1 Reis 1
Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs NVT
1 Wunlunaŋa Davidi wìla lɛ fɔ jɛŋgɛ ma yinwetɔnlɔgɔ ta. Pàa pye naa tɔnni paritɔnŋgɔ ni, ɛɛn fɔ konaa ki ni fuun, ko na ya mbe were ti laga wi na.
1 O rei Davi já estava muito idoso e, por mais cobertores que pusessem sobre ele, não se aquecia.
2 A wi tunmbyeele pè suu pye fɔ: «Wunlunaŋa, we tafɔ, ki yaga we sa sumboro naŋa mbajɛɛn wa lagaja ma kan, wi pan wila tunŋgo piin ma kan konaa wila ma kɔrɔsi. Ki sumboro naŋa mbajɛɛn wi yaa la sinlɛ ma tanla, pa kona wunlunaŋa, we tafɔ, ma were ti yaa laga ma na.»
2 Então seus conselheiros lhe disseram: “Vamos procurar uma jovem virgem para servi-lo e cuidar do senhor, o rei. Ela se deitará em seus braços e o manterá aquecido”.
3 A pè si saa yanri wa Izirayɛli tara ti lagapyew ki ni mbe sumboro tiyɔɔn wa lagaja. A pè si saa Sunɛmu ca fɛnnɛ sumboro Abishagi wi yan, mɛɛ pan wi ni wa wunlunaŋa wi yeri.
3 Então procuraram em toda a terra de Israel uma jovem bonita e encontraram Abisague, de Suném, e a levaram ao rei.
4 Ki sumborombyɔ wìla pye ma yɔn fɔ jɛŋgɛ. Wìla pye na wunlunaŋa wi kɔrɔsi, na tunŋgo piin wi kan. Ɛɛn fɔ wunlunaŋa wi sila wi jɛn jɛlɛ.
4 A jovem, muito bela, passou a cuidar do rei e a servi-lo. O rei, porém, não teve relações sexuais com ela.
5 Ki wagati wi ni, Davidi wìla pinambyɔ ŋa se wi jɔ Hagiti wi na, Adoniya we, wi nɛɛ wi yɛɛ gbogo na yuun fɔ: «Muwi mi yaa cɛn wunluwɔ pi na.» Wìla wotoro ŋa shɔn maa tilele wa lagaja, naa shɔn lugufɛnnɛ ni konaa nambala nafa shyɛn ma yiri kɛ ni, a poro na fee wi yɛgɛ.
5 Por essa época, Adonias, filho de Davi e Hagite, começou a se gabar: “Eu assumirei o trono”. Providenciou carruagens e cavaleiros, e também cinquenta homens que serviam como sua guarda de honra.
6 Wi yinwege piliye yi ni, wi to wi sila wi yɛri nakoma mbe sɛnŋgbanra yo wi ni mbe yo fɔ: «Yiŋgi maa piin yɛɛn?» Adoniya wìla yɔn fɔ jɛŋgɛ. Wo pàa se ma taga Abisalɔmu wi na.
6 Seu pai nunca o havia disciplinado, nem sequer lhe perguntava: “Por que está fazendo isso?”. Adonias havia nascido depois de Absalão e também era muito bonito.
7 A Adoniya wì si saa para Zeruya pinambyɔ Zhowabu wi ni konaa saraga wɔfɔ Abiyatari wi ni. A poro si gbogolo wi ni mboo saga.
7 Adonias buscou conselho com Joabe, filho de Zeruia, e com o sacerdote Abiatar, e eles o apoiaram em seu plano.
8 Ɛɛn fɔ, saraga wɔfɔ Zadɔki, naa Yehoyada pinambyɔ Benaya, naa Yɛnŋɛlɛ yɔn sɛnrɛ yofɔ Natan, naa Shimeyi naa Ereyi konaa Davidi wi lenambala wɛlimbɛlɛ pe ni, poro sila gbogolo Adoniya wi ni.
