1 Reis 17
Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs NVT
1 Naŋa wà la pye wa Tishibe ca, wa Galaadi tara, pàa pye naa yinri Eli. Pilige ka, a wì si saa wunlunaŋa Ashabu wi pye fɔ: «Yawe Yɛnŋɛlɛ na yinwege wolo, Izirayɛli woolo Yɛnŋɛlɛ na mi yɛn na tunŋgo piin li kan li mɛgɛ ki na, sɛnrɛ nda mi yɛn na yuun ti nda: ‹Yɛgɛlɛ ŋgele kaa paan ke ni, fɔɔngɔ se wo laga tara ti na, tisaga se si pan laga tara ti na, kaawɔ mi mbe ka pan mbege yo fɔ ki to.› »
1 Elias, que era de Tisbe, em Gileade, disse ao rei Acabe: “Tão certo como vive o S enhor , o Deus de Israel, a quem sirvo, não haverá orvalho nem chuva durante os próximos anos, até que eu ordene!”.
2 Ko puŋgo na, a Yawe Yɛnŋɛlɛ lì si para Eli wi ni ma yo fɔ:
2 Então o S enhor disse a Elias:
3 «Yiri laga ki laga ŋga ki ni, ma kari wa yɔnlɔ yirisaga kɛɛ yeri, ma sa lara wa Keriti lafogo ki tanla, wa Zhuridɛn gbaan wi yɔnlɔ yirisaga kɛɛ yeri.
3 “Vá para o leste e esconda-se junto ao riacho de Querite, que fica a leste do rio Jordão.
4 Maa lafogo tɔnmɔ pi woo. Mìgi konɔ kan kaankaanye pe yeri pe saa yaakara kaan ma yeri wa ki laga ki na.»
4 Beba água do riacho e coma o que os corvos lhe trouxerem, pois eu dei ordem para levarem alimento até você”.
5 A Eli wì si yiri ma kari ma yala Yawe Yɛnŋɛlɛ li sɛnyoro ti ni. Wìla saa cɛn wa Keriti lafogo ki yɔn na, wa Zhuridɛn gbaan wi yɔnlɔ yirisaga kɛɛ yeri.
5 Elias fez o que o S enhor ordenou e acampou junto ao riacho de Querite, a leste do Jordão.
6 Kaankaanye pàa pye na paan na buru naa kara kaan wi yeri pinliwɛ naa yɔnlɔkɔgɔ. A wi nɛɛ lafogo tɔnmɔ pi woo.
6 Os corvos lhe traziam pão e carne de manhã e à tarde, e ele bebia água do riacho.
7 Ɛɛn fɔ sanni sa gbɔn wagati wa ni, a lafogo tɔnmɔ pì si waga, katugu tisaga kpɛ sila pan wa tara ti ni.
7 Depois de algum tempo, porém, o riacho secou, pois não caía chuva em parte alguma da terra.
8 Kona, a Yawe Yɛnŋɛlɛ lì si para Eli wi ni maa pye fɔ:
8 Então o S enhor disse a Elias:
9 «Yiri ma kari wa Sarɛpita ca, wa Sidɔn tara ma sa cɛn wa. Wele, mìgi konɔ kan naŋgunjɔ wa yeri wila ma kaan maa kaa.»
9 “Vá morar em Sarepta, perto da cidade de Sidom. Dei ordem a uma viúva que mora ali para lhe dar alimento”.
10 Kì pye ma, a Eli wì si yiri ma kari wa Sarɛpita ca. Naa wìla ka saa gbɔn wa ca ki yesaga sanga ŋa ni, a wì si naŋgunjɔ wa yan wi yɛn na kanŋgirɛ wulowulo. A Eli wì suu yeri maa pye fɔ: «Mila ma yɛnri, ki yaga ma sa tɔnmɔ ko na kan leyaraga ka ni, jaŋgo mbe ta mbe wɔ.»
