋgbanmbala taanri poro la kari Sawuli wi ni wa malaga. Pe ni fuun ndɔ pàa pye naa yinri Eliyabu, na shyɛn woo wi yinri Abinadabu, na taanri woo wi yinri Shama.
13 Os três filhos mais velhos de Jessé tinham seguido a Saul à guerra; eram os nomes de seus três filhos que foram à guerra: Eliabe, o primogênito, o segundo Abinadabe, e o terceiro Samá:
14 Davidi wo wìla pye pe puŋgofɔ we. Wi ndɛɛlɛ taanri pàa kari Sawuli wi ni sanga ŋa ni,
14 Davi era o mais moço; os três maiores seguiram a Saul,
15 Davidi wìla pye na kee wa Sawuli wi maliŋgbɔɔnlɔ cɛnsaga ki ni na sɔngɔrɔ wa Betilɛɛmu ca, naa to wi simbaala pe kɔnri.
15 mas Davi ia e voltava de Saul, para apascentar as ovelhas de seu pai em Belém.
16 Ki sanga wi ni, pinliwɛ naa yɔnlɔkɔgɔ pyew, Filisiti tara fɛnnɛ naŋa wi ma pan maa yɛɛ naga Izirayɛli woolo pe na. Wìla ko pye ma saa gbɔn fɔ piliye nafa shyɛn.
16 Chegava-se, pois, o filisteu pela manhã e à tarde; e apresentou-se por quarenta dias.
17 Pilige ka, a Zhese wì suu pinambyɔ Davidi wi pye fɔ: «Ki yarilire pikaara nda ti tiwiyaraga yɛnlɛ nuŋgba na li lɛ naa ki buru kɛ ŋa wi ni, ma kari fyaw, ma sari kan ma ndɛɛlɛ pe yeri wa maliŋgbɔɔnlɔ pe cɛnsaga ki ni.
17 Disse então Jessé a Davi, seu filho: Toma agora para teus irmãos uma refa deste grão tostado e estes dez pães, e corre a levá-los ao arraial, a teus irmãos.
18 Maga nɔnɔ sinmɛ yinŋgele kɛ ŋgele ke lɛ fun, ma sa ke kan pe maliŋgbɔɔnlɔ waga kele (1 000) to wi yeri. Mɔɔ ndɛɛlɛ pe wele na kaa pye pe yɛn ŋgbaanla, ma yaraga ka shɔ pe yeri ma pan maga naga na na paa kacɛn yɛn ki wogo ki na.
18 Leva, também, estes dez queijos ao seu comandante de mil; e verás como passam teus irmãos, e trarás notícias deles.
19 Pe yɛn wa Sawuli wi ni konaa Izirayɛli maliŋgbɔɔnlɔ pe ni fuun pe ni, wa Terebɛnti tige gbunlundɛgɛ ki ni, mbe malaga gbɔn Filisiti tara fɛnnɛ pe ni.»
19 Ora, estavam Saul, e eles, e todos os homens de Israel no vale de Elá, pelejando contra os filisteus.
20 Ki goto pinliwɛ pi ni, a Davidi wì si yiri faa, ma wi simbaala pe le simbaala kɔnrifɔ wa kɛɛ wila pe wele, mɛɛ yaara ti lɛ ma kari paa yɛgɛ ŋga na Zhese wìla ki yo wi kan we. Wìla saa gbɔn wa maliŋgbɔɔnlɔ cɛnsaga sanga ŋa ni, kìla yala maliŋgbɔɔnlɔ pe yɛn na yinrigi na yeregi malinjɛ wi na. Pàa pye na malaga kɔnnɔ li waa makɔ.
20 Davi então se levantou de madrugada e, deixando as ovelhas com um guarda, carregou-se e partiu, como Jessé lhe ordenara; e chegou ao arraial quando o exército estava saindo em ordem de batalha e dava gritos de guerra.
