Atos 24
Ɨ niuucari tɨ jejcua, tɨ ajta jɨme'en ra'axa a'ɨjna ɨ tavastara'a, ɨ Cɨriistu'u tɨ ji'i Jesús tɨ̀ tu'irájtuaa (CRNNT) vs ARIB
1 Anxɨ́j xɨcaj pu teuuméꞌeca, tɨ́ꞌɨj aꞌɨ́ɨn ɨ́ Ananias ɨ́ tɨ tíꞌaijta u teyujtaꞌa, aꞌɨ́ɨ pu aꞌucanée aꞌujna Cesarea aꞌɨ́mej jamuan ɨ́ huaꞌavaujsi, ajta seɨ́j tɨ abogado pɨ́rɨcɨ. Ayee pu ántehuaa aꞌɨ́jna tɨjɨ́n Tértulo. Aꞌɨ́ɨ mú tiꞌitɨ́j jɨ́n jetzen teꞌujpuáꞌajte aꞌɨ́jna ɨ́ Pablo ɨ́ tajtuhuan jemi.
1 Cinco dias depois o sumo sacerdote Ananias desceu com alguns anciãos e um certo Tertulo, orador, os quais fizeram, perante o governador, queixa contra Paulo.
2 Matɨ́ꞌɨj u yaꞌutajé ɨ́ Pablo, aj pu i aꞌɨ́ɨn Tértulo aꞌutéjche tɨ tiraaxájtziꞌi. Ayee pu tiraataꞌixaa aꞌɨ́jna ɨ́ Félix tɨjɨ́n:
2 Sendo este chamado, Tertulo começou a acusá-lo, dizendo:
3 Nain tu teri ancuréꞌa. Aꞌɨ́j tu jɨ́n naa titaatátemuaꞌave nainjapua. Rɨ́ꞌɨ tu timuaatáꞌaca múꞌee Félix pej iꞌi tajtuhuan, pej jeíhua naa rɨ́ꞌɨ tíꞌiruure.
3 Visto que por ti gozamos de muita paz e por tua providência são continuamente feitas reformas nesta nação, em tudo e em todo lugar reconhecemo-lo com toda a gratidão, ó excelentíssimo Félix.
4 Aru tetáꞌaj caí máàj muáꞌɨtzee, ayée nu tíꞌimuahuavii pej aꞌatzu huatáꞌan ɨ́ caꞌaníjraꞌa pej aꞌatzu táanamua tej timuaatáꞌixaateꞌesin.
4 Mas, para que não te detenha muito rogo-te que, conforme a tua eqüidade, nos ouças por um momento.
5 ’Jaꞌiné amɨjna mɨ tevi, jeíhua tuꞌuri hui tirájteuriꞌiriꞌi tɨ tíꞌitziita íiyen chaanaca japua. Nain japua pu caꞌanéjri huaꞌutáꞌa ɨ́ teɨte ɨ́ mej Israél jetze ajtémeꞌecan mej mi huaujnéꞌusiꞌiteꞌen. Aꞌɨ́ɨ pu ajta antiújmuaꞌaree aꞌɨ́mej jɨmeꞌe ɨ́ mej ráꞌatzaahuateꞌe meꞌɨ́jna tɨ Nazarét éꞌemeꞌecan.
5 Temos achado que este homem é uma peste, e promotor de sedições entre todos os judeus, por todo o mundo, e chefe da seita dos nazarenos;
6 Ajta aꞌɨ́ɨ pu huataújtese tɨ raatéxɨeehuata ɨ́ teyuu. Aꞌɨ́j tu hui jɨ́n rajvíꞌi. Ayee tu tíꞌijxeꞌeveꞌecaꞌa tej puaíjtzi raatáꞌan aꞌij tɨ téꞌeyuꞌusiꞌi ɨ́ yuꞌuxari jetze.
6 o qual tentou profanar o templo; e nós o prendemos, e conforme a nossa lei o quisemos julgar.
7 ’Ajta aꞌuun tɨ taꞌamuájca, aꞌɨ́jna ɨ́ Lisias, aꞌɨ́ɨ pu aꞌuun aꞌuteájrupi. Tɨ́ꞌɨj i táꞌajajniꞌiriꞌi caꞌanéeri jɨmeꞌe.