8 Mas o sacerdote Zadoque, Benaia, filho de Joiada, o profeta Natã, Simei, Reí e a guarda pessoal de Davi se recusaram a apoiar Adonias.
9 Pilige ka, a Adoniya wì si simbaala naa sikaala, naa nɛrɛ konaa napire nda tì tɔrɔ ta wɔ saraga wa Zohelɛti sinndɛlɛgɛ ki tanla, ko ŋga ki yɛn wa Eni Oroguwɛli pulugo ki tanla we. A wì suu to seyɛɛnlɛ, wunlunaŋa wi pinambiile wele, pe ni fuun pe yeri wa ki saraga suro liwɛn pi na, konaa Zhuda tara nambala pe ni fuun pe ni, wunlunaŋa wi tunmbyeele wele.
9 Adonias foi à pedra de Zoelete, perto de En-Rogel, onde ofereceu sacrifícios de ovelhas, bois e novilhos gordos. Convidou todos os seus irmãos, os outros filhos do rei Davi, e todos os homens de Judá, oficiais do rei.
10 Ɛɛn fɔ wi sila yɛnlɛ mbe Yɛnŋɛlɛ yɔn sɛnrɛ yofɔ Natan, naa Benaya, naa lenambala wɛlimbɛlɛ poro naa wi to seyɛnlɛ Salomɔ wi ni poro yeri.
10 Mas não convidou o profeta Natã, nem Benaia, nem a guarda pessoal do rei, nem seu irmão Salomão.
11 Kona, a Natan wì si saa Salomɔ wi nɔ Batisheba wi pye fɔ: «Mɛɛ ki logo mbe yo fɔ Hagiti pinambyɔ Adoniya wùu yɛɛ pye wunluwɔ, ma si yala we tafɔ Davidi wi woro ki jɛnmɛ?
11 Então Natã foi falar com Bate-Seba, mãe de Salomão, e lhe perguntou: “Você está sabendo que Adonias, filho de Hagite, se proclamou rei, e nosso senhor Davi nem sabe?
12 Koni, ta nuru na yeri, mi yaa ma yɛri sɛnrɛ ta ni, jaŋgo mɔɔ yɛɛ go shɔ konaa mbɔɔn pinambyɔ Salomɔ wi go shɔ fun.
12 Se deseja salvar a sua vida e a de seu filho Salomão, siga meu conselho.
13 Kari wa wunlunaŋa Davidi wi yeri ma saa pye fɔ: ‹E, wunlunaŋa, na tafɔ, mboro ma màa wugu mi ŋa ma kulojɔ na kan ma yo fɔ na pinambyɔ Salomɔ wo wi yaa ka pye wunluwɔ ma puŋgo na le? Fɔ wo wi yaa ka cɛn wunluwɔ pi na ma yɔnlɔ? Mɛlɛ, a Adoniya wo si pye wunluwɔ?
13 Vá depressa ao rei Davi e diga-lhe: ‘Meu senhor, o rei, não jurou a mim que meu filho Salomão certamente seria o próximo rei e se sentaria em seu trono? Então por que Adonias se proclamou rei?’.
14 Wele, mbɔɔn ta maa para wunlunaŋa wi ni sanga ŋa ni, mi jate mi yaa ye wa mbɔɔn sɛnrɛ ti kan fanŋga ni.› »
14 E, enquanto você ainda estiver falando com ele, eu virei e confirmarei tudo que disse”.
15 Kona, a Batisheba wì si kari wa wunlunaŋa wi yumbyɔ wi ni. Ma si yala wunlunaŋa wìla lɛ fɔ jɛŋgɛ, a Sunɛmu ca fɛnnɛ sumboro Abishagi wi nɛɛ tunŋgo piin wi kan.
15 O rei Davi, já bastante idoso, estava em seu quarto, onde Abisague cuidava dele. Bate-Seba foi até lá
16 A Batisheba wì si sogo maa kanŋguuro ti kan wunlunaŋa wi yɛgɛ sɔgɔwɔ. A wunlunaŋa wì suu yewe ma yo fɔ: «Yiŋgi maa jaa?»