21 Izirayɛli woolo naa Filisiti tara fɛnnɛ pàa yere malinjɛ wi na, a maliŋgbɔɔnlɔ ŋgbeleye shyɛn yì yɛgɛ wa yi yɛɛ yeri.
21 Os israelitas e os filisteus se punham em ordem de batalha, fileira contra fileira.
22 A Davidi wì suu tuguro ti tugu mari kan tuguro kɔrɔsifɔ wi yeri, kona mɛɛ fe ma kari wa laga ŋga maliŋgbɔɔnlɔ pàa pye. Naa wìla ka saa gbɔn wa, a wì suu ndɛɛlɛ pe shari.
22 E Davi, deixando na mão do guarda da bagagem a carga que trouxera, correu às fileiras; e, chegando, perguntou a seus irmãos se estavam bem.
23 Maa ta wìla pye na para wi ndɛɛlɛ pe ni bere, a Goliyati, Filisiti tara fɛnnɛ piŋgbaan ŋa wìla pye Gati ca fɛnnɛ woo, wì si yiri wa malinjɛ wi ni, mɛɛ sɛnrɛ nda wi maa yuun ti yo. A Davidi wì siri logo.
23 Enquanto ainda falava com eles, eis que veio subindo do exército dos filisteus o campeão, cujo nome era Golias, o filisteu de Gate, e falou conforme aquelas palavras; e Davi as ouviu.
24 Naa Izirayɛli woolo pàa kaa ki naŋa wi yan, a pe ni fuun pè si fyɛ jɛŋgɛ mɛɛ fe wi yɛgɛ.
24 E todos os homens de Israel, vendo aquele homem, fugiam, de diante dele, tomados de pavor.
25 Pe ni fuun nuŋgba nuŋgba pe nɛɛ yuun fɔ: «Ye wele, naŋa wila paan we kɔrɔgɔ dɛ! Wila paan mbe Izirayɛli woolo pe tɛgɛlɛ naa. Lere ŋa ka ya mboo gbo, wunlunaŋa wi yaa yarijɛndɛ lɛgɛrɛ kan wi yeri, mboo sumborombyɔ wi kan wi yeri wi jɔ, mbege fɔ wi go woolo pe kala yaga, paga kaa nizara wi woo laga Izirayɛli woolo pe sɔgɔwɔ.»
25 Diziam os homens de Israel: Vistes aquele homem que subiu? pois subiu para desafiar a Israel. Ao homem, pois, que o matar, o rei cumulará de grandes riquezas, e lhe dará a sua filha, e fará livre a casa de seu pai em Israel.
26 A Davidi wì si leele mbele pàa pye le wi tanla pe yewe fɔ: «Lere ŋa kaga Filisiti tara fɛnnɛ naŋa ŋa wi gbo, mbe tifagawa sɛnrɛ nda tì yo Izirayɛli woolo pe na ti kɔ, yiŋgi pe yaa kan ki fɔ wi yeri? Ki Filisiti tara fɛnnɛ naŋa ŋa wii kɛnrɛkɛnrɛ, wo ŋa wi yɛn na paan na Yɛnŋɛlɛ na yinwege wolo li maliŋgbɔɔnlɔ pe tegele, wi yɛn ambɔ fɔ ma?»
26 Então falou Davi aos homens que se achavam perto dele, dizendo: Que se fará ao homem que matar a esse filisteu, e tirar a afronta de sobre Israel? pois quem é esse incircunciso filisteu, para afrontar os exércitos do Deus vivo?
27 Ŋga kìla daga mbe kan ki letitɔnlɔgɔ ki gbofɔ wi yeri, a pè sigi yɛgɛ yo ma Davidi wi kan.
