Lucas 15

El Nayar Presidio De Los Reyes Cora NT (CRN_WBT) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Majta aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej huáꞌajijveꞌecaꞌa ɨ́ teɨte mej tíꞌitɨcɨ, majta aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej aꞌij puaꞌa titetiújchaꞌɨɨ, aꞌɨ́ɨ mú ajteáxɨɨrecaꞌa mej mi ráanamua.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Mɨ́ ajta aꞌɨ́ɨme ɨ́ fariseos, ajta aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej tíꞌimuaꞌata ɨ́ yuꞌuxari jetze Moisés tɨ raꞌutéyuꞌuxacaꞌa, aꞌɨ́ɨ mú miyen tíꞌixajtacaꞌa tɨjɨ́n: ―Amɨ́jna mɨ teáataꞌa, amɨ́ɨ pu hui rɨ́ꞌɨ tihuaꞌancuréꞌeviꞌitɨ ɨ́ mej aꞌij puaꞌa titetiújchaꞌɨɨ, ajta huáꞌa jamuan tíꞌicuaꞌa.
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Aj pu i Jesús ayén seɨ́j niuucari jɨ́n tihuaꞌutáꞌixaa tɨjɨ́n:
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 ―Tichéꞌe tiyen tiraataxáj. Tɨ́ puaꞌa seɨ́j múꞌeen cáneꞌaxɨ tíyeꞌemua aꞌachú cumu anxɨ́te mej aráꞌase. ¿Ni caí ayén rɨni tɨ puaꞌa seɨ́j áꞌuveti? Aa pu huaꞌutéhuiiteꞌesin ɨ́ seica ꞌɨtzitá. Ajta raaréꞌehuausin ɨ́ seɨ́j tɨ áꞌuvej ajta naꞌa caí ráateuni.
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 ’Tɨ́ꞌɨj ráateuni, aj pu i huataújtemuaꞌaveꞌesin. Tɨ́ꞌɨj ji uhuateújratziira.
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 Tɨꞌɨj jí u aꞌumé ɨ́ ruche. Aj pu i ruꞌamiigustemuaꞌa huatájeevi. Majta meꞌɨ́n, ajteáxɨɨri, aj pu i ayén tihuaꞌutáꞌixaateꞌesin tɨjɨ́n: “Setáꞌaj huataújtemuaꞌaveꞌen. Nuꞌuri yeehui ráateu ɨ́ cáneꞌa tɨ áꞌuvej.” ―Ayee pu tihuaꞌutáꞌixaa aꞌɨ́jna ɨ́ Jesús.
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Ajta ayén tɨjɨ́n: ―Ayee nu hui tejáꞌamuaꞌixaateꞌe tɨ ayén tíꞌeen aꞌuun ta japua tɨ Dios éꞌeseijreꞌe, tɨ puaꞌa jaꞌatɨ seɨcɨé tiúꞌumuaꞌati tɨ ij caí chaꞌa aꞌij puaꞌa tiꞌitiújchaꞌɨɨ, tɨ ij ajta ayén huárɨni aꞌij tɨ Dios tíꞌijxeꞌeveꞌe, aꞌɨ́ɨ mú ɨ́ mej meꞌuun éꞌeseijreꞌe jemin ɨ́ Dios, jaítzeꞌe mú rutémuaꞌaveꞌe meꞌɨ́jna jɨmeꞌe tɨ aꞌɨ́ɨn jaꞌatɨ ayén seɨcɨé tiuꞌumuáꞌaj ɨ́ Dios jemi mecaí aꞌɨ́mej jɨmeꞌe ɨ́ seica, ɨ́ mej muꞌíi, ɨ́ mej rɨ́ꞌɨ tíꞌiteteɨte, ɨ́ tɨ caí huáꞌaturaateꞌe mej seɨcɨé tiúꞌumuaꞌati.