7 Mas sobrevindo o comandante Lísias no-lo tirou dentre as mãos com grande violência,
8 Ajta ayén titaatáꞌixaa tɨjɨ́n mej múꞌeetzi jemi aꞌuvéꞌejuꞌun ɨ́ mej tíꞌijxajtziꞌi. Tɨ puaꞌa nuꞌu múꞌee aseɨ́j petiraaꞌíhuaꞌu, aj pej xaa ramuaꞌaréeren tɨ ayén tiꞌayajna nain ɨ́ tej jɨ́n tiꞌitɨj jɨ́n jetzen tíꞌijpuaꞌajteꞌe. ―Ayee pu tiraataꞌixaa aꞌɨ́jna ɨ́ Tértulo.
8 mandando aos acusadores que viessem a ti; e dele tu mesmo, examinando-o, poderás certificar-te de tudo aquilo de que o acusamos.
9 Majta meꞌɨ́n ɨ́ mej aꞌutéꞌuucaꞌa ɨ́ mej Israél jetze ajtémeꞌecan, aꞌɨ́ɨ mú majta naímiꞌi miyen tiuꞌutaxájtacaꞌa tɨjɨ́n:
9 Os judeus também concordam na acusação, afirmando que estas coisas eram assim.
10 Aj pu i aꞌɨ́ɨn tajtuhuan rumuájcaꞌa jɨ́n tiraataꞌixaa aꞌɨ́jna ɨ́ Pablo ayén tɨjɨ́n:
10 Paulo, tendo-lhe o governador feito sinal que falasse, respondeu: Porquanto sei que há muitos anos és juiz sobre esta nação, com bom ânimo faço a minha defesa,
11 ¿Aꞌiné tíꞌirɨꞌɨri pej ráamuaꞌaree tɨ ayén tiꞌayajna? Auchén pu tamuáamuataꞌa japuan huaꞌapua xɨcaj áꞌatee nej aꞌán aꞌujnéj án Jerusalén nej ni rɨ́ꞌɨ tiraatáꞌan ɨ́ Dios.
11 pois bem podes verificar que não há mais de doze dias subi a Jerusalém para adorar,
12 ’Majta aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej tíꞌinexajtziꞌi, matɨ́ꞌɨj naateeviꞌi, canu huaꞌajteáꞌaxɨꞌɨcaꞌa ɨ́ teɨte aꞌujna teyujtaꞌa tɨ veꞌée tzajtaꞌa, ni canu neajta caꞌaníjraꞌa huaꞌatáꞌaca mej huataníniuꞌucacun aꞌujna teyujtaꞌa, ni canu neajta caꞌaníjraꞌa huaꞌatáꞌaca neꞌújna u chajtaꞌa.
12 e que não me acharam no templo discutindo com alguém nem amotinando o povo, quer nas sinagogas quer na cidade.
13 Amɨ́ɨme mɨ teɨte, camu majta aꞌij tirájteusin ɨ́ mej jɨ́n ne jetze teꞌujpuáꞌajteꞌen.
13 Nem te podem provar as coisas de que agora me acusam.
14 ’Ayee nuꞌu xaa tíꞌimuaꞌixaateꞌe. Nee nu hui ravaɨreꞌe ɨ́ Dios ɨ́ mej ranáꞌamicheꞌe ɨ́ nevaújsimuaꞌacɨꞌɨ. Nee nu ravaɨreꞌe neꞌɨ́jna jɨmeꞌe ɨ́ yeꞌirá ɨ́ mej jetzen huajúꞌucaa. Aꞌɨjna jɨmeꞌe ɨ́ neyeꞌirá, ayée mú tiꞌixa amɨ́ɨme tɨjɨ́n neseɨ́j nu aꞌij tirájteu. Mɨ neajta, canu. Nain nu hui ántzaahua aꞌij tɨ yeꞌí téꞌeyuꞌusiꞌi ɨ́ yuꞌuxari jetze ɨ́ tɨ teꞌanxɨ́vi, neajta nain aꞌachú mej caj raꞌuyúꞌuxacaꞌa aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej tíꞌixaxaꞌataꞌa ɨ́ Dios jetze meꞌecan.
14 Mas confesso-te isto: que, seguindo o caminho a que eles chamam seita, assim sirvo ao Deus de nossos pais, crendo tudo quanto está escrito na lei e nos profetas.
15 ’Ayee nu hui neajta inee tirájxeꞌeviꞌiraꞌa ɨ́ Dios jemi, matɨ́j amɨ́ɨme neꞌɨ́jna jɨmeꞌe mej huatarújsin ɨ́ mɨꞌɨchite tzajtaꞌa ɨ́ mej meri huácuii, aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej rɨ́ꞌɨ tíꞌiteteɨtestacaꞌa, majta aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej aꞌij puaꞌa titeetiújchaꞌɨɨca.
