Atos 27
Ndendeule NT (DNE_TWF) vs NAA
1 Bhahe, pubhahamwila kujhenda ade ku Italiya, bhajhakummeka Pauli na pamo akapungwa bhange mu mabhoko gha nkolongwa jhumo jwa akakomana ngondo liina lyake Yulio. Jwenio akibha munahota jwa lilongo lya akakomana ngondo lilikemitwa “Ikunde ya akakomana ngondo ya Agusito.”
1 Quando foi decidido que devíamos navegar para a Itália, entregaram Paulo e alguns outros presos a um centurião chamado Júlio, do Batalhão Imperial.
2 Tujhakujhingii mu mele jha Adilamito, jhikibha ipetila mu bandale jha ku boma jha ku Asiya, tujhakutumbu mwanja. Na mundo jhumo jwakemitwa Alisitako jwabhelukilwe ku Makedoniya, jwahumii ku Tesolonike, akibha pamo na twenga mu mwanja gwenio.
2 Embarcando num navio de Adramítio, que estava de partida para costear a província da Ásia, fizemo-nos ao mar, indo conosco Aristarco, um macedônio de Tessalônica.
3 Kilabho jhake tukahikite ku Sidone na kujhema peniya. Yulio akantendii Pauli mambu ghambone, kwa kunenekeya akongane na akakoche mundo, na apate ilebhe yapalita jwenio.
3 No dia seguinte, chegamos a Sidom. Júlio, tratando Paulo com humanidade, permitiu que ele fosse ver os amigos e obter assistência.
4 Kubhoke kola, tujhakujhendelela na mwanja, nambo nhwalo gwa upepo utehila kupogha kanonoha palonge jhito utehila kutuhibhilikiya tujhakupetela upandi gwa kilendela cha ku Kipulo kwenio upepo upoghita jhe kanonoha.
4 Partindo dali, navegamos ao abrigo da ilha de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Bhahe, tujhakujhomboka kwiye jha mbwane jha ku Kilikiya na ku Pamfiliya, tujhakujhema ku muche gwa Mila ku kilambo cha ku Likiya.
5 E, tendo atravessado o mar ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 Kwenio nkolongwa jwa nkomana ngondo jhola ajhakuibhona mele jhimo kwenio ku Mila jhibhokita ku Alekichanduliya ijhawila ku Italiya, na jwenio ajhakutubheka nkate jha mele jwenie.
6 Nesse porto, o centurião encontrou um navio de Alexandria, que estava de partida para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Tujhakujhenda kachoko kachoko kwa machiko ghamahele, na kwa malola tujhakuhika pahina na muche gwa ku Nido. Nhwalo gwa upepo utehila kutupenganikila, tujhakujhendelela chomola na tujhakupeta upandi gwa Kelete, pahina na Solomone upepo upoghita mahajhe.
7 Navegando vagarosamente muitos dias, foi com dificuldade que chegamos às imediações de Cnido. Não nos sendo permitido prosseguir, por causa do vento contrário, navegamos ao abrigo de Creta, na altura de Salmona.
8 Tujhakujhendelela na mwanja kupete mupele jha mbwane kachoko kachoko kwa malola makolongwa ade kuhika chehemo pupakemitwa, “Bandale jhambone,” pahina na muche gwa ku Laseya.
8 Costeando a ilha com dificuldade, chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laseia.
9 Kwa machiko gha mahele ghakapetite, ukibha unyagho gwa kulekekewa kwa uhakaho likapetite. Ikibha njelembo ndeka kujhendelela mwanja na mele, bhahe, Pauli ajhakupiya lupwato,
9 Depois de muito tempo, tendo-se tornado a navegação perigosa, e já passado o tempo do Dia do Jejum, Paulo os aconselhou,
10 “Makalongo bhango, nibhona mwanja gwito naubhaha njelembo jhe natuhobhecha ilebhe twe, nambo chi kwa mihigho na mele hilu kwa ughome gwito.”
10 dizendo: — Senhores, vejo que a viagem vai ser trabalhosa, com dano e muito prejuízo, não só da carga e do navio, mas também da nossa vida.
