Hebreus 9
Ɨ niuucari tɨ jejcua, tɨ ajta jɨme'en ra'axa a'ɨjna ɨ tavastara'a, ɨ Cɨriistu'u tɨ ji'i Jesús tɨ̀ tu'irájtuaa (CRNNT) vs NVI
1 Ajta jɨ́meꞌen ɨ́ niuucari tɨ amuacaí aꞌɨ́mej jemi raateájtuaa, ayée pu jetzen téꞌeyuꞌusiꞌihuacaꞌa aꞌij mej yeꞌí huárɨni mej mi ranáꞌamicheꞌen ɨ́ Dios, ajta aꞌij tɨ éeneꞌe seíireꞌe aꞌame aꞌɨ́jna ɨ́ ɨnaamua.
1 Ora, a primeira aliança tinha regras para a adoração e também um tabernáculo terreno.
2 Ajta aꞌɨ́ɨn ɨ́ ɨnaamua, huaꞌapua pu jɨ́n ájtaavijhuacaꞌa ɨ́ mej tzajtaꞌan teꞌiráꞌa ɨ́ mej jɨ́n tíꞌinaꞌamicheꞌe. Ajta tzajtaꞌan ɨ́ tɨ á jéjreꞌe ájtaavijhuacaꞌa, aꞌúu pu aꞌutéveecaꞌa aꞌɨ́jna tɨ antitátzajmee, ajta aꞌɨ́jna ɨ́ meesa tɨ ajta japuan eꞌetiáꞌa aꞌɨ́jna ɨ́ pan tɨ Dios jemi huatétuiihuacaꞌa. Ayee pu téjaꞌarájtehuaa tɨ nuꞌu “aꞌájna aꞌu tɨ Dios huateúraꞌate.”
2 Foi levantado um tabernáculo; na parte da frente, chamada Lugar Santo, estavam o candelabro, a mesa e os pães da Presença.
3 Ajta, huaritaꞌan aꞌɨ́jna cɨ́ɨxuri tɨ jáꞌitaꞌa eꞌecáaviɨj tɨ huaꞌapua, aꞌúu pu seɨ́j aꞌutéveecaꞌa ɨ́ ɨnaamua. Ayee mú teꞌetamuáꞌamua tɨjɨ́n “Aꞌɨ́jna tɨ Dios huápɨꞌɨ huateúraꞌate”.
3 Por trás do segundo véu havia a parte chamada Santo dos Santos,
4 Aꞌuu pu tzajtaꞌan seijreꞌecaꞌa aꞌɨ́jna tɨ oro jɨ́n taavíjhuacaꞌa, mej majta japuan tíꞌimuaɨꞌɨvejtacareꞌe cɨ́tziveꞌeri jɨmeꞌe. Aꞌuu mú majta ruꞌuteájtuaa aꞌɨ́jna ɨ́ chiꞌiraꞌan tɨ oro jɨ́n nain japua cámeijriꞌihuacaꞌa, tɨ ajta urámuaacaꞌa aꞌɨ́jna tetej tɨ jetzen téꞌeyuꞌusiꞌihuacaꞌa aꞌɨ́jna ɨ́ niuucari tɨ jɨ́n Dios amuacaí teꞌataújratziiriꞌi. Aꞌuu pu ajta huiirájcati aꞌɨ́jna ɨ́ xaꞌari tɨ oro jɨ́n taavíjhuacaꞌa, tɨ ajta tzajtaꞌan urámuaanicaꞌa aꞌɨ́jna ɨ́ cuaꞌira, aꞌɨ́jna ɨ́ mej miyen ratamuáꞌamua tɨjɨ́n maná. Aꞌuu pu ajta huiirácaꞌatii aꞌɨ́jna ɨ́ Aarón itzɨ́j tɨ jetzen teꞌejtaneájxɨ.
4 onde se encontravam o altar de ouro para o incenso e a arca da aliança, totalmente revestida de ouro. Nessa arca estavam o vaso de ouro contendo o maná, a vara de Arão que floresceu e as tábuas da aliança.
