Gálatas 4

Ɨ niuucari tɨ jejcua, tɨ ajta jɨme'en ra'axa a'ɨjna ɨ tavastara'a, ɨ Cɨriistu'u tɨ ji'i Jesús tɨ̀ tu'irájtuaa (CRNNT) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Nichéꞌe niyen neajta seɨj tiuꞌutaxáj. Aꞌɨ́jna ɨ́ jaꞌatɨ tɨ ayén nain tiráacɨꞌɨti, meenti auj páꞌarɨꞌɨsta, ayée pu cheꞌatá naꞌa een tɨ́j ajta seɨ́j tɨ caꞌanéeri jɨ́n tíꞌimuarɨꞌe. Capu amɨ́n aꞌij tɨ ari nain tiꞌáꞌaraꞌan púꞌeen.
1 Explico-me: enquanto o herdeiro é menor, em nada difere do escravo, ainda que seja senhor de tudo,
2 Ruxeꞌeveꞌe tɨ aꞌɨ́ɨn huaꞌaráꞌastijreꞌen aꞌɨ́mej ɨ́ mej rachaꞌɨɨ, ɨ́ mej meꞌɨ́jna jɨ́n antiújmuaꞌaree mej tiúꞌuchaꞌɨɨn nain ɨ́ tiꞌáꞌaraꞌan ajta naꞌa caí ari ayén teꞌaraúrasten aꞌachú puaꞌan nineꞌiraꞌa tɨ ari pɨ́tiꞌihuáujxɨꞌepɨꞌɨntariꞌiriꞌi ɨ́ táàtajraꞌan jemi.
2 mas está sob tutores e administradores, até o tempo determinado por seu pai.
3 Ayee pu cheꞌatá naꞌa éeneꞌe jáꞌaraa itejmi jemi. Tɨ́ꞌɨj caí xɨ tejaꞌuréꞌene aꞌájna xɨcájraꞌa tɨ jetzen tíꞌitacɨꞌɨti aꞌɨ́jna ɨ́ tɨ ari pɨ́tiꞌihuáujxɨꞌepɨꞌɨntariꞌiriꞌi, ayée tu éeniꞌicɨꞌe seijreꞌecaꞌa matɨ́j aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej caꞌanéeri jɨ́n tíꞌimuarɨꞌe aꞌiné teucheꞌe tu ráꞌastijreꞌecaꞌa ɨ́ tihuáꞌayeꞌira ɨ́ mej rujɨ́ɨmuaꞌa menaꞌa rájteu ɨ́ mej Israél jetze ajtémeꞌecan.
3 Assim também nós, quando menores, estávamos escravizados pelos rudimentos do mundo.
4 — ausente —
4 Mas quando veio a plenitude dos tempos, Deus enviou seu Filho, que nasceu de uma mulher e nasceu submetido a uma lei,
5 — ausente —
5 a fim de remir os que estavam sob a lei, para que recebêssemos a sua adoção.
6 Aꞌiné múꞌeen xu yaújmuaꞌameꞌen púꞌeen ɨ́ Dios, Dios pu yeꞌutaꞌítecaꞌa ɨ́ ruyauj xɨéjniuꞌuca tɨ́ꞌij aꞌɨ́ɨn xɨéjniuꞌucareꞌaraꞌan huateáturan ɨ́ áꞌamuatzajtaꞌa. Aꞌii pu aꞌɨ́ɨn púꞌeen ɨ́ xɨéjniuꞌucari tɨ ayén rájee tɨjɨ́n: “Abba, mɨ pej níꞌiyaꞌupua.”
6 A prova de que sois filhos é que Deus enviou aos vossos corações o Espírito de seu Filho, que clama: Aba, Pai!
7 Aꞌɨ́j xu jɨ́n caí chéꞌe caꞌanéeri jɨ́n tíꞌimuarɨꞌe sino xuꞌuri yaújmuaꞌameꞌen púꞌeen. Aꞌiné múꞌeen xuꞌuri yaújmuaꞌameꞌen púꞌeen, Dios pu ajta ayén amuáaruu tɨ tiꞌitɨ́j tejamuáacɨꞌɨti.