15 Tendo esperança em Deus, como estes mesmos também esperam, de que há de haver ressurreição tanto dos justos como dos injustos.
16 Aj nu hui jɨ́n tíꞌiteseꞌe nej niyen rɨꞌéeneꞌe mé néꞌucheꞌecaneꞌen ɨ́ Dios jemi, neajta huáꞌa jemi ɨ́ teɨte.
16 Por isso procuro sempre ter uma consciência sem ofensas diante de Deus e dos homens.
17 ’Tɨ́ꞌɨj teuuméꞌeca aꞌachú puaꞌan nineꞌiraꞌa nej áꞌucheꞌecan nej ni tumin huaꞌutáꞌan ɨ́ neteɨ́testemuaꞌa, neajta tiuꞌutámuaɨꞌɨvejtan ɨ́ Dios jemi.
17 Vários anos depois vim trazer à minha nação esmolas e ofertas.
18 Netɨ́ꞌɨj ni u eꞌehuánjejcuare aꞌij tɨ téꞌaxa ɨ́ tayeꞌirá jɨmeꞌe ɨ́ yuꞌuxari jetze. Ayee nu rɨjcaa matɨ́ꞌɨj seica taaseíj meꞌújna teyujtaꞌa tɨ veꞌée.
18 Ocupado nestas coisas, me acharam já santificado no templo não em ajuntamento, nem com tumulto, alguns judeus da Ásia,
19 ’Aꞌɨ́ɨ mú meꞌɨ́n púꞌeeneꞌe ɨ́ mej meꞌuun éꞌemeꞌecan aꞌuun tɨ huatacáꞌa aꞌujna Asia. Camu jeíhua á éꞌeteɨtestacaꞌa ineetzi jemi, camu majta rúꞌitziiteꞌecaꞌa. Tɨ puaꞌa tiꞌitɨ́j aꞌij metéꞌumuaꞌareere ineetzi jemi, michéꞌe meꞌɨ́n yé veꞌeréꞌenen múꞌeetzi jemi mej mi meꞌɨ́jna jɨ́n ne jetze teꞌujpuáꞌajteꞌen.
19 os quais deviam comparecer diante de ti e acusar-me se tivessem alguma coisa contra mim;
20 Naꞌari caí, michéꞌe memɨ́n mɨ mej yé huatéꞌuu raataxáj tiꞌitɨ́j ɨ́ nej jɨ́n auteájturaa netɨ́ꞌɨj neꞌuun aꞌutéveecaꞌa huáꞌa jemi ɨ́ huáꞌa jueesi.
20 ou estes mesmos digam que iniqüidade acharam, quando compareci perante o sinédrio,
21 ’Tij caí hui aꞌɨ́ɨ púꞌeen ɨ́ tiꞌitɨ́j ɨ́ nej jɨ́n auteájturaa netɨ́ꞌɨj u aꞌutéveecaꞌa huáꞌa jemi, netɨ́ꞌɨj ni huajíjhuacaꞌa niyen tɨjɨ́n: “Múꞌeen xu tíꞌinexajtziꞌi íjii seꞌɨ́jna jɨmeꞌe ɨ́ nej téꞌatzaahuateꞌe aꞌɨ́jna jɨmeꞌe mej nuꞌu majtáhuaꞌa huatarújsin ɨ́ mɨꞌɨchite.” ―Ayee pu tiuꞌutaxájtacaꞌa aꞌɨ́jna ɨ́ Pablo.
21 a não ser acerca desta única palavra que, estando no meio deles, bradei: Por causa da ressurreição dos mortos é que hoje estou sendo julgado por vós.
22 Tɨ́ꞌɨj Félix ráanamuajriꞌi, capu raꞌaránajchecaꞌa tɨ raaxɨ́ꞌepɨꞌɨntareꞌen. Aꞌiné aꞌɨ́ɨ pu rúꞌumuaꞌareerecaꞌa aꞌij tɨ éeneꞌe ɨ́ huaꞌayeꞌira ɨ́ mej téꞌatzaahuateꞌe. Ayee pu tihuaꞌutáꞌixaa tɨjɨ́n:
22 Félix, porém, que era bem informado a respeito do Caminho, adiou a questão, dizendo: Quando o comandante Lísias tiver descido, então tomarei inteiro conhecimento da vossa causa.