11 Nambo kilongoche jwa akakomana ngondo jhola ajhakujheketela malobhe gha nnongocha mele na akolo mele kuliku ghalongila Pauli.
11 Porém o centurião dava mais crédito ao piloto e ao mestre do navio do que ao que Paulo dizia.
12 Nhwalo bandale jwenie jhikibha jhe na pwache jha kutama machiko gha malile, bhando bhamahele bhajhakujheketela kujhendelela na mwanja, anda tuhotola tujhende ade ku Foinike, na kutama kola kwa machiko gha malile. Foinike bandale jha kilendela jha ku Kelete, chikilolihine upandi gwa kuchine mwa militipikii lyobha na kachikachine mu litipikii lyobha.
12 Não sendo o porto próprio para invernar, a maioria deles era de opinião que deviam partir dali, para ver se podiam chegar a Fenice e aí passar o inverno, visto ser um porto de Creta, que olha para o noroeste e para o sudoeste.
13 Bhahe, upepo gwambone ukatumbwii kupogha kuhumii kuche, nabhene bhajhakuwacha mu miojho jhabhe bhahoto kujhendelela na mwanja, bhajhakubhilinga nanga na kutumbuu mwanja, ade pahina na mbwane jha Kelete.
13 Soprando brandamente o vento sul, e pensando eles ter alcançado o que desejavam, levantaram âncora e foram costeando mais de perto a ilha de Creta.
14 Nambo pakatoi ndeka machaa ghamahele, kimbonga kikolongwa chikikemitwa, “Upepo gwa kachekache” kijhakutumbuu kupogha kuhumii mu kilendela.
14 Entretanto, não muito depois, desencadeou-se, do lado da ilha, um tufão de vento, chamado Euroaquilão.
15 Kimbonga kijhakuikanga kanga mele jhela, na twenga tukahotwi ndeka kuhibhilikiya, tujhakuileka mele ikokolwe na chenie kimbonga.
15 O navio foi arrastado com violência e, sem poder resistir ao vento, cessamos a manobra e nos fomos deixando levar.
16 Na kilendela chimo chikikemwa Kauda, kikahotwi kutukengelela na kimbonga chela na putupetita upandi gwa kuchine tukahotwi kubheka njelembo ntumbwi gwa kwakombolela bhando, kwa malola, kwa kulamicha ntumbwi gwa mele.
16 Passando ao abrigo de uma ilhota chamada Cauda, com dificuldade conseguimos recolher o bote.
17 Akatumiche bha ntumbwi bhala pubhajhomolela kuhuta ntumbi nkate jha mele, kwa kuibhilingilila lughojhe lwa mele nganganga. Nhwalo bhajhogwipa kupwetekelela mupele jha mbwane jha ku Libiya. Bhajhakuhuluwa matanga na kuileka mele ijhende na kimbonga.
17 Tendo içado o bote, os marinheiros usaram de todos os meios para reforçar o navio com cabos de segurança. E, temendo que fossem encalhar nos bancos de areia de Sirte, desceram as velas e foram à deriva.
18 Kimbonga kijhakuchocha kupogha na kilabho jhake kimbonga kikatekuhinyuha nyuha mele kwa likakala, bhajhakutola mihigho na kutagha umache.
18 Açoitados severamente pela tormenta, no dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Lichiko lyutato, bhajhakutagha yombo ya mele kwa mabhoko ghabhe.
19 E, no terceiro dia, nós mesmos, com as próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio.
20 Kwa machiko ghamahele tukaliwene ndeka lyobha hilu ndondwa, na chenie kimbonga kijhakuchochekeya kupogha, lihobholelo lya kujhendelela kubhehe ghome lijhakuhobholela.
20 E, não aparecendo, havia já alguns dias, nem sol nem estrelas, caindo sobre nós grande tempestade, dissipou-se, afinal, toda a esperança de salvamento.
21 Na tukatamite machiko ghamahele changa lyegha kilebhe, Pauli ajhakujhema palonge jhabhe nu kulonge, “Akanahota, ngaibhii mbaha ngaunyokanikiye nenga kwa kuleka kutyanga kubhoke ku Kelete. Ngantenda gheniya ghanga ghoha ngaghatukolii jhe.