5 Majta aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej ta japua tíꞌivaɨreꞌe, ɨ́ mej majta huápɨꞌɨ naa seijreꞌe, aꞌúu mú japuan utiúꞌuucaꞌa aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej huaꞌapua. Aꞌɨ́ɨ mú ruꞌana jɨ́n raꞌaváꞌanajcaꞌa aꞌujna aꞌu tɨ Dios tihuaꞌutáꞌuuniꞌiracareꞌe. Aꞌiné tiꞌimuꞌíi ɨ́ mej meꞌuun teꞌiráꞌa, capu cɨꞌɨpe tej íjii tiuꞌutaxáj seexuꞌijméꞌen nain tɨ́j naꞌa.
5 Acima da arca estavam os querubins da Glória, que com sua sombra cobriam a tampa da arca. A respeito dessas coisas não cabe agora falar detalhadamente.
6 Matɨ́ꞌɨj meri nain rɨ́ꞌɨ tiúꞌuruu, jaꞌanáj tɨ naꞌa mú meꞌuun aꞌuteáruꞌipicheꞌe tzajtaꞌan ɨ́ tɨ amuájca ɨ́ ɨnaamua aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej veꞌecán jɨ́n tíꞌivaɨreꞌecaꞌa ɨ́ Dios jemi mej mi miyen huárɨni aꞌij mej meꞌɨ́jna jɨ́n titeꞌentiújmuaꞌaree aꞌij tɨ tiúꞌujxeꞌeveꞌe.
6 Estando tudo assim preparado, os sacerdotes entravam regularmente no Lugar Santo do tabernáculo, para exercer o seu ministério.
7 Ajta ɨ́ seɨ́j jetze ɨ́ ɨnaamua, seɨ́j puꞌu aꞌuun aꞌuteáruꞌipi tɨ́j naꞌa sei nineꞌiraꞌa jɨmeꞌe. Aꞌɨ́ɨ pu aꞌɨ́ɨn puꞌéeneꞌe aꞌɨ́jna tɨ jaítzeꞌe veꞌecán jɨ́n tíꞌivaɨreꞌecaꞌa ɨ́ Dios jemi. Ajta aꞌɨ́jna huajáasimeꞌe aꞌɨ́jna ɨ́ xúureꞌe tɨ jɨ́n tiuꞌutámuaɨꞌɨvejta ɨ́ rujɨ́ɨmuaꞌa ɨ́ tɨ jɨ́n auteájturaa ɨ́ Dios jemi, ajta aꞌɨ́mej jɨmeꞌe ɨ́ teɨte, ɨ́ mej jɨ́n Dios jemi auteájturaa.
7 No entanto, somente o sumo sacerdote entrava no Santo dos Santos, apenas uma vez por ano, e nunca sem apresentar o sangue do sacrifício, que ele oferecia por si mesmo e pelos pecados que o povo havia cometido por ignorância.
8 Ajta aꞌɨ́ɨn ɨ́ xɨéjniuꞌucareꞌaraꞌan ɨ́ Dios, ayée pu jɨ́meꞌen tíꞌitaꞌixaateꞌe tɨ ayén huataújmuaꞌa tɨ caí xɨ teꞌentácuuniꞌi tej ti teꞌuun aꞌuteárute aꞌájna tɨ jeíhua huápɨꞌɨ huateúraꞌate ɨ́ Dios tɨ puaꞌa auj aꞌuun aꞌutéveeca aꞌɨ́jna ɨ́ ɨnaamua tɨ á jéjreꞌe éꞌeseijreꞌe.
8 Dessa forma, o Espírito Santo estava mostrando que ainda não havia sido manifestado o caminho para o Santo dos Santos enquanto ainda permanecia o primeiro tabernáculo.
9 Ajta aꞌɨ́ɨn tɨ á jéjreꞌe éꞌeseijreꞌe, ayée pu huataújmuaꞌa ɨ́ huaꞌayeꞌira ɨ́ mej íjii huáteɨte. Ayee mú tíꞌijrɨꞌɨre aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej miyen araúrasten meꞌɨ́jna ɨ́ yeꞌirá. Aꞌɨ́ɨ mú tíꞌitatúꞌiri ɨ́ Dios jemi tiꞌitɨ́j tɨ naꞌa mej tíꞌipuaijveꞌe, majta ɨ́ mej raatámuaɨꞌɨvajta.