16 e curvou-se diante do rei. “O que você quer?”, perguntou ele.
17 A wì suu yɔn sogo ma yo fɔ: «Na tafɔ, màa wugu mi ŋa ma kulojɔ na kan Yawe Yɛnŋɛlɛ, ma Yɛnŋɛlɛ li mɛgɛ ki na ma yo fɔ ma pinambyɔ Salomɔ wo wi yaa pye wunluwɔ ma puŋgo na, mbe cɛn wunluwɔ pi na ma yɔnlɔ.
17 Ela respondeu: “Meu senhor jurou diante do S enhor , seu Deus, que Salomão, o filho de sua serva, certamente seria o próximo rei e se sentaria em seu trono.
18 Ɛɛn fɔ, konaa ki ni fuun, Adoniya wùu yɛɛ pye wunluwɔ koni, ma si yala wunlunaŋa, na tafɔ, ma woro ki jɛnmɛ.
18 Mas, agora, Adonias se proclamou rei, e meu senhor, o rei, nem sabe.
19 Wì nɛrɛ naa napire nda tì tɔrɔ konaa simbaala lɛgɛrɛ wɔ saraga. Wì wunlunaŋa wi pinambiile pe ni fuun pe yeri ki suro liwɛn pi na, naa saraga wɔfɔ Abiyatari wi ni konaa maliŋgbɔɔnlɔ to Zhowabu wi ni. Ɛɛn fɔ wii ma tunmbyee Salomɔ wo yeri.
19 Ele ofereceu muitos sacrifícios de bois, novilhos gordos e ovelhas, e convidou todos os filhos do rei para a celebração. Também convidou o sacerdote Abiatar e Joabe, o comandante do exército. Mas não convidou seu servo Salomão.
20 Ɛɛn fɔ, wunlunaŋa, na tafɔ, mboro Izirayɛli woolo pe ni fuun pe yɛn na wele, jaŋgo lere ŋa wi yaa cɛn wunluwɔ pi na, na tafɔ ma yɔnlɔ, maga yo maga filige pe kan.
20 Agora, ó meu senhor, o rei, todo o Israel espera que o senhor anuncie quem o sucederá no trono.
21 Nakoma, wunlunaŋa, na tafɔ, na maga ka ku mbe taga wa ma tɛlɛye pe na, pa kona pe yaa ka mi naa na pinambyɔ Salomɔ wi ni we jɔlɔ paa kapege pyefɛnnɛ yɛn.»
21 Se o senhor não tomar uma providência, meu filho Salomão e eu seremos tratados como criminosos quando meu senhor, o rei, morrer”.
22 Maga ta Batisheba wìla pye na para wunlunaŋa wi ni bere, a Yɛnŋɛlɛ yɔn sɛnrɛ yofɔ Natan wì si gbɔn teere.
22 Enquanto ela ainda falava com o rei, chegou o profeta Natã.
23 A pè sigi yo wunlunaŋa wi kan ma yo fɔ: «Wele, Yɛnŋɛlɛ yɔn sɛnrɛ yofɔ Natan wì pan laga.» A Natan wì si ye wa wunlunaŋa wi kɔrɔgɔ, mɛɛ fɔli maa yɛgɛ ki jiile wa tara wunlunaŋa wi yɛgɛ sɔgɔwɔ maa gbɔgɔ.
23 Os servos do rei lhe disseram: “O profeta Natã deseja vê-lo”. Natã entrou, curvou-se com o rosto no chão diante do rei
24 Ko puŋgo na, a Natan wì sho fɔ: «E, wunlunaŋa, na tafɔ, ki cɛn mboro màa ki yo ma yo fɔ Adoniya wi yaa ka pye wunluwɔ ma puŋgo na, mbe cɛn wunluwɔ pi na ma yɔnlɔ kɛ!
24 e perguntou: “Meu senhor, o rei, decidiu que Adonias será o próximo rei e se sentará em seu trono?