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 ’Tichéꞌe tiyen tiraataxáj. Tɨ́ puaꞌa hui ꞌɨ́itaꞌa ayén tíꞌituaaveꞌe aꞌachú cumu tamuáamuataꞌa tumin. ¿Ni qui caí ayén rɨni tɨ puaꞌa seɨ́j áꞌurɨeni? Aꞌɨ́ɨ pu tiꞌitɨ́j aparaatu ájtairan. Tɨꞌɨj jí uhuaréꞌeꞌichaꞌuta u ruchiꞌitá. Rɨ́ꞌɨ pu tíꞌihuauuni ajta naꞌa caí ráateuni.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Tɨ́ꞌɨj raateún, ruꞌamiigustemuaꞌa pu huatájeevi, aꞌɨ́mej ɨ́ mej vejliꞌi antachéejmee. Majta meꞌɨ́n ajteáxɨɨri. Aj pu i ayén tihuaꞌutáꞌixaateꞌesin tɨjɨ́n: “Setáꞌaj huataújtemuaꞌaveꞌen neetzi jemi, aꞌiné nuꞌuri ráateu yeehui ɨ́ tumin nej yáꞌurɨe.”
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 ’Ayee nu tejáꞌamuaꞌixaateꞌe tɨ ayén tíꞌirɨneca u ta japua ɨ́ Dios jemi, ajta aꞌɨ́mej jemi ɨ́ mej ravaɨreꞌe. Aꞌuu mú hui rutémuaꞌaveꞌe meꞌɨ́jna jɨmeꞌe tɨ seɨ́j tɨ aꞌij puaꞌa tiꞌitiújchaꞌɨɨcaꞌa ɨ́ jéjcua ɨmuá, aj pu i aꞌutéjche tɨ seɨcɨé tiúꞌumuaꞌati ɨ́ Dios jemi.
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Jesús pu ajtahuaꞌa seɨ́j niuucari jɨ́n tihuaꞌutáꞌixaa tɨjɨ́n: ―Aa pu nuꞌu jáꞌahuaꞌa jaꞌatɨ eꞌechéjmeꞌe. Huaꞌapuaca pu nuꞌu tiyaúumuaꞌa.
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 Ajta aꞌɨ́ɨn yaujraꞌan tɨ paꞌarɨꞌɨ, ayée pu nuꞌu tiraataꞌixaa ɨ́ rutáàta tɨjɨ́n: “Patáꞌaj yee tinaatáꞌan ineetzi ɨ́ tɨ tináacɨꞌɨti patɨ́ꞌɨj caí chaꞌa méꞌehuaꞌatan múꞌee.” Ajta aꞌɨ́ɨn táàtajraꞌan, aꞌɨ́ɨ pu nuꞌu jáꞌitaꞌa tihuaꞌutáꞌa nain aꞌachú tɨ tíꞌijchaꞌɨɨcaꞌa.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 ’Aꞌatzu puꞌu áꞌateeviꞌica aꞌɨ́jna tɨ paꞌarɨꞌɨ. Tɨꞌɨj jí nuꞌu tíꞌijseɨj ɨ́ tɨ tíꞌijchaꞌɨɨcaꞌa ɨ́ táàtajraꞌan. Ajta áꞌuraa aꞌɨ́jna ɨ́ yaujraꞌan. Aa pu nuꞌu aꞌɨmuá aꞌaráꞌa seɨ́j chuéjraꞌa japua. Aꞌuu pu nuꞌu caꞌanacan tiuꞌuxɨ́jte nain tɨ́j naꞌa tɨ tiraacɨ́ꞌɨ aꞌɨ́jna jɨmeꞌe tɨ aꞌij puaꞌa tiꞌitiújchaꞌɨɨcaꞌa.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 ’Tɨ́ꞌɨj nain tiuꞌuxɨ́jte, aj pu nuꞌu i jeíhua huatatújritze aꞌujna seɨ́j chuéjraꞌa japua. Aj pu i tiraꞌutéturaate tiꞌitɨ́j tɨ huácuaꞌani.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Aj pu i áꞌuraa. Aj pu nuꞌu i seɨ́j jemi aꞌuréꞌene tɨ ij aꞌɨ́ɨn ɨ́ jaꞌatɨ raatáꞌan tɨ tiuꞌumuárɨꞌen. Ajta aꞌɨ́ɨn ɨ́ jaꞌatɨ, ayée pu nuꞌu hui tiraamuáriste tɨ aꞌuun áꞌumeꞌen aꞌu mej tuiixu aꞌuráꞌuu tɨ ij tihuaꞌumín.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 ’Jéꞌecan pu nuꞌu huataꞌíꞌicuatacaꞌa aꞌɨ́jna tɨ paꞌarɨꞌɨ. Ayee pu nuꞌu tirajpuaíjtzicaꞌa. Ruxɨ́ꞌeviꞌiraꞌa jɨmeꞌe tiúꞌucuaꞌaníicheꞌe aꞌɨ́jna ɨ́ cutzapeꞌe tiꞌitɨ́j, tuiixu mej racuaꞌaca. Mɨ́ ajta i caí, capu jaꞌatɨ raatáꞌacareꞌe tɨ tiꞌitɨ́j huácuaꞌani.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 ’Aj pu nuꞌu i u huaújmuaꞌatzɨ. Ayee pu nuꞌu tiuꞌumuáꞌaj tɨjɨ́n: “Majta aꞌɨ́ɨme yeehui ɨ́ mej ravaɨreꞌe ɨ́ nitáàta, matɨ́j menaꞌa puaꞌamé ruxɨéehua mú tíꞌicuaꞌa. Ajta teꞌaváꞌaturaave huáꞌa jemi. Mɨ́ neajta inee, íiye nu huatéjvee neꞌicuata. Ayej neꞌase nemɨ́ꞌɨni tujri jɨmeꞌe.