9 Isso é uma ilustração para os nossos dias, indicando que as ofertas e os sacrifícios oferecidos não podiam dar ao adorador uma consciência perfeitamente limpa.
10 Capu xaa neꞌu, aꞌiné ayée puꞌu aꞌɨ́jna jɨ́n tíꞌivaɨreꞌe ɨ́ mej racuaꞌaca nusu mej rayeꞌeca naꞌari ɨ́ mej jɨ́n huatéꞌɨɨhuaxɨꞌɨn, naíjmiꞌi tɨ́j naꞌa pu aꞌɨ́ɨn púꞌeen ɨ́ mej menaꞌa jɨ́n tíꞌaijta aꞌij tɨ huárɨni ɨ́ rujɨ́ɨmuaꞌa. Ayee pu tiꞌihuaújxɨꞌepɨꞌɨntare mej miyen rɨcɨ asta naꞌa caí Dios ayén raanaíjmireꞌen tɨ́j naꞌa tɨ tíꞌiseijreꞌe.
10 Eram apenas prescrições que tratavam de comida e bebida e de várias cerimônias de purificação com água; essas ordenanças exteriores foram impostas até o tempo da nova ordem.
11 Ajta íjii, Cɨríistuꞌu pu ayén huataseíjre itejmi jemi aꞌiné aꞌɨ́ɨ pu veꞌecán jɨ́n tiꞌitéjvee ɨ́ Dios jemi tɨ ij ayén aꞌɨ́jna jɨ́n rɨ́ꞌɨ titaatáꞌan tɨ́j naꞌa tɨ íꞌixɨꞌepɨꞌɨn ꞌeen tɨ auj ayén tejaꞌuréꞌenejsin. Aꞌuu pu jáꞌitaꞌa aꞌuteájrupi ɨ́ ɨnaamua jete tɨ jaítzeꞌe tíꞌivaɨreꞌe, tɨ ajta jeíhua jaítzeꞌe huateújnaijmire, aꞌiné capu ayén ájtaavijhuacaꞌa muájcaꞌa jɨmeꞌe.
11 Quando Cristo veio como sumo sacerdote dos benefícios agora presentes, ele adentrou o maior e mais perfeito tabernáculo, não feito pelo homem, isto é, não pertencente a esta criação.
12 Seɨ́j puꞌu aꞌuun aꞌuteájrupi aꞌujna tɨ Dios ayén huateúraꞌate. Ajta, capu aꞌɨ́ɨn huajáasimeꞌe aꞌuun aꞌuteájrupi ɨ́ huaꞌaxuureꞌe aꞌɨ́mej ɨ́ caurasi nusu aꞌɨ́mej ɨ́ viseáaruꞌuse, sino ruxuureꞌe pu jɨ́n aꞌuun aꞌuteájrupi tɨ ij raatáhuauni tɨ tiuꞌutanájchita huáꞌa jetze meꞌecan ɨ́ teɨte tɨ́j naꞌa rusén jɨmeꞌe ɨ́ mej jɨ́n auteájturaa ɨ́ Dios jemi.
12 Não por meio de sangue de bodes e novilhos, mas pelo seu próprio sangue, ele entrou no Santo dos Santos, uma vez por todas, e obteve eterna redenção.
13 Jee xaa neꞌu, cɨ́j pu caj tíꞌivaɨreꞌecaꞌa mej miyen huáꞌaruuren aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej tiꞌitɨ́j jɨ́n auteájturaa ɨ́ Dios jemi, mej miyen huaꞌutéꞌɨɨraxɨꞌɨn meꞌɨ́jna jɨmeꞌe ɨ́ huaꞌaxuureꞌe ɨ́ caurasi, ajta ɨ́ huaꞌaxuureꞌe ɨ́ tuuruꞌuse. Majta mú jɨ́n huaꞌacáviviiraca ɨ́ nasíjraꞌan ɨ́ viseáaruꞌu tɨ huáàcaj ɨ́ mej raateátai.