27 E o povo lhe repetiu aquela palavra, dizendo: Assim se fará ao homem que o matar.
28 Ɛɛn fɔ, naa wi ndɔ lɛrɛfɔ Eliyabu wìla kaa wi yan wila para ki leele pe ni sanga ŋa ni, a wì si nawa ŋgban wi ni, mɛɛ wi pye fɔ: «Yiŋgi mà pan na jaa lagamɛ? Ma simbaala ŋgbelege jɛɛlɛ ma ko yaga ambɔ kɛɛ wa gbinri wi ni? Mɔ̀ɔ jɛn ma yɛɛ gbɔgɔwɔ naa ma kotoŋgbanga ki ni. Mɛɛ pan yaraga ko ka mɛgɛ ni na malaga welege ko ma.»
28 Eliabe, seu irmão mais velho, ouviu-o quando falava àqueles homens; pelo que se acendeu a sua ira contra Davi, e disse: Por que desceste aqui, e a quem deixaste aquelas poucas ovelhas no deserto? Eu conheço a tua presunção, e a maldade do teu coração; pois desceste para ver a peleja.
29 A Davidi wì suu yɔn sogo ma yo fɔ: «Yiŋgi mì pye? Yewige ko cɛ ma mì yewe!»
29 Respondeu Davi: Que fiz eu agora? porventura não há razão para isso?
30 A wì si laga le wi ndɔ wi tanla, mɛɛ saa lere wa yɛgɛ yewe ki sɛnrɛ nuŋgba ti ni. A pè suu yɔn sogo ma sɛnrɛ nuŋgba ti yo wi kan paa koŋgbannda woro ti yɛn.
30 E virou-se dele para outro, e repetiu as suas perguntas; e o povo lhe respondeu como da primeira vez.
31 Sɛnrɛ nda Davidi wìla yo, a leele pè siri logo, mɛɛ saa ti yo Sawuli wi kan. A Sawuli wì si ti pè saa Davidi wi yeri ma pan wi ni.
31 Então, ouvidas as palavras que Davi falara, foram elas referidas a Saul, que mandou chamá-lo.
32 A Davidi wì si Sawuli wi pye fɔ: «Lere kpɛ ka ka kotogo la ki Filisiti tara fɛnnɛ naŋa ŋa wi kala na. Mi ŋa ma tunmbyee, mi yaa sa malaga gbɔn wi ni.»
32 E Davi disse a Saul: Não desfaleça o coração de ninguém por causa dele; teu servo irá, e pelejará contra este filisteu.
33 A Sawuli wì suu pye fɔ: «Ma se ya sa malaga gbɔn ki Filisiti tara fɛnnɛ naŋa ŋa wi ni, katugu ma yɛn pyɔ jɛɛ, ma si yala wo yɛn malaga gbɔnfɔ maga lɛ wa wi lefɔnrɔ sanga wi ni.»
33 Saul, porém, disse a Davi: Não poderás ir contra esse filisteu para pelejar com ele, pois tu ainda és moço, e ele homem de guerra desde a sua mocidade.
34 A Davidi wì si Sawuli wi pye fɔ: «Mi ŋa ma tunmbyee, mìla pye nala to wi simbaala pe kɔnri, na jara nakoma cɛngɛ urusi ka ka pan mbe simbapige ka yigi wa yaayoro ŋgbelege ki ni,
34 Então disse Davi a Saul: Teu servo apascentava as ovelhas de seu pai, e sempre que vinha um leão, ou um urso, e tomava um cordeiro do rebanho,
35 mi ma taga ki na maga purɔ, maga gbɔn ma simbapige ki shɔ ki yeri. Na cɛngɛ kiga si yiri na kɔrɔgɔ, mi maga yigi wa ki mbɛlɛwɛ pi na, maga gbɔn maga gbo.
35 eu saía após ele, e o matava, e lho arrancava da boca; levantando-se ele contra mim, segurava-o pela queixada, e o feria e matava.
36 Mi ŋa ma tunmbyee, pa mì jara wo naa cɛngɛ urusi ki ni pe gbo yɛɛn. Ki pyelɔmɔ nuŋgba pi na, ki Filisiti tara fɛnnɛ naŋa ŋa wii kɛnrɛkɛnrɛ, pa mi yaa wi gbo ma fun paa pe wogo ki yɛn, katugu wì Yɛnŋɛlɛ na yinwege wolo li maliŋgbɔɔnlɔ pe tɛgɛlɛ.»