7 Portanto já não és escravo, mas filho. E, se és filho, então também herdeiro por Deus.
8 Jéjcua ɨmuá, setɨ́ꞌɨj caí xɨ ramuaꞌajcaa ɨ́ Dios, múꞌeen xu caꞌanéeri jɨ́n tihuáꞌavaɨreꞌecaꞌa aꞌɨ́mej ɨ́ mej caí miyen huataseíjre mej mi dioosi puꞌéeneꞌen muáꞌaraꞌani sino teɨte muꞌu miyen tíꞌijxeꞌeveꞌecaꞌa.
8 Outrora, é certo, desconhecendo a Deus, servíeis aos que na realidade não são deuses.
9 Aru íjii, sej seri ramuaꞌate ɨ́ Dios nusu íjii tɨ Dios rɨ́ꞌɨ tejamuaatáꞌa aꞌɨ́jna jɨmeꞌe tɨ áꞌamuamuajte múꞌejmi, ¿aꞌiné auj tíꞌirɨꞌɨri tɨ tiꞌitɨ́ caꞌaníjraꞌa amuaatáꞌan sej siꞌi seajtáhuaꞌa raꞌaráꞌastijreꞌen ɨ́ tihuáꞌayeꞌira tɨ caí tiꞌitɨ́j vaɨreꞌe, ɨ́ tɨ caí amuatáꞌacareꞌe sej rɨ́ꞌɨ me títeumuámuaꞌareꞌen? ¿Ni qui siyen huataúraꞌan sej seajtáhuaꞌa caꞌanéeri jɨ́n tiuꞌutévaɨreꞌen seꞌɨ́jna jɨmeꞌe ɨ́ niuucari?
9 Agora, porém, conhecendo a Deus, ou melhor, sendo conhecidos por Deus, como é que tornais aos rudimentos fracos e miseráveis, querendo de novo escravizar-vos a eles?
10 Múꞌeen xu siyen tiraayɨ́ꞌɨtɨhuaꞌan seꞌɨ́jna jɨmeꞌe tɨ ari aꞌájna tejaꞌuréꞌene ɨ́ xɨcaj tɨ jetzen tiꞌitɨ́ aꞌij huarɨ́j naꞌari ɨ́ máxcɨraꞌi tɨ jetzen tiꞌitɨ́ tejaꞌuréꞌenejsin nusu aꞌájna tɨ́ꞌɨj ari pɨ́tíꞌirɨcɨ víitaꞌari tzajtaꞌa caꞌɨ́n xɨ́jcataꞌa. Seajta seꞌɨ́jna autámuaꞌareeriꞌi ɨ́ nineꞌiraꞌa ɨ́ mej jetzen miyen tíꞌijrɨꞌɨre tiꞌitɨ́j jɨmeꞌe.
10 Observais dias, meses, estações e anos!
11 Aꞌɨ́j nu jɨ́n niyen tíꞌitziɨɨneꞌe múꞌejmi jɨmeꞌe. Ayej neꞌase capu tiꞌitɨ́j huatévaɨ nain ɨ́ nej jɨ́n tiuꞌumuárɨej múꞌejmi tzajtaꞌa.
11 Temo que os meus esforços entre vós tenham sido em vão. Voltemos à nossa confiança cordial
12 Neꞌihuaamuaꞌa, ayée nu tejáꞌamuahuavii sej siyen rɨjca netɨ́j inee. Ayee nu neajta tiꞌitínchaꞌɨɨcaꞌa setɨ́j múꞌeen, setɨ́ꞌɨj caí xɨ ramuaꞌajcaa ɨ́ niuucari ɨ́ mej jɨ́n tíꞌaijta. Netɨ́ꞌɨj neꞌuun áꞌucatii aꞌamua jamuan, caxu tiꞌitɨ́j jɨ́n auteájturaa ineetzi jemi.
12 Irmãos, sede como eu, pois também eu me tornei como vós. Não tenho nenhum motivo de queixa contra vós.
13 Netɨ́ꞌɨj amuacaícan tejámuaatáꞌixaa ɨ́ niuucari tɨ jɨ́n Dios amuaꞌirájtuaani, ayée nu tíꞌicuiꞌican jɨ́n niyen huarɨ́j.