13 Ora, se o sangue de bodes e touros e as cinzas de uma novilha espalhadas sobre os que estão cerimonialmente impuros os santificam de forma que se tornam exteriormente puros,
14 Aꞌɨ́j pu jɨ́n jeíhua pu huápɨꞌɨ jaítzeꞌe jamuaatéꞌɨɨraxɨꞌɨn ɨ́ aꞌamua muaꞌatzíiraꞌa jetze aꞌɨ́jna jɨmeꞌe ɨ́ xúureꞌe tɨ Cɨríistuꞌu raꞌiráaxɨre. Ajta, aꞌɨ́jna jetze ɨ́ xɨéjniuꞌucareꞌaraꞌan ɨ́ Dios tɨ rusén jɨ́n seijreꞌe, aꞌɨ́j pu jetze huateújcaꞌanejcaꞌa tɨ ij ayén caí tiꞌitɨ́j jɨ́n aꞌaturáa tɨ́ꞌɨj huataújmuaɨꞌɨvejtacaꞌa ɨ́ Dios jemi. Ayee pu ꞌeen jɨ́n huarɨ́j sej si siyen raatapuáꞌajta sej ráꞌastijreꞌe seꞌɨ́jna ɨ́ yeꞌirá tɨ caí chéꞌe tiꞌitɨ́j vaɨreꞌe, sej si tiuꞌutévaɨreꞌen seꞌɨ́jna jemi ɨ́ Dios tɨ iꞌirúuri.
14 quanto mais, então, o sangue de Cristo, que pelo Espírito eterno se ofereceu de forma imaculada a Deus, purificará a nossa consciência de atos que levam à morte, de modo que sirvamos ao Deus vivo!
15 Aꞌɨ́j pu jɨ́n, aꞌɨ́ɨ pu aꞌɨ́ɨn púꞌeen tɨ ayén tiraaxɨ́ꞌepɨꞌɨntare tɨ Dios jéjcuacan jɨ́n teꞌateújratziira huáꞌa jemi tɨ huaꞌutajé mej mi miyen raꞌancuréꞌan aꞌɨ́jna tɨ tihuáꞌacɨꞌɨti tɨ́j naꞌa rusén jɨmeꞌe aꞌij tɨ Dios teꞌataújratziiriꞌi. Ayee pu téꞌeme, aꞌiné Cɨríistuꞌu pu huamɨ́ꞌɨ aꞌɨ́jna jɨmeꞌe tɨ ij huáꞌariꞌi ɨ́ mej jɨ́n auteájturaa ɨ́ Dios jemi matɨ́ꞌɨj mauj ráꞌastijreꞌecaꞌa meꞌɨ́jna ɨ́ niuucari ɨ́ tɨ amuacaí jɨ́n teꞌataújratziiriꞌi ɨ́ Dios.
15 Por essa razão, Cristo é o mediador de uma nova aliança para que os que são chamados recebam a promessa da herança eterna, visto que ele morreu como resgate pelas transgressões cometidas sob a primeira aliança.
16 Ayee pu tíꞌeen, tɨ puaꞌa ayén seijreꞌe ɨ́ cuapée tɨ jetzen téꞌeyuꞌusiꞌi tɨ nuꞌu ayén tíꞌiracɨꞌɨti seɨ́j ɨ́ jaꞌatɨ, amuacaícan pu ayén ruxeꞌeveꞌe tɨ aꞌɨ́jna ɨ́ jaꞌatɨ́ huámɨꞌɨni tɨ ayén cuapée jɨ́n teꞌataújratziiriꞌi.
16 No caso de um testamento, é necessário que comprove a morte daquele que o fez;
17 Jee xaa neꞌu, aj pu xaa ayén tíꞌivaɨreꞌe aꞌɨ́jna ɨ́ cuapée tɨ puaꞌa ayén huámɨꞌɨni aꞌɨ́jna ɨ́ jaꞌatɨ́ tɨ aꞌɨ́jna jɨ́n teꞌataújratziiriꞌi. Ajta, tɨ puaꞌa auj ruuri aꞌɨ́jna ɨ́ jaꞌatɨ, capu aꞌatzu tiratévaꞌɨri ɨ́ seɨ́j aꞌɨ́jna ɨ́ cuapée ɨ́ jaꞌatɨ́ tɨ ayén tíꞌiracɨꞌɨti.