21 Havendo todos estado muito tempo sem comer, Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: — Senhores, na verdade, era preciso terem-me atendido e não partir de Creta, para evitar este dano e perda.
22 Nambo ngohe ninyopa nkangamale, nhwalo abhii jhe ata mundo jhumo chahobheya ughome gwake, nga mele ndi naihobholela.
22 Mas agora aconselho que tenham coragem, porque nenhuma vida se perderá, mas somente o navio.
23 Nhwalo dicho kilo ntumiche jwa kunane kwa Chapanga, ne ndi jwake na nenga jhuninyinamila ajhakumbitila,
23 Porque, esta mesma noite, um anjo do Deus a quem pertenço e a quem sirvo, esteve comigo,
24 nu kunnobholela, ‘Pauli, nkotoka kujhoghopa! Chanyema palonge jha Kaichale, na jwenio Chapanga kwa kiya jhake kwino, abhatehi bhando bhubhabhiii nako umwanja nabhabha njelembo.’
24 dizendo: “Paulo, não tenha medo! É preciso que você compareça diante de César, e eis que Deus, por sua graça, lhe deu todos os que navegam com você.”
25 Bhahe, akanahota nkangamale mwojho! Nihobholela Chapanga naghapetila tugha ngita chanobholila.
25 Portanto, senhores, tenham coragem! Pois eu confio em Deus que tudo vai acontecer conforme me foi dito.
26 Nambo itupala natutaghilwa tugha mupele jha kilendela chimo.”
26 Porém é necessário que sejamos arrastados para alguma ilha.
27 Tukahikiche uhiko gwa machiko kome na ncheche, tukangitwa kongo na kola mu mbwane jha ku Adiliya. Pakate jha uhiko gwa kilo akahenga mahengo mu mele bhahambwika tuhikite pa kilambo kijhomo.
27 Quando chegou a décima quarta noite, sendo nós batidos de um lado para outro no mar Adriático, por volta da meia-noite os marinheiros pressentiram que se aproximavam de alguma terra.
28 Bhahe, bhajhakupema lunyole lwa mache kwa kuhuluwa lughojhe lulukongwitwe kilebhe kitopaho, ajhakupata unyole gwake uhikii meta makome ncheche kujhenda pahe. Bhajhakujhendelela kandina bhajhakuhuluwa kabhele kipemo na kupata meta makome matato.
28 E, lançando a sonda, viram que a profundidade era de trinta e seis metros. Passando um pouco mais adiante, tornando a lançar a sonda, viram que a profundidade era de vinte e sete metros.
29 Nhwalo gwa kujhoghopa kupwetekelela mu maghanga, bhajhakuuluwa nanga ncheche upandi gwa kuyeto jha mele na bhalendila kuchegha.
29 E, receosos de que fôssemos atirados contra lugares rochosos, lançaram da popa quatro âncoras e oravam para que rompesse o dia.
30 Akahenga mahengo mu mele bhala bhajhakupala kunyogholoka, na bhakahulwiye njwe ntumbwi ghola umache, bhakikopokeya bhajhenda kuhuluwa nanga upandi gwa nnonge jha mele.
30 Nisto os marinheiros tentaram escapar do navio. Arriaram o bote no mar, a pretexto de que iam largar âncoras da proa.
31 Nambo Pauli ajhakunnobholela jhola nkolongwa jwa akakomana ngondo pamonga na akakomana ngondo bhake, “Anda bhamba akahenga mahengo mu mele bhahighalika ndeka mu mele, naghombokeka ndeka.”
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: — Se estes não permanecerem a bordo, vocês não poderão se salvar.
32 Bhahe, akakomana ngondo bhala bhajhakuheketa ngojhe ikakongwite mtumbwi ghola na kuleka ukokolwe na mache.
32 Então os soldados cortaram os cabos do bote e o deixaram afastar-se.
33 Pukubhandikila kuchegha, Pauli ajhakwapembelekeya bhando bhoha bhalyeghe, alongila, “Kwa machiko kome na ncheche mpipikiya changalyegha nhwalo gwa iholo.