25 Katugu nala wì yiri ma kari sa nɛrɛ, naa napire nda tì tɔrɔ konaa simbaala naa sikaala lɛgɛrɛ wɔ saraga. Wì wunlunaŋa wi tunmbyeele pe ni fuun pe yeri ki suro liwɛn pi na, naa maliŋgbɔɔnlɔ teele poro naa saraga wɔfɔ Abiyatari wi ni. Pe mbele wa, pe yɛn na nii, na woo wa wi yɛgɛ sɔgɔwɔ na yuun fɔ: ‹Yɛnŋɛlɛ sa ti wunlunaŋa Adoniya wi yinwetɔnlɔgɔ ta!›
25 Hoje ele ofereceu muitos sacrifícios de bois, novilhos gordos e ovelhas, e convidou todos os filhos do rei para a celebração. Também convidou os comandantes do exército e o sacerdote Abiatar. Estão comendo e bebendo com ele e gritando: ‘Viva o rei Adonias!’.
26 Ɛɛn fɔ, mi ŋa ma tunmbyee wii na yeri, wii saraga wɔfɔ Zadɔki naa Yehoyada pinambyɔ Benaya pe yeri; wii si ma tunmbyee Salomɔ wi yeri fun.
26 Mas ele não convidou a mim, seu servo, nem ao sacerdote Zadoque, nem a Benaia, filho de Joiada, nem a seu servo Salomão.
27 Naga yɛn ma, pa ko kapyege ŋga ko yiri wa wunlunaŋa, na tafɔ wi yeri wi le? Ma si yala, wunlunaŋa, na tafɔ, lere ŋa wi daga mbe cɛn wunluwɔ pi na ma puŋgo na, mɛɛ suu naga mi ŋa ma tunmbyee na na.»
27 Meu senhor, o rei, fez isso sem informar nenhum de seus conselheiros quem será o próximo rei?”.
28 Kì pye ma, a wunlunaŋa wì suu yɔn sogo ma yo fɔ: «Ye Batisheba wi yeri wa na kan.» A pè suu yeri, a wì si ye wa go ma saa yere wunlunaŋa wi yɛgɛ sɔgɔwɔ.
28 O rei Davi respondeu: “Chamem Bate-Seba!”. Então ela voltou e ficou em pé diante dele.
29 A wunlunaŋa wì si wugu ma yo fɔ: «Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɛn yinwege wolo, lo na lìlan shɔ jɔlɔgɔ ki ni fuun ki ni we.
29 O rei repetiu seu juramento: “Tão certo como vive o S enhor , que me livrou de todos os perigos,
30 Mìla wugu ma kan yɛgɛ ŋga na Yawe Yɛnŋɛlɛ, Izirayɛli woolo Yɛnŋɛlɛ li na ma yo fɔ ma pinambyɔ Salomɔ wi yaa ka pye wunluwɔ na puŋgo na, mbe cɛn wunluwɔ pi na na yɔnlɔ, pa mi yaa ki pye ma mbege yɔn fili nala.»
30 seu filho Salomão será o próximo rei e se sentará em meu trono hoje mesmo, como jurei a você diante do S enhor , o Deus de Israel!”.
31 Kona, a Batisheba wì si fɔli maa yɛgɛ ki jiile wa tara, ma kanŋguuro kan wunlunaŋa wi yɛgɛ sɔgɔwɔ maa gbɔgɔ, mɛɛ yo fɔ: «Yɛnŋɛlɛ sa ti wunlunaŋa, na tafɔ Davidi, ma yinwetɔnlɔgɔ ta fɔ sanga pyew.»
31 Então Bate-Seba se curvou diante do rei com o rosto no chão e exclamou: “Que o rei Davi, meu senhor, viva para sempre!”.
32 Ko puŋgo na, a wunlunaŋa Davidi wì sho fɔ: «Ye sa saraga wɔfɔ Zadɔki wo naa Yɛnŋɛlɛ yɔn sɛnrɛ yofɔ Natan konaa Yehoyada pinambyɔ Benaya pe yeri na kan.» A pè si saa pe yeri, a pè pan wa wunlunaŋa wi yeri.