17 pois um testamento só é validado no caso de morte, uma vez que nunca vigora enquanto está vivo aquele que o fez.
18 Aꞌɨ́j pu jɨ́n, ayée pu ajta ayén ruxeꞌeveꞌecaꞌa tɨ aꞌɨ́ɨn niuucari tɨ amuacaícan jɨ́n teꞌataújratziiriꞌi ɨ́ Dios, aꞌɨ́ɨ pu ajta aꞌɨ́jna jɨ́n tiꞌihuaújxɨꞌepɨꞌɨntariꞌiriꞌi aꞌɨ́jna jɨmeꞌe tɨ tiꞌitɨ́j ruxuureꞌe airáaxɨre.
18 Por isso, nem a primeira aliança foi sancionada sem sangue.
19 Tɨ́ꞌɨj aꞌɨ́ɨn Moisés teecan ayén tihuaꞌutánamuajriste naíjmiꞌica ɨ́ teɨte tɨ́j naꞌa ayén téꞌeyuꞌusiꞌihuacaꞌa jetzen ɨ́ niuucari ɨ́ mej jɨ́n tíꞌaijta, aꞌɨ́ɨ pu tírajnájchi aꞌɨ́jna ɨ́ huaꞌaxuureꞌe ɨ́ viseáaruꞌu, ajta jamuan ɨ́ huaꞌaxuureꞌe ɨ́ caurasi aꞌɨ́jna ɨ́ jaj jamuan, ajta jamuan aꞌɨ́jna ɨ́ muxaj tɨ paꞌu, ajta jamuan aꞌɨ́jna ɨ́ hisopo piꞌista. Aj pu ij, aꞌɨ́jna jɨ́n, ayén raatétzutijraxɨ ɨ́ yuꞌuxari tɨ jíriꞌi, ajta huaꞌutétzutijraxɨ naíjmiꞌica ɨ́ teɨte.
19 Quando Moisés terminou de proclamar todos os mandamentos da Lei a todo o povo, levou sangue de novilhos e de bodes, juntamente com água, lã vermelha e ramos de hissopo, e aspergiu o próprio livro e todo o povo, dizendo:
20 Ayee pu aꞌɨ́jna jɨ́n huarɨ́j, aj puꞌi ayén tihuaꞌutáꞌixaa tɨjɨ́n: “Aꞌii pu aꞌɨ́ɨn púꞌeen ɨ́ xúureꞌe tɨ jɨ́n ayén tiúꞌuxɨꞌepɨꞌɨntariꞌihuacaꞌa aꞌɨ́jna ɨ́ niuucari tɨ jɨ́n Dios ayén teꞌataújratziiriꞌi múꞌejmi jemi. Ayee nu neꞌɨ́jna jɨ́n huarɨ́j aꞌij tɨ aꞌɨ́ɨn titaataꞌaíj.”
20 "Este é o sangue da aliança que Deus ordenou que vocês obedeçam".
21 Ajta aꞌɨ́ɨn Moisés teecan, ayén cheꞌatá naꞌa xúureꞌe jɨ́n raatétzutijraxɨ aꞌɨ́jna ɨ́ ɨnaamua, ajta tɨ́j naꞌa tiꞌipuaꞌamé ɨ́ xaꞌari, ajta ɨ́ tuxaꞌa ɨ́ mej jɨ́n tíꞌivaɨreꞌe aꞌujna ɨnaamua jete.
21 Da mesma forma, aspergiu com o sangue o tabernáculo e todos os utensílios das suas cerimônias.
22 Jee xaa neꞌu, ayén tiꞌayajna. Jɨ́meꞌen aꞌɨ́jna ɨ́ niuucari ɨ́ mej jɨ́n tíꞌaijta, tɨ́muaꞌa mú tɨ́n nain huateúꞌɨꞌiraxɨ xúureꞌe jɨmeꞌe. Ajta, tɨ puaꞌa caí tiꞌitɨ́j raꞌiráxɨreꞌen ɨ́ ruxuureꞌe, capu aꞌij tíꞌirɨꞌɨri tɨ ayén tihuaꞌutáꞌuuniꞌi ɨ́ teɨte ɨ́ mej jɨ́n auteájturaa ɨ́ Dios jemi.