13 Estais lembrados de como eu estava doente quando, pela primeira vez, vos preguei o Evangelho
14 Jéihua pu huápɨꞌɨ ámuaatamuárɨꞌeristarecaꞌa aꞌɨ́jna jɨmeꞌe nej niyen tíꞌicuiꞌicaa. Mɨ́ seajta múꞌeen, caxu naataxánaꞌajve. Caxu seajta naatéxɨeehuatacaꞌa, sino temuaꞌa xu naa tínaꞌancuréꞌeviꞌitɨ yee cumu nej aꞌɨ́ɨn puꞌéeneꞌen seɨj tɨ tíꞌivaɨreꞌe u ta japua naꞌari nej inee aꞌɨ́ɨn puꞌéeneꞌen ɨ́ Cɨríistuꞌu ruseɨ́j tɨ ajta iꞌi Jesús.
14 e fui para vós uma provação por causa do meu corpo. Mas nem por isto me desprezastes nem rejeitastes, antes me acolhestes como um enviado de Deus, como Cristo Jesus.
15 ¿Aꞌii táꞌuj tzaa huarɨ́j sej si caí chéꞌe siyen rɨ́ꞌɨ naa tiúꞌujtemuaꞌaveꞌe setɨ́j sejmíꞌi éeneꞌe netɨ́ꞌɨj neꞌuun áꞌucatii aꞌamua jamuan? Jee xaa neꞌu, rɨꞌɨrí nej niyen raataxáj tzáahuatiꞌiraꞌa jɨmeꞌe yee tɨ puaꞌa rɨꞌɨríistancheꞌe aꞌájnáꞌɨmua sej siyen huárɨni, ayée xu raꞌitatuꞌutúꞌuncheꞌe ɨ́ áꞌamuajɨꞌɨsi, seajta naatatúꞌutuꞌuteꞌencheꞌe ineetzi.
15 Onde está agora aquele vosso entusiasmo? Asseguro-vos que, se possível fora, teríeis arrancado os vossos olhos para mos dar!
16 ¿Aꞌiné naꞌa qui? ¿Ni seri néjchaꞌɨɨreꞌe seꞌɨ́jna jɨmeꞌe nej niyen tzáahuatiꞌiraꞌa jɨ́n tejáꞌamuaꞌixaateꞌe?
16 Tornei-me, acaso, vosso inimigo, porque vos disse a verdade?
17 Majta aꞌɨ́ɨme ɨ́ teɨte, jeíhua mú áꞌaviicuaꞌireꞌe mej mi amuaatémuaꞌitɨn mej mi rujɨ́ɨmuaꞌa múꞌejmi jɨmeꞌe huaújtemuaꞌaveꞌen. Ayee mú tíꞌijxeꞌeveꞌe tej tij jáꞌitaꞌa aꞌutácɨɨne sej si caí chéꞌe áꞌaviicuaꞌireꞌe téjmi jamuan sino sej si siyen sicu rɨ́ꞌɨ tihuáꞌaxeꞌeveꞌe aꞌɨ́mej.
17 Eles vos testemunham amizade com má intenção, e querem separar-vos de mim, para captar a vossa amizade.
18 Naa pu xɨ́ꞌepɨꞌɨn tɨ puaꞌa jaꞌatɨ́ áꞌaviicuaꞌireꞌe sej si rɨ́ꞌɨ tiraatéxeꞌeveꞌen. Ajta capu ayén ruxeꞌeveꞌe nej neꞌuun áꞌucatii aꞌamua jamuan. Aꞌɨ́ɨ puꞌu chéꞌe aꞌɨ́ɨn aꞌutéviicuaꞌireꞌen aꞌij tɨ tiraavíjteꞌe aꞌɨ́jna jɨmeꞌe tɨ íꞌixɨꞌepɨꞌɨn.
18 É maravilhoso receber demonstrações de boa amizade, mas que seja em todas as circunstâncias, e não somente quando estou convosco.
19 Mɨ́ sej níꞌitɨꞌɨrijmuaꞌa, jeíhua nu tirajpuaíitzi naꞌame múꞌejmi jɨmeꞌe, ayén cumu ɨ́ ꞌɨ́itaꞌa tɨ raꞌutacuíꞌine paꞌarɨꞌɨ jɨmeꞌe. Ayee pu téꞌeme ajta senaꞌa caí siyen cheꞌatá senaꞌa rɨ́ꞌɨ titetiújchaꞌɨɨ tɨ́j aꞌɨ́jna ɨ́ Cɨríistuꞌu.