36 O teu servo matava tanto ao leão como ao urso; e este incircunciso filisteu será como um deles, porquanto afrontou os exércitos do Deus vivo.
37 A Davidi wì sho naa fɔ: «Yawe Yɛnŋɛlɛ na lìlan shɔ jara wo naa cɛngɛ urusi ki ni pe yombɛkɔɔrɔ ti kɛɛ, li yaa na shɔ fun ki Filisiti tara fɛnnɛ naŋa ŋa wi kɛɛ.»
37 Disse mais Davi: O Senhor, que me livrou das garras do leão, e das garras do urso, me livrará da mão deste filisteu. Então disse Saul a Davi: Vai, e o Senhor seja contigo.
38 Kona, a Sawuli wì suu yɛɛra malaga gbɔndeere ti le Davidi wi kan. Wìla tuguyɛnrɛ njala li kan wi kan, ma malaga gbɔnderege ki le wi kan.Davidi konaa Goliyati|src="CO01024b.tif" size="span" ref="1 Sami 17.38-54"
38 E vestiu a Davi da sua própria armadura, pôs-lhe sobre a cabeça um capacete de bronze, e o vestiu de uma couraça.
39 A Davidi wì si Sawuli wi tokobi wi pɔ wa wi sɛnnɛ, yaripɔrɔ ti go na, mɛɛ yo wi yaa tanga ti ni mbe wele, katugu wi sila tara ti na. A wì si Sawuli wi pye fɔ: «Mi se ya tanga ki maliŋgbɔnyaara nda ti ni, katugu mii tara ti na.» A wì siri wɔ wi yɛɛ na.
39 Davi cingiu a espada sobre a armadura e procurou em vão andar, pois não estava acostumado àquilo. Então disse Davi a Saul: Não posso andar com isto, pois não estou acostumado. E Davi tirou aquilo de sobre si.
40 A wì suu kanŋgala li lɛ, mɛɛ saa sinndɛŋgɛlɛ ŋgele kè wɔlɔgɔ kaŋgurugo wele ma lɛ wa lafogo yɔn, mɛɛ ke le wa wi yaayoro kɔnrikasha ki ni. A wì suu gbafurugo ki lɛ, mɛɛ fulo wa Filisiti tara fɛnnɛ naŋa wi mɛgɛ ni.
40 Então tomou na mão o seu cajado, escolheu do ribeiro cinco seixos lisos e pô-los no alforje de pastor que trazia, a saber, no surrão, e, tomando na mão a sua funda, foi-se chegando ao filisteu.
41 Filisiti tara fɛnnɛ naŋa wi nɛɛ fulo jɛɛnnjɛnri fun wa Davidi wi tanla, wi tugurɔn sigeyaraga ki lɛfɔ wìla pye wi yɛgɛ.
41 O filisteu também vinha se aproximando de Davi, tendo a: sua frente o seu escudeiro.
42 A Filisiti tara fɛnnɛ naŋa wì si wele mɛɛ Davidi wi yan fɔ wi yɛn lefɔnmbile gbanmbɛlɛ la, wi yɛgɛ cɛnwɛ pi yɛn ma yɔn. Kì pye ma, wi sila wi jate yaraga ka.
42 Quando o filisteu olhou e viu a Davi, desprezou-o, porquanto era mancebo, ruivo, e de gentil aspecto.
43 A Filisiti tara fɛnnɛ naŋa wì suu pye fɔ: «Ma nawa po ni, mi yɛn pyɔn wi le, fɔ a mà simbiŋgele lɛ na paan na kɔrɔgɔ yɛrɛ?» A wì suu yarisunndo ti mɛgɛ ki yeri ma wa Davidi wi na maa daŋga.
43 Disse o filisteu a Davi: Sou eu algum cão, para tu vires a mim com paus? E o filisteu, pelos seus deuses, amaldiçoou a Davi.