22 De fato, segundo a Lei, quase todas as coisas são purificadas com sangue, e sem derramamento de sangue não há perdão.
23 Aꞌɨ́j pu jɨ́n ayén ruxeꞌeveꞌecaꞌa mej miyen raatéꞌɨiraxɨꞌɨn tɨ́j naꞌa tɨ ayén seijreꞌecaꞌa tɨ́j cɨéenimeꞌaraꞌan púꞌeen aꞌɨ́jna tɨ júteꞌe éꞌeseijreꞌe. Ajta ayén ruxeꞌeveꞌecaꞌa tɨ jaꞌatɨ́ ayén raatéꞌɨiraxɨꞌɨn aꞌɨ́jna tɨ júteꞌe éꞌeseijreꞌe aꞌɨ́jna jɨmeꞌe ɨ́ muaɨꞌɨvéjri tɨ jaítzeꞌe rɨ́ꞌen caí ɨ́ mej jɨ́n miyen tíꞌijrɨꞌɨre íiyen chaanaca japua.
23 Portanto, era necessário que as cópias das coisas que estão nos céus fossem purificadas com esses sacrifícios, mas as próprias coisas celestiais com sacrifícios superiores.
24 Ajta aꞌɨ́ɨn Cɨríistuꞌu, capu aꞌuun aꞌuteájrupi ɨnaamua jete tɨ muájcaꞌa jɨ́n ájtaavijhuacaꞌa, tɨ ajta ayén ꞌeen tɨ́j cɨéenimeꞌaraꞌan aꞌɨ́jna tɨ júteꞌe éꞌeseijreꞌe, sino aꞌúu pu u ta japua aꞌuteájrupi ɨ́ Dios jemi ta jetze meꞌecan.
24 Pois Cristo não entrou em santuário feito por homens, uma simples representação do verdadeiro; ele entrou no próprio céu, para agora se apresentar diante de Deus em nosso favor;
25 Ajta, capu aꞌuun aꞌuteájrupi tɨ ij muꞌiitɨ́ huataújmuaɨꞌɨvejta tɨ́j ajta aꞌɨ́ɨn tɨ veꞌecán jɨ́n tíꞌivaɨreꞌe íiyen chaanaca japua. Ayee pu tɨ́j naꞌa seɨ́j nineꞌiraꞌa jetze aꞌɨ́ɨ pu aꞌuteáruꞌipi aꞌájna tɨ Dios huateúraꞌate tɨ ij raatétzutijraxɨꞌɨn xúureꞌe jɨmeꞌe tɨ aꞌɨ́ɨn ruseɨ́j caí raꞌiráaxɨre, sino seɨ́j puꞌu aꞌuun aꞌuteájrupi aꞌɨ́jna ɨ́ Cɨríistuꞌu.
25 não, porém, para se oferecer repetidas vezes à semelhança do sumo sacerdote que entra no Santo dos Santos todos os anos, com sangue alheio.
26 Naꞌari caí, ayée pu ruxeꞌeveꞌe áꞌameꞌencheꞌe tɨ aꞌɨ́ɨn muꞌiitɨ́ rajpuaíitzi áꞌameꞌencheꞌe tɨ́j naꞌa tɨ huataseíjre ɨ́ chaanaca tej japuan yen seijreꞌe.
26 Se assim fosse, Cristo precisaria sofrer muitas vezes, desde o começo do mundo. Mas agora ele apareceu uma vez por todas no fim dos tempos, para aniquilar o pecado mediante o sacrifício de si mesmo.
27 — ausente —
27 Da mesma forma, como o homem está destinado a morrer uma só vez e depois disso enfrentar o juízo,
28 — ausente —
28 assim também Cristo foi oferecido em sacrifício uma única vez, para tirar os pecados de muitos; e aparecerá segunda vez, não para tirar o pecado, mas para trazer salvação aos que o aguardam.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.