10 Elias foi a Sarepta. Quando chegou ao portão da cidade, viu uma viúva apanhando gravetos e lhe perguntou: “Pode me dar um pouco de água para beber, por favor?”.
11 A jɛlɛ wì si kari sa tɔnmɔ pa ko wi kan, a Eli wì suu yeri naa maa pye fɔ: «Mi yɛn nɔɔ yɛnri, ki yaga ma sa buru kɔngɔ lagaja ma pan ki ni na kan.»
11 Enquanto ela ia buscar a água, ele disse: “Traga também um pedaço de pão”.
12 A jɛlɛ wì suu yɔn sogo ma yo fɔ: «Yawe Yɛnŋɛlɛ, ma Yɛnŋɛlɛ na yinwege wolo li mɛgɛ ki na, yaakaga kpɛ woro laga, ŋga kì sɔgɔ. Ɛɛn fɔ, muwɛ kɛɛ yɛnlɛ nuŋgba pi yɛn na yeri cɔlɔ la ni, naa sinmɛ jɛnri ni sinmɛ cɔpile la ni. Mɛɛ na yan mi yɛn na kanŋgirɛ jɛnri wulowulo? Po mi yaa sɔngɔrɔ sa sɔgɔ mi naa na pinambyɔ wi ni we ka. Na waga to ka mbe kɔ, kona wee cɛn waa kunwɔ pi singi.»
12 Mas ela respondeu: “Tão certo como vive o S enhor , seu Deus, não tenho um pedaço sequer de pão em casa. Tenho apenas um punhado de farinha que restou numa vasilha e um pouco de azeite no fundo do jarro. Estava apanhando alguns gravetos para preparar esta última refeição, e depois meu filho e eu morreremos”.
13 A Eli wì suu pye fɔ: «Maga ka fyɛ. Kari ma saga pye paa yɛgɛ ŋga na màga yo. Ɛɛn fɔ keli ma sa buru wa gbegele na kan jɛɛlɛ ma pan wi ni na kan gbɛn. Ko puŋgo na, mɛɛ sa mboro naa ma pinambyɔ wi ni ye woo wi gbegele.
13 Elias, porém, disse: “Não tenha medo! Faça o que acabou de dizer, mas primeiro faça um pouco de pão para mim. Depois, use o resto para preparar uma refeição para você e seu filho.
14 Katugu Yawe Yɛnŋɛlɛ, Izirayɛli woolo Yɛnŋɛlɛ pa lì yo yɛɛn fɔ: ‹Muwɛ pi se ka kɔ wa cɔlɔ li ni, sinmɛ pi se si ka kɔ wa sinmɛ cɔpile li ni, fɔ pilige ŋga ni Yawe Yɛnŋɛlɛ li yaa ti tisaga ki pan laga tara ti na.› »
14 Pois assim diz o S enhor , Deus de Israel: ‘Sempre haverá farinha na vasilha e azeite no jarro, até o dia em que o S enhor enviar chuva’”.
15 A jɛlɛ wì si kari ma saa ki pye paa yɛgɛ ŋga na Eli wìla ki yo wi kan we. Jɛlɛ wo naa wi pinambyɔ wi ni, naa Eli wi ni pàa pye na yaakara taa na kaa fɔ ma saa gbɔn wagati titɔnlɔwɔ ni.
15 Ela fez conforme Elias disse. Assim, Elias, a mulher e a família dela tiveram alimento para muitos dias.
16 Katugu muwɛ pi sila kɔ wa cɔlɔ li ni, sinmɛ fun pi sila kɔ wa sinmɛ cɔpile li ni, ma yala Yawe Yɛnŋɛlɛ li sɛnyoro ti ni Eli wi kan, a wìgi yo we.