19 Filhinhos meus, por quem de novo sinto dores de parto, até que Cristo seja formado em vós,
20 Canu aꞌatzu ramuaꞌaree aꞌij nej yeꞌí huárɨni múꞌejmi jɨmeꞌe. Rɨ́ꞌɨ cu nenaꞌa neꞌuun áꞌucatijcheꞌe múꞌejmi jemi nej niꞌi caí chéꞌe tejáꞌamuayuꞌuseꞌe nenaꞌa, sino nej ni tejamuáꞌixaateꞌen seneseíiraca.
20 quem me dera estar agora convosco, para descobrir o tom que convém à minha linguagem, visto que eu me encontro extremamente perplexo a vosso respeito.
21 Setáꞌaj siyen tinaatáꞌixaateꞌen múꞌeen mɨ sej siyen raxɨ́ꞌeveꞌe sej si raꞌaráꞌastijreꞌen seꞌɨ́jna ɨ́ niuucari ɨ́ mej jɨ́n tíꞌaijta, ¿ni tzaa secaí siyen tiráanamuajriꞌi aꞌij tɨ téꞌaxa aꞌɨ́jna jetze ɨ́ niuucari?
21 Dizei-me, vós que quereis estar sujeitos a uma lei: não ouvis a lei?
22 Ayee pu téꞌeyuꞌusiꞌi tɨ nuꞌu huaꞌapuaca típeꞌeristemuaꞌa ɨ́ mej teteca aꞌɨ́jna ɨ́ Abraham teecan. Seɨj pu nuꞌu jetzen huanúꞌihuacaꞌa aꞌɨ́jna ɨ́ ꞌɨ́itaꞌa tɨ nuꞌu caꞌanéeri jɨ́n tíꞌimuarɨꞌecaꞌa, ajta ɨ́ seɨ́j, aꞌɨ́ɨ pu nuꞌu jetzen huanúꞌihuacaꞌa aꞌɨ́jna ɨ́ ꞌɨ́itaꞌa tɨ nuꞌu ruxɨéehua áꞌucheꞌecaneꞌe.
22 A Escritura diz que Abraão teve dois filhos, um da escrava e outro da livre.
23 Aꞌɨ́jna tɨ huanúꞌihuacaꞌa aꞌɨ́jna jetze ɨ́ ꞌɨ́itaꞌa tɨ caꞌanéeri jɨ́n tíꞌimuarɨꞌecaꞌa, aꞌɨ́ɨ pu nuꞌu cheꞌatá naꞌa ayaana éeneꞌen huanúꞌihuacaꞌa matɨ́j ɨ́ tɨꞌɨríi. Ajta nuꞌu ɨ́ seɨ́j, aꞌɨ́jna tɨ nuꞌu huanúꞌihuacaꞌa jetzen ɨ́ ꞌɨ́itaꞌa tɨ nuꞌu ruxɨéehua áꞌucheꞌecaneꞌe, aꞌɨ́ɨ pu aꞌɨ́jna jɨ́n huanúꞌihuacaꞌa tɨ nuꞌu Dios ayén jɨ́n teꞌataújratziiriꞌi.
23 O da escrava, filho da natureza; e o da livre, filho da promessa.
24 Rɨꞌɨrí tej tiyen raataxáj tɨ ayén huataújmuaꞌa aꞌɨ́jna ɨ́ niuucari tɨ ayén téꞌeyuꞌusiꞌi. Aꞌɨ́ɨme ɨ́ ꞌuuca ɨ́ mej huaꞌapua, ayée mú huataújmuaꞌa ɨ́ niuucari tɨ huaꞌapua tɨ jɨ́n Dios tihuauꞌíjca ɨ́ teteca jemi. Seɨj niuucari pu aꞌuun éꞌemeꞌecan ɨ́ jɨrí japua tɨ ayén téjaꞌarájtehuaa tɨjɨ́n Sinaí. Aꞌɨ́j mú jetzen aꞌiránejsin aꞌɨ́ɨme ɨ́ tɨꞌɨríi ɨ́ mej tiuꞌutévaɨreꞌesin caꞌanéeri jɨmeꞌe. Ajta aꞌɨ́jna ɨ́ niuucari, aꞌɨ́j pɨ́rɨcɨ aꞌɨ́jna ɨ́ ꞌɨ́itaꞌa tɨ ayén ántehuaa tɨjɨ́n Hagar.
24 Nestes fatos há uma alegoria, visto que aquelas mulheres representam as duas alianças: uma, a do monte Sinai, que gera para a escravidão, é Agar.
