2 Samuel 15

Digo (DIG) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Bada ya higo, Abusalomu wadziikira tayari gari ra kuvwehwa ni farasi, farasi na atu mirongo mitsano azolao mbereze.
1 Algum tempo depois, Absalão providenciou para si uma carruagem com cavalos e contratou cinquenta guardas para servirem como sua guarda de honra.
2 Abusalomu kala achiunuka ligundzu chiti na kuima kanda ya njira iphiyayo ryango ra mudzi. Ichikala mutu yeyesi ariyekala na neno ambaro kala rifike kpwa mfalume ili kuriamula, Abusalomu kala achimuiha mutu hiye na kumuuza, “Ula mudzi uphi we?” Ye mutu angemjibu kpwa kumuambira mbari mwenga ya Iziraeli.
2 Todas as manhãs, ele se levantava cedo e ia até o portão da cidade. Quando alguém trazia uma causa para ser julgada pelo rei, Absalão perguntava de que cidade a pessoa era, e ela lhe respondia a qual tribo de Israel pertencia.
3 Hiye Abusalomu nkumuamba, “Lola, manenogo ni maneno ga haki na ga sawa, ela taphana mutu achiyelagizwa ni mfalume kukuphundza.”
3 Então Absalão dizia: “Sua causa é justa e legítima. É pena que o rei não tenha ninguém para ouvi-la”.
4 Chisha Abusalomu angeenjereza kuamba, “Kama mino ningeikpwa kukala muamuli wa tsi hino, phahi chila mutu mwenye neno au kondo angekpwedza kpwangu, nami ningemupha hakiye!”
4 E dizia ainda: “Quem me dera ser juiz. Então todos me apresentariam suas questões legais, e eu lhes faria justiça!”.
5 Chisha mutu yeyesi ariphomsengerera ili alavye ishima mbereze, ye nkugolosa mkpwonowe, akamgbwira na kumdonera.
5 Quando alguém ia se prostrar diante dele, Absalão não o permitia. Ao contrário, tomava-o pela mão e o beijava.
6 Hivyo ndivyo Abusalomu arivyoahendera Aiziraeli osi, ariophiya kpwa mfalume ili ahewe haki, na hivyo ndivyo Abusalomu arivyovutiya atu a Iziraeli akale uphandewe.
6 Fazia isso com todos que vinham ao rei pedir justiça e, desse modo, ia conquistando o coração de todos em Israel.
7 Uriphofika mwisho wa mwaka wa ne, Abusalomu wamuambira mfalume, “Navoya uniruhusu niphiye Heburoni nikause naziri yangu, nriyomuikira Mwenyezi Mlungu.
7 Passados quatro anos, Absalão disse ao rei: “Deixe-me ir a Hebrom para cumprir o voto que fiz ao S enhor .
8 Mana mino mtumishio naika naziri hipho niriphokala nasagala Geshuri hiko Aramu, nchiamba, ‘Napho Mwenyezi Mlungu andaniuyiza Jerusalemu chikpweli-kpweli, ndipho nami nindamuabudu ko Heburoni.’ ”
8 Enquanto eu estava em Gesur, na Síria, prometi oferecer sacrifícios ao S enhor em Hebrom caso ele me trouxesse de volta a Jerusalém”.
9 Naye mfalume achimuambira, “Phiya kpwa amani.” Phahi waunuka, achiphiya Heburoni.
9 “Está bem”, disse o rei. “Vá e cumpra seu voto.” Então Absalão foi a Hebrom.
10 Ela Abusalomu wahuma ahumwa chisiri-siri kpwa mbari zosi za Iziraeli kuamba, “Mara tu mundiphosikira sauti ya gunda ambani, ‘Abusalomu anatawala hiko Heburoni.’ ”
10 Enquanto estava lá, porém, enviou em segredo mensageiros para todas as tribos de Israel. Eles diziam às pessoas: “Assim que ouvirem as trombetas, digam: ‘Absalão foi coroado rei em Hebrom!’”.
11 Na atu magana mairi arioalikpwa atuluka Jerusalemu phamwenga na Abusalomu, achiphiya dza ajeni nao aphiya kuko na nia nono mana taamanyire chochosi kuhusu nyo mpango.
11 Absalão levou consigo duzentos homens de Jerusalém como seus convidados, mas eles não faziam ideia de suas intenções.
12 Abusalomu ariphokala analavya sadaka, wahuma akaihwe Ahithofeli kula kpwakpwe kaya hiko mudzi wa Gilo. Iye kala ni mshauri wa Daudi. Njama yao yaenderera kukala na nguvu, mana atu ariokala phamwenga na Abusalomu azidi kukala anji.
12 Enquanto Absalão oferecia os sacrifícios, mandou chamar Aitofel, um dos conselheiros de Davi que vivia na cidade de Gilo. Em pouco tempo, muitos outros se uniram a Absalão, e a conspiração ganhou força.