32 O rei Davi ordenou: “Chamem o sacerdote Zadoque, o profeta Natã e Benaia, filho de Joiada”. Quando eles chegaram à presença do rei,
33 A wunlunaŋa wì si pe pye fɔ: «Mi ŋa ye tafɔ, yanla tunmbyeele pe lɛ ye kari pe ni, ye sanla pinambyɔ Salomɔ wi lurugo wa na sofile woroso wi na, ye kari wi ni wa Giyɔn pulugo ki yɔn na.
33 ele lhes disse: “Levem Salomão e meus conselheiros à fonte de Giom. Salomão deve ir montado em minha mula.
34 Wa ki laga ki na, saraga wɔfɔ Zadɔki wo naa Yɛnŋɛlɛ yɔn sɛnrɛ yofɔ Natan wi ni, pe yaa sa sinmɛ kpoyi wo wi na mboo wɔ wi pye Izirayɛli tara ti wunlunaŋa. Ye yaa kaa mbanlaga ki wiin mbaa yuun fɔ: ‹Yɛnŋɛlɛ sa ti wunlunaŋa Salomɔ wi yinwetɔnlɔgɔ ta sanga pyew.›
34 Ali o sacerdote Zadoque e o profeta Natã o ungirão rei sobre Israel. Toquem a trombeta e gritem: ‘Viva o rei Salomão!’.
35 Ko puŋgo na, ye yaa taga wi puŋgo na, wi yaa pan mbe cɛn wa na wunluwɔ jɔngɔ ki na, mbe pye wunluwɔ wa na yɔnlɔ. Wo mì tɛgɛ wi pye Izirayɛli woolo naa Zhuda tara woolo pe yɛgɛ sinvɔ.»
35 Em seguida, acompanhem Salomão de volta para cá, e ele se sentará em meu trono. Será meu sucessor, pois eu decretei que ele reinará sobre Israel e Judá”.
36 A Yehoyada pinambyɔ Benaya wì si wunlunaŋa wi yɔn sogo ma yo fɔ: «Anmiina. Yawe Yɛnŋɛlɛ, wunlunaŋa, na tafɔ wi Yɛnŋɛlɛ le, li ti ma sɛnrɛ ti pye kaselege.
36 “Amém!”, respondeu Benaia, filho de Joiada. “Que o S enhor , o Deus de meu senhor, o rei, confirme suas palavras.
37 Yawe Yɛnŋɛlɛ li pye Salomɔ wi ni paa yɛgɛ ŋga na làa pye wunlunaŋa, na tafɔ Davidi wi ni we. Li ti wi wunluwɔ pi gbɔgɔ pi wɛ wunlunaŋa, na tafɔ Davidi wi woo pi na.»
37 E que o S enhor esteja com Salomão como esteve com meu senhor, o rei, e que torne o reinado de Salomão ainda maior que o seu!”
38 Kona, saraga wɔfɔ Zadɔki, naa Yɛnŋɛlɛ yɔn sɛnrɛ yofɔ Natan, naa Yehoyada pinambyɔ Benaya, naa Kɛrɛti tara fɛnnɛ konaa Pelɛti cɛnlɛ woolo mbele pàa pye wunlunaŋa wi piŋgbaanla pè si Salomɔ wi lurugo maa teŋge wa wunlunaŋa Davidi wi sofile woroso wi na, ma kari wi ni wa Giyɔn pulugo ki yɔn na.
38 Então o sacerdote Zadoque, o profeta Natã, Benaia, filho de Joiada, e a guarda pessoal do rei levaram Salomão à fonte de Giom, e Salomão foi montado na mula que pertencia ao rei Davi.