25 Aꞌɨ́jna ɨ́ Hagar, ayée pu huataújmuaꞌa aꞌɨ́jna ɨ́ jɨrí ɨ́ Sinaí, tɨ aꞌuun aꞌutacáꞌa u Arabia. Ayee pu ajta huataújmuaꞌa chajtaꞌa tɨ éꞌeseijreꞌe u Jerusalén, aꞌiné aúcheꞌe pu caꞌanéeri jɨ́n tíꞌimuarɨꞌe jamuan ɨ́ yaújmuaꞌameꞌen.
25 {O monte Sinai está na Arábia.} Corresponde à Jerusalém atual, que é escrava com seus filhos.
26 Ajta aꞌɨ́jna ɨ́ Jerusalén tɨ ta japua éꞌemeꞌecan, aꞌɨ́ɨ pu ruxɨéehua áꞌucheꞌecan. Ajta aꞌɨ́ɨ pu púꞌeen ɨ́ tanáàna.
26 Mas a Jerusalém lá do alto é livre e esta é a nossa mãe,
27 Ayee puꞌu naꞌa aꞌiné ayée pu téꞌeyuꞌusiꞌi tɨjɨ́n:
27 porque está escrito: Alegra-te, ó estéril, que não davas à luz; rejubila e canta, tu que não tinhas dores de parto, pois são mais numerosos os filhos da abandonada do que daquela que tem marido {Is 54,1}.
28 Seajta múꞌeen, neꞌihuaamuaꞌa, ayée xu cheꞌatá senaꞌa seijreꞌe tɨ́j aꞌɨ́jna ɨ́ Isaac tɨ aꞌɨ́jna jɨ́n airáane tɨ jɨ́n Dios ayén teꞌataújratziiriꞌi.
28 Como Isaac, irmãos, vós sois filhos da promessa.
29 Aꞌajnáꞌɨmua aꞌɨ́jna ɨ́ yaujraꞌan tɨ ayén cheꞌatá naꞌa éeneꞌen huanúꞌihuacaꞌa matɨ́j ɨ́ tɨꞌɨríi, aꞌɨ́ɨ pu aꞌij puaꞌa tiráaruu aꞌɨ́jna ɨ́ yaujraꞌan tɨ ayén huanúꞌihuacaꞌa aꞌɨ́jna jɨmeꞌe ɨ́ tíꞌimuarɨꞌeriꞌireꞌaraꞌan ɨ́ xɨéjniuꞌucareꞌaraꞌan ɨ́ Dios. Ajta íjii, ayée pu cheꞌatá tíꞌirɨneca.
29 Como naquele tempo o filho da natureza perseguia o filho da promessa, o mesmo se dá hoje.
30 Mɨ́ ajta, ¿aꞌiné téꞌaxa ɨ́ yuꞌuxari jetze? ¿Ni qui ayén tɨjɨ́n yee: “Patáꞌaj yeehui raatamuáriteꞌen peꞌɨ́jna ɨ́ ꞌɨ́itaꞌa tɨ caꞌanéeri jɨ́n tíꞌimuarɨꞌe, pajta yeehui ɨ́ yaujraꞌan”? Jee xaa, aꞌiné capu yee jaꞌanáj tiꞌitɨ́ tíꞌijcɨꞌɨti aꞌɨ́jna ɨ́ yaujraꞌan ɨ́ ꞌɨ́itaꞌa tɨ caꞌanéeri jɨ́n tíꞌimuarɨꞌe, sino “nain pu yee tíꞌijcɨꞌɨti aꞌɨ́jna ɨ́ yaujraꞌan ɨ́ ꞌɨ́itaꞌa tɨ ruxɨéehua áꞌucheꞌecan.”
30 Que diz, porém, a Escritura? Lança fora a escrava e seu filho, porque o filho da escrava não será herdeiro com o filho da livre {Gn 21,10}.
31 Aꞌɨ́j pu jɨ́n, neꞌihuaamuaꞌa, catu teꞌɨ́jna jetze airáane aꞌɨ́jna ɨ́ ꞌɨ́itaꞌa tɨ caꞌanéeri jɨ́n tíꞌimuarɨꞌecaꞌa. Catu xaa neꞌu, sino aꞌɨ́j tu jetzen airáane aꞌɨ́jna ɨ́ ꞌɨ́itaꞌa tɨ ruxɨéehua áꞌucheꞌecaneꞌe.
31 Pelo que, irmãos, não somos filhos da escrava, mas sim da que é livre.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gálatas 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.