33 Enquanto amanhecia, Paulo rogava a todos que se alimentassem, dizendo: — Hoje é o décimo quarto dia em que, esperando, vocês estão sem comer, não tendo provado nada.
34 Bhahe, ninyopa mukalyeghe, nhwalo chikintenda mme na ughome gwino. Nhwalo lijhunjo lya mu muto gwino naluhobhelela jhe.”
34 Por isso peço que comam alguma coisa, pois disto depende a sobrevivência de vocês. Porque nenhum de vocês perderá nem mesmo um fio de cabelo.
35 Pajhomolila kulonge gheniya, Pauli ajhakutola libumunda, ajhakunnomba Chapanga palonge jhabhe, ajhakuumetula, na kutumbuu kulyegha.
35 Tendo dito isto, pegando um pão, deu graças a Deus na presença de todos e, depois de o partir, começou a comer.
36 Peniya bhoha bhajhakukangamala mwojho, na bhene helahela bhajhakulyegha.
36 Todos ficaram mais animados e se puseram também a comer.
37 Bhoha tukahikile bhando miya ibhele na chabine na chita nkate jha mele.
37 Estávamos no navio duzentas e setenta e seis pessoas ao todo.
38 Bhahe, bhajhakulyegha nu kujhukuta, bhajhakupongocha kwa kuitagha mihigho umbwane.
38 Refeitos com a comida, aliviaram o navio, jogando o trigo no mar.
39 Pukuchila, akahenga mahengo mu mele bhala bhakakimanyite jhe kilambo chibhabhile, nambo bhakakiwene chehemo jha liyela lina ncheke bhajhakujhemekecha mele kwenio.
39 Quando amanheceu, não reconheceram a terra, mas avistaram uma enseada, onde havia uma praia. Então consultaram entre si se não podiam encalhar ali o navio.
40 Bhajhakuheketa ngojhe ya litanga na kuileka mu mbwane, na muda ghogho bhajhakujhoghola ngojhe ikakongwite mu nchukene, peniya bhajhakukonga ngobho yandina palonge jha mele ikokolwe na kimbonga. Na bhene bhajhakujhenda kuupele jha mbwane.
40 Cortando os cabos das âncoras, deixaram que ficassem no mar. Soltaram também as amarras do leme. E, alçando a vela de proa ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Nambo bhajhakuhika chehemo jha lilundo lya ncheke twe nkate jha umache na mele ijhakupwetekelela pwete changanyukanyuka. Chehemo jha nnonge jha mele ijhakupwetekelela pwete. Bhahe, chehemo jha kuyeto ijhakutumbuu kumetukana ipandiipandi nhwalo gwa kimbonga kikolongwa.
41 Dando, porém, num lugar onde duas correntes se encontravam, encalharam ali o navio; a proa encravou-se e ficou imóvel, mas a popa se despedaçava pela violência das ondas.
42 Bhahe, akakomana ngondo bhajhakuwacha kwakoma akapungwa bhoha, bhaholila nabhahotola kuhoghelela ade kwiye jha mbwane nu kutila.
42 O parecer dos soldados era que os presos deviam ser mortos, para que nenhum deles fugisse nadando.
43 Nambo nhwalo jwa nkolongwa jwa akakomana ngondo apalita Pauli ajhendelele kubhehe ghome, jwenio ajhakwakanakiya bhakotoka kutenda gheniya. Ajhakwalaghalikiya bhala bhibhahoto kuoghelela bhaombe kuhumii mu mele na bhahoghelela ade kwiye jha mbwane,
43 Mas o centurião, querendo salvar Paulo, impediu-os de fazer isso. Ordenou que os que soubessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 na bhange bhakengame kwa kukamulila mumbau amu muipande ya mele imetukine. Ndi twenga putuhikita njelembo kwiye jha mbwane.
44 Quanto aos demais, que se salvassem, uns, em tábuas, e outros, em destroços do navio. E foi assim que todos se salvaram em terra.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.