16 Sempre havia farinha na vasilha e azeite no jarro, exatamente como o S enhor tinha prometido por meio de Elias.
17 Ki kagala ke puŋgo na, naŋgunjɔ ŋa wìla Eli wi yaara wɔ, a wi pinambyɔ wì si to na yaa. Wi yama pìla ŋgban fɔ a wi wɔnwɔn pì yere.
17 Algum tempo depois, o filho da mulher ficou doente. Foi piorando e, por fim, morreu.
18 Kona, a jɛlɛ wì si Eli wi pye fɔ: «Yɛnŋɛlɛ li lere, yiŋgi ki yɛn mi naa mboro we sɔgɔwɔ? Kì cɛn ma pan laga na yeri mbe pan mbe ti na kapere ti fɔgɔ mbe tɔn na na konaa mbe ti na pinambyɔ wi ku wi le?»
18 Disse ela a Elias: “Homem de Deus, o que você me fez? Veio para lembrar-me de meus pecados e matar meu filho?”.
19 A Eli wì suu yɔn sogo ma yo fɔ: «Ma pinambyɔ wi kan na yeri.» A Eli wì si pyɔ wi shɔ wi nɔ wi kɛɛ. Wo jate wìla pye na wɔnlɔ sanŋgazo wi yumbyɔ ŋa ni, a wì si lugu ma kari pyɔ wi ni wa wi ni, ma saa wi sinŋge wa wi sinlɛyaraga ki na.
19 Elias, porém, respondeu: “Dê-me seu filho”. Tomou o corpo do menino dos braços dela, carregou-o para o andar de cima, onde estava hospedado, e o pôs na cama.
20 Ko puŋgo na, a wì si Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɛnri ma yo fɔ: «Yawe Yɛnŋɛlɛ, na Yɛnŋɛlɛ, ma mbe yɛnlɛ kaselege mbe jɔlɔgɔ wa ki naŋgunjɔ ŋa wìlan yaara wɔ laga wi go wi na mboo pinambyɔ wi gbo le?»
20 Então Elias clamou ao S enhor : “Ó S enhor , meu Deus, por que trouxeste desgraça a esta viúva que me recebeu em seu lar e fizeste o filho dela morrer?”.
21 Kona, a Eli wì si sinlɛ ma sanga pyɔ wi na ma saa ta yɔnlɔ taanri, mɛɛ Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɛnri ma yo fɔ: «Yawe Yɛnŋɛlɛ, na Yɛnŋɛlɛ, mila ma yɛnri, maga yaga ma yinwege wɔnwɔn pi sɔngɔrɔ maa le ki pinambyɔ ŋa wi ni naa.»
21 Em seguida, Elias se deitou sobre o menino três vezes e clamou ao S enhor : “Ó S enhor , meu Deus, por favor, permite que a vida volte a este menino!”.
22 A Yawe Yɛnŋɛlɛ lì si Eli wi yɛnrɛwɛ pi logo, mɛɛ yinwege wɔnwɔn pi sɔngɔrɔ maa le pyɔ wi ni, a wì si sɔngɔrɔ ma pye yinwege na naa.
22 O S enhor ouviu a oração de Elias, e o menino voltou a viver.
23 A Eli wì si pyɔ wi lɛ ma yiri wi ni wa sanŋgazo yumbyɔ wi ni, ma tigi wi ni wa go nawa, maa kan wi nɔ wi yeri, mɛɛ wi pye fɔ: «Wele, ma pinambyɔ wi yɛn yinwege na.»
23 Elias o levou para baixo e o entregou à mãe. “Veja, seu filho está vivo”, disse ele.
24 Kona, a jɛlɛ wì si Eli wi pye fɔ: «Koni mìgi jɛn fɔ ma yɛn Yɛnŋɛlɛ li lere. Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɔn sɛnrɛ nda maa yuun ti yɛn kaselege.»
24 Então a mulher disse a Elias: “Agora tenho certeza de que você é um homem de Deus, e de que o S enhor verdadeiramente fala por seu intermédio!”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Reis 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.