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Ayej neꞌase yeehui náꞌuraa neyajna. A nu aꞌumé ɨ́ nitáàta jemi. Ayee nu tiraatáꞌixaateꞌesin yee: Táàta, jeíhua nu auteájturaa ɨ́ Dios jemi, neajta múꞌeetzi jemi.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Capu chaꞌa ayén tiraavíjteꞌe pej piyen naatámuaꞌati yee niyauj. Patáꞌaj piyen náaruuren ineetzi patɨ́j huáꞌaruure ɨ́ mej áꞌa jemi tíꞌimuarɨꞌe.”
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 ’Tɨ́ꞌɨqui áꞌuraa. Aj pu i aꞌuun eꞌiréꞌene ɨ́ rutáàta jemi. Tɨ́ꞌɨj aꞌɨmuá auuméꞌeca, aꞌɨ́ɨ pu nuꞌu hui táàtajraꞌan raaseíj. Jéꞌecan pu ráꞌancuꞌuvajxɨ. Tɨ́ꞌɨj i aꞌutɨéechejraa aꞌu tɨ eꞌevéꞌeme ɨ́ yaujraꞌan. Aj pu nuꞌu i ruꞌiréꞌechuixɨ, ajta ruꞌitépɨꞌɨtze.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 ’Ajta aꞌɨ́ɨn yaujraꞌan, ayée pu tiraataꞌixaa tɨjɨ́n: “Táàta, jeíhua nu yeehui auteájturaa ɨ́ Dios jemi, neajta múꞌeetzi jemi. Capu chéꞌe yeehui ayée tiraavíjteꞌe pej piyen tinaatájeeve yee niyauj.”
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 ’Mɨ ajta aꞌɨ́ɨn táàtajraꞌan, ayée pu nuꞌu tihuaꞌutáꞌixaa ɨ́ mej jemin tíꞌimuarɨꞌe tɨjɨ́n: “Caꞌanacan mé seꞌavéꞌechui ɨ́ síicuꞌuri tɨ jaítzeꞌe naa ꞌeen sej si seꞌɨ́jna ruꞌucáchejteꞌen. Seajta ɨ́ aniira setáꞌaj ruꞌucárujtiꞌi ɨ́ xɨteáaraꞌan jetze, seajta raꞌajtácaꞌacaiteꞌen.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Setáꞌaj seajta yeehui siyen huárɨni, sej seꞌɨ́jna ɨ́ viseáaruꞌu ɨ́ tej teri rajrújte, setáꞌaj u yaꞌuvéꞌejan, setáꞌaj ráameꞌeni. ’Tichéꞌe yeehui tiúꞌuyesten, teajta tiúꞌucuaꞌani taxɨéehua.
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 Aꞌiné i niyauj, puꞌuri ajtahuaꞌa muꞌu eꞌejnéj. Pueere yee ari muꞌu aꞌumɨ́ꞌɨ. Ajta áꞌuvej, aru tuꞌuri teajtáhuaꞌa ráateu.” Ayee pu tihuaꞌutáꞌixaa. Aꞌɨ́j mú nuꞌu hui jɨ́n maꞌutéjhuii mej tiúꞌuyesten.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 ’Ajta aꞌɨ́ɨn yaujraꞌan tɨ vástaꞌa, áa pu jáꞌahuaꞌa tejéꞌemuarɨꞌecaꞌa aꞌu tɨ aꞌupáꞌatza. Tɨ́ꞌɨj ari á eꞌevéꞌemeꞌecaa á vejliꞌi aꞌu tɨ aꞌutéjvee ɨ́ chiꞌij, aꞌɨ́ɨ pu ráanamuajriꞌi mej tíꞌicuiina, majta tíꞌineꞌe.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Tɨ́ꞌɨj nuꞌu i seɨ́j huatajé ɨ́ tɨ ravaɨreꞌe ɨ́ táàtajraꞌan. Aj pu nuꞌu i ayén tiraataꞌíhuaꞌuriꞌi aꞌij mej rɨcɨ.