13 Mjumbe wamtsolokera Daudi achimuamba, “Mioyo ya atu a Iziraeli ikagbwirana na Abusalomu.”
13 Logo, um mensageiro chegou a Jerusalém para informar Davi: “Todo o Israel se uniu a Absalão!”.
14 Ndipho Daudi achiambira atumishie osi ariokala phamwenga naye hiko Jerusalemu, “Dzitayarisheni huchimbire au taphana mutu ndiyetiya kula mikononi mwa Abusalomu. Hendani wangbwi huukeni, sedze akedzahugbwira phapha na kuhurehera mai, na kuupiga mudzi huno kpwa upanga.”
14 “Então devemos fugir de imediato, ou será tarde demais!”, disse Davi a seus conselheiros. “Rápido! Se sairmos de Jerusalém antes que Absalão chegue, escaparemos e impediremos que ele mate todos os moradores da cidade.”
15 Hinyo atumishi achimuambira mfalume, “Swino atumishio hu tayari kuhenda rorosi ndiroamba uwe bwana wehu mfalume.”
15 “O senhor tem o nosso apoio”, responderam seus conselheiros. “Faça o que lhe parecer melhor.”
16 Phahi watuluka na atu osi a mwakpwe nyumbani, achiricha anachetu kumi, ili atundze yo nyumba ya chifalume.
16 Então o rei e toda a sua família partiram de imediato. Ele deixou para trás apenas dez concubinas para cuidarem do palácio.
17 Hipho mfalume wauka na atu osi achimlunga, achendaima hipho nyumba ya mwisho wa mudzi.
17 O rei e todos que o acompanhavam foram a pé e pararam na última casa da cidade,
18 Atumishie osi atsupa phephi naye, Akerethi osi, Apelethi osi na hara Agathi magana sita ariokala akalungana naye kula Gathi nao piya achitsupa mbere za mfalume.
18 a fim de deixar os soldados do rei passarem e tomarem a dianteira. Também iam com Davi sua guarda pessoal e seiscentos homens de Gate.
19 Ndipho mfalume achimuuza Itai yuya Mgathi, “Mbona we nawe unaphiya phamwenga naswi? Uya, ukakale na mfalume muphya, mana uwe u mjeni, chisha wahendakpwedza kula kpwenu.
19 Então o rei se voltou para Itai, comandante dos homens de Gate, e disse: “Por que você está vindo conosco? Volte para o novo rei, pois Israel não é sua pátria; você é um estrangeiro no exílio.
20 Wahendakpwedza dzuzi-dzuzi tu, kpwa utu wani vino nikutangishe hiku na hiku nami mwenye hipha simanya mphiyako? Uwe uya na ro jeshiro kula Gathi. Naye Mwenyezi Mlungu naakuonere mendzwaye isiyosika na akale muaminifu kpwako.”
20 Chegou faz pouco tempo, e não seria certo eu obrigá-lo a vir conosco. Nem sei para onde vamos. Volte e leve consigo seus parentes, e que a bondade e a fidelidade o acompanhem!”.
21 Ela Itai wamjibu mfalume achimuamba, “Naapa kpwa dzina ra Mwenyezi Mlungu ariye moyo, na kama bwana wangu mfalume aishivyo, phophosi bwana wangu mfalume undiphokala, ikale ni chifo au uzima, ndipho ndiphokala mtumishio.”
21 Itai, porém, disse ao rei: “Tão certo como vive o S enhor e como vive o rei, eu juro que, não importa o que aconteça, irei aonde for o meu senhor, o rei, seja para viver ou para morrer!”.
22 Phahi Daudi achimuambira Itai, “Haya, phiya ukavuke.” Itai, Mgathi achivuka na atue osi, na atu aho ariokala phamwenga nao.
22 Davi respondeu: “Muito bem, venha conosco”. E Itai, todos os seus homens e suas famílias acompanharam Davi.
23 Na atu osi ariomuona mfalume na atue anatsupa, audula ndiro. Naye mfalume na atue achivuka Dete ra Kidironi, achigbwira njira ya weruni.
23 Por onde passavam o rei e os que o seguiam, todo o povo chorava em alta voz. Atravessaram o vale de Cedrom e foram em direção ao deserto.
24 Abiathari wakpwedza, Sadoki naye achedza phamwenga na Alawi osi, kuno anaritsukula sanduku ra chilagane ra Mlungu. Chisha ro sanduku ra Mlungu arihula achiriika photsi hadi atu osi achisira kuutuluka hinyo mudzi.
24 Zadoque e todos os levitas também os acompanharam, carregando a arca da aliança de Deus. Puseram a arca no chão, e Abiatar ofereceu sacrifícios até que todos tivessem saído da cidade.