39 A saraga wɔfɔ Zadɔki wì si yɛnnɛ na làa pye ma yin sinmɛ pi ni li lɛ wa Yɛnŋɛlɛ li cɛnsaga paraga go ki ni, mɛɛ pi wo wa Salomɔ wi go ki na maa tɛgɛ wunluwɔ. A pè si mbanlaga ki win, a leele pe ni fuun pe nɛɛ jɔrɔgi na yuun fɔ: «Yɛnŋɛlɛ sa ti wunlunaŋa Salomɔ wi yinwetɔnlɔgɔ ta!»
39 Ali o sacerdote Zadoque pegou uma vasilha de óleo da tenda sagrada e ungiu Salomão. Em seguida, tocaram a trombeta, e todo o povo gritou: “Viva o rei Salomão!”.
40 A leele pe ni fuun pè si taga wi puŋgo na na kee. Pàa pye na wegele wiin, na yɔgɔri fɔ jɛŋgɛ, fɔ a tara tila tigile pe jɔrɔgɔmɔ pi kala na.
40 E todos acompanharam Salomão, tocando flautas e soltando gritos de alegria. A celebração era tão animada e barulhenta que fazia o chão tremer.
41 Adoniya wo naa leele mbele fuun pàa pye wi ni wa lisaga, pè sigi tinmɛ pi logo, maga ta pàa pye na koo lige ki na. Zhowabu wìla mbanlaga ki magala li logo mɛɛ yewe ma yo fɔ: «Yiŋgi tinmɛ gbɔɔ pila yinrigi wa ca ki ni yɛɛn?»
41 Adonias e seus convidados ouviram a celebração bem na hora em que terminavam o banquete. Quando Joabe ouviu o som da trombeta, perguntou: “O que está acontecendo? Por que a cidade está nesse alvoroço?”.
42 Ma pe ta pàa pye na para bere, a saraga wɔfɔ Abiyatari wi pinambyɔ Zhonatan wì si pan ma gbɔn. A Adoniya wì suu pye fɔ: «Pan laga, katugu ma yɛn lere ŋa wi yɛn sɔbɛ fɔ. Ki woro nala kɔɔn shyɛn, ma yɛn na paan mbe sɛntanra yo mbe we kan.»
42 Enquanto ele ainda falava, chegou Jônatas, filho do sacerdote Abiatar. “Entre”, disse-lhe Adonias. “Você é um homem de bem. Com certeza traz boas notícias.”
43 A Zhonatan wì si Adoniya wi yɔn sogo ma yo fɔ: «Ayoo, sɛntanra ma. Ɛɛn fɔ wunlunaŋa, we tafɔ Davidi wì ti a pè Salomɔ wi tɛgɛ wunluwɔ.
43 “Pelo contrário!”, respondeu Jônatas. “O rei Davi, nosso senhor, proclamou Salomão o novo rei!
44 Wì saraga wɔfɔ Zadɔki wo naa Yɛnŋɛlɛ yɔn sɛnrɛ yofɔ Natan, naa Yehoyada pinambyɔ Benaya, naa Kɛrɛti tara woolo konaa Pelɛti cɛnlɛ woolo pe pinlɛ Salomɔ wi ni, a pòo lurugo maa teŋge wa wunlunaŋa wi sofile woroso wi na.
44 Enviou-o à fonte de Giom acompanhado do sacerdote Zadoque, do profeta Natã e de Benaia, filho de Joiada, sob a proteção da guarda pessoal do rei. Salomão ia montado na mula que pertence ao rei,
45 Saraga wɔfɔ Zadɔki wo naa Yɛnŋɛlɛ yɔn sɛnrɛ yofɔ Natan wi ni, pè sinmɛ kpoyi wo wi na maa wɔ wunluwɔ wa Giyɔn pulugo ki yɔn na. A pè si yiri le ma sɔngɔrɔ wa ca nayinmɛ ni. A ca woolo pe ni fuun pe nɛɛ yɔgɔri. Ko tinmɛ po yè logo we.
45 e Zadoque e Natã o ungiram rei na fonte de Giom. Acabam de voltar, e a cidade inteira está festejando com grande alegria. Esse é o motivo de todo esse alvoroço.