44 A wì si Davidi wi pye naa fɔ: «Fulo laga na tanla, mi yaa ma wire kara ti kan naayeri sannjɛrɛ to naa cɛnrɛ ti yeri tiri ka.»
44 Disse mais o filisteu a Davi: Vem a mim, e eu darei a tua carne às aves do céu e às bestas do campo.
45 A Davidi wì si Filisiti tara fɛnnɛ naŋa wi pye fɔ: «Ma yɛn na paan na kɔrɔgɔ tokobi, naa njanraga konaa shɔrina ni, ɛɛn fɔ, mi wo yɛn na kee ma kɔrɔgɔ Yawe Yɛnŋɛlɛ na yawa pi ni fuun fɔ, Izirayɛli maliŋgbɔɔnlɔ ŋgbelege ki Yɛnŋɛlɛ lo mɛgɛ ni, lo na mà tɛgɛlɛ we.
45 Davi, porém, lhe respondeu: Tu vens a mim com espada, com lança e com escudo; mas eu venho a ti em nome do Senhor dos exércitos, o Deus dos exércitos de Israel, a quem tens afrontado.
46 Yawe Yɛnŋɛlɛ li yaa ma le na kɛɛ nala. Mi yaa ma gbo mbɔɔn go ki kɔw. Mi yaa Filisiti tara fɛnnɛ maliŋgbɔɔnlɔ pe gboolo pe kan naayeri sannjɛrɛ to naa cɛnrɛ ti yeri ti pe ka nala. Kona tara woolo pe ni fuun pe yaa ki jɛn fɔ Yɛnŋɛlɛ yɛn Izirayɛli woolo pe yeri.
46 Hoje mesmo o Senhor te entregará na minha mão; ferir-te-ei, e tirar-te-ei a cabeça; os cadáveres do arraial dos filisteus darei hoje mesmo às aves do céu e às feras da terra; para que toda a terra saiba que há Deus em Israel;
47 Ki janwa ŋa wi ni fuun wi yaa ki jɛn mbe yo Yawe Yɛnŋɛlɛ laa tokobi nakoma njanraga tɛgɛ mbe lere shɔ. Katugu Yawe Yɛnŋɛlɛ lo li yɛn ki malaga ŋga ki fɔ we. Lo li yaa ye le we kɛɛ.»
47 e para que toda esta assembléia saiba que o Senhor salva, não com espada, nem com lança; pois do Senhor é a batalha, e ele vos entregará em nossas mãos.
48 Le ki yɔngɔlɔ nuŋgba ke ni, a Filisiti tara fɛnnɛ naŋa wì si yiri mbe fulo wa Davidi wi tanla. A Davidi wì si fyɛɛlɛ ma fe ma kari wa pe juguye pe yeri, na Filisiti tara fɛnnɛ naŋa wi finli.
48 Quando o filisteu se levantou e veio chegando para se defrontar com Davi, este se apressou e correu ao combate, a encontrar-se com o filisteu.
49 A Davidi wì suu kɛɛ ki le wa wi kasha ki ni ma sinndɛnɛ la wɔ, mɛɛ li wa wi gbafurugo ki ni. A sinndɛnɛ lì si saa Filisiti tara fɛnnɛ naŋa wi ta wa wi walɛgɛ ki na, mɛɛ ye wa wi go ki ni. A wì si wɔ ma to, maa yɛgɛ ki jiile wa tara.
49 E Davi, metendo a mão no alforje, tirou dali uma pedra e com a funda lha atirou, ferindo o filisteu na testa; a pedra se lhe cravou na testa, e ele caiu com o rosto em terra.
50 Kì pye ma, Davidi wìla ya Filisiti tara fɛnnɛ naŋa wi ni gbafurugo naa sinndɛnɛ ni. Wìla wi gbo ma si yala tokobi sila pye wi yeri.
50 Assim Davi prevaleceu contra o filisteu com uma funda e com uma pedra; feriu-o e o matou; e não havia espada na mão de Davi.
51 Ko puŋgo na, Davidi wì si fe ma saa gbɔn wa Filisiti tara fɛnnɛ naŋa wi na, mɛɛ wi tokobi wi tile maa kɔw wa wi wofogo ki ni, maa gbo mɛɛ wi go ki kɔw.
51 Correu, pois, Davi, pôs-se em pé sobre o filisteu e, tomando a espada dele e tirando-a da bainha, o matou, decepando-lhe com ela a cabeça. Vendo então os filisteus que o seu campeão estava morto, fugiram.
52 Kona, a Izirayɛli tara maliŋgbɔɔnlɔ poro naa Zhuda tara maliŋgbɔɔnlɔ pe ni, pè si yiri ma malaga kɔnnɔ li wa, mɛɛ taga Filisiti tara fɛnnɛ pe na ma pe purɔ, ma saa gbɔn fɔ wa gbunlundɛgɛ ki yɔn na, fɔ ma saa gbɔn wa Ekirɔn ca yeyɔnrɔ ti na. Filisiti tara fɛnnɛ pe gboolo pàa toori wa konɔ maga lɛ wa Shaarayimu ca fɔ ma saa gbɔn wa Gati ca, konaa ma saa gbɔn wa Ekirɔn ca ki na.
52 Então os homens de Israel e de Judá se levantaram gritando, e perseguiram os filisteus até a entrada de Gai e até as portas de Ecrom; e caíram os feridos dos filisteus pelo caminho de Saraim até Gate e até Ecrom.
53 Naa Izirayɛli woolo pàa kaa yiri wa Filisiti tara fɛnnɛ pe purɔsaga ma sɔngɔrɔ, a pè si saa Filisiti tara maliŋgbɔɔnlɔ cɛnsaga yaara ti ni fuun ti koli.
53 Depois voltaram os filhos de Israel de perseguirem os filisteus, e despojaram os seus arraiais.
54 A Davidi wì si Goliyati wi go ki lɛ ma kari ki ni wa Zheruzalɛmu ca. Ɛɛn fɔ, wìla saa wi maliŋgbɔnyaara to tɛgɛ wa wi yɛɛra paraga go ki ni.
54 Davi tomou a cabeça do filisteu e a trouxe a Jerusalém; porém pôs as armas dele na sua tenda.
55 Sawuli wìla Davidi wi yan wila kee sa fili Filisiti tara fɛnnɛ naŋa wi ni sanga ŋa ni, wìla wi maliŋgbɔɔnlɔ to Abinɛri wi yewe ma yo fɔ: «Ambɔ pyɔ win ki lefɔnŋɔ ŋa we?»
55 Quando Saul viu Davi sair e encontrar-se com o filisteu, perguntou a Abner, o chefe do exército: De quem é filho esse jovem, Abner? Respondeu Abner: Vive a tua alma, ó rei, que não sei.
56 A wunlunaŋa wì sho fɔ: «Ma yewe ma ki lefɔnŋɔ wi to wi jɛn.»
56 Disse então o rei: Pergunta, pois, de quem ele é filho.
57 Naa Davidi wìla ka saa Filisiti tara fɛnnɛ naŋa wi gbo ma sɔngɔrɔ sanga ŋa ni, a Abinɛri wì suu lɛ ma kari wi ni wa Sawuli wi yɛgɛ sɔgɔwɔ. Filisiti tara fɛnnɛ naŋa wi go kìla pye Davidi wi kɛɛ.
57 Voltando, pois, Davi de ferir o filisteu, Abner o tomou consigo, e o trouxe à presença de Saul, trazendo Davi na mão a cabeça do filisteu.
58 A Sawuli wì si Davidi wi yewe ma yo fɔ: «Lefɔnŋɔ, ma yɛn ambɔ fɔ pinambyɔ?»
58 E perguntou-lhe Saul: De quem és filho, jovem? Respondeu Davi: Filho de teu servo Jessé, belemita.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.