25 Ndipho mfalume achimuambira Sadoki, “Uyiza hiro sanduku ra Mlungu hiko mudzini. Nchiphaha chibali kpwa Mwenyezi Mlungu andaniuyiza, nirione tsona sanduku hiri, na makaloge.
25 Então Davi ordenou a Zadoque: “Leve a arca de Deus de volta para a cidade. Se for da vontade do S enhor , ele me trará de volta para ver novamente a arca e o santuário.
26 Ela achiamba, ‘Simuhamira,’ phahi mino ni tayari anihende rorosi arionaro nnono kpwakpwe.”
26 Mas, se ele não se agradar mais de mim, que faça comigo o que lhe parecer melhor”.
27 Mfalume piya wamuambira mlavyadzi-sadaka Sadoki, “Uwe u mutu wa kumanya mambo, hala mwanao Ahimaazi na Jonathani mwana wa Abiathari muuye hiko mudzini kpwa amani.
27 O rei também disse ao sacerdote Zadoque: “Preste atenção. Você deve voltar à cidade, com seu filho Aimaás e com Jônatas, filho de Abiatar.
28 Lolani, mino nindagodza phenye vivuko vya jangbwani hadi ndiphophaha habari kula kpwenu.”
28 Farei uma parada em um dos pontos de travessia do Jordão e ficarei ali esperando notícias suas”.
29 Phahi Sadoki na Abiathari arihala hiro sanduku ra Mlungu achiriuyiza Jerusalemu na achisala kuko.
29 Então Zadoque e Abiatar levaram a arca de Deus de volta para Jerusalém e ali permaneceram.
30 Daudi wagbwira njira achiambuka Mwango wa Mizaituni. Wadzibwiningiza chitswa, achiambuka bila ya virahu kuno anarira. Na hinyo atu osi ariokala phamwenga naye adzibwiningiza vitswa vyao kuonyesa ana sonono, achiambuka kuno anarira.
30 Davi prosseguiu pelo caminho para o monte das Oliveiras, chorando enquanto andava. Estava com a cabeça coberta e os pés descalços. Os que iam com ele também tinham a cabeça coberta e choravam enquanto subiam ao monte.
31 Daudi achiambirwa kukala, “Ahithofeli ni mmwenga wa hinyo ariokuricha achigbwirana na Abusalomu.” Ndipho Daudi achiamba, “Ee Mwenyezi Mlungu, nakuvoya, urigaluze shauri ra Ahithofeli rikale ovyo.”
31 Quando alguém informou a Davi que Aitofel, seu conselheiro, agora apoiava Absalão, Davi orou: “Ó S enhor , faze que Aitofel dê conselhos errados a Absalão!”.
32 Daudi ariphofika chirere cha hinyo mwango, phatu ambapho atu nkuabudu Mlungu, Hushai wa mbari ya Ariki, wakpwedzamphokera kuno akakpwanyula kandzuye, chisha akadzimwagira vumbi mwakpwe chitswani.
32 Quando Davi chegou ao alto do monte, onde o povo costumava adorar a Deus, Husai, o arquita, o esperava ali. Husai havia rasgado suas roupas e colocado terra sobre a cabeça.
33 Daudi achimuambira, “Uchiphiya phamwenga nami, undakala mzigo kpwangu.
33 Mas Davi lhe disse: “Se você vier comigo, será apenas um peso.
34 Ela uchiuya mudzini, na umuambire Abusalomu, ‘Mino ndakala mtumishio, ee mfalume; dza vyo nrivyokala mtumishi wa sowe hipho kare, ndivyo ndivyokala mtumishio,’ ndipho undaweza kubananga ushauri wa Ahithofeli kpwa ajili yangu.
34 Volte à cidade e diga a Absalão: ‘Agora serei seu conselheiro, ó rei, como no passado fui conselheiro de seu pai’. Assim, você poderá frustrar os conselhos de Aitofel.
35 Kama umanyavyo, alavyadzi-sadaka Sadoki na Abiathari, a hiko phamwenga nawe. Kpwa hivyo, chila neno ndirorisikira katika dzumba ra mfalume, undaambira.
35 Os sacerdotes Zadoque e Abiatar estarão lá. Informe-os dos planos feitos no palácio,
36 Ana aho airi, Ahimaazi mwana wa Sadoki na Jonathani mwana wa Abiathari a phamwenga nao hiko, namwi mundaahuma anirehere habari ya chila neno ndirorisikira.”
36 e eles enviarão seus filhos Aimaás e Jônatas para me contar o que se passa”.
37 Phahi Hushai msenangbwa wa Daudi wainjira Jerusalemu wakati Abusalomu ariphokala anatsoloka.
37 Assim, Husai, amigo de Davi, voltou para Jerusalém e ali chegou na mesma hora em que Absalão entrava na cidade.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.