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 ’Ajta aꞌɨ́ɨn tɨ tíꞌivaɨreꞌe, ayée pu hui tiraataꞌixaa tɨjɨ́n: “Puꞌuri yeehui uvéꞌene ɨ́ áꞌajuu. Ajta aꞌatáàta, aꞌɨ́ɨ pu ráameꞌiriꞌi ɨ́ viseáaruꞌu ɨ́ tej rajrújte aꞌɨ́jna jɨmeꞌe tɨ ajtahuaꞌa uvéꞌene jemin ɨ́ rutáàta. Capu yeehui aꞌij éeneꞌe. Rɨ́ꞌɨ pu naa teꞌuvéꞌene.” Ayee pu nuꞌu tiraataꞌixaa.
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 ’Ajta aꞌɨ́ɨn tɨ vástaꞌa, tɨ́ꞌɨj ayén tiráanamuajriꞌi, tɨ́ꞌɨj nuꞌu i huataniúꞌucacaꞌa. Capu raxɨ́ꞌeveꞌecaꞌa tɨ uteárute u chiꞌita. Ajta aꞌɨ́ɨn táàtajraꞌan, aꞌɨ́ɨ pu nuꞌu huirájraa tɨ ij yaꞌutajé. Jéihua pu raatéeje tɨ uteárute u chiꞌita.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 ’Ajta aꞌɨ́ɨn tɨ vástaꞌa, ayée pu nuꞌu tiraataꞌixaa ɨ́ rutáàta tɨjɨ́n: “Casiꞌi. Tɨ́j naꞌa nej yé huaca múꞌeetzi jemi, jeíhua nu tíꞌimuarɨꞌe. Canu yeehui jaꞌanáj tiꞌitɨ́j jɨ́n auteájturaa múꞌeetzi jemi. Nain nu yeehui jɨ́n teꞌaráꞌaste aꞌij pej tinaataꞌaíj. Pajta múꞌee, capej yeehui jaꞌanáj tiꞌitɨ́j naatáꞌa ɨ́ nej jɨ́n tiúꞌuyesten huáꞌa jamuan ɨ́ neꞌamiigustemuaꞌa, ni tiꞌitɨ́j caura.
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Mɨ́ pajta múꞌee, ayée pu huarɨ́j, amɨ́jna muáꞌayauj, aꞌɨ́ɨ pu ꞌuuca jamuan raaxɨ́jte nain ɨ́ pej tiraatáꞌa. Ajta tɨ́ꞌɨj uvéꞌene, múꞌee pej raajéꞌicatze ɨ́ viseáaruꞌu ɨ́ tej rajrújte.”
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 ’Ajta aꞌɨ́ɨn táàtajraꞌan, ayée pu nuꞌu tiraataꞌixaa tɨjɨ́n: “Niyauj, tɨ́j penaꞌa peri puaꞌan xɨcaj yé huaca ineetzi jemi. Ajta tɨ́j naꞌa tiꞌipuaꞌamé ɨ́ nej tíꞌijchaꞌɨɨ, múꞌeetzi pu tiꞌaꞌáa.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Aru amɨ́jna muáꞌajuu, ayée pu éeneꞌe cumu tɨ mɨ́ꞌɨchicaꞌa aꞌiné capu méꞌe jáꞌahuaꞌacaꞌa. Ayee pu ꞌeen íjii cumu tɨ ajtahuaꞌa huatarún. Aꞌɨ́ɨ pu yeehui áꞌuvejcaa, aru puꞌuri ajtahuaꞌa huataseíjre. Aꞌɨ́j pu jɨ́n ayén tiúꞌujxeꞌeveꞌe tej huatátatemuaꞌaveꞌen, teajta tiúꞌuyesten.”
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.