23 Aj pu ꞌi Félix aꞌɨ́jna huataꞌáij ɨ́ xantaaruꞌu tɨ anxɨ́te tíꞌaijta tɨ auj rachaꞌɨɨca aꞌɨ́jna ɨ́ Pablo. Ajta nuꞌu aꞌatzu raatáꞌan tɨ áꞌucheꞌecaneꞌen ruseɨ́j. Ajta mej ráamuaare ɨ́ amiigustemuaꞌameꞌen, majta tiꞌitɨ́j tiraatáꞌan tɨ tiráꞌaturaateꞌe. Ajta aꞌɨ́jna ɨ́ Félix, aj pu i áꞌuraa.
23 E ordenou ao centurião que Paulo ficasse detido, mas fosse tratado com brandura e que a nenhum dos seus proibisse servi-lo.
24 Tɨ́ꞌɨj teuuméꞌeca aꞌachú puaꞌan xɨca, ajtahuaꞌa pu uvéꞌene aꞌɨ́jna ɨ́ Félix, ajta jamuan ɨ́raꞌaraꞌan tɨ ayén ántehuaa tɨjɨ́n Drusila. Aꞌɨ́ɨ pu Israél jetze ajtémeꞌecan. Tɨ́ꞌɨj i raataꞌaíjtacaꞌa ɨ́ Pablo tɨ i aꞌɨ́ɨn tiraataꞌíhuaꞌu aꞌɨ́jna jɨmeꞌe tɨ puaꞌa jaꞌatɨ ráꞌatzaahuateꞌe aꞌɨ́jna ɨ́ Jesús, tɨ iꞌi Cɨríistuꞌu.
24 Alguns dias depois, vindo Félix com sua mulher Drusila, que era judia, mandou chamar a Paulo, e ouviu-o acerca da fé em Cristo Jesus.
25 Pablo pu ayén tiraataꞌixaa tɨ ayén tiúꞌujxeꞌeveꞌe tɨ jaꞌatɨ ayén huárɨni ɨ́ tɨ iꞌi xɨ́ꞌepɨꞌɨn jɨmeꞌe naíjmiꞌica jemi, ajta nuꞌu tɨ rɨ́ꞌɨ huaꞌutéchaꞌɨɨn. Pablo pu ajta ayén aꞌɨ́jna tiuꞌutáꞌixaa aꞌɨ́jna ɨ́ Félix tɨ Dios ayén puaíjtzi tihuaꞌutáꞌasin aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej yen seijreꞌe íiyen ɨ́ chaanaca japua. Aꞌɨ́j pu jɨ́n tiuꞌutátziɨn aꞌɨ́jna ɨ́ Félix. Aj pu i ayén tiraataꞌixaa tɨjɨ́n:
25 E discorrendo ele sobre a justiça, o domínio próprio e o juízo vindouro, Félix ficou atemorizado e respondeu: Por ora vai-te, e quando tiver ocasião favorável, eu te chamarei.
26 Mɨ ajta aꞌɨ́ɨn Félix ayée pu tíꞌijxeꞌeveꞌecaꞌa tɨ Pablo tumin raatáꞌan aꞌɨ́jna jɨmeꞌe tɨ raatátuaani. Aꞌɨ́j pu jɨ́n jeíhua pu raataꞌaíjtacaꞌa tɨ tiuꞌuxáj jamuan.
26 Esperava ao mesmo tempo que Paulo lhe desse dinheiro, pelo que o mandava chamar mais freqüentemente e conversava com ele.
27 Tɨ́ꞌɨj teuuméꞌeca huaꞌapua nineꞌiraꞌa, tɨꞌɨqui Félix airájraa tɨ tiꞌitéveecaꞌa tajtuhuan jɨmeꞌe. Tɨꞌɨquitáꞌi seɨj teꞌenteájrupi tajtuhuan jɨmeꞌe. Ayee pu ántehuaacaꞌa tɨjɨ́n Porcio Festo. Ajta aꞌɨ́ɨn ɨ́ Félix, ayée pu tíꞌijxeꞌeveꞌecaꞌa tɨ rɨꞌéeneꞌe huateáturan aꞌɨ́mej jemi ɨ́ mej Israél jetze ajtémeꞌecan. Aꞌɨ́j pu jɨ́n caí raatátuaa ɨ́ Pablo.
27 Mas passados dois anos, teve Félix por sucessor a Pórcio Festo; e querendo Félix agradar aos judeus, deixou a Paulo preso.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 24, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.