46 Mbe taga wa ko na, Salomɔ wì yɛrɛ cɛn wa wunluwɔ jɔngɔ ki na.
46 Além disso, agora mesmo Salomão está sentado no trono real,
47 A wunlunaŋa wi tunmbyeele pè pan ma duwaw pye wunlunaŋa, we tafɔ Davidi wi kan ma yo fɔ: ‹Ma Yɛnŋɛlɛ li Salomɔ wi mɛgɛ ki yirige ki wɛ ma wogo ki na! Luu wunluwɔ pi gbɔgɔ pi wɛ ma woo pi na!› A wunlunaŋa wì si fɔli wa wi sinlɛyaraga ki na ma Yɛnŋɛlɛ li gbɔgɔ,
47 e todos os oficiais do rei foram cumprimentar Davi e lhe disseram: ‘Que o seu Deus torne a fama de Salomão ainda maior que a sua, e que o reinado de Salomão seja ainda maior que o seu!’. E, deitado na cama, o rei curvou-se em adoração
48 ma sho fɔ: ‹Mi yɛn na Yawe Yɛnŋɛlɛ, Izirayɛli woolo Yɛnŋɛlɛ li sɔnni. Lo na lì lere wa tɛgɛ wunluwɔ pi na wa na yɔnlɔ, ma ti a mùu yan yɛnlɛ ni.› »
48 e disse: ‘Louvado seja o S enhor , o Deus de Israel, que hoje escolheu um sucessor para sentar-se em meu trono enquanto ainda estou vivo para ver isso acontecer’.”
49 Kì pye ma, Adoniya wìla leele mbele yeri, pe ni fuun pe nɛɛ seri fyɛrɛ ti kala na. A pè si yiri ma kari pe yɛ pe yɛ.
49 Então, em pânico, os convidados de Adonias se levantaram da mesa do banquete e se dispersaram.
50 Adoniya wìla fyɛ jɛŋgɛ Salomɔ wi yɛgɛ, a wì si yiri ma fe ma saa saraga wɔsaga ki yɛnŋgɛlɛ ke yigi ma karafa Yɛnŋɛlɛ li na.
50 Adonias, com medo de Salomão, correu para a tenda sagrada e se agarrou às pontas do altar.
51 A pè si saa ki yo Salomɔ wi kan ma yo fɔ: «Wele, Adoniya wi yɛn na fyɛ wunlunaŋa Salomɔ wi yɛgɛ, fɔ a wì fe ma saa saraga wɔsaga ki yɛnŋgɛlɛ ke yigi ma karafa Yɛnŋɛlɛ li na; ma yo fɔ: ‹Mi se yiri laga ki laga ŋga ki ni, fɔ ndɛɛ wunlunaŋa Salomɔ wi wugu na kan nala, fɔ wi sanla gbo tokobi ni.› »
51 Salomão soube que Adonias, por medo, estava agarrado às pontas do altar e dizia: “Que o rei Salomão jure hoje que não matará a mim, seu servo!”.
52 A Salomɔ wì sho fɔ: «Na wiga wi yɛɛ pye lejɛnŋɛ, ali wi yinzige nuŋgba ko se to tara. Ɛɛn fɔ na wiga kambasinŋge pye, pa wi yaa ku.»
52 Salomão respondeu: “Se ele for leal, não se tocará num só fio de cabelo de sua cabeça. Mas, se ele demonstrar más intenções, morrerá”.
53 Kona, a wunlunaŋa Salomɔ wì si leele torogo, a pè saa wi yigi maa laga wa saraga wɔsaga ki na. A wì si pan ma fɔli wunlunaŋa Salomɔ wi yɛgɛ sɔgɔwɔ maa gbɔgɔ. Kona, a Salomɔ wì suu pye fɔ: «Ta kee ma go.»
53 Então o rei Salomão mandou chamar Adonias, e eles o retiraram de junto do altar. Ele veio e se curvou diante do rei Salomão, que lhe disse: “Vá para casa